Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Mislite li da bi vlasnica prekrasnih očiju koja je danas s vama čekala tramvaj mogla biti među nama, a "gaydar" vam ne radi, potražite je ovdje. Nađite curu i udajte se ili potražite one night stand. Ili ostavite ljubavnu poruku objektu svoje žudnje.
OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 10 srp 2014 03:03

Negdje u adresaru razbacanih misli, lomim se između sna i jave, mašte i putovanja kroz oluju života, polako i nečujno ulazim u labirint samoće, koju dijelim sama, s' tobom... Pružiš mi ponekad komad sebe, da se ne odvojim od ovog, što me još veže, za tebe... Ti se vješto držiš i ne daješ mi slamku spasa, puštaš me da polako otplovim u svoju već poznatu stranu litice, dopuštajući da se strmoglavim i padnem... Zar ti imaš toliku moć pripijanja i pripajanja mene uz tvoje naličje... Ionako ti lice više ne vidim, ne nazire se... Ti si sad netko drugi... Jednosmjerna ulica, bez adrese i broja... Ne mariš ti ni za čim, proždireš me i utapam se u tom beznađu koje nije ništa drugo osim odvajanja mene od mene... Dopuštam ti da me po ne znak koji put odvedeš u svijet kojim hodim sama, gola i ranjena, izmučena i otjerana od svega što je bilo ti... Umorna, skupljam najtanji komad snage da pogledam gore, i kad pomislim da sam konačno uspjela, ti mi se opet ispriječiš na putu, baš kao da znaš što mi nedostaje... A nedostaješ mi ti... Da me baciš baš tu... Tu gdje si me digla ... Sad se komešaju moje strasti, strahovi i nemiri, sada cijela pripadam samoj sebi, i ne dopuštam da mi otmeš to što imam... Imam tebe takvu... Stvorenu za moja beznadežna lutanja, u kojem ćeš uvijek bježati od mene, a ja ću te uvijek iznova trebati i tražiti... Baš takva mi trebaš... Od mene nikad nećeš otići... Tvoja prisutnost ostaje zauvijek tu... Baci me opet iznova, neću ti se opirati... Ti si moje ludilo, moja slijepa ulica... Moje nebo a ja tvoja zemlja... Utabaj mi dobro korake i najavi mi dolazak... Želim da te po tome pamtim... Do sljedećeg susreta, s' tobom... U mislima...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 10 srp 2014 05:53

OnaiJa je napisao/la:Negdje u adresaru razbacanih misli, lomim se između sna i jave, mašte i putovanja kroz oluju života, polako i nečujno ulazim u labirint samoće, koju dijelim sama, s' tobom... Pružiš mi ponekad komad sebe, da se ne odvojim od ovog, što me još veže, za tebe... Ti se vješto držiš i ne daješ mi slamku spasa, puštaš me da polako otplovim u svoju već poznatu stranu litice, dopuštajući da se strmoglavim i padnem... Zar ti imaš toliku moć pripijanja i pripajanja mene uz tvoje naličje... Ionako ti lice više ne vidim, ne nazire se... Ti si sad netko drugi... Jednosmjerna ulica, bez adrese i broja... Ne mariš ti ni za čim, proždireš me i utapam se u tom beznađu koje nije ništa drugo osim odvajanja mene od mene... Dopuštam ti da me po ne znak koji put odvedeš u svijet kojim hodim sama, gola i ranjena, izmučena i otjerana od svega što je bilo ti... Umorna, skupljam najtanji komad snage da pogledam gore, i kad pomislim da sam konačno uspjela, ti mi se opet ispriječiš na putu, baš kao da znaš što mi nedostaje... A nedostaješ mi ti... Da me baciš baš tu... Tu gdje si me digla ... Sad se komešaju moje strasti, strahovi i nemiri, sada cijela pripadam samo tebi, i ne dopuštam da mi otmeš to što imam... Imam tebe takvu... Stvorenu za moja beznadežna lutanja, u kojem ćeš uvijek bježati od mene, a ja ću te uvijek iznova trebati i tražiti... Baš takva mi trebaš... Od mene nikad nećeš otići... Tvoja prisutnost ostaje zauvijek tu... Baci me opet iznova, neću ti se opirati... Ti si moje ludilo, moja slijepa ulica... Moje nebo a ja tvoja zemlja... Utabaj mi dobro korake i najavi mi dolazak... Želim da te po tome pamtim... Do sljedećeg susreta, s' tobom... U mislima...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 11 srp 2014 02:40

Negdje u adresaru razbacanih misli, lomim se između sna i jave, mašte i putovanja kroz oluju života, polako i nečujno ulazim u labirint samoće, koju dijelim sama, s' tobom... Pružiš mi ponekad komad sebe, da se ne odvojim od ovog, što me još veže, za tebe... Ti se vješto držiš i ne daješ mi slamku spasa, puštaš me da polako otplovim u svoju već poznatu stranu litice, dopuštajući da se strmoglavim i padnem... Zar ti imaš toliku moć pripijanja i pripajanja mene uz tvoje naličje... Ionako ti lice više ne vidim, ne nazire se... Ti si sad netko drugi... Jednosmjerna ulica, bez adrese i broja... Ne mariš ti ni za čim, proždireš me i utapam se u tom beznađu koje nije ništa drugo osim odvajanja mene od mene... Dopuštam ti da me po ne znam koji put odvedeš u svijet kojim hodim sama, gola i ranjena, izmučena i otjerana od svega što je bilo ti... Umorna, skupljam najtanji komad snage da pogledam gore, i kad pomislim da sam konačno uspjela, ti mi se opet ispriječiš na putu, baš kao da znaš što mi nedostaje... A nedostaješ mi ti... Da me baciš baš tu... Tu gdje si me digla ... Sad se komešaju moje strasti, strahovi i nemiri, sada cijela pripadam samo tebi, i ne dopuštam da mi otmeš to što imam... Imam tebe takvu... Stvorenu za moja beznadežna lutanja, u kojima ćeš uvijek bježati od mene, a ja ću te uvijek iznova trebati i tražiti... Baš takva mi trebaš... Od mene nikad nećeš otići... Tvoja prisutnost ostaje zauvijek tu... Baci me opet iznova, neću ti se opirati... Ti si moje ludilo, moja slijepa ulica... Moje nebo a ja tvoja zemlja... Utabaj mi dobro korake i najavi mi dolazak... Želim da te po tome pamtim... Do sljedećeg susreta, s' tobom... U mislima...


