Yom Kippur, dobro i zlo, pročišćenje...

[ticklebook]

Maimonid je o zakonima tešuve (pokajanja) zapisao:

„Neka ti ne padne na pamet to što govore neuki među narodima svijeta i većina neznalica među Židovima, da Sveti, blagoslovljen neka je, čovjeku na početku njegova postojanja određuje hoće biti dobar ili zao. Nije tome tako, već svaki čovjek može biti pravedan kao naš učitelj Mojsije ili zao kao Jeroboam, mudar ili glup, milosrdan ili okrutan, škrt ili plemenit, a tako je i s drugim svojstvima. Nitko ga neće promijeniti ni odrediti mu, niti povući ga na jedan od dvaju putova; on sam i iz svoje volje kreće onim putem kojim želi. To je rekao Jeremija: Iz ustiju Najvišega neće izaći ni zloća niti dobrota. (Tužaljke 3,38) Dakle Tvorac ne određuje čovjeku hoće li biti dobar ili loš. S obzirom na to, grešnik uništava sam sebe, te treba plakati i tugovati zbog svojih grijeha i zbog onoga što je učinio svojoj duši, nanoseći joj zlo. O takvome je napisano: Čemu žaliti živoga čovjeka? (Tužaljke 3,39) Napisano je i da se, ako smo svojom moći i svojim rukama i svojom voljom počinili zlo, trebamo pokajati i napustiti svoju zloću, jer je odluka sada na nama. To je značenje ovoga: Potražimo svoj put i istražimo i pokajmo se. (Tužaljke 3,40)” Rambam zaključuje da je izbor „važno načelo i stup Tore i Božje zapovijedi ... jer pravo vam je dano, a sve što čovjek zaželi učiniti od ljudskih djela, on čini, bilo da je dobro ili loše ... jer Bog ne prinuđuje ljude i ne određuje im da čine dobro ili zlo, nego je sve prepušteno njima samima.“1

(sa: http://www.bet-israel.com/index.php?opt ... &Itemid=48)

Šta mislite o tome? Da li se ljudi rađaju dobri i zli, da li postaju takvi, da li se s vremenom mijenjaju, prestaju biti dobri/zli...
Za Židove, bliži se Yom Kippur, "Dan pomirenja", kada se "zatvara knjiga". Da li uzimate vrijeme kad se analizirate? Da li vam je svejedno kako će određeni postupci djelovati na druge, samo da je vama dobro? Da li imate neke rituale "samopročišćenja"? Ili "mentalnog čišćenja", nakon nekih "grbavih" perioda?
Kako raspoznajete dobro od zla?

[michelle]

Šta mislite o tome? Da li se ljudi rađaju dobri i zli, da li postaju takvi, da li se s vremenom mijenjaju, prestaju biti dobri/zli... Za Židove, bliži se Yom Kippur, "Dan pomirenja", kada se "zatvara knjiga". Da li uzimate vrijeme kad se analizirate? Da li vam je svejedno kako će određeni postupci djelovati na druge, samo da je vama dobro? Da li imate neke rituale "samopročišćenja"? Ili "mentalnog čišćenja", nakon nekih "grbavih" perioda? Kako raspoznajete dobro od zla?

Ne mislim da se ljudi rađaju zli ili dobri, pretpostavljam da se rađaju čisti, dakle više neutralni, a na koju će stranu, kroz život i kroz suočavanje sa životnim okolnostima, na kraju prevagnuti, mislim da je to apsolutno samo njihov vlastiti izbor. Obavezno analiziram i sebe i druge ako s nekim imam lošu situaciju, bitno mi je spoznati jesam li sama svojim ponašanjem i djelovanjem uvjetovala tu lošu situaciju ili je netko drugi. Ako sam nepromišljeno djelovala i nekoga pri tom povrijedila, kad spoznam to, previše mi je na srcu i idem to ispravljati kako god znam, makar se time još više zamjerila. Bitno mi je da ne povrjeđujem ljude oko sebe i ne idem nikad s takvom namjerom. Samopročišćavanje prakticiram onda kada nešto moram pustit da ostane "grbavo". To mi nekako najteže pada, jer u suštini, gledam na ljude kao razumna bića, a ne kao zla... al neki ljudi ponekad svjesno biraju bit nerazumni... iz kojeg razloga, ne znam... prepuštam to pitanje njima samima. A kako raspoznati dobro od zla!? Jednostavno... bitna je namjera i na koji se način netko odnosi prema nekome (s poštivanjem, bez predrasuda, otvoreno, iskreno, dobronamjerno...itd.).

Polazim uvijek od stava... ne čini drugom što ne želiš da netko drugi tebi čini! s tim stavom, nekako mi se čini da ne mogu puno pogriješiti... ili mogu!?! hm...

[funcutica]

Da li se ljudi rađaju dobri i zli, da li postaju takvi, da li se s vremenom mijenjaju, prestaju biti dobri/zli...

Ja po ovom pitanju biram biti naivni idiot s uvjerenjem da su svi ljudi dobri. Znam da je glupo, ali ne volim predrasude. Uglavnom smatram da su okolnosti ono što pokvari ljude. Također da postoje ljudi koji se lakše i oni koji se teže "kvare", a to opet ovisi o odgoju i okolnostima s kojima se susreću u životu.
Mislim da se ljudi mijenjaju, odrastaju i shvaćaju neke stvari koje s manjom količinom iskustva prije nisu mogli. Ali opet u njima ostaje ono nešto nepromjenjivo uzrokovano možda najranijim razvojem.

Da li uzimate vrijeme kad se analizirate? Da li vam je svejedno kako će određeni postupci djelovati na druge, samo da je vama dobro? Da li imate neke rituale "samopročišćenja"? Ili "mentalnog čišćenja", nakon nekih "grbavih" perioda

Ja sve analiziram i ne vodim se samo time da meni bude dobro. Trudim se biti korisna ljudima koji su mi bitni i dragi, za njih mi uopće nije bitno kolika treba biti žrtva. Uglavnom mi ništa nije problem, volim pomagat i popravljat stvari. Ne volim kada nešto ostane nedorečeno zato se uvijek trudim sve izgladiti. Kada nije sve riješeno, imam loš osjećaj u želucu. Nemam nikakve rituale, razgovor je najbolji. Iako volim isplanirat unaprijed sve te teške razgovore.

Kako raspoznajete dobro od zla?

Kantov kategorički imperativ ftw!