Možda..

[Bluesstyle]

Možda je bolje da se javim...

Možda usput naiđe nekakva osoba koja je previše nenormalna za mene...

Jer ja funkcioniram na vrlo nekonvencionalan način. U glavi mi je sva elektronika postavljena naopačke, spojena sa međusobno nespojivim dijelovima i valjda me zato proganja toliko kaotičnih misli, čudnih navika, nestabilnih raspoloženja i sl. Imam više tvorničkih nedostataka od jeftinog kineskog kišobrana. Pravo je čudo da uopće mogu hodati ili da ne zaboravim disati dok spavam...

Dakle, to nepopravljivo stvorenje, to sam ja...

Ne tražim ništa određeno, nikoga naročitog, samo privremeno olakšanje od samoće, kratko isključivanje autopilota, mali bijeg izvan sive zone ugode u kojoj se nikada ništa ne zbiva...

Nije mi bitno je li netko muško ili žensko. Ne obraćam pozornost na takve sitnice jer ionako nemam nikakav seksualni nagon niti mogućnost razmnožavanja, pa mi je apsolutno svejedno za sve...

Ali to ne znači da ne osjećam želju da me netko voli, pita za mene i tako...

Ne spadam među one koji odmah trče na razna kafenisanja. Voljela bih da ja i to mogu...

Teško me je navesti da se otvorim, a kamoli pojavim u stvarnosti. Jako se bojim drugih ljudi. Toliko trauma i razočaranja navelo me da krenem samotnim putem, ali uvijek se trudim zadržati pozitivan stav...

Za pravu osobu učinila bih sve, usprkos svim svojim unutarnjim kočnicama...

A možda tek svašta trabunjam...

Možda nigdje ne spadam...

Možda...

[zaboravila_ime]

Sigurno,ne mozda ima jos takvih..nesklad u glavi,dusi bar kod mene traje pun klinac vremena mada eto nade se neko il nesto sto me onako vrati u normalu..zato ako si razgovor,ma bilo sta pisi..

[jpeg]

........ ali uvijek se trudim zadržati pozitivan stav...
...

e ovo ni ne tribas naglasavat, ma naprosto prsti iz tebe!

[zaboravila_ime]

A mrav nemoj tako..ne znas kroz sta sve ljudi prolaze i sta su dozivili..jbg neko to lako izdrži dok nekome treba da ga se pokrene,utjesi..

[JaNNa]

Samo hrabro dalje!
nadam se da ćeš naći to što tražiš

[zaboravila_ime]

Ma hoce,bit ce ona ok ja vjerujem u nju

[call_me]

nije vazno sta ces rec, to ljudi vrlo cesto zaborave. vazno je kako ce se ljudi s tobom osjecat. poradi na dojmu o sebi/sebe. saljes poruku ocajne osobe u cijoj mizeriji bi se netko trebao utopiti i prije nego te upozna. a zasto bi? ovo ne zvuci ko post trazenja, nego kao post samozaljenja. nemoj se cudit ako ti se nitko ne javi. zbog navedenog boldanog.
ne, ne zvucim odvratno, samo ti prenosim dojam neutralne osobe. pa razmisli ako ti se uopce da.

[zaboravila_ime]

Po meni je upravo obrnuto..znas ono prijatelji se poznaju u nevolji..i mislim da to nije samosazaljenje negn cista realnost..ima toga i bez nje,a sve zbog povrsnih ljudi i pokvarenih

[call_me]

...samo sto ima pun k jahanja do toga da netko postane prijatelj.

[samo ja]

poznata mi je ljudska moć iscjeljenja u ovakvim situacijama, također i kakvo je olakšanje s nekime otvoreno pričati o onome što nas tišti, a svi dobro znamo da je teret puuunooo lakši ako se podijeli... i ne vjerujem u to da zapravo itko svjesno sam želi bit u takvom stanju... netko traži neki dublji smisao u tome svemu pa se još dodatno isfrustrira jer ga nije u mogućnosti sam pronaći, a nekome je dovoljno samo reć pusti da krene dalje...

[Kroacija]

Nije mi bitno je li netko muško ili žensko.

Ali to ne znači da ne osjećam želju da me netko voli, pita za mene i tako...

Ne spadam među one koji odmah trče na razna kafenisanja. Voljela bih da ja i to mogu...

Teško me je navesti da se otvorim, a kamoli pojavim u stvarnosti. Jako se bojim drugih ljudi. Toliko trauma i razočaranja navelo me da krenem samotnim putem, ali uvijek se trudim zadržati pozitivan stav...

Za pravu osobu učinila bih sve, usprkos svim svojim unutarnjim kočnicama...

A možda tek svašta trabunjam...