Još koje slovo da ti posvetim, tebi koja živiš tu, u meni... Nastanjena si u svakoj pori moga bića... Tako mi je teško odvojiti se od tebe... Ne odlazi od mene... Miruj tu, u mom svijetu samoće... Ostani još samo malo... Ne izdaji me... Tebi sam jedino vjerovala... Zar me napuštaš... Zar ti nije mjesto i uloga sravniti me, uništiti me, kao da nisam bila stopljena u jedno, s' tobom... Tišina ne govori ništa, a u obrisu tvog lika ne vidim više sebe... Da li me to voljena puštaš, oslobađaš ovog nemira koji si mi ostavila... Komešam se u ovoj pustoši osjećanja i dovodim sebe u stanje ne tako velike želje za tobom... Šta mi to radiš... Zar tako ipak završava jednosmjerna ulica... Mislim, dakle postojim i dalje u sukobu sa sobom samom... Želim doprijeti do tebe ali ne uspijevam... Ostaje onaj mali dio svemira koji sam čuvala za nas... Ostaje nikad neodsanjan san... Ostaje ulica bez nas... Ostaješ Ti, bez mene, ostajem Ja, bez tebe... Mi više nismo tim... Više ni ne znam tko smo... Trebalo se nakon izvjesnog vremena susresti sa utabanim koracima... Svaki pokret koji bi napravila bio je nijem, davala sam znake života kroz srce, koje je bilo tek na trenutke prisutno, znajući da si to ipak ti, i ne daš mi da se rastanem od tebe... Približavala sam se mjestu gdje smo nekad bile... Tebe nije bilo a bila si tu... Koraci su bili neritmični, kao da su znali da idu tebi... Ništa nije bilo isto... Sve je izgledalo u mojim očima kao da je umrlo... Bio je to grad bez ljudi, napušten od svih, čekajući samo nas, da ga oživimo... Nikad do tad nisam osjetila toliku tugu, koja mi je na sav glas upućivala da više ništa nije kao prije... Osjećala sam da mi fališ... Tako si mi bila potrebna da oživimo zajedno, ovaj naš grad
»Grad ljubavi«
... Falilo je da se probudim iz tog svijeta, uz prisutnost tebe, ali te nije bilo... Čekala sam, u nadi strepila, zamišljajući da me hvataš odnekud, iznenada za ruku, i da kroz tvoj nečujni dodir, zajedno upalimo ovaj naš uspavani mikro svijet, i oživimo utonuli grad, koji je zaspao od našeg zadnjeg rastanka... Koja se krhotina nastanila tu... Ne samo u meni, nego sve oko mene imalo je takav oblik nepostojanja...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 11 srp 2014 17:46

Možda ćemo se nekad sresti, na nekoj drugoj obasjanoj cesti, jer ova je naša bila preuska i pretijesna, neosvijetljena i premračna, skučena od nas samih. A slijepa ulica nema izlaza. Postali smo robovi vlastitih čula. Upali smo u taj začarani krug i nije nam bilo pomoći. Izdignuti se nije bilo lako, ali ti si bila ta koja je presjekla tu nit, koja je spajala nas. Prekinula si mene od svog postojanja. Bila si moj zrak. Zrak koji dišem, koji sam disala. Tvoj dah odavao je i odisao mirisom gorke ljubavi. Slutila sam da nam je došao kraj. Ovo što sad dišem i udišem je sve osim tebe, zrak koji svaki drugi čovjek treba. Ni ne osjećam ga. Nedostaje mi naša ljubav, nedostaješ mi ti, u svemu. Da li nekad baciš pokoju drsku i bezobraznu misao, k' meni, bar u šali, dok razbacuješ ostatke prošlosti i poželiš li mi se vratiti... Da li nam se katkad misli istovremeno dotaknu, u tvom kosmosu u kojem više nema mene... Da li razvrstavaš pomno moje damare samo da bi mi što više pripadala u ovom paklu između dva života... Toliko je ostalo nedorečenog. Neiskazanih težnji za prekinutom vezom između tvog i mog srca.
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 13 srp 2014 07:40

