imamo li doista pravo stititi prijatelje od njih samih?

[unexpected]

potaknuta zadnjom procitanom knjigom "djevojka od papira", 'imamo li doista pravo stititi prijatelje od njih samih?'

sadrzaj ukratko. tip-pisac je u uzasnom psihickom i fizickom stanju nakon sto ga je zena ostavila. saznaje od best frenda-poslovnog suradnika da je u ogromnim minusima, kuca pod hipotekom bla bla. kako bi se izvukao mora napisati knjigu za koju naravno nema inspiraciju. tada se njegov best frend dogovara s njihovom zajednickom frendicom i oni placaju profesionalnoj glumici da glumi jedan zenski lik iz njegovih prethodnih knjiga kako bi ga trgli iz tog stanja. u konacnici, on se zaljubi u tu placenu glumicu, preboli zenu koja ga je ostavila, napise knjigu, oporavi se potpuno i prezivi. nakon sto sazna za dogovor svojih frendova potrazi tu glumicu, medjutim kad ju nadje ne poduzima nista jer to nije zena u koju se prvotno zaljubio.


kako bi vi reagirali kada bi netko poduzeo tako drasticne mjere da vas trgne iz ocaja? mogli bi to oprostiti? mislite li da je nekada potrebno tako drasticno spasavati frendove ili ih pustiti da sami dodju sebi? mogli bi sami tak nesto napraviti svojim frendovima? do koje mjere biste isli spasavati frendove, a do koje mjere bi sami mogli oprostit spasavanje, ako se ima sto oprostit uopce jel



mislim da bi reagirala jako burno kad bi se nasla u situaciji u kojoj se nasao lik iz knjige i nikako se ne mogu oteti dojmu da su pretjerali s tim spasavanjem. mislim da nikad ne bi mogla tak nesto napraviti nikome od svojih frendova i ne zelim da meni netko tak nesto napravi. mogu primiti savjet i dati ga i to je granica do koje idem. sve preko toga mi je previse i rad iza ledja. cak i konstantno nagovaranje na nesto mi prelazi granicu. doduse, mozda se nisam nasla u situaciji da moram raditi iza ledja kako bi nekoga trgnula ili da meni netko radi iza ledja da me trgne iz takvih stanja, ne znam ne znam ni je li moguce da se netko od mojih frendova ili ja nadjemo u takvom ocajnom samodestruktivnom psihickom stanju. mislim da nije. i nekako u odnosu s frendovima vise volim biti tu za njih, savjetovati i pustiti da sami odluce sto i kako ce. i cijenim kad je isto tako i s druge strane. volim svoje frendove i nase odnose

[JaNNa]

kako bi vi reagirali kada bi netko poduzeo tako drasticne mjere da vas trgne iz ocaja? mogli bi to oprostiti? mislite li da je nekada potrebno tako drasticno spasavati frendove ili ih pustiti da sami dodju sebi? mogli bi sami tak nesto napraviti svojim frendovima? do koje mjere biste isli spasavati frendove, a do koje mjere bi sami mogli oprostit spasavanje, ako se ima sto oprostit uopce jel

oh, oh, oh.. koliko pitanja! a knjigu nisam pročitala! no, ajmo na temelju iskustva:
1. vjerojatno bi prvo popizdila, no onda bi valjda uvidjela da se to radilo za moje dobro (premda stvano mislim da nisam okružena osobama koje bi išle u takve krajnosti.)
2. valjda... znam da ne bi zaboravila
3. uf! pa nekad je teško gledati kako osoba do koje ti je stalo i koju voliš pada, pogotovo ako je to radi ljubavi. mislim da je potrebno pustiti, nakon nekog vremena ako se i dalje to nastavi - razgovarati, a ako ni tada ne upali pustit, no s vremena na vrijeme dati reality check u nadi da će taj prijatelj doći k sebi.
4. osim svog jezika da laprda 100 na sat i tupi svoje, ne bi više ništa napravila
5. mislim da se nema šta oprostit, nego jednostavno doći k sebi i onda uvidjeti da je ta strana mislila samo dobro

[str8faith]

nek se ubije ko ga jebe , ko je glup glup je

[Aven]

Igranje zakulisnih igara (manipulacija) kako bih nešto postigla mi je neprirodno stanje. Preferiram izravne i iskrene ljude u svojoj blizini.

