Zajednicko kucanstvo

[inani]

http://www.jutarnji.hr/cohousing--kad-s ... ca/921421/

Sto mislite o ovome?
Bi li mogle tako zivjeti ili vam je drazi vlastiti komfor?
Slazete li se s onim sto oni kazu?

Jedan frend mi tamo zivi, ali nisam ga odavno vidjela pa ne znam kako to funkcionira. Pricao mi je o tome prosle godine, kad su se useljavali u kucu i njemu je to bilo jako napeto, bio je sav odusevljen. Ja nisam za tako nesto jer mi je ipak drazi moj mir, ali podrzavam ideju i slazem se djelomicno s onim sto kazu o samackim kucanstvima.

[Gost]

Smatram da će ovakvih zajednice nastalih zbog socioekonomskog interesa biti sve više.
Sve je više samaca, mladih ljudi koji su financijski ovisni od roditelja zbog malih plaća, odgađaju selidbu, osamostaljivanje... ovo je kvik fix za te skupine.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi funkcionirala jedna lezbijska co-houseing zajednica.

Što se konkretno mene tiče, čudnjikavi sam vodenjak koji uživa u svojoj samoći i ritualima, pa mi cimerski život nije prvi na listi kod odabira životnog aranžmana.

[pihach]

ovo mi zvuci kao big brother, ali bez kamera.

lezzy nacin ovakvog suzivota?

[melted_sun]

nebi baš da nas je 10, ali onako nekakav stan/stančić i nas 2,3 mi je sasvim ok
u stilu ako ne zarađuješ dovoljno da živiš sam, a nekako provest život s roditeljima sve do neke eventualne udaje koja se možda ni ne desi mi je apsurdno.
poznajem neke ljude koji tako žive i skroz im je ok.čak se ti cimeri ni ne viđaju nešto previše međusobno iako žive skupa, jer rade u drugačijim smjenama.

[call_me]

mozda bi zivljenje s drugim ljudima bilo zdravo za mene, mada moja asocijalna priroda vjerojatno nikad ne bi ni usla u takav deal. meni ovo u svakom slucaju izgleda ko malo vece cimerstvo.

[Bash]

goddamn hippies
ajd, lijepo je objasnila cura u članku, njoj je tužno kuhat samo za sebe i gledat sama tv. to je neka društvena sorta ljudi u koju ja ne spadam i nikad ne bih svojevoljno tamo išla živit.

[Gost]

To je cimerstvo slash povrtlarska zadruga.

[ticklebook]

Vrlo sam posesivna na svoj prostor i nisam baš za neke "komune".
Tako mi je bolje imati svojih 15m2 nego dijeljenih 50.
Nekako imam živaca dijeliti prostor samo sa ženom i to nakon dugo, dugo.

[Plague]

uvijek sam imala thing za komune. vjerojatno bi se uselila u nešto ovakvo dok sam na faksu, kasnije već ne znam koliko bih mogla uskladit životne obaveze s deset drugih ljudi.

[inani]

Ja sam promijenila sve domove u Zagrebu, i bila u nekoliko stanova. 4 godine sam imala istu cimericu (godinu dana je jos jedna s nama zivjela), onda sam 2 zivjela sama, pa 1 mjesec s jednom curom, pa malo manje od godine dana s jednim likom. Nikad s vise od dvoje ljudi i to mi je vec bilo previse jer trebam svoj prostor i dnevno trebam vremena samo za sebe jer mi se u nekim dijelovima dana ne razgovara ni sa kim, i kad dodjem doma nakon napornog dana zelim se odmoriti, a ne razgovarati s jos xy ljudi kako mi je bilo, jesam umorna i sl. Stoji im ovo s troskovima, ali sve ostalo ne. Sad zivim sama i super mi je. Taj frend me uvjeravao kako je to super, kako se ljudi tako vise zblize i upoznaju, kako se trosi manje novaca, kako su organizirani jer svatko ima neku zadacu (netko ih ujutro vozi na posao, netko kuha, netko kupuje namirnice..), ali ja sam ga uporno uvjeravala kako bi mene prvu izbacili jer nisam za tako nesto.

A s cimerima funkcionirate ili zivite same?

[alice]

lezzy nacin ovakvog suzivota?

isuse, kakve bi to drame bile!!!
:D

[fiorina]

"Dio te ‘selekcije’ jest i motivacijski esej u kojemu zainteresirani moraju napisati zašto bi htjeli živjeti u ovakvoj zajednici i koji su njihovi motivi"
motivacijski esej zašto ja želim živjeti sa hrpom neznanaca -
previše cijenim svoj slobodni prostor da bi mogla se prilagoditi ovakvoj zajednici!!

[komad kruha]

nije za mene....
no, njima sve najbolje

[JaNNa]

za mene ima jos nesto gore od zajednickog kucanstva, a to je spavati u onim kapsulama sto su japanci izmislili....brrrrr, jezi me i pomisao na to...klaustrofobija me hvata. mislim da bih prije spavala u parku i klala se s kojekakvim nastranim uoima nego legla u onu limenku s televizijom cak....

a ja bi radje u kapsulu, jer bi u parku bježala od svake bube!

OT. ja se divim ljudima koji to mogu! ali zaista! već skoro četiri godine živim solo i ne da ne bi mogla s nekim živjet u takvoj zajednici, nego bi sigurno nakon dva dana završila u čuzi jer bi ih sve poubijala. Ako nemam svojih pola sata dnevno za sebe nisam uračunljiva osoba... Tako da, tko hoće nek izvoli!