Jučer ti nisam pisala, pustila sam te da odmaraš, da skupiš nešto novo u meni i obratiš mi se, ali nije ništa izišlo. Sve je isto. Isti onaj, dobro poznat i uvježban stari melos. Pustit ću još malo da slova plešu za tebe, moram ti se vratiti, moram otplesati s' tobom zadnji ali ne i posljednji ples, uvijek iznova, dok ne uvidim da pravim pogrešne korake. Osluškujem gdje dopiru zvuci harmonične i jedinstvene melodije, dopuštam da me nose zajedno, s' tvojom. Blizu si mi. Toliko blizu da mogu čuti i tvoj bilo. Kako odgovara mom. Identični su. Toliko su isti da me ne ostavlja ravnodušnom, i priznajem sebi da si to ti. Bilo moga bila. Korak mog koraka. Baš nam odgovara ovaj ples. To smo mi. Pripadnici iste veze, neraskidiv spoj i dobro usklađena nota. Tu smo jedno. Jedan svijet. Cjelina bez polovine. Koliko smo napravile ispravnih koraka tu a koliko u svijetu koji ne pripada nama, u svijetu koji živi svatko za sebe... Ovdje nam je jedino dobro. Tu smo pobjednici ljubavi i nitko nam se ne može suprotstaviti, nikakav vanjski utjecaj ne može omesti naš rast. Tu smo zaštićene jedna drugom. Tu dobijamo ono što vani nememo. Svoju širinu. Pleši, nemoj prestati. Korake ti već ionako odavno znam. Dobro su se uigrali sa mojim. Više ni ne znam čiji je korak prvi ili drugi, oba su jednaka. Razlikuju se samo po tome što tvoj bježi, hoće svom silom napolje, želi van. Kako da ga pustim, da dozvolim da se rastane od mog, a tako su se našli. Kao blizanci. Kad jedan ode onaj drugi uvijek ostaje. Ostajem ja, da sama otplešem ovaj naš ples. Fali nešto. Korak koji si napravila više. E baš taj te odao...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 18 srp 2014 23:42

Ovo je tvoje vrijeme, moje nevrijeme. Dolaziš opet po mene, falimo jedna drugoj. Više ti meni a malo manje ja tebi. Kako osjećam da nam je ista tuga, da nam je isto sve. Tako si mi falila da raspiruješ ovu vatru u meni koja samo tinja, a nekad je bila buktinja i plamen. Sad je ostalo od svega samo pepeo i prah. Raspršit će se sve u vjetar. On će pokupiti ostatke nas kao da postojali nismo, kao da nas nije ni bilo. Pustit ću te njemu a znam da pripadaš meni. U njegovom ću šumu prepoznati tebe, tvoj dolazak. Jedino on zna suosjećati sa mnom, tvoju blizinu ću jedino tako osjećati, u dodiru njegovom zauvijek biti vezana za tvoj. To si živa ti. Moj vjetar u duši. Volim te tvoje dodire vjetra.
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 14 ruj 2014 03:08

Nije da nisam imala potrebu da ti pišem nego sam malo odmarala od tebe. Pokušavati nekog na silu zaboraviti znači još više ga voljeti. Da, nisam te uspjela istjerati iz sebe a toliko je vremena prošlo. Još uvijek mi dolaziš u snove, nepozvana i samo si tamo i jedino moja. Još uvijek koračaš mojim mislima. Toliko mi nedostaješ. Vjerujem da ćemo se ponovno sresti. Naša priča nije ispričana. To i ti znaš.
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 14 stu 2014 23:37

Diraju me sjećanja, tamo negdje duboko nastanjena u meni, prozirnoj kutiji okorjelih uspomena... Tu spavaš ti. Budiš se, ali te uvijek nekako uspijevam uspavati do polovine sna... Snovi su tu prazni, ali ispunjeni nečim što nije vrijedno mog postojanja u ravnoteži tebe...
Kako samo teži, ovaj prazan papir, da osjeti trag mojih pustih snova u nadi da ću se susresti sa tobom... Da, to i sama neznatno i neprimjetno osjetim i želim... Tu neutaživu želju i čežnju za ponovnim susretom s' tobom...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 14 pro 2014 08:52

Bila je subota, 13 datum mjeseca tog, godine neke, rekli bi; deve'sto i treće... Zadrhti vrijeme od čekanja i zaledi se u vremenu postojanja, ovog, nepomičnog perioda od uzdaha do izdaha i razdoblja zdravlja i bolesti. Bolest je moja, neizlječivo se oporavljati, zdravlje mi je, vidjeti te nasmijanu i sretnu. Jučer, danas, sutra... svaki dan je 13-ti. Stalo nam sve i ostalo nam sve, u zadnjim tragovima, nestalih u bjekstvu, onog, što se slutilo.
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 15 pro 2014 08:05

Pronalaziš me uvijek u trenucima kad mislim o tebi. Onda se tu sudarimo „mi“ - Tvoj hladan dodir i moja vrela patnja. Tada dolazi do sukoba između tebe i mene. Vječito sam u hladnom ratu s' tobom. Daješ mi oružje bez ijednog metka. Pa što bi mi ga i dala kad vodiš sama ovaj rat u kojem ionako bitku gubim ja. Za tebe su to sve izazovi a za mene samo prepreka više. Koju god da preskočim, zalud je. Zašto onda i dalje idem svjesno protiv same sebe - protiv duple tebe, kad mi ionako ne ide, kad ionako znam kraj... ishod svega sa tobom. Znam. Svjesno ga odbijam u lažnoj nadi da ću ga možda ipak dobiti, a šanse su jako male ali, duh moj me ne izdaje, ni onda kada nema pomaka, u bolje sutra. Uvijek vidim tebe, i tu negdje, mene. Komadić ja, cjelina ti. O, kako izjeda ovo što imam. O, kad bi samo znala. Znaš li i to da te dijelim sa samom sobom, od samog početka, u posrnuloj blizini za tobom, koja je bila naznaka svega što naslućuje bol u koj' upadaš ti i za tobom ja, da toliko treba za odvikavanje od trenutka i trenutaka sreće brojem godina i lažnih nadanja, do potpunog uništenja nas brzinom stotinke, koje mi je oduzelo dane radosti bez da je pitalo, da li ja to prihvatam ili ne, i dalo mi zauzvrat, kao nagradu lažne otkucaje ovog slomljenog srca u kojem otkucavaš i živiš jedino i samo ti. To su tvoji otkucaji. Zar ih niti ne primjećuješ, ne prepoznaješ?!? Pa to si ti. Evo, opet će nastati nešto novo... Na nečiju sreću a na nečiju nesreću... Netko drugi ti i netko treći ja, ali nikad više ti i nikad više ja... bar ne u ovom osjećaju za realnost... u ovom zagrljaju hladnoće koji mi daješ i vrelog uzdaha koji ti uzvraćam... Oh, tiha i mila i dragocjena patnjo, pomoli se, za nas... Za našu posrnulu ljubav... O, kako mi nedostaješ... Kad bi samo znala... Sad si ti ponovo svoja, a ja ponovo tvoja, na vjetrometrini, na raskrižju - gdje je sve i počelo. I tako ja, danonoćno čekam Tvoj hladan dodir da se dodirne, dotakne sa mojom tihom i neuništivom patnjom... Potraži me... Čekala sam, čekam i čekat ću te... Ali nemoj doći nenajavljena... i otići bespovratno...Kad jednom zastalno odlučiš doći nemoj nikad otići od mene, od nas... Na tebi je sve... Možeš promijeniti jednim dolaskom, ovo putovanje, kojim plovim sama, u beskraj... Dođi, i zaustavi ga. To jedino i možeš samo ti. Rekla si mi, nekad davno;
``što je brodu sidro, to si meni ti´´
uzvraćam;
``vrati mi se, ne mogu te prežaliti´´
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 15 vel 2015 20:49

