zivot nakon zivota / klinicka smrt i ostale poveznice

[phos]

obzirom da su elementi (ovisno o autoru i promatracu) vezani na razlicite nacine, i same teze ne uzimaju uvijek iste elemente u konacnu pricu, vezani su na razlicite nacine i zbog manjka opipljivih dokaza nailaze na velika odbijanja realista, tesko je definirati temu i elemente koje u nju ulaze.

ono sto me zanima, je :
dal' ste ikada dozivjeli klinicku smrt? ili znate nekoga tko je? kako objasnjavate videnja ljudi koji su prosli? dal' ih proglasavate frikovima ili nalazite realno medicinsko objasnjenje? ili mozda povezujete sve skupa sa vjerom/ Bogom....?

[tamara3]

Zanimljiva podudarnost da nailazim na ovu temu jer sam neposredno prije dolaska na forum nabasala na ovo:

http://matrixworld-hr.com/2011/09/22/ne ... tku-smrti/



Ne poznajem nikoga tko je doživio kliničku smrt ili mi bar to nitko nije ispričao. Tunele, svjetlosti i ostalo ne povezujem s vjerom jer iste doživljaje opisuju totalno različiti ljudi, i ateisti i kršćani i muslimani itd, so... ne znam. Ne smatram ih frikovima, a mislim i da se ne može baš sve znanstveno/medicinski objasniti ma koliko neki upirali. Ako za nešto ne postoji dokaz, to ne znači da ne postoji.

[ticklebook]

Jesam. I nisam pričala o tome 18 godina.
Pogledajte film "Hereafter".

[slapa]

Poznajem jednog čovjeka koji je to doživio. U biti dva (kod jednog naglo sa svjetlošću i to drugi je bio mjesec dana u komi iz koje pamti neke neobične snove i slično). Kako tumačim? Ili se postigne nego više/drugačije stanje svijesti u stanju šoka ili recimo nedostatku kisika ili je nešto nadnaravno - duhovno...

[phos]

Jesam. I nisam pričala o tome 18 godina.
Pogledajte film "Hereafter".

jesam. film ima rupa, ali...
meni recimo ne drzi vodu povezivanje sa zabiljezenim slikama u mozgu od rodenja i prolazenja kroz porodajni kanal pri porodu... (mozak se sjeca isl...) jer ima jako puno ljudi koji su rodeni na carski a vidjeli su svjetlo.
druga stvar koja me muci je da... klinicka smrt je zapravo definirana duljinom rada mozga i zastoja svega ostaloga...i sad je to u prosjeku od 3-5 min, ali sta sa slucajevima kod kojih je to trajalo dulje, zasto uglavnom svi dodu do iste razine a vremena smrti su razlicita. buduci da se u prvoj fazi sve odvija u RT, zasto se kod nekih desava videnje svog tijela dulje a kod nekih krace. i ima li to veze sa jacinom podsvjesti...

[phos]

Jesam. I nisam pričala o tome 18 godina.

jesi cula ton? i kako je izgledalo?

[phos]

Poznajem jednog čovjeka koji je to doživio. U biti dva (kod jednog naglo sa svjetlošću i to drugi je bio mjesec dana u komi iz koje pamti neke neobične snove i slično). Kako tumačim? Ili se postigne nego više/drugačije stanje svijesti u stanju šoka ili recimo nedostatku kisika ili je nešto nadnaravno - duhovno...

jel se ti ljudi promijene nakon toga?

[LittleRedRidingHood]

mislim da se tu radi o odvbajanju ljudskog eterskog ili astralnog tijela dok se fizicko bori za zivot..sama vrpca puca kad kod fizickog vise nema povratka..

[Gost]

Pogledajte film "Hereafter".

Najbolji prikaz kliničke smrti koji sam vidjela na filmu.

[phos]

mislim da se tu radi o odvbajanju ljudskog eterskog ili astralnog tijela dok se fizicko bori za zivot..sama vrpca puca kad kod fizickog vise nema povratka..

to sigurno u fazi kad vide svoje tijelo, ali mi ovaj drugi dio kao d aje ubacen od ...nekud.
ali jos jedna stvar kod odvajanja je i sto do pucanja veze moze doci i kad je fizicko tijelo zivo.
jer...i ako se drugi dio sa tunelom i sl shvati kao projekcija, tj faza projekcije - to predugo traje.

[LittleRedRidingHood]

istina...ali mozda je to cisto taj prijelaz iz zivota u ˝smrt˝ koji se kao takav projicira samo tad..a klinička smrt je korak ka tome..zasto neki zakorace pa se vrate,i da li oni koji se ne vrate odu u svjetlost...e o tome cemo razglabat u nekom postzivotnom astralnom crolu za kojih 40ak godina vise-manje,kad saznamo

[phos]

ok, al dal je onda taj prelazak samo kod klinicke smrti ili opcenito?
i zasto s eljudim desi da u trenutku pada, nesrece...da im preleti zivot pred ocima?
jer ja to gledam da mozak zapravo u realnom zivotu koji vodimo, funkcionira na nekom mini postotku svoji mogucnosti, ali samo vanredni dogadaji mogu dati impuls koji ih ubaci u maximum njegov emogucnosti.
a kad kazem vanredni dogadaj- onda ne mislim na to turska pobijedi na eurosongu ili sl. nego blisko izbjegavanje smrti i sl.

[LittleRedRidingHood]

istina,isto kao sto ja smatram da jaka fizicka iscrpljenost,posebna vrsta stresa,nekakvi stimulansi isto rade s mozgom..tako vjerojatno i s nesrecama,iako recimo ja kad sam imala jednu s motorom prije nekih 10ak godina bijah vrlo racionalna prije samog udara,i svjesno samo pomislih -udarit cemo_ nije bilo vremena za nekakv zivotni rewind,osim mozda da sam rikavala na cesti pa u tom nekom prijelazu to the other sideda se to desi...al skakucem i cvrkucem jos uvik tako da-I don`t know

[ticklebook]

Neću raditi kronologiju, niti pričati šta sam vidjela i čula:D
Ali ajmo ovako: nemaš osjećaj vremena. Nikakav. Čini ti se kao da si cijelo popodne provela tamo, a u stvari je trajalo jaako kratko. Realno, u tom kratkom vremenu ne možeš stići ni zamisliti te stvari koje proživiš, a opet doživiš toliko puno tog. Nemaš osjećaja ni prostora ni gravitacije ni nikakve boli.
Ljudi se promijene, ali onda se osjećaš kao alien pa možda (ako si mlad kad se to desi i nema okoline koja to razumije) potisneš to i počneš se ponašati suprotno onom što si tamo "naučila" da ispadneš normalna.
Nisam o tome pričala 18 god, dok nisam srela osobu koaj je otvorena tome. Onda sam počela pričati otvoreno.
I ne volim pričati o tome pred ljudima koji dočekuju to na nož, kritično, pokušavajući dokazati da ne postoji. Jednostavno nemam strpljenja.
Get real. Postoji. Ne može se znanstveno objasniti. Kad izađeš iz tijela i vidiš neke stvari, smiješno ti je.
Ja sam potiskivala 18 godina. Na početku su me strašno nervirali ljudi koji nisu kužili neke osnovne principe.
Ono što ja mogu reći:
- Previše brinete o pizdarijama. Brinite o bitnim stvarima.
- Ne nanosite zlo. Ne budite đubrad, ne budite zli. Vjerujem da će vas stići gorak okus u ustima "na kraju dana".
- Radite na sebi. Upijajte, učite, što više možete.
- Ostavite trag.
- Izvucite svoj maksimum.
- Ne trošite vrijeme na pizdarije.
- Ne bojte se smrti, zbilja nije ništa strašno. (bar ako niste bili đubre - navodno ima i lijepih i strašnih iskustava, moje je bilo lijepo.)

Vi tu možete pričati o tome šta vi mislite kako je tamo, ali drugačije je kad to doživite.
Voljela bih upoznati nekog sa sličnim iskustvom.
Little - nije tako. Kreneš u svjetlost. i možeš se vratiti. Svjetlost je nešto nadljudski prekrasno.
I ne, nema vrpce koja puca ili ne puca.
Više ti to izgleda kao da se "uštekaš" nazad.
Phos - da, proleti ti život, ali takve sitnice da ti se čini da si ih već zaboravila. Ja sam vidjela neke sitnice koje su se desile kad sam tek prohodala (ili unutar godinu dana od toga).

[JaNNa]

Ono što ja mogu reći:
- Previše brinete o pizdarijama. Brinite o bitnim stvarima.
- Ne nanosite zlo. Ne budite đubrad, ne budite zli. Vjerujem da će vas stići gorak okus u ustima "na kraju dana".
- Radite na sebi. Upijajte, učite, što više možete.
- Ostavite trag.
- Izvucite svoj maksimum.
- Ne trošite vrijeme na pizdarije.
- Ne bojte se smrti, zbilja nije ništa strašno. (bar ako niste bili đubre - navodno ima i lijepih i strašnih iskustava, moje je bilo lijepo.)

sada ću biti off, ali moram, jer ovo je za mene post godine.
hvala ti na ovome - znam da će me kad tad ova slova potaknut na neke poteze za koje još sada nemam hrabrosti!

[Gost]

Zbog takvih postova je Tickle meni jedna od dražih na forumu.

[LittleRedRidingHood]

tickle sasvim logicno da ne pricas o tome puno,ljudi cesto takva iskustva odbijaju prihvatit,ako ih sami nisu prozivili...nego,zasto se ljudi vrate,iz te svjetlosti? da li tamo samo dobiju neka saznanja koja im pokazu kako zivit,ili mozda da ih podijele s drugima?

[ticklebook]

Thx:)
Nekad se i ja malo pogubim, ali valjda su to smetnje od ljudi koji ne mogu odvagnuti bitno od nebitnog, pa svoje smetnje/"buku" šire na druge.
Važno je vratiti se na pravi put.
Mene je vratio netko od predaka. Ljutito mi je rekao "Idi kući". Kao da sam došla nepozvana.

[ticklebook]

da li tamo samo dobiju neka saznanja koja im pokazu kako zivit,ili mozda da ih podijele s drugima?

Pa nije da sad kao Mojsije donesu 2 ploče, ali neki klik se desi u glavi.
Još bih onom gore dodala:
- Pazite na ljude.
Ne samo svoje bližnje (njih pogotovo), nego sve.
Mada ja osobno osjećam užasan bijes kad vidim da je netko đubre.
Ili kad vidim da se ponaša kao da je "uhvatio Boga za bradu".
Na osjećaj nepravde sam u stanju podivljati, tako da se moram suzdržavati da nekog mentalno ne satrem.
Općenito, svjesna sam svoje snage. Ali i kako bi ona mogla djelovati na nekog.
I zato se dosta puta suzdržavam i zato me se možda doživljava blagom.
Na mene su se znale lijepiti pijavice, ljudski gnjusovi koji uživaju u ljudskoj boli. Dugo mi je trebalo da shvatim da takvi ljudi postoje i da se hrane na tuđoj patnji, to ih održava.
Možda bih trebala razmišljati od čega su postali takvi. Ali čemu? Naravoučenije je da treba birati svoje bitke. I takve, ako nemaju kapacitet za promjenu, treba zaobilaziti u debelom luku.
Sad se možda udaljavam od teme, ali mislim da su neki ljudi napraosto zarobljeni u toj svojoj ljudskoj ljušturi, toliko da nekog s izraženim duhovnim dijelom osobnosti podsjećaju na niže organizme.
Ovakvo iskustvo te dovede do toga da te boli q koju marku traperica nosiš, kakav sat imaš i kakav auto voziš.
Jebeš materijalno. Materijalno služi samo za ovosvjetovnu sigurnost - treba ti onoliko koliko ti je dovoljno. Sreću tražiš u drugim stvarima.
To iskustvo te jednostavno prodrma. I mislim da je većina svijeta blesava - posebno u tranzicijskim i izraženo kapitalističkim zemljama.

[tamara3]

U našoj tzv. civilizaciji je smrt sama po sebi tabu, a kamoli ovakve teme, zato ljudi i ne govore o tome jer u najboljem slučaju uglavnom mogu dobiti sažalno klimanje glavom.
Iako osobno nemam iskustvo kliničke smrti nego samo padanja u nesvijest (kaj je isto super ), imam neka druga iskustva i spoznaje na tu temu, ali o tome isto mogu razgovarati s jako uskim krugom ljudi . I uvijek me strah da je stvar u tome da to samo jako želim (da smrt nije sve, zauvijek i konačno), ali onda se dogodi nešto što me razuvjeri. A jednom ćemo svi saznati u čemu je kvaka.

[JaNNa]

da uzmemo za pretpostavku da postoji život nakon života, mislite li da se sreću ljudi i osobe koje smo imali u ovom životu? npr. partneri, dragi prijatelji, obitelj itd..

[phos]

Iako osobno nemam iskustvo kliničke smrti nego samo padanja u nesvijest (kaj je isto super ),

adrenalin frik, da?

imam neka druga iskustva i spoznaje na tu temu, ali o tome isto mogu razgovarati s jako uskim krugom ljudi . I uvijek me strah da je stvar u tome da to samo jako želim (da smrt nije sve, zauvijek i konačno), ali onda se dogodi nešto što me razuvjeri. A jednom ćemo svi saznati u čemu je kvaka.

sto se tice ljudi s kojima se moze o tome pricati, ne poznam ih puno.
i tesko je predociti nesto sto nije opipljivo nekome tko nije imao iskustva.
ono sto mene jedino muci je to, sto uvijek trazimo neki opipljivi dokaz.
a cijeli taj pojam smrti je jako neopipljiv.
ista stvar je i sa poimanjem smrti, nemam strah od smrti, imam strah da cu "odlaskom" propustiti nesto sto u nematerijalnom obliku necu moci prozivjeti.nekako imam osjecaj da je sve lakse podnijeti kada smrt ne gledas kao odlazak nego kao preijelaz u drugu dimenziju. nebitno dal' se gleda sa tezistem na vjeru i ocekujes dzizusa da te doceka u bijelom sa rasirenim rukama, ili celavac u togi koji sjedi u joga polozaju.

ugl takve rasprave zavrse sa skepticnim pogledima ljudi kojima je to zanimljivo ali nedovoljno uvjerljivo ili potpunim negiranjem i stavljanjem govornika na lomacu.
ipak, najteze se nositi sa pojedincima koji vole stvari stavljati u numerirane kutije i dodjeljivati svaki efekt odredenoj znanosti.

[phos]

........

u vezi svega sto si rekla...
kad sam pitala dal se ljudi promijene, bilo je vezano upravo na to sto ti pises... a to je stav prema zivotu.
jel tvoj stav bio isti prije i poslije?
ipak imam osjecaj da jako puno ovisi i o razini duhovnosti pojedinca.

[slapa]

čini mi se da skoro svi to dožive kao neku vrstu novog početka, novog rođenja. i boljeg života...

[phos]

čini mi se da skoro svi to dožive kao neku vrstu novog početka, novog rođenja. i boljeg života...

da i zapravo postanes tek onda realan.
i vidis koliko nista, sto se odgada u zivotu nije vrijedno gubljenja zivaca.
ali, opet- svi smo ljudovi i tesko je u trenutku profiltrirati dogadaje.

[phos]

da uzmemo za pretpostavku da postoji život nakon života, mislite li da se sreću ljudi i osobe koje smo imali u ovom životu? npr. partneri, dragi prijatelji, obitelj itd..

da

[tamara3]

Normalno. Primjerice, hipnoterapeut Michael Newton ("Putovanje duša" itd.) to naziva "grozdovima duša". Imaš najbliskije, manje bliske, neke tamo treće itd., a svi su svima na neki način značajni u ovisnosti o odabranom putu duše.

[Daisy]

lijepo je sto covjek neko vrijeme zivi po novim principima tj. prestane se zamarati velikom vecinom stvari. ruzno je sto nakon nekog vremena opet sve krene po starom.

[phos]

volim newtona.
i svida mi se sto nalazi poveznicu s aautogenim treningom.
@dejzi - ipak se sustina promijeni. i naravno, desiti ce se da ces biti djubre nekad u zivotu, ali ces bar biti svjesniji svojih krivih postupaka. po meni se ta razina svjesti podize nakon takvog dogadaja.

[Daisy]

u pravu si, svjesna sam kad sam djubre.