[Rogue_813]

Živjeti s desetak neznanaca mi nije ni nakraj pameti. Volim imati svoj prostor - OK, s obzirom na to da nikad nisam imala vlastitu sobu, vlastita soba bi mi bila dovoljna kao moj teritorij, ali sam preveliki čudak za ovakve "mirni suživot" stvari. Mislim, neka im bude i neka budu sretni, ali ljudima je općenito već čudno što sam lezbijka, ateist i vegetarijanac, a to nisu nekakve apsurdne rijetkosti. A mislim da se ni ja na njih ne bih mogla naviknuti. Ako bi netko imao djecu, vjerojatno bih se svojevoljno iselila kroz prozor.
Druga stvar bi bila da se dogovorim s prijateljima, a ne bi nas pri tome čak smjelo biti više od četvero. Radije bih vlastitu garsonijeru ili čak kamion nego dijeliti veliku kuću sa svakakvim različitim ljudima. Vjerujem, uostalom, da bih pri glasanju redovito bila u manjini.

[Jadzia Dax]

Meni samo trebaju neki uvjeti, vlastita soba da mogu pobjeći od sustanara na 2 ure, ne više od 3 čovika na 1 kupatilo jer popizdim kada moram spremiti se i ići negdi a netko mi se nasere u wc i ne miće se.... i to je to. Što se ostalog tiće super mi je to što svi imaju zadatke, jer ako nemam striktno uputsvo u okvirnom roku, neću napraviti apsolutno ništa. Doduše ako i postoje neka pravila, ja bi im našla rupu...

Ugl otišla bi na probni rok od ta 3 mjeseca pa vidila.

U 5 godina studiranja sam živila solo, samo sam imala 3 mjeseca cimerice. Bilo mi je ok i jedno i drugo. No sad živim sa starcima, u početku je bilo katastrofa, letili su pijati po kužini i sl., pa smo svi zajedno sjeli za stol i razgoarali, sad je ok, ima neke prednosti biti doma, kuham, auto mi je na raspolaganju, ali mi je to daleko od idealne situacije, da mogu odselila bih se od njih sutra.

[pour femme]

Pukla bi da živim s čoporom ljudi. Jesam druželjubiva, volim se nalaziti s hrpom ljudi i visiti ali volim imati svoj komfor i mir, onda kad to poželim. Na ovakav život bi pristala da nas 10 živi u dvorcu od, nemam pojma, tamo gdje se Snjeguljica udala ( iza sedam brda i dolina, mora i gora). U takvom nekom dvorcu gdje se pogubiš kad tražiš wc.

[BusenKose]

Živim s cimericama, a nekako sam oduvijek bila naviknuta dijeliti životni prostor s nekim. Ispalo je na sreću tako, da kad se vidimo (navečer uglavnom), popričamo kojih pol sata i dalje svako svojim poslom. Ugodna mi je pomisao da je neko u sobi kad se vraćam, jer je bolja atmosfera.
Što se tiče ovog zajedničkog kućanstva, mislim da bi mogla tako živjeti.
Gledala sam neku reportažu o tome i čini mi se oke, iako oni ustvari nemaju toliko dodirnih točaka koliko se čini. Oni dijele, kuhinju i dnevni boravak ako se ne varam,ali nema toliko interakcije među njima ko što se čini. Il je to samo tako prikazano.
Mislim da u tom obliku zajednice brzo dolazi do svađa ili bar netrpeljivosti jer je teško da su svi podjedanko angažirani, a i teško se podijeliti.
Na tv je sve izgledamo super, al čini mi se da su im troškovi poprilični, ako se ne varam i da dolazi otprilike na isto(možda malo manje) ko i normalna zajednica. Bila sam iznenađena ciframa koje su iznosili, al čini se zabavno sve u svemu. Al i dalje za one koji imaju love.

[Fuga]

http://www.jutarnji.hr/cohousing--kad-s ... ca/921421/

Sto mislite o ovome?
Bi li mogle tako zivjeti ili vam je drazi vlastiti komfor?
Slazete li se s onim sto oni kazu?

Jedan frend mi tamo zivi, ali nisam ga odavno vidjela pa ne znam kako to funkcionira. Pricao mi je o tome prosle godine, kad su se useljavali u kucu i njemu je to bilo jako napeto, bio je sav odusevljen. Ja nisam za tako nesto jer mi je ipak drazi moj mir, ali podrzavam ideju i slazem se djelomicno s onim sto kazu o samackim kucanstvima.

Sve najbolje, tko voli, nek izvoli.
Osobno mislim da se i ne bi snašla, trenutno živim sa cimericom, imamo svaka svoj mir, viđamo se par puta na tjedan, meni više taj stan u zadnje vrijeme liči na prenoćište nego na neki prostor u kojem boravim duže vrijeme. I zapravo mi to odgovara, nemam potrebe za nekim druženjem, zajedničkim kavama i nepotrebnim problemima, zna se kad koja obavlja određene poslove, kad koja plaća račune i stanarinu, isto tako zna se da se ne ulazi u tuđe sobe, ne koristi tuđi pribor ili bilo što drugo, tek povremeno zajednički prošećemo ili popričamo o neki aktualnim zbivanjima i to je to.
Ovo sve ostalo bi mi bilo previše, i super mi je da ne živim s nekom bližom frendicom ili frendom, mislim da tad baš ništa ne bi stigla.