Možda nigdje ne spadam...

Možda...

oh well, kao da mene opisujes u nekim segmentima.
ali nikog neces privuci ocajem. istina je ona pizdarija da ljudi "sjaje" kad su zaljubljeni, onda su cesto i jos vise pozeljni od drugih ljudi, a isto tako "sjajis" i kad si zadovoljan i sretan sam sobom, onakvim kakav jesi, bas sada. tako da savjetujem da prvo malo na sebi poradis jer mozes biti happy i sama (uz prijatelje), a onda ces biti zanimljivija i drugima.
i nemoj pisat tako dramaticno.

[jagoda]

Mistično.

Možda da si krenula jednostavnije...
Možda bi manje umorila ljude svojim dubokim stanjem.
Možda...

[jpeg]

ja ne razumim poantu posta.
bojis se ljudi, nemos se otvorit i sve sta ide s tim, i onda neko ko ce- sta? slusat kukanje ili uc s tobom u podrum daleko od svita da skupa kukate?
jel oces nac nekog kukaca da se razumite?

[dany]

mislim da je poanta posta isticanje onih svojih karakteristika koje su "nepoželjne" (nazovimo ih tako) i pronalaženje nekoga usprkos svima njima. mislim. :/

[jpeg]

al kako ce pronac i nac ista ako nece govorit o nicemu

[jagoda]

Možda je bolje da se javim...

Možda usput naiđe nekakva osoba koja je previše nenormalna za mene...

Jer ja funkcioniram na vrlo nekonvencionalan način. U glavi mi je sva elektronika postavljena naopačke, spojena sa međusobno nespojivim dijelovima i valjda me zato proganja toliko kaotičnih misli, čudnih navika, nestabilnih raspoloženja i sl. Imam više tvorničkih nedostataka od jeftinog kineskog kišobrana. Pravo je čudo da uopće mogu hodati ili da ne zaboravim disati dok spavam...

...ionako nemam nikakav seksualni nagon niti mogućnost razmnožavanja, pa mi je apsolutno svejedno za sve...

Malo me uznemiruje ovaj dio. Mislim, uznemiruje me cijeli tekst, ali ovo pogotovo. Ne znam bi li ti sad svi trebali pljeskati, znam samo da je cijeli post kontradiktoran. Apsolutno ti je svejedno za sve, sva si u kurcu, zima tvog života, blablabla, a svejedno imam osjećaj da si nekoga željela zaintrigirati servirajući mu sve svoje probleme ikad, uz čašu suza na pladnju od ogromne potrebe za tuđim žaljenjem.

[dany]

al kako ce pronac i nac ista ako nece govorit o nicemu

a pa ako se javi prava osoba, možda se otvori. ja osobno to rješavam rakijom, al tko voli...

[Afrodita]

Znam da je lijepa riječ najbolji lijek svakoj samoći i boli ali pročitaj molim te knjigu Obični ljudi od Judith Guest, možda nađeš rješenje za svoju samoću i strah od ljudi. Ljudi se ponekad previše muče onim stvarima koje ne mogu promijeniti a vrlo malo poklanjaju pažnje onim malim svakodnevnim stvarima koje ih čine sretnima i nasmiješenima. Nije lako prestati biti depresivan i tužan ali pogledaj sigurno ima kraj tebe bar jedna osoba kojoj je stalo i koja će te razumjeti ali moraš se otvoriti i onda kada te je užasno strah. Život nije uvijek fer i nije sve razumno ni dobro. Život treba prihvatiti kakav je i uživati i radovati se svakoj sekundi jer nikad ne znaš kad može doći kraj. Treba biti uporan i nikad ne odustajati pa koliko to dugo izgledalo jer vjeruj mi, a u svojih puuno godina svašta sam preživjela, sve je nekako došlo na svoje upravo onda kada sam i bila spremna za to. Ljudi su nekad nestrpljivi i misle da neke stvari moraju biti onda kada to očekuju ali događaji i ljudi te iznenade onda kada to i ne očekuješ. I tebe negdje čeka jedna draga i normalna osoba ksao što si i ti. Vjeruj u ljude i ljubav kako god bila razočarana jer ljubav postoji kao i dobri ljudi.

