Voljela je gromove, jos uvijek ih voli. Mene nije.
Voljela je ljubicice, jos uvijek ih voli, a otkako je znam mirisu mi samo na nju.
Voljela je proljece, jos uvijek ga voli. Svake godine Prozefina Zemlju oblaci u dezene inspirirane njenim smijeskom.
Kako da joj pobjegnem kad je tako divna? Moja jedina alegorija slobode, koja mi je ukrala sve sto volim i obgrlila slovima svog imena. Nije stvorena za mene, stvorena je samo da bi bila voljena, jer je jednostavno takva. Mirjana, Mirjana, Mirjana- kako je ikada mogla reci da je ne razumijem, kako je ikada mogala posumnjati da je volim.
Izadji zeno van iz mene, vrijeme je. Volim te, povjeruj i oslobodi. neka gromovi budu moji, ne sjecanje na tebe, vrati mi ljubicice i proljece kom ti nisi sunce. Molim te okreni me od tvog sjaja, da mi bude lakse podnijeti sve nesporazume, svadje i to sto te nema.
Da, voljela je kisu. Sumi kao njen hod.
Voljela je vulkane.
Voljela je Slavoniju.
Voljela je i more. Jos uvijek sve to voli.
Mislim da je nekada voljela i zene, ali nikada ne bi priznala meni.
Uvijek sam joj htjela reci ovo, ali nikad nisam uspjela na ovaj nacin, pa sada koristim priliku
Samo ovom prilikom joj mogu pokloniti
i :cvjetic:
