Dragi bože, svemiru, planete i to whomever it may concern,

[bea.zarre]

Dragi bože, svemiru, planete i to whomever it may concern, thank you!!!

[tamara3]

A recimo, da uzmete u obzir opciju da NEMA TIH SILA SVEMIRA iliti BOGA?!
Gdje ste onda sa svojom frustracijom, bjesom i ostalim ... Koga cete na sto nabiti?
Zasto traziti uzroke svojim nevoljama u svemiru? Velika je klopka razmisljati: ja sebi ovo nisam zeljela, dakle, mora da je zelio netko drugi, dakle taj drugi postoji i on je Bog, zao Bog.
Mozda malo samoanalize i introspekcije, pa da vidis... samo sto je to mozda i jako zastrasujuce pa je bolje viknuti u svemir: nabijem vas sve.

Yeah right, introspekcija će mi jako pomoći u spoznaji da mi je smrt u samo devet mjeseci odnijela prvo nekoga tko mi je užasno puno značio, a nakon toga nekoga tko mi je značio sve.
A ti uživaj u samoispitivanju i nemoj mi solit pamet sa samoanalizom.

[orange]

Evo, Tamara, ima tu jedna tema odmah do ove, promovira se site val.hr, tu ces pronaci sve odgovore na sva vazna pitanja univerzuma i svoje hude sudbe

[orange]

Stranice za istrazivanje i prosirivanje horizonta ZNANJA. buahahaha

[eLi]

ha

[tamara3]

Evo, Tamara, ima tu jedna tema odmah do ove, promovira se site val.hr, tu ces pronaci sve odgovore na sva vazna pitanja univerzuma i svoje hude sudbe

Tebi je neki k jako smiješan u svemu ovome?

[call_me_not]

Stranice za istrazivanje i prosirivanje horizonta ZNANJA. buahahaha

how sick you are

[orange]

Ne vidjeh tvoj post o smrti, Tamara, (bit ce da je otisao na 2 str koju ja ne otvorih) mislih da si jedna od onih koje onako, vicu na mjesec jer ih tisti nesto svakodnevno, a taj neki tamo ludi sajt nudi zgodnu razonodu.

Naravno da je to sto ti se dogodilo PRESTRASNO, dakle, sorry za netakticnost

Nekako mi se ucinilo da je ova rubrika alternativa, duhovnost etc. upravo za to - nekakvu nacelnu, ili filozofsku raspravu o svim aspektima naseg postojanja, tko bi pretpostavio sto si htjela sa svojim postom? Uvjerena sam da svi koji su postali iza tebe isto nisu skuzili (osim onih koji te osobno poznaju)

Dakle, jos jednom - sorry, ne pada mi na pamet da ti se rugam u takvoj situaciji. Odoh s ove teme...

[bea.zarre]

Bože sveti.

[whatever]

Isuse.

[Lilith]

Give me some slack here.

[eLi]

Yeah right, introspekcija će mi jako pomoći u spoznaji da mi je smrt u samo devet mjeseci odnijela prvo nekoga tko mi je užasno puno značio, a nakon toga nekoga tko mi je značio sve.
A ti uživaj u samoispitivanju i nemoj mi solit pamet sa samoanalizom.

ma zajebi introspekciju za ovo, neznam kolko si mlada (ili stara, kako god) ja sam prva koja ljude meni osobite shvati vazno, no nakon vise slomova i gromova nisam vise (htjela/) imala snage patit radi neceg sto je out of my control.
da. sam sebi dovoljan biti je nesto nenadjebivo.
kako stojis sa idejama da je smrt, pojednostavljeno, mjenjanje oblika energije koja nikada ne nestaje vec je konstanta?
vrlo poznat pa vec i banalan pojam. znam.

[tamara3]

kako stojis sa idejama da je smrt, pojednostavljeno, mjenjanje oblika energije koja nikada ne nestaje vec je konstanta?
vrlo poznat pa vec i banalan pojam. znam.

Nemam pojma, mogu se samo nadati da je tako jer ako je ovo sve, onda jebiga .

[lidiafox]

Nabijem vas sve skupa.