[samo ja]

Znam da je lijepa riječ najbolji lijek svakoj samoći i boli ali pročitaj molim te knjigu Obični ljudi od Judith Guest, možda nađeš rješenje za svoju samoću i strah od ljudi. Ljudi se ponekad previše muče onim stvarima koje ne mogu promijeniti a vrlo malo poklanjaju pažnje onim malim svakodnevnim stvarima koje ih čine sretnima i nasmiješenima. Nije lako prestati biti depresivan i tužan ali pogledaj sigurno ima kraj tebe bar jedna osoba kojoj je stalo i koja će te razumjeti ali moraš se otvoriti i onda kada te je užasno strah. Život nije uvijek fer i nije sve razumno ni dobro. Život treba prihvatiti kakav je i uživati i radovati se svakoj sekundi jer nikad ne znaš kad može doći kraj. Treba biti uporan i nikad ne odustajati pa koliko to dugo izgledalo jer vjeruj mi, a u svojih puuno godina svašta sam preživjela, sve je nekako došlo na svoje upravo onda kada sam i bila spremna za to. Ljudi su nekad nestrpljivi i misle da neke stvari moraju biti onda kada to očekuju ali događaji i ljudi te iznenade onda kada to i ne očekuješ. I tebe negdje čeka jedna draga i normalna osoba ksao što si i ti. Vjeruj u ljude i ljubav kako god bila razočarana jer ljubav postoji kao i dobri ljudi.

[jpeg]

ja mislim, da biste se vas 2 tribale nac s njom. ili makar dodat na fejs. skajp. msn. bilo di i pricat s njom.
i izbavit je od zla.
amen.

[zaboravila_ime]

afrodita je to OBJASNILA ja vjerujem u to da je ona savim ok i normalna cura i da ce se pokrenuti al polako,korak po korak...i sama cinjenica da je ostavila tu post znaci neki korak i bjeg od samoce i crnih misli..i ja san se masu puta tako osjecala al moras se natjerati da nesto napravis da taj osjeaj prestane...meni se moze slobodno javiti ako ikako mogu pomoci..

[Bluesstyle]

Nemojte se ljutiti na mene...

Nikome ne želim zlo...

Znam da zvučim čudno, naporno, kontradiktorno i još svakako. Riječi su me uvijek sputavale. Nikakva slova ne mogu definirati osjećaje sa kojima se svakodnevno susrećem, a još manje moj život i mene kao osobu...

Sada mi nitko neće vjerovati, ali meni je uglavnom dobro. Sreću još nisam dosegnula. No nisam očajna ili mizerna...

Pokreće me nekakvo fluidno nezadovoljstvo koje se stalno mijenja. Zamišljenost, sjeta, melankolija, pa i dosta ironičnog humora sa kojim želim ismijati svu nepotrebnu ozbiljnost...

Nekim zakučastim procesima uspijevam iz tog stanja izvući veliku energiju i inspiraciju...

Teško je to objasniti. Mnogi se boje nepoznatog, ne razumiju me, nemaju cjelovit pogled na moju situaciju...

Ja sam nešto poput atomskog reaktora. Sve dok u sebi krijem svoj čudnovati koktel, dobro je...

Ali kada to dospije van pred druge, onda u većini slučajeva nastane panika...

Zato i jesam zatvorena jer mi se čini da je to najbolje za sve...

Ponavljam, nisam u nikakvoj krizi, ne spadam u emocionalne vampire koji trebaju žrtvu iz koje će usisavati pažnju...

Bilo bi lijepo da nađem sa nekime zajednički jezik, ali to je samo nadogradnja, a ne kritičan dio bez kojeg više neću funkcionirati...

I da se sve nastavi po starom, ja ću to prihvatiti kao dio svojeg puta...

Ne želim se sa nikime prepirati, ali bogme niti ispričavati radi toga što nisam "po standardu". Kome se ne sviđam, neka ignorira moje trabunjanje. Nema potrebe za etiketama...

Neka svi imaju lijep dan...

[zaboravila_ime]

Nemojte se ljutiti na mene...

Nikome ne želim zlo...

Znam da zvučim čudno, naporno, kontradiktorno i još svakako. Riječi su me uvijek sputavale. Nikakva slova ne mogu definirati osjećaje sa kojima se svakodnevno susrećem, a još manje moj život i mene kao osobu...

Sada mi nitko neće vjerovati, ali meni je uglavnom dobro. Sreću još nisam dosegnula. No nisam očajna ili mizerna...

Pokreće me nekakvo fluidno nezadovoljstvo koje se stalno mijenja. Zamišljenost, sjeta, melankolija, pa i dosta ironičnog humora sa kojim želim ismijati svu nepotrebnu ozbiljnost...

Nekim zakučastim procesima uspijevam iz tog stanja izvući veliku energiju i inspiraciju...

Teško je to objasniti. Mnogi se boje nepoznatog, ne razumiju me, nemaju cjelovit pogled na moju situaciju...

Ja sam nešto poput atomskog reaktora. Sve dok u sebi krijem svoj čudnovati koktel, dobro je...

Ali kada to dospije van pred druge, onda u većini slučajeva nastane panika...

Zato i jesam zatvorena jer mi se čini da je to najbolje za sve...