Tako bi htjela biti nijema pred tobom. Da ugasim i ugušim sve svoje slabosti koje ti pokazujem dok strepim, tu, pod pritiskom tebe, u meni. Ponekad kao da se oduprem toj navali potrebe, čežnje i nekog čudnog o/sjećanja za tvojom sveprisutnom blizinom i bliskošću. Ja želim da ti odeš ali moj alter ego, moje drugo ja ti zauvijek pripisuje boravak u srcu mom, jer moje srce je dom srcu tvom. Moje srce je kod tebe oduvijek. Moj duh prebiva u tvom, moja duša počiva u tvojoj. Toliko te ljubim, ljubljena moja. Moje tijelo vapi za tvojim. Toliko sam te bila i toliko sam te ostala željna. Željo moja jedina... Željo svih željo... Čežnjo moja duga, tako mi prokleto nedostaješ.
Zauvijek ostaješ u meni.
Ostaje slika glavnih likova. Junakinje tebe i gubitnika mene.
Rano svitanje i bolni krici odzvanjali su sobom dok sam usnama izgovarala slovkajući i jecajući tvoje ime... Dozivah te, samo mi se tišina odazva... Ta količina duboke potrešenosti mi se urezala u sjećanje više. Oh, kako si mi, rano moja... Tako me boliš.
boje mijenjaju dom

donci
Postovi: 2
Pridružen/a: 29 pro 2013 20:50
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la donci » 02 ožu 2015 20:55

predivne misli predivne riječi, pogađaju me u dubinu, tamo gdje se skriva i bol i čežnja i istina o ljubavi..
hvala ti......

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 31 ožu 2015 00:09

Prodireš u mene, svaku poru mog bića dotičeš, na licu mi iscrtavaš novu, jedinstvenu boru svoga imena, sa posvetom ... Urezana si mi ispod kože... u svakom mom uzdahu osjetim tvoj izdah... u svakom tvom izdahu moj uzdah...
Preplavljena sam tobom. Upijam te, tako snažno te imam... Ne dam ovaj osjećaj nizašto na svijetu... Tvoja sam, moja si... Obuzmi me... Oslobodi me svega što nisam ja, svega što nisi ti... Ispuni me samo sobom... Ti si moje nadnaravno biće... Lik koji samo priznaje moje podudarnosti s' tvojim... Moje nebo, moja raskoš Edenskog vrta... Anđeo među anđelima, vizija moga sna...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 23 tra 2015 01:19

Koračala sam ulicama kojima smo nekad zajedeno hodile, gdje smo nekad bile sretne, gdje je sve bilo potaman samo nama, podastrto pred nas, da nam živi i nikad ne umre ljubav... Toga više nema... Sama sam bila na licu mjesta... U zraku sam osjećala toliku prazninu, samoću i bijedu...
Blijede li moja sjećanja na nas ili je baš takav utisak ostavilo na mene, da je sve bilo nekad tako lijepo a sad je tako ružno i grubo?!? Neću znati nikad dok mi ti to ne kažeš, dok nas ne vidim na istim tim ulicama kako smo obgrljene krošnjama, koje nam daju osjećaj da smo jedno... Nema ni toga... I to ne vidim... Nema ničeg... Pa gdje sam to ja? Što ja tu radim? Što sam ja tu sama? Koga sam to izgubila? Tko mi to nedostaje? Da li me služi sjećanje? Tišina ne progovara i ne odgovara... Samo se osjeti tupa bol... Udara, tu ispod, gdje si nekad udarala ti... Ni ona više nije prisna sa mnom... Ni ona nije odana više... Samo uviđam da nema nas... Ja sam sama, razdijeljenja sa tobom, sa tvojim srcem... Toliko te imam, a isto toliko te nemam... Ne vjerujem u budućnost bez tvog osmijeha... Tvog pripadanja meni...
Ne vjerujem da sam izgubila nas... Ne mogu se pomiriti sa tim... Zašto sve ukazuje na to??? Zašto osjećam da si stranac a do jučer si ginula za mene... Kome ja to pripadam bez tebe... Unikatnoj samoći u kojoj pronalazim ostatke prošlosti a nigdje ne vidim tvoj lik... Udara... Opet me udara... Znaš da te volim a ti tako lijepo znaš da me za/boliš... Nikad nisi ni prestala... Sve je to samo dodir proklete boli pomiješan sa malom dozom tvoje otrovne i smrtonosne ljubavi... Otrovana sam, tobom... Mirim se sa tim... Samo mogu pronaći smiraj u tvojim rukama... To je moj oporavak... Vjerujem u obnovu s' tobom...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 26 tra 2015 02:33

