Hm da možda ali prvi pogled na nju i to je bilo to.Starija je od mene 14 godina ali nije dugo prošlo i bile smo u vezi koja je traja 12 godina.Kada smo se upoznale bila je u braku koji je bio pred rastavom.rastala se teškom mukom jer je muž ssaznao za nas i preko njega djeca naravno.Bilo je svega i svačega ali uspijele smo izdržati zajedno .
Da,netko bi rekao super ali nažalost nije

Naime prekinula je vezu samnom nedavno .Razlog?
Nema više snage skrivati se, lagati djeci i roditeljima(kod kojih živi od rastave).
Živi u malom mjestu i kaže da više ne može živjeti sa šaputanjima i ostalim primitvnim ogovaranjima sa kojima je okružena.Kaže da joj je to najteža odluka koju je donijela u životu, da je mlađa otišla bi samnom na kraj svijeta ali ovako radi djece (koja već imaju svoje živote jer nisu baš mali ) ne može.
Ja ju ne mogu zaboraviti,jednostavno ništa više ne postoji za mene.
Dani su bljutavi a noći ispunjene samo razmišljanjima i suzama.
Ne znam jer da odem što dalje od nje da ju ostavim da živi kako je izabrala ili da se borim za nju?
Može savjet ili ima li vas sa iskustvom u ovakvim situacija.
Unaprijed hvala
