@Pi:
Hvala ti što si se potrudila, fellow INTP. Nema potrebe za odmjeravanjem penisa o Dawkinsovim radovima jer ni ne znaš na šta mislim kad sam spomenula biserje u drugom postu. Ali anyway pogodila si da ga nisam čitala, na moju atestičku žalost i lijenost, a na tvoje razočarenje apparently. Well, uvijek je bolje imati empirijski potvrđeno mišljenje pa i gore od pretpostavljenog. Ako išta, natjerala si me da se i ja malo potrudim zauzvrat i pogledam ga malo nakon sto godina odugovlačenja.
A kad već pođu vjerovati nešto što su im roditelji rekli, to je teško izbiti iz njih i događa se jako rijetko. Zato imaš istraživanja koja pokazuju da djeca, kad odrastu, glasuju za iste stranke kao roditelji im. Da su iste religije kao roditelji im. Oni koji ispadnu drukčije su velike iznimke.
Tolike iznimke da su vjernici koji su postali ateisti rijetki, sami, bez društvenog uvjetovanja. I obrnuto. To što su ostali vjernici jer su im roditelji to usadili, ne može se uzimati protiv njih.
Prva stvar zbog koje sam bila uvjerena da se zajebaješ. Da, ljude se može indoktrinirati, i djecu i odrasle čak, to niti ne poričem niti tvrdim da si izmislila. Djeca jesu sklonija indoktrinaciji jer im se neki dijelovi mozga još formiraju, ali ti si to u odnosu djece i roditelja postavila kao skoro pa apsolutnu istinu da sve ono u što roditelji uvjere dijete da je poželjno, tu nema povratka. I u tom postu si to iskarikirala do parodije. Ne poričem da roditelji/svećenici nikad ne ispiru mozak ikome, ali ti to svodiš na binaran odnos. Ako su roditelji i dijete iste vjere, indoktrinacija = 1. Ako imaš vremena, volila bi link na neko istraživanje (ako je ičije, Dawkinsovo je
) koje indoktrinaciju vjernika od strane roditelja povezuje tako matter-of-factly kako što tu iznosiš.
Ali ako odrasla osoba, bez ikakvog osnovanog razloga, pođe odjednom vjerovati u Boga - wtf. Nitko te nije kondicionirao, a ti odjednom , bez ikakvih dokaza, pođeš vjerovati - jbt. lud si.
Druga stvar zbog kojeg sam bila uvjerena da se zajebaješ. Isključivost. Rijetko je da će nevjernik postati vjernik, ali postoji još realnih mogućnosti, osim one da su jednostavno ludi/podložni manipulaciji, te stoga loš karakter za zaposlenje. Kako formirana osoba još može promijeniti svoje stavove? Traumom. Trauma osobno ili u obitelji, zlostavljanje, bolest, smrt voljenih, strah od smrti, itd. Emocionalna trauma traži utjehu. Ateizam nije zajednica, za razliku od religioznih gdje čovjek i kao društvena životinja nalazi zadovoljštinu. Pogotovo ako mu je ostalo još malo onog krasnog instinktivnog dualizma, kojeg Dawkins spominje da je indoktrinacijska Ahilova kod djece, a po kojem smo prirodno skloni dijeliti dušu/sebe od tijela/materijalnog jer nam bilo što drugo nije na prvu logično. Rijetko je, ali nije valjda ni tako logički nemoguće vratiti se starim navikama gdje se osjećaš sigurno i smisleno? si? no? ovo zadnje je čisto moj tok misli, zanimljiv mi je taj pojam, ali nisam stigla iskopat kako stoji s odraslima.
Ali sve ovo gore o čemu pričamo zapravo možda ni nema veze s originalnim povodom pa mene najviše zanima ovo:
- Je li tvoja kolegica znala kada je dotična Maja postala religiozna?
- Je li kolegica i za druge kandidate saznala kada su postali vjernici i prema tom ih kriteriju micala? (naravno, pretpostavljam kako ova o Majama nema starce tog uvjerenja jer da je imala, ova bi joj pružila priliku za idući korak na natječaju)
Ako nije ništa od navedenog, well, onda ću imat još jedan kratki komentar na sve.
edit: @backspace: ova koja mi se sviđa je napunila 18
oh come on, ovo je bila ozbiljna rasprava. relativno. izvlačiš se da ne moraš u raspravu za katolike vs. manje vjere ccc. nicely played, though 
ne bi ni znala to da mi nije frendica to rekla koju su uzeli, jer joj se ova požalila kako joj je jedna kandidatkinja došla na biciklu, na BICIKLU!!!... zamisli ti to! 