Često me pohoditi znaš u snovima. Za mene je tvoja posjeta kao dar, poklon satkan sav od tebe i sa tobom. Uživam u tom iznenađenju koje mi priređuješ. Otvaram ti vrata svojih snova. Okupiraj me, da te sad i za/uvijek iznova dočekam ushitrenog srca i raširenih ruku. Sapleti se sa mojim mislima. Pomnoži tvoju posjetu sa mojim čekanjem i dobit ćeš ogromnu količinu nepresušnog nedostajanja, što ovdje, što van okvira u kom sam s' tobom, bez tebe. Zagrliš me, pa me ljubiš, osjećam da me ljubav voli. Gledam te ravno u oči... Božanski je čudan i nemoguće objašnjiv osjećaj dok sam u tom tvom prisustvu... Volimo se... Ljubav nam je jedina spona, poveznica tvog početka i napuštanja i mog postojanja i kraja... Ovo je jedina blizina gdje smo obe jedna drugoj toliko i tako jako blizu... Ne žalim se... Lijepo mi je, ti si mi tu... Ionako, svaki trenutak proveden s' tobom može da se naglo prekine, tvojim odlaskom, napuštanjem mene, iznenada, usred zanosa našeg nestvarnog susreta i nikad odsanjanog sna... Još malo ću da nas imam... Ovdje, gdje nam se sve dotiče, tu nam je zapisano... Pod zvijezdanim nebom... Ti i ja... Snovi mogu postati java ukoliko dovoljno sanjaš... A sanjam te... Znaj to...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 27 tra 2015 16:03

Obnavljaš li davna sjećanja prošlosti ili si ih dobro zaledila i zamrzla? Imaš li tu sposobnost umijeća da si ne kvariš raspoloženje u kojem prevladava navala mene i da li postoje granice do kojih mogu da te pohodim? Dopustiš li da te nosi isto toliko koliko i mene, dok te imam rado, da osjetiš tu ugodu boli, strepnje, čežnje i svega što čini raspon od mog i tvog nedostajanja...
Sakupiš li dovoljno snage da te obuzmem cijelim svojim udom, da te nosim kao što ti nositi mene umiješ? Da li se isprožimaš mnome i pomisliš li na ono lijepo što je bilo nekad? Zamisli, bilo.
Misliš li na nas, na neki drugi susret? Na tebe i na mene? Na moj povratak k' tebi?
Jedan dio ove čarolije, koju ja imam i gajim, je samo moj a onaj drugi je samo tvoj, kod tebe je, ti si ga odnijela, sa sobom... Razdvojeni su... Hoće li se ikad više spojiti, povezati i učiniti nešto drugačije od ovog što im je naklonjeno? Hoće li se znati pokloniti sreći koju ne izgradiše... Hoće li biti vječne lutalice izgubljenih života... Ostaje da se vidi... Ovdje ili tamo... U nekom ljepšem, boljem i prozračnijem vremenu, gdje tuga otvara vrata sreći... A tvoja sreća je moj uspjeh... Nasmiješi se mila... Znaš da si ti moj čitav svemir... Tu te čekam... Potraži me... Tvoja sam oduvijek... Zauvijek... Trebam te... Trebaš mi... Pojavi se, ja sam ti tu...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 09 svi 2015 13:49

Srce mi tako jako lupa, tuče, hoće da iskoči iz grudi. Svom svojom snagom i žestinom me para, razara mi onaj dio u kom još ima tebe i kao da mi ima nešto poručiti... Evo zastajem i pokušavam otkriti što mi to želi reći... Malo sam ga pomjerila, izišlo je iz svog kalupa i sad me žulja, bode me... To izgleda kao trn koji je postepeno i neprimjetno urastao u kožu i sad zapinje pod površinom epiderma i ne možeš ga izvaditi, stvara se pritisak i nikad u konačnici da zacijeli, da se oporavi... Mogu ga ja još na bezbroj načina osjetiti... Najbolji dio otkucaja koji napravi mi je onaj trenutak kad je u zanosu tebe, zanosu mene, zanosu nas, kad je treptaj srca u zanosu s' tvojim jednak samo nama... Tad se direktno jedan na drugog oslanja i težine nema... Ovako ja nosim i tvoj i moj, sama... Svaki zasebno otkucava... Moj se identificirati ne da, podivljao je... Sve što mu je strano odbija i ne priznaje... Ustanovila sam što mu treba... Potrebna mu je samo jedna kap dragocijene tečnosti koja stanuje u srcu koje je namijenjeno samo njemu, njegovim otkucajima... Žedno mi je srce, a ti si moj jedini i pravi izvor te čudnovate tekućine te stoga te molim dođi i dolij mi krvi u vene, pusti neka vječno otkucava i živi samo za tebe... Ti si moja doza za oporavak... Prepoznat ćeš me po brojem otkucaja izmučenog organa, zvanog >>heart<< jer... Spavaš mi na ožiljcima... Žeđah... Žeđam te... Oporavi me... Treba mi to... Trebam te...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 17 svi 2015 00:41

Bojim se oprostiti od tebe, iako se nikad nismo ni oprostile... Izmakneš mi kroz prste, uvijek, nečujnim i tihim dodirom... I ostaviš mi tek urez na urezanom dlanu... Liniji srca, u kojoj je zapis naš... Promatram ju... Isprepliće se sa svojim pristrasnim i zapečaćenim žigom, tobom... Obilježeno je i obavijeno tvojom i mojom tajnom... Znaš li kako si mi tu lijepa? Najljepša od najljepše... Najbolja od najbolje... Predivna, oštra i uspravna... Koliko još takvih žigova ima po meni? Svaki dan otkrivam po jedan... Zasebno ga dvorim i njegujem baš kako tretiram i ovu ljubav... Neiskorijenjeno, ostaje zasvagda, tu... U meni, na meni, u sjeni moje sjenke... Do/puštam da se stvara nova ljepota tvoje i moje zapisane linije... a naših linija je bezbroj... Vjeruj mi, svaka vapi da se tobom upije, a već si tamo da toga nisi ni svjesna... Probdjet' će još jedna, nova, samo zbog tebe... A svaka, koja je nastanjena, moja je iskrena pratilja, i ukazuje mi na to da si tu, besmrtna...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 18 svi 2015 19:08

