duboko u tebi...možda sam ostavio trag svjetla
u noći između zidova...
ni svi dobri ljudi...ni svi oni koje znaš
ni bijeg od samoće...u koju se povlačiš...kada provali očaj
jedva da su dovoljni
pred surovom snagom...krajnjom i konačnom
duboko u tebi...strasti slamaju
i ono što je preostalo
i ono što ne postoji...čežnju za smrću...želju za opstankom
žudnju za slobodom...i volju da se pokloniš sudbini,
kao na dlanu
duboko u tebi
tisuce dobosara
fanfare iz daljine
zastave na pola koplja...koga oplakuješ ljubavi moja
crno znamenje na licu svog dragog...sjetu u riječima
jednom u životu
dat ću da me zarobi...žena hladnog stiska i čeličnog pogleda...uskraćujem ti pravo da me i dalje zabavljaš,
odbacio sam tvoje okove pune neuspješnog,
hladnog prezira...koga si zapravo voljela?
covjeka sa nemogućom dikcijom
ili ljubav gomile izabranih prosjaka
uskraćujem ti pravo da me i dalje podsjećaš
moje lice seli zaborav
moje lice seli odmor od silnih putovanja
moje lice seli svijest
istinu...pa ma kakva ona bila
i zato bježi od mene
ponesi svoje kofere pune gorkih spoznaja
idi za svojom sudbinom
i ne vraćaj se više...
predstava je završena...slijedeći put
ne diraj moje lice ispod pepela
sa svojim crnim biserima oko vrata
ti si tanka crna linija...
pusti neka vrijeme traje
zamisli da imam 78 godina
i namještenu sobu s pogledom na sat
sva je prošlost iza nas,
lice ispod pepela...tanka crna linija...
predstava je završena
slijedeći put dosegni rukom glinenu
figuricu,pravi razlog samurajskih filmova
tanku crnu liniju...
treba li da saznaš kamo odlazim,
izmišljajući potrebu za promjenom
treba li da saznaš sve sto osjećam...
vrati se u ladicu
lice ispod pepela
tanka crna linija...i zaboravi...
M.