Tu smo da se poslušamo, zagrlimo, damo svoje mišljenje ili savjet, primimo lopate i motike ako treba i tako to.


Sve ostalo je nešto drugo. *žmarkić*

[Hurem]

Za prijatelje uvijek tu,na iskren način.Bez zavaravanja i sl.Navedenu situaciju i sl. nikad ne bi učinila.Idem do one mjere do koje moja iskrenost može dosezati.Kad osijetim da bi mogla boljeti i varati ako mi je stalo do te osobe ja stanem.Dalje ne idem.

[Andain]

Ovako ja to gledam; lik je bio na rubu potpune propasti u stanju u kojem se sam iz tog nije mogao izvući, a pretpostavljam da ni razgovori s frendovima nisu mnogo pomogli. Iz perspektive gdje odlučuješ dal će biti svjedokom nečije propasti, al ne utjecati na tuđu sudbinu i u krajnjoj liniji izbore ili ćeš ga potaknuti stvarajući privid nečeg što nije stvarno ili istinito, ali je za stanje te osobe poticajno, frendovi su odabrali drugu opciju i, generalno, frajera spasili.

Hm..situacija baš i nije realn i svakodnevna, i koliko god utjecanje na tuđe izbore lažima smatrala negativnim, u ovoj priči, malo ekstremnijem primjeru, da sam ja taj ''očajnik'' frendovima bih bila jako zahvalna. Mislim, što bi da se radi o nečijem pokušaju samoubojstva, bi li i to promatrali pasivno ili bi pokušali utjecati na tuđu volju, makar i prividom i manipulacijom, ako bi već procijenili da osoba se nije u stanju trgnuti sama od sebe?

[Gost]

Mix onoga sto pisu Aven i Andain.
Dakle ovisi koliko ye extremna situaciya.
Pricao mi ye priyatelj yednu zanimljivu pricu
o pokusayima samouboystva lika zbog cure,
a ovak izvana za njega zadnjeg bi ikad rekla
da bi se uopce pokusao samolikvidirat a kamoli zbog cure.
Ima svega u zivotu tako da iskljucivosti tu nema myesta.
Nisam bila i situaciyi i ne znam sto bi napravila.
A inace opcenito laganini prestayem bilo kakve
savyete diyelit bilo kad bilo kome u vezi bilo cega.
Cak i kad volis nekoga to ne znaci da si pozvan/a
diyelit savyete.
Potaknut na razmisljanje to da, ali za to
nac neki kul nacin.
Svatko na krayu sam se probudi ili ne.
Kako ono ide>od preduboke
ljubavi mnogi se uguse¡

[Aven]

Mislim, što bi da se radi o nečijem pokušaju samoubojstva, bi li i to promatrali pasivno ili bi pokušali utjecati na tuđu volju, makar i prividom i manipulacijom, ako bi već procijenili da osoba se nije u stanju trgnuti sama od sebe?

U ekstremnim situacijama bih se potrudila pronaći najkvalitetnije mjesto i stručno osoblje za hospitalizaciju. Cilj je dugoročna stabilnost i (psihičko) zdravlje.

Svjesna sam da neke situacije i psihička stanja drugih osoba prelaze granice mojih mogućnosti i znanje pa se ne bih usudila igrati redatelja predstave koja je visoko rizična po glavnog glumca i čitavu publiku.

[JaNNa]

Svjesna sam da neke situacije i psihička stanja drugih osoba prelaze granice mojih mogućnosti i znanje pa se ne bih usudila igrati redatelja predstave koja je visoko rizična po glavnog glumca i čitavu publiku.

kako za publiku? što se publici dogodi?