Ponavljam, nisam u nikakvoj krizi, ne spadam u emocionalne vampire koji trebaju žrtvu iz koje će usisavati pažnju...

Bilo bi lijepo da nađem sa nekime zajednički jezik, ali to je samo nadogradnja, a ne kritičan dio bez kojeg više neću funkcionirati...

I da se sve nastavi po starom, ja ću to prihvatiti kao dio svojeg puta...

Ne želim se sa nikime prepirati, ali bogme niti ispričavati radi toga što nisam "po standardu". Kome se ne sviđam, neka ignorira moje trabunjanje. Nema potrebe za etiketama...

Neka svi imaju lijep dan...

[Bluesstyle]

Ipak ovo nije mjesto za mene...

[Bash]

Možda je. Odmakni se od provokatora i snebivalica :hug:

[zaboravila_ime]

samo se makni od onih koji nemaju pametnijeg posla i provociraju...

[JaNNa]

joj, ja sam tu htjela naljepiti nešto.. i onda nisam.. pa evo sad ću!
ovo je stvarno predobra knjiga, i ako imaš vremena da joj se posvetiš i odradiš vježbe kako spada može pomoći.
bar meni je

[Fusion]

Ako sam dobro shvatila, ti si u redu sa svojim stanjem i nemaš ga potrebe mijenjati već težiš pronaći nekoga tko bi te prihvatio?

Htjela sam ti dati savjet ukoliko osjećaš učestale periode "crnine" i ne nalaziš samostalno rješenja da se obratiš za pomoć kakvom dobrom psihoterapeutu.
Laici mogu do jednog dijela pomoći ako stanje nije kronično, ali nakon toga nastupa onaj dio u kojem nisu kompetentni i gdje mogu pomoći osobe koje su školovane za takvo što tj. posjeduju potrebne vještine za pomoć.

No taj savjet nema smisla ukoliko ti ne vidiš potrebe za promjenom. U tom slučaju ti želim da naiđe netko "tvoj". : )

[Bluesstyle]

Ako sam dobro shvatila, ti si u redu sa svojim stanjem i nemaš ga potrebe mijenjati već težiš pronaći nekoga tko bi te prihvatio?

Da, tako nekako...

Većinom sam u redu, ali imam cikluse kada me samoća natjera u tešku krizu. Tada se jednostavno isključim, spavam i čekam dok opet ne budem dobro. Nekim čudom moj mozak može popraviti sam sebe...

Usput, sa psihijatrima sam imala loša iskustva. Ne samo da mi nisu pomogli, nego su me dodatno izbezumili. Od tada ih izbjegavam u širokom krugu i krpam se kako god znam...

Postoji nešto privlačno u tom neprekidnom kretanju od vrha do dna. Ustrajanje u tome daje mi nekakav pomalo nastrani užitak. To me podsjeća na knjigu "starac i more"...

Borba uvijek ima svoj sjaj. Čak i kada znaš da nemaš nikakve šanse, ipak se osjećaš časno dok ulažeš svaki atom svojeg napora. Kao da time daješ svemiru pljusku zato jer ti je na leđa natovario više od onoga što možeš nositi...

Nezgodno je što ništa ne traje vječno. Svaka borba sa vremenom počne blijediti. Tvoj elan se istroši. Više ne osjećaš slavu, nego samo umor, tupost i prezasićenje. Poput onog ribara koji se toliko borio nizašto...

Onda se jednog dana probudiš i shvatiš da više nemaš razloga za ustrajnost. Možda si je zato Hemingway pucao u glavu. Tko zna...

Ljude plaši kada postavljam gadna pitanja na koja nitko nema odgovor. Oni bi se radije smijali, čavrljali i širili tračeve. Nemam ništa protiv toga, ali ja se jednostavno ne znam smijati. Nitko me to nije naučio jer sam uvijek bila vječni višak, svuda po strani sa svojim mislima i pitanjima u koja sam se silno udubila...

Opet previše trabunjam...

[Fusion]

Usput, sa psihijatrima sam imala loša iskustva. Ne samo da mi nisu pomogli, nego su me dodatno izbezumili.

Vjerujem. Previše njih koristi tu mogućnost za preskripciju lijekova, tako da uopće ne uključuju humanistički pristup. Zato sam i napisala psihoterapeut. : )

Za svaki slučaj ako se nađeš u nekom vrtlogu iz kojeg nećeš nalaziti izlaza i ako ćeš osjetiti da ti treba pomoć, ovdje su ljudi preporučili neke stručnjake s kojima su imali dobra iskustva.
Link bi mogao biti koristan za svakog tko razmišlja o tome. : )

Kako god, sretno! ; )