Nisam ti se nikad dostojanstveno i dovoljno ljudski uspjela zahvaliti na ljubavi koju si mi poklonila. Hvala ti mila. Hvala na toj čistoj i iskrenoj ljubavi. Hvala na svakom zalaganju, odricanju i svemu onome što me je učinilo da se osjećam posebnom i sretnom, jer to sam i bila, uz tebe, s' tobom... Tvoja posebna osoba... Neću nikad izbrisati iz sjećanja i iz srca taj period ljepote koju si mi priuštila... Tvog nesebičnog davanja meni, bez premca... Hvala ti... Hvala ti moj dobri anđele... Što sam tebi bila ja... To si meni bila ti... Bole me sjećanja... Prizivam ih... Stat' ću... Tu ću stati... Htjela si nastaviti s' nekim novim... Nadam se i vjerujem u to da si istinski sretna... To i zaslužuješ... Želim te pamtiti samo po dobru... Samo po lijepim danima te i pamtim... Tvoj dobro poznati stranac nastavlja koračati i bez tebe... Neka te ne brine moje odsustvo... Neka te ništa ne brine... Ja sam ti dobro... Ubjedi se... Mogu ja bez tebe... Vidiš da mogu... Vrati film unatrag... Vidjet ćeš sve... Hvala ti... Hvala za tvoje mlade godine... Anđele moj... Moja dušo ranjena... Želim da si sretna... Ja ću koračati i za tebe... Nedostajat' ćeš mi zauvijek...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 22 lip 2015 21:21

Danas mi je došla u posjetu "ona" knedla u grlu koju sam imala dok sam bila uz tebe... Da, i ti si je imala... Sjećaš se... I taj osjećaj nelagode me je vratio u period našeg života... Fali mi da me pitaš čisto iz radoznalosti kako sam, što radim, je li se što promijenilo... a da ti i ne pričam kako mi fali to da se iskreno upitaš kako sam... Bilo kako bilo, uvijek si tu, a i da nisi, nešto me stalno podsjeti na tebe, neka neobična situacija, predmet ili ništa posebno... Koliko god ja bježala od tog, to je dio mene, to se nastanilo... Pratiš me u svemu...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 18 srp 2015 23:52

Ustrojavam sebe i ne dopuštam da vladaš više mnome. Postajem olovni vojnik pred stražom svojih osjećaja koji su proizvod tebe, u meni. Slobodno možeš obitavati oko moje osi, neće se dogoditi ništa što već nije. Ostat će sve tamo gdje je i ostalo. U zadnjem treptaju oka i drhtaju srca. Svratiš ti često kod mene, navikla si biti moj stalni i jako mi drag gost, ove moje svakodnevice. Dobro znaš i koga treba posjetiti, usavršila si to na tako neprimjetan i svojstven način. Neću da ti dopuštam to zadovoljstvo više... Tu posjetu, bez najave. Morat ćeš imati dopuštenje za mojim prisustvom da bi mi se obratila. Nikad nisi ni izgovorila riječ, ni slovo nisi pustila a ja sam ti to tražila. Sad ti ni to ne tražim. Ne tražim ti skoro pa i ništa, a isto tako ti ništa i ne dugujem. Dužna si mi... A to što mi ti duguješ primat će netko drugi a taj netko drugi ti nisam ja. I ti i ja to dobro znamo. Sve svoje snove, svoje strahove, svoje težnje i čežnje, svoje iluzije, svoje radosti i tuge daruješ nekom tko nije bio tu dok smo bili ti i ja. Budi slobodna u svojim traženjima i ispuni svoju prisutnost ljepotom ovog života. Ja znam da to nisam ja. Sad znam. Svaki novi dan uviđam da je tako. Poletjet ću u visine, krila su mi polako počela opet da se šire. Kad odletim možda ću te prozvati ali te više nikad neću dozvati. Ne više. Od mene si zauvijek oslobođena. Samo bih voljela znati jedno, da li sam te ja ikad posjetila kao ti mene? Ma ni to nije toliko bitno. Vjerujem da nisam. Nemam ja naviku posjećivati tebe, nisam ti se učinila kao ti meni. Samo budi svoja, to te čini tvojom...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 03 kol 2015 18:44

Možeš li me vidjeti u dubini svojih očiju?!?
Spavam ti ispod kapaka, u tvojim zjenicama se kupa moja prisutnost kad god su ti otvorene oči, kad usmjeravaš svoj pogled gledajući u daljinu, tražeći mir i spokoj, od mene... Odmaraš tek kad ih zaklopiš... Nosiš me na odmor kad kreneš spavati... Tu tako stanujem... Dok spavaš... Izgubila sam tvoje crte lica, tvoj osmjeh i tvoj smijeh, tvoja oka dva... Kako ti sad to sve stoji? Koga gledaš dok upućuješ pogled kroz mene? Kakvi su ti izrazi lica kad ispuštaš neartikulirane pokrete spontanih trzaja svojih očiju? Koga iscrtavaju? Vidiš li sebe? Hoću da vidiš sebe... Pogledaj se, jednom, za mene... Nonšalantno baci osmjeh koji ću osjetiti, bez osjeta vezivanja naših zamućenih zjenica... Ne vidim te na ovaj način... Vidim te u težini koju nosim dok otvaraš kapke... Svaki treptaj tvog oka naslućuje da ti nestajem... U zadnjem treptaju koji si mi uputila... tu sam ti i nestala...
boje mijenjaju dom