Objašnjenje:
Budući da nigdje na netu ne mogu pronaći mjesto na kojem se mogu ispucati na allmightyja, a baš to tako hoću, činim to ovdje, a sve koje su ljute na gore navedenu skupinu koja navodno na neku foru upravlja našim postojanjem pozvane su sudjelovati.
Ako mi netko može pronaći takvo mjesto negdje drugdje, obrisat ću se.

Da, nije za one čiji su vjerski osjećaji time na bilo koji način povrijeđeni pa zaobiđite.
I nije mi čak ni za deveti krug iako ga bogonja ziher isto čita, pa anyway. Baš mi je onako, duhovna tema.

to tamara nabijemo ih sve skupa

[agasta]

svi i sve gore koliko vas god ima, molim da mi podarite ultra puno inspiracije drugi tjedan, i'll need it!

[Ameli]

reko kad san tu..pa da zamolim te gori ili onog gore ili te ili one..ma tko god..aj malo lakse..mi smo samo ljudi..

[Shanti]

Nemam pojma, mogu se samo nadati da je tako jer ako je ovo sve, onda jebiga .

bez brige, nije ovo sve. uopće si ne mogu zamisliti kako bi mi bilo da sam u tvojoj situaciji, jer je smrt najdražih osoba nešto čeg me najviše strah u cijelom životu. fora je u tome što svatko od nas, svaka individuica, ima svoju individualnu i kolektivnu stranu. tj s jedne strane imaš svoju emocionalnost, vezanost na ovaj svijet (bilo preko ljudi, preko posla, preko bilo čeg što ti se događa ili ne događa ovdje i sada na ovom svijetu, i sve stvari koje te čine upravo tamarom3 i nikim drugim. no, s druge strane, postoji ona strana tebe koja je na neki način utopljena u kolektivno, u ono što se često naziva "jednim" ili "duhom božjim" ili kako god kome milo iliti drago. ta "strana tebe" je savršeno opremljena da osjeti i njeguje jedan duboki unutrašnji mir; ona zna da ništa niti umire niti se rađa, već se, ponesena ritmom života, ponekad naizgled utapa u kolektivno, a ponekad naizgled izdiže u individualno. ako bar na tren odustaneš od svega što si čula o "životu" i "smrti", ako se zagledaš iza puke materijalne vidljivosti, intuitivno ćeš osjetiti drage osobe pored tebe, vjeruj mi. mislim da ti kao jedna ribica itekako možeš znati o čem pričam ono što želim reći je da naše drage osobe koje su "umrle" zapravo duuuugo vremena ostaju s nama, to što ih ne možemo vidjeti ili što ih "ne osjećamo" je stvar naše perceptivne ograničenosti, a ne njihovog neprisustva. a da bi ta "precpetivna ograničnost" malo narasla, potrebno je učiniti samo jednu stvar: uzeti u obzir da su oni tu. ništa više, nkakav tečaj za medije ili čitanje spiritualnih knjiga. ne želim te ovime utješiti, jer mislim da su to preveliki gubitci da bi ih umirilo par riječi o "onostranome". želim ti samo dati koji hint da sagledaš priču o postojanju, rađanju i umiranju iz jednog drugog kuta i da, kada ove rane prestanu toliko peći, možda osjetiš taj mir o kojem ti govorim.

[tamara3]

Lijepo zboriš . Kad sam rekla da se samo mogu nadati da je tako, nisam mislila da ne vjerujem u to, nego me samo na nekoj razini valjda strah da smo si skloni to ubrijati jer nam umrli užasno nedostaju i nakon smrti nastaje nepopunjiva praznina i to je nešto s čim se nekad mogu, a nekad ne mogu boriti.
Dakle strah da zapravo nema ničeg i da je to to, da tog nekog jednostavno nema i gotovo, nikad više, boli to nedostajanje, to je užas.
Ipak, fora mi je nešto što je rekla kćer Natalie Wood, da 'mora naučiti imati odnos s nekim tko više nije tu' ili tako nekako. Možda je u tome stvar. Ne znam.

[Ameli]

za sve mora imat nekog razloga..zasto se radjamo,zivimo i umiremo..al tu je nesto puno "vise "u nama..dvadeset i nesto grama kad nas napusti u trenutku smrti..