[Aven]

Postanu kolateralne žrtve.

[Bash]

Jeste arogantno uzet tuđi život u svoje ruke jer misliš da imaš to pravo samim tim šta ste prijatelji, ali mislim da bi nakon prvotnog razočaranja i šoka shvatila i prešla preko toga. Treba u obzir uzeti da se radilo o ekstremno lošoj situaciji u kojoj je bio lik i da je namjera prijatelja bila isključivo poboljšanje situacije, a ne radit budalu od njega.

[Andain]

@Aven
Ma ok, al to je pomalo druga tema od one na koju sam mislila- jesu li u nekim situacijama laž i manipulacija opravdani ukoliko će imati pozitivan krajnji rezultat. Dakle, ima li smisla preći preko negativnosti neke metode ukoliko može uroditi dobrom za drugu osobu (mogu lako zamisliti primjer i u ovoj situaciji gdje netko, npr, govori da će se ubiti zbog situacije X, doktori nisu u blizini i na tebi je da kroz kraće vrijeme reagiraš i spriječiš stvar. Recimo da je situacija toliko ekstrmna da jedino što će stvar spasiti je da osobi koja prijeti samoubojstvom veliš da situacija nije x nego y. Kupiš vrijeme pa ga prepustiš liječnicima. Karikiram )

Ne ulazim u pitanje na koje načine sa pozitivnijim metodama se liku iz prvog posta moglo pomoći, da je - to bi automatski bio odgovor na ovu moralnu dvojbu.
Činjenica je, najlakše u toj situaciji je ne raditi ništa i ne prljati ruke, to što su frendovi napravili nešto moralno diskutabilno što može ugroziti njihov odnos likom, al s namjerom da on dobro prođe, meni u principu govori da su jedini rizik oni snosili i to iz želje da se frajeru pomogne. Obzirom da je rezultat bio dobar, ja bih im bila zahvalna.

No, da, u realnosti je to previše kemijanja za tako čist i dobar rezultat, u svakodnevnim situacija ne opravdavam baš takvo utjecanje na tuđi život i odluke, no u ovom romanu je stvarno sve super ispalo. A u konačnici, to je možda bitnije

[Fuga]

U ekstremnim situacijama bih se potrudila pronaći najkvalitetnije mjesto i stručno osoblje za hospitalizaciju.

Ova bi odmah na hospitalizaciju. Jao.

Što se tiče pitanja autorice, ako bi oni sve to meni namjestili, sve što mi preostane je da im skuham večeru.
Postoje granice, prijatelji odokativno znaju moje granice i do tih granica, samo im je nebo granica da se domisle, izmisle ili što već. Volim čuti svoje prijatelje, konzultiram, davim i svašta nešto. Svađam se i raspravljam s njima. S nikim se tako dobro ne kršim kao s njima. Na intervencije se ipak odlučujem sama.

[Aven]

^
Sve sam ti sredila za drugi tjedan u VinograCkoj. -------->
Je da ćeš od tamo izaći luđa nego šta si došla, al' bar ću ja imat mjesec dana mira.



OT:
Ako ćemo se zadržati u oqueeru mašte Guillaumea Mussoa, a ja da sam Tom Boyd - da, bila bih zahvalna.
I na prijateljima i na tome što se sreća osmjehnula dobronamjernom eksperimentu.

(mogu lako zamisliti primjer i u ovoj situaciji gdje netko, npr, govori da će se ubiti zbog situacije X, doktori nisu u blizini i na tebi je da kroz kraće vrijeme reagiraš i spriječiš stvar. Recimo da je situacija toliko ekstrmna da jedino što će stvar spasiti je da osobi koja prijeti samoubojstvom veliš da situacija nije x nego y. Kupiš vrijeme pa ga prepustiš liječnicima.)

U opisanoj situaciji i okolnostima bi takav postupak