Vikiliks: Vlast je zabranila Paradu (Beograd)

[Mary of Silence]

http://www.cks.org.rs/2011/09/05/213/

“Uprkos pokušajima zvaničnika vlade da svoju ulogu u zabranjivanju Parade ponosa 2009. prikažu kao racionalan potez, realnost je da je takva odluka pokazala nedostatak liderstva vlade u suočavanju sa problemom, kao i da je to dovelo do legitimizacije nasilja“, navodi se u zaključku diplomatske depeše.

“Nije prvi put da ta vlada, koja se identifikuje sa evropskim vrednostima, izabere lakši put u suočavanju sa izazovima. Umesto da izabere hrabar i odlučan korak u odbrani sloboda građana, ona je dozvolila ekstremistima da diktiraju državnu politiku“,

"Podsetimo, prošle godine je Parada ponosa ipak održana, uz sukobe policije i huligana, da bi se ove godine ponovo iz krugova vlasti afirmisali stavovi da je bolje Paradu ne održati."

[tamara3]

Trebamo li se iznenaditi ili začuditi tome...?

[Mary of Silence]

Da, trebamo. Ja se nikad ne mogu načuditi ljudima koji slijede ovakve likove i vladi koja podržava iste
http://www.naslovi.net/2011-07-08/pravd ... du/2661144


Šta samo on trabunja, kako neko uopšte može slušati i slijediti ovog debila.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=FBFF5QZ5O10[/youtube]

Gledala sam emisiju zbog Ratibora Trivunca, a mnoge dijelove kr. Mladena sam morala "mute".

Ovakvi pokreti i skupovi su okey

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lu-p0WqTLM8[/youtube]

[tamara3]

Mene to ništa ne iznenađuje jer Wikileaks je samo potvrdio kakve se sve odurne stvari događaju i na što su sve vlasti spremne. Nadalje, kad se u njih izgubi povjerenje zbog raznih korupcijskih afera i slično (ovo što se događa u Hrvatskoj sada, a i globalno), uvijek jača desnica. Tako je bilo nekoć, tako je i danas. Povijest se ponavlja, s određenim varijacijama, ali se ponavlja. Tak da... ne, ne čudim se.

[call_me]

tuzno.

[Mary of Silence]

Eh da, uzevši u obzir sve te užasne stvari koje su se desile na našim prostorima i općenito u povijesti navode me na čuđenje kako ljudi opet nisu shvatili nešto i naučili iz svega toga, i zaključujem da se gospodin Erazmo duboko zajebao kad je rekao "rat je drag onom koga ne poznaje" ...
Iritira me činjenica da je najveći broj mladih ljudi u takvim skupovima, boli me činjenica da djevojka mojih godina dolazi na obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici i uzvikuje pred svim tim majkama "nož, žica, Srebrenica" ... Otkud tolika mržnja, čemu, kako, zašto ? Tako je i sa prajdovima, stvarno se ne mogu nikad načuditi fenomenu "rulje" i tome zašto taj isti fenomen ne ustane protiv lošeg zdravstvenog osiguranja, državne represije i sl.
Izgleda da je opet stvar u još jednom fenomenu koji se naziva "Drugi" koji je uzgred kriv za sve naše nedaće, a taj "Drugi" bi bio jevrej koji kontroliše svijet, peder koji kvari našu djecu, musliman koji obavezno nosi bombe za pojasom, katolik koji je eto ni kriv ni dužan "katolik" ...
Sve me to asocira na onaj dio u Trijumfalnoj kapiji od Remarka kada prije nego što će krenuti u logor neko dijete pita majku "Majko, zašto sam ja jevrej" .

Meni je već dosadlilo stalno se pitati zašto sam ovo, zašto sam ono, što pak nisam nešto treće...? Tako da se sada stalno pitam zašto su "Oni" koji me tjeraju da se pitam zašto sam to što jesam takvi (iako nikad ne dobijem odgovor, ali to su valjda ona pravila iracionalnog).