Avatar
sascha
Postovi: 2260
Pridružen/a: 05 pro 2011 15:51
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo
Lokacija: Narnija

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la sascha » 03 kol 2015 22:16

ovo je bas lijepo, cak mi je jedna nestasna suza prosetala u oku. :) svaka cast.
U vezi sa slobodom, dok nas ljubav ne rastavi. :D

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 08 kol 2015 17:09

Voljela si moju kosu, moje ruke, moje prste... Voljela si moju rupicu na bradi... Voljela si me voljeti, kroz svoj svijet, koji nisam znala prepoznati, onda, kad je to, trebalo. Što si ti zapravo kod mene voljela? Ako je to ljubav i bila, onda je ni osjetila nikad nisam... Sad vidim to postojanje tebe... Ako postojiš ti, postojim i ja... Ne za tebe, već jedino za sebe... Za tebe me više nema... Ako ikada budeš čitala ove riječi, sve će ti se vratiti... Sve... Kroz trenutak i kroz vrijeme, pokazat će ti se, što slike u glavi što sve ono koje je proizvod tebe same, kao nagrada, meni, dospjet' će, k' tebi... Samo slušaj svoje srce... Ako mu se protiviš, uništit će te... Želiš to?!?
boje mijenjaju dom

Avatar
zelena žabica
Postovi: 231
Pridružen/a: 31 pro 2006 00:04
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Lokacija: zagreb...

Re: Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la zelena žabica » 11 kol 2015 13:14

tek sad bacih oko na ove postove.

prva reakcija cinika u meni: aj brate mili oladi sa ovim izjavama...

potom slijedi reakcija malog romantika u meni: cute, slatko i puno se nas/vas može poistovjetiti s tim...

P.S.

Zašto pobogu ne kontaktiraš tu osobu? Ponos jači od svega pa se nalazite u snovima?! Koliko to mora biti iscrpljujuće za obje!!!

Što imaš od ponosa? Jel te ponos grije noću?

Taj ponos i godine šutnje ubiju sve lipo u ljudima i njihovim zamršenim sjebanim odnosima.
Note to my self - Pregrizi ponos-

e kad bi samo mogla :read:
ovdje bi trebalo ići nešto pametno ili duhovito, krajnje misaono i duboko.

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 25 ruj 2015 01:59

Stojim pred ruševinom prikrivenih osjećaja koje sam potisnula radi tvoje sreće i svoje spoznaje... Obavijena sam velom rasplamsalih i nabujalih želja da se umijem tvojom prisutnošću koja je nastanjena u svakom otkucaju srca koje vrišti tvoj odraz u mojim očima dok pokušavam da te sakrijem od sebe same i ne dozvolim da me zavede opet iznova i odvede u novo iskušenje u ponor bez kraja i da mi novu nadu očaja... Nemoj se suočiti sa djelima tvoje podvale da je to pravda za moju bol koja se gnuša nad ovim što mi je dato... Razbit ću to što se nakupilo a ti ćeš tome svjedočiti... Propustiti nikako ne smiješ i ne umiješ tu poveznicu razuma, pameti, uma i slobode pronalaska izlaza od robovanja tebe mnome... Oslobodit ću se tog napastovanja da me ne uništiš svojim slobodnim radikalima koji su rasprostranjeni u svakoj čestici koju udišem...
Hej, pusti me da konačno dišem, da udahem svoj život i dopustim sebi novi smjer putovanja u neku bezbrižniju avanturu neotkrivenih tajni koje leže u meni a da se ne odazivaju na tvoj lik i sjećanje o tebi... Pusti me da otplovim u beskrajne dubine neistraženih emocija i upoznam nekog drugog Ja...
Trebat ćeš mi još toliko, znam ja svoja nahođenja kad si ti u pitanju, ne mogu se osloboditi tog poriva da me prožimaš u poimanju napadaja trezvenosti do potpune opijenosti u sazviježđu sa tobom... Nemoj mi omaknuti u nečemu, nećeš me obradovati...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 05 stu 2015 21:26

Oblačim se svježom dozom hladnoće, mojih promrzlih osjećaja, od ove, dobro naštimane, istrošene i umorne voštane lutke, navijene na baterije, koja dobrovoljno funkcionira u toj ulozi i savršeno ispunjava svoj zadatak kao da joj piše na poleđini neograničen rok trajanja. Ja bih radije da se uvučem u skrivene djelove "tog" nevidljivog postojanja mene ali i tu ću sa sigurnošću naići na zapreke i dotaknuti se s' rastavljenom Ja... Ništa tu nije moje a opet je moje... Sve je ovdje a zapravo ničeg nema. Uvijek sam pronalazila razbacane niti ovog, jasno osmišljenog kalupa, kojeg navlačim na sebe i koji mi tako jasno sjeda, paše i odgovara a koj' se isprepliće sa unutrašnjim sponama koje tvore čvorove mene i čine jednu cjelinu, a čije se veličine teže razaznaju, jer se učestalo mijenja putovanje, od izgubljene mene i tog vječnog traganja, do mog konačnog pronalaska i povratka "sebi"... Sve je po pola ovdje. Pola srca je tu i pola je duše. Ostala je jedna velika praznina i nadomjestak bilo čim je neće utažiti i ne utažava. Vosak se topi pod plamenom, sunčeve zrake ga zagrijavaju pa istope, hladnoća ga steže i vrati u prvobitno stanje a moja osjetila i na daljinu osjete ta promjenjiva dešavanja. Svaku promjenu proživljavam na isti način. Iznova. Uvijek. Nema izlaska iz tog oklopa, zarobljeno je sve u meni, mnome. To sam ja.
Sjest ćemo jednom za stol, licem u lice, vrijeme i ja... Jedno će bojažljivo a drugo će bez straha gledati serviranu istinu za oči duše, ne sklanjajući i ne saginjući pogled i ne oborivši glavu, od čašice uzdaha i krika bola, radi trenutka istinskog davanja, da prelomimo i polomimo prazninu u punini hibridnih i uzgajanih osjećaja, kroz vrijeme, koje nas prati, pa sve do očuvanja iskrenih i odanih laži koje nas proganjaju i drže na okupu od samog početka tvog - mog zbližavanja. To je moja veza i tu je ključ ovog uspjeha. Biti tvoja a ne biti s' tobom. To je isto kao odazvati se a da te nitko nije zvao. U ovom slučaju ja zovem vrijeme na dvoboj. Ti si vrijeme mog nevremena. Moja nevera si ti... Znam da mi se nikad nećeš odazvati. Mislim na tebe. Ne brini se ništa ti. Vrijeme će nam pokazati put do uspona kad za to dođe naša ura. Ja sam ubijeđena da se nešto krasno iza svega ovoga skriva. Netko to sve kroji za sve nas. Ja sam kao i ti, jedan putnik u životu sreće koja se stalno okreće.
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 12 pro 2015 12:17

