Nije ti potreban nikakav fizički izražaj ljubavi, ni dodir, ni poljubac, a kamoli seks.
Pa da odgovorim: meni često, pogotovo dok sam bila mlađa i to samo sa ženama (valjda jer tad još nisam bila svjesna nekih stvari o sebi).
Bila bih zaluđena njome, ali samo mi je trebalo da ju vidim povremeno i da ju slušam (npr. kad sam bila luda za profesoricom u srednjoj).
Additional questions: Mislite li da se to događa samo u pubeterskim danima ili je moguće kad si i stariji, voljeti (možda malko pretjerana riječ, no) nekoga bez nekakve fizičke potrebe za tom osobom (tu izuzimam aseksualne osobe, dakle osobe s zdravim sex. apetitom)? Smatrate li to uopće zaljubljenošću?
Ako ste imali takvih osjećaja, kako je završilo? Prestalo samo od sebe ili...?
Mislite li da je i prijateljska ljubav u tom rangu ili vam je ona nešto više/manje?
Eto, raspišite se
![Very Happy :D](./images/smilies/biggrin.gif)