Bila je jedna kolumna pod nazivom "Izvini druže Hitlere što sam Jevrej" ne mogu da je nađem sada.
Uglavnom, autorica je sekretarica u sudu i jednom prilikom došla je neka majka i molila sudiju da joj oslobodi sina koji je optužen za krađu, silovanje i sl. Majka je plakala pred sudijom i govorila "nije on kriv, njega su mangupi zaveli" dok je opet na drugoj strani njenu prijateljicu istjerala iz doma vlastita majka jer joj je kćerka rekla da voli "ženu".
Eh to me opet čudi, na jednoj strani nasilje i mržnja koja se brani i odobrava, na drugoj strani ljubav koja se smatra nečim sramotnim.
To je valjda "patrijahat" ... i glupi ljudi, vječito glupi, što me opet navodi na zaključak da je Ajnštaj imao pravo- "Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran"

[call_me]

stvar politicke kulture i slabih institucija, sto se opet svede na isto.
pravo je pitanje trebamo li žaliti one koje povijest nije naucila da znaju drugacije. vjerojatno da, da nije toliko kolateralnih zrtava (medju njima i pedera) koje trebaju biti zrtvovane da se trecerazredne zemlje nauce demokraciji.
steta sto gazda, u ovom slucaju EU, ne uocava vaznost ljudskih prava za razvoj demokracije, osim na formalnoj razini.

[Popeye]

znate onu staru kinesku: dabogda zivio u interesantnim vremenima.
e, pa... zivimo!

[call_me]

naporno je to da ga jebes. a vrijeme naprosto ide.

[Mary of Silence]

Što se tiče EU, ona je sve ono što nije trebala biti
http://www.slobodnifilozofski.com/2011/ ... a-kao.html
Njena demokracija će biti namijenjena samo određenoj vrsti ljudi, ili da kažem "sloju društva" stoga bi bilo potrebno i zamijeniti tu riječ "demokracija" nekim drugim pojmom.
http://www.slobodnifilozofski.com/2011/ ... eni-u.html

Kolumna koju sam spominjala;
http://www.labris.org.rs/pojmovnik/druz ... odjen.html

[call_me]

ali draga, demokracija nikad ni nije bila smisljena da pripada masama. uostalom, ovo po nasim zemljicama i nije demokracija nego teror masa. i ne pljuvati po eu, oni se doma barem trude da zive dobro. a da su abroad licemjerne prdonje, ha boze moj, postuju nas koliko zasluzujemo.
svejedno steta za Beograd.

[Mary of Silence]

Onda su se Grci zajebali pošteno pa su uturili ono "demos", a ovi sadašnji još više tako što su ostavili taj naziv. Jezik - "kuća bitka" reče nekad Hajdeger.
Ovo po našim zemljama nije teror masa već teror komunizma koji se još nije srušio, samo je promijenio oblik, odlično objašnjeno u knjizi "Lepoglava i univerzitet" - Ugo Vlaisavljević.
Mi smo samo izgubljeni u tranziciji, ljudi magle kao što reče Rilke, ne vidimo ni šta je ispred ni šta je iza, prošlost smo kao ostavili, a budućnost nikad da dođe.
Što se opet tiče EU oni dakako nešto rade, uništavaju gospodarstva i privrede ovakvih jadnih zemalja kao što je Bosna, Hrvatska, Srbija, Grčka, Portugal, i sl. a to čine putem kolaboracionista odnosno prividne vlade koja je često "nacionalnog karaktera" i koja je tu da narod pomisli da zaista drži sve stvari u svojim rukama i da ima "svoju vladu" a zapravo je iza neko sasvim drugi, kao što reče Čomski i sve je dopušteno, da vlade unište svoj narod, da zemlja propadne samo da se ne vidi ko je stvarno iza.
Ali opet šta bez EU, potreban nam je novac, potrebna nam je njihova "demokracija" pa barem prividna, opet moram citirati Gorkog kad kaže "nismo više slabi da vjerujemo u Boga, ali nismo dovoljno ni jaki da ga napustimo" to je to... Nemamo izbora, valja nama preko rijeke, odnosno u EU
jer su nam zajmovi itekako potrebni, naročito jer su sve naše tvornice, benziske i sl. prodane strancima.

[tamara3]

Kakav teror komunizma ?