Uočavam svaki dan da je ostala iskrica od iskre date ljubavi. Ne znam po koji put bih ti se rado obratila ali mi nešto ne dopušta. Šta znam... Ne bih mogla nanovo podnijeti tvoju reakciju na bilo što vezano za tebe i za mene. Ovako je najbolje. To si i ti izjavila, da je; „ovako najbolje“. Pokazuje mi se izgovoreno i upravo sada to zamjećujem. Sebi samoj uskraćujem to zadovoljstvo da bih umirila svoje srce ali ono itekako dobro zna kako mu je... Zabranih sebi tebe takvu. Hoću da ispustim zadnji krik privrženosti za tobom, pogotovo kad mi zbog tebe život ovisi o koncu, kad nemam nikog nigdje, kad mi prijete, u ovom bizarnom i hladnom okruženju koje živi u oskudici osjećaja, jednog velikog imena „nedostatak“ osjećaja za drugog. Sve što je ista dala ista je i pogazila... Loše joj je... Tvoja ljubav ne prepoznaje moju... Godine joj rastu i množi se količina prazne i lažne ljubavi koju dobih... Ja moju darujem ljudima u prolazu i tad mogu da vidim ozarenost na ljudskim licima i to mi je sasvim dovoljno, a za utjehu je potrebno mnogo jače od tog, jer nigdje neću i ne želim susresti ono što mi istinski nedostaje doli u tebi, tvojim očima... Htjela bih da si tu, da mi daš svoju podršku i kad je teško i kad nije... Nedostaje... Propustili smo svo vrijeme naše obećane sreće... Netko je od nas zasigurno sretan... To zna onaj koji nas je spojio ali i razdvojio... Bio je to susret bez ikakvog očekivanja... Propali smo zajedno, utočište moje... Jedan je od nas uvijek težio povratku a drugi odlasku... Zarobila sam želju za takvom ljubavi... Za tobom... Neočekivana rano moja, bole tvoji duboko ugravirani ožiljci... Ne smijem voljeti neostvarenu ljubav... Ja sam njen promašaj... Dok mi srce jeca, ja bezuslovno volim i letim iznad ponora...
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 31 sij 2016 23:56

Vjerovala sam da postoje anđeli kad si mi se ti ukazala, al' poslije se ispostavilo da sam se i sama prešla u svojim viđenjima tebe, jer si bila prerušena u anđeosko lice koje je nakon izvjesnog vremena izblijedjelo. Prije ili kasnije bi se otkrile maske i opet bi jedna od nas "pala". Jedna od ljepote davanja lažnog sjaja a druga od ljepote tog istog primanja, za promašaje sreće koji su bili u tim trenucima tako neznatni i nisu nazirali gdje će da nas odvedu a vodili su nas u otkrivanje nečeg novog gdje više ništa isto biti neće. Sve se desilo tako brzo. Sudarili smo se i samo nam je odlazak bio jedini i najbolji mogući način da se oslobodimo i odhrvamo svemu onom što je dolazilo u vezi sa tvojim i mojim nemogućim ispunjenjem obostranog pripadanja jedna drugoj.
boje mijenjaju dom

OnaiJa
Postovi: 113
Pridružen/a: 26 pro 2011 15:20
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej
Status: Solo

Tebi, nađenoj i izgubljenoj - jednosmjernoj ulici...

Post Postao/la OnaiJa » 23 vel 2016 23:55

Da si me htjela vezati uz svoj pupčanik da se zajedno nađemo u utrobi jedne stanice, tamo da se volimo i ne učinimo to da iziđemo na ovaj svijet... Mogla si to... Udahnula sam ti život svojim postojanjem u blizini tvog sljubljivanja s' mojim nastambama koje su proiznicale iz tebe... Ti si bila ja a ja sam bila ti... Jedno. Na ovaj dan se rodila ta naša "bliska" spoznaja da smo si bliske. Od tog trena prođe mnogo vremena i ostalo je samo sjećanje da je neizrođeno ostalo da se sklupča u svoju prošlost. Malo si mi se približila u snovima, tek kao podsjetnik da si tu još negdje... Nalaziš se pod okriljem mog neba... A nebo si bila ti... Po tebi je prozvano nebo a po meni zemlja... Bila si tako stvarna... I nestalo je sve u trenu... Zato ostaje datum i jedno veliko nedostajanje za onim što je moglo biti...
>>neki se datumi nikad ne zaboravljaju<<
boje mijenjaju dom

Odgovorite