Ne da je dugoročno dobar potez, nego je esencijalan potez.
Mi smo u ovome specifični... Nakon toliko supresije religije, došlo je vrijeme njene prevelike ekspresije, no ne zbog pravih vjerskih osjećaja, nego čisto zato što je prije bila zabranjeno voće. Nešto smo poput Medicija, samo bez novaca - radimo to uglavnom iz krivnje. Nismo pravi vjernici, pa to kompenziramo gradnjom crkava i isticanjem ogromnih križeva na prsima i po sobama, kao što su Medici financirali crkvenu ikonografiju kako bi se spasili pakla i vječnog micanja prstiju kao da novce broje (kako je Dante predodredio bankarima
).
Te supresije nije bilo u zapadnim zemljama (SAD je izuzetak, ne zbog supresije, nego drugih okolnosti), zato su tamo stvari malo drukčije, i razumnije.
Kažem da je micanje križeva iz škola esencijalno, i iako postoje komentari "što to nekome smeta" - ne, ne smeta u najužem smislu riječi, no simbolika je moćna stvar i od početka te usmjerava.
Ne postoji dijete kršćanin, postoji dijete roditelja kršćana. Isto tako ne postoji dijete musliman, ni dijete hinduist, samo djeca takvih roditelja. Svi smo rođeni kao ateisti, okolina je ono što nas uvjeri u postojanje višeg bića. Tako da, kada dijete gleda u križ svaki dan u svojoj školi, taj ga simbol uvjerava da je tu, istinit, prisutan, nema dijete baš pravu šansu sagledati stvari objektivno.
Nije fer prilika. Da pustimo djecu da odrastu bez vjerskog utjecaja do vremena kada mogu sami odlučiti, bilo bi puno, puno manje vjernika.
Dijete je (pogotovo do treće godine) genetički programirano da vjeruje roditeljima i okolini. To je ono što ga sprečava da gurne ruku u utičnicu ili skoči kroz prozor, tj. donosi preživljavanje, ali donosi i ovakve pošasti kao što su pogrešna uvjerenja.
Možda je se micanje križeva iz institucija čini kao mala stvar, no nije - daje jasnu poruku da religija treba ostati u kući i da nije opće, nego osobno uvjerenje.
.
my hero!