[Mary of Silence]

Tamara obrati pažnju

"Obično slušamo: "Komunizam je pao u Istočnoj Evropi, a pobijedio je zapadnjački ekonomski i politički liberalizam. Dakako, čitav jedan svijet se ne može preko noći promijeniti; najveću opasnost predstavlja naglo buđenje nacionalizma. To je u stvari, autentični izraz kulturne zaostalosti tih naroda. Svojom agresivnom prirodom, slijepim narcizmom, nacionalizmi lako mogu izazvati sukobe. Treba se truditi oko sprečavanja takvih sukoba, a logika profita i razvoj civilnog društva nude najbolji lijek. Itd.
Mnogo koristi se, bez sumnje, može izvući iz ovakvih tumačenja koja idu utrtim putem. Sva ona veoma uvećavaju kapital- ideološki, politički, moralni- moćnog, premoćnog "pobjednika". Zbog toga je samo potrebno osigurati što lakši, što prohodniji, što propusniji " prelazak iz socijalizma u kapitalizam"
Stari, dobri neprijatelj će tu više pomoći nego novi prijatelj. Sve što danas stoji na putu "neograničene" tržišne razmjene i "istinske" demokracije sabire se i pojavljuje u liku "etničkog konflikta". Ostao je još nacionalizam, pa da bi pobjeda bila potpuna, da bi pad bio smrtonosan. Još jednom nacionalizam. Da li još uopće išta znamo o njemu, i pored svog truda koji mu se odavno posvećuje?
Neuklonjiv i neuhvatljiv kao vlastita sjena, sve opskurniji što prisniji. Možda ga kao utvaru, u stvarnosti nikada nećemo moći dokučiti- zato što smo uvijek na njegovom mjestu, tamo gdje bi se trebao nalaziti.
Možda nas pad "realnog socijalizma" tjera da prije svega promišljamo mjesto, mjesto koje nam se ukazuje kao mjesto njegovog pada. Možda se tako na najodvažniji način prihvata izazov koji "istočno-evropsk nacionalizam" ako takvo nešto postoji isporučuje mišljenju. Riskirati ćemo da taj izazov formuliramo kao nalog da se misli kraj historije, kraj ideologije, kraj politike itd. - riječju, ona apsolutna tačka koju je pretpostavljao nacrt emancipacije- kao pad na zemlju. Nigdje drugo ne pada komunizam nego na zemlju. Da bi tu jednom zauvijek okončao.
Etnonacionalizam bi otuda bio na zemlju oboreni komunizam. Ali komunizam i pored rascvjetanog nacionalizma još nije pao. Možda je nacionalizam ono što ne dopušta komunizmu da ikada padne na zemlju. On se uvijek naknadno razgrana, u nepropusni vegetativni pokrov, čim komunizam samu zemaljsku površ, da se sruči na nju. Zato mu to možda nikada neće uspjeti i pored sve neumitnosti pada. Možda nacionalizam i nema drugi smisao nego da obznani istinu da to što ovaj put nazivamo komunizmom može samo metaforično pasti.
Nacionalizam se predstavlja kao već oboreni komunizam, a u stvari je još ne-oboreni-komunizam (čime, bez sumnje pokušava prikriti svoje recentno porijeklo). Svi nacionalisti Istočne Evrope tvrde da su angažirani u borbi da se obori još ne-oboreni-komunizam. I zapravo niko više ne brani komunizam, niko se ne trudi da spriječi njegov pad. Svi znaju šta će se desiti i već su zauzeli najbolje položaje- i zato do kraha ne dolazi. Ili dolazi u beskrajno odloženom trenutku. "

To bi bilo iz knjige " Ka semiotici etnonacionalizma" Uga Vlaisavljevića.
Uglavnom, da ne objašnjavam i nešto napamet da stavljam, stavila sam od riječi do riječi, iako ima još mnogo teksta, zapravo čitava knjiga se bavi tom temom, ali eto to je ukratko.
Zanimljivo je da su danas vodeći političari u svim vladama ex-yu zapravo svi oni ljudi koji su u ono vrijeme bili najodaniji režimu, tačnije ništa se nije promijenilo, to je ona igra Kunderinog Diabola koji mijenja samo oblike, a uvijek je prisutan.

[tamara3]

Hvala na trudu ali još uvijek ne vidim kako je to "komunizam koji je promijenio oblik". Ako govorimo o nacionalizmu, ja ga vidim kao rezultat pada komunizma, bar kad je posrijedi bivša Juga.

[Mary of Silence]

Hvala na trudu ali još uvijek ne vidim kako je to "komunizam koji je promijenio oblik". Ako govorimo o nacionalizmu, ja ga vidim kao rezultat pada komunizma, bar kad je posrijedi bivša Juga.

hmm, filozofija... a tako se nekad čini jednostavna

Upravo je u tome caka, imali smo nacionalizam koji je postao (kvazi) komunizam, koji je pak opet postao nacionalizam. Začarani krug. Poenta je da zapravo na ovim prostorima nikad nije bilo "komunizma" bila je samo riječ "komunizam" i puka ideologija, napredak na silu. Stoga, kad je komunizam pao, ništa se nije promijenilo ostao je nacionalizam koji je uvijek bio prisutan, i stoga se dovodi u pitanje da li je uopšte "komunizam" pao ? Jednostavno samo igra riječima.

Evo još jednog objašnjenja; Na poziv revolucionarnih vođa narodi Istoka su se prestrojili na put ostvarivanja te ideje, ispunjeni vjerom i vjekovnim snovima u mogućnost ostvarivanja svog poduhvata. Oni su u svom poduhvatu ispoljili daleko više predanosti i neočekivane hrabrosti, neslućenih žrtava i stradanja nego se uopće moglo od njih očekivati. Pridodavši staroj vjeri novu, oni su krenuli svim svojim bićem da stvaraju novi svijet, unoseći u njega svoj stari arsenal i tako se ne htijući konfontirati s onim što su htjeli ostvariti. Utoliko su izvjesnije teškoće kada se zna da je stara vjera proglašena "neprijateljem napretka" a protivnici avangarde prolettarijata "neprijateljima naroda" odnosno "radničke klase" čime je društveni život dospio u "porođajne bolove" prevrata koji su bili zasjenjeni oduševljenjem masa promjenama za koje su vjerovale da ih nose u krilo društvene sreće tako dugo sanjane i čekane.

Dvostruki paradoks odigravao se u svijesti članova partije njihovim prihvaćanjem komunističke ideologije u zamjenu za staru vjeru ugrađenu tako dobro u njihovo biće da su je mogli odbaciti samo ako odbace to biće. Ideologiju kao novu vjeru prihvatili su da bi mogli stvaralački učestvovati u kreiranju novog društva, a druge su držali iz navike. Da bi postali članovi partije traženo je od njih da "raščiste" sa vjerom kojoj su se nakon odricanja mogli vratiti samo uz rizik da ponesu kvalifikaciju "izdajnika partije" i "neprijatelja progresa" što je politički bilo ravno zločinu, činu osvjedočenog neprijatelja naroda.Tzv. organizirane snage društva uvodile su povijesno nepripremljene narode u toliko čekani socijalizam, o zbog te nepripremljenosti nastupala je umjesto slobode mišljenja i govora sloboda vjerovanja okrenutog i protiv religioznog vjerovanja jer ako je neko htio organizirano djelovati, morao je zaratiti samo sa svojim starim nazorom na svijet

... " Ali kada je to trebalo činiti znanjem i predanim radom, ustrajnošću i solidarnošću došli su na vidjelo kako primitivizam tako i nacionalni egoizam.Konzervatizam i nacionalne podjele nisu samo odjek burne prošlosti, sadašnjost je u tome na niveau-u naše lošije prošlosti, što znači da ni učešće u revoluciji nije bilo uvijek izraz revolucionarnog opredjeljenja nego i potreba da se izbjegnu opasnosti koje donosi ratna situacija"

Ovo je iz knjige "Zarobljeni um" ... Naime radi se o tome da taj tzv. komunizam na našim prostorima postojao samo kao neka "pauza" između sukoba. Sve je bilo isto, ostalo je isto, samo se uvijek stavljeno na čekanje. Ista stvar je bila i u zapadno-evropskom prosvetiteljstvu, npr. pojam Deizam označava da Bog postoji, da je napravio ovaj svijet, ali da se ne miješa u isti, da je na čovjeku briga ovog svijeta, tačnije taj pojam je bila određena "ideologija" koju su prosvjetitelji stvorili da bi mogli naći neki način da okončaju sa dugogodišnjom aristotelovsko-tomističkom tradicijom.

" Naš vijek, dakle pokazao nam je jednu važnu stvar: čovjek nije u stanju da mijenja svijet i nikada ga neće izmijeniti. To je najvažniji zaključak mojeg revolucionarnog iskustva. Zaključak koji se uostalom svi prećutno prihvatili. Ali ima jedan drugi koji ide još dalje. On je teološki i kaže: čovjek nema prava da izmijeni ono što je Bog sam stvorio. Treba da se dosljedno pridržava te zabrane. U tom slučaju naš zadatak bi bio da štitimo svijet od promjena." (M. Kundera)

Bog je stvorio svijet i on je savršen, stoga ga ne treba mijenjati, jer bio to bio grijeh, samim stanjem statusa quo, crkva bi bila jedna ogromna institucija koja ne bi nikad pala, jer je tobože ona postavljena tu da štiti Božje djelo. Stoga deističko učenje je podobro prodrmalo crkvenu doktrinu.

Da se nije našao taj pojam "deizam" u 18 stoljeću kojeg su moram priznati dobro skovali prosvjetitelji i znali da će to upaliti, do revolucije ne bi došlo, jer je crkva ipak čvrsto držala uzde u rukama, stoga je bila potrebna ideologija koja će parirati onoj crkvenoj. Napokon, pojavili su se enciklopedisti, tu je bio Voltaire sa ostalom skupinom, Diderotom, Holbachom, i ostalim... čije je pero uticalo na dalji razvoj događaja. Razgolićeno kršćanstvo je bilo jedna od važnijih knjiga. Uglavnom, poenta je da su i kod nas djelovali kvazi prosvjetitelji sa svojim ideologijama koje se nažalost izgleda nisu primile, tačnije bile su samo na određeno vrijeme.
Stvar je već počela da ide u k*rac 68' kad su bili studentski nemiri, ima o tome u knjizi Kroz tranziciju, nedavno je izašla.
Stvar je samo u toj igri mijenjanja oblika. Npr. marxisti su kritikovali idealiste zbog njihovog idealizma, a stvar je u tome što su obje te struje sadržavale istu stvar samo drugačije okrenutu, i marksisti su u svojoj doktrini sadržavali idealizam, iako drugačije okrenut, ali nisu mogli izaći iz tog kruga- teza-antiteza, antiteza-teza, ista stvar.
Slično je i sa nacionalizmom i komunizmom, vrti se u krug, ali uvijek opstaje, to je ono Hegelovo sjeme koje bude jabuka, pa padne na zemlju postane sjeme, pa opet jabuka.

Jebeno...
Nadam se da sam barem nešto objasnila kako treba, toliko toga ima.

[Mary of Silence]

"Pupoljak se gubi u izbijanju cvijeta, te bi se moglo reći da cvijet opovrgava pupoljak; isto tako plod proglašava cvijet za neko nepravo postojanje biljke, te kao istina biljke nastupa plod na mjesto cvijeta. Ove se forme ne samo razlikuju, nego također jedna drugu potiskuju kao međusobno nepodnošljive. Ali njihova ih prolaznost istodobno čini momentima organskoga jedinstva, u kojem one ne samo da ne proturječe jedna drugoj, nego je svaka jednako nužna kao i svaka druga; i tek ta jednaka nužnost čini život cjeline. U obliku onog za što izgleda da se nalazi u sporu i da se isključuje, [svijest] spoznaje momente koji su uzajamno nužni jedni za druge."
(Hegel, Fenomenologija duha)

[call_me]

isse, sta si ti zabrijala, do hegela cak
a da se vratimo na paradu u beogradu?
i ak mogu postovi biti manji od duljine omanjeg eseja, bilo bi zgodno

[shizika]

Hahahhahaa jao jes mi mrsko čitat duge postove...

Uglavnom, pa jel bolje da ne bude parade, nego da opet budu incidenti ili ne daj boze neko pogine.. ili samo ja tako razmisljam..

[pihach]

izgleda da ce se ponoviti 2010. i split 2011.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/beog ... 70645.aspx

[Mary of Silence]

Neke od slika


Natpisi


Njihov forum
http://www.stormfront.org/forum/t818400-12/
zadnja slika je izgled letaka sa natpisima "stižemo" i "dolazimo" 2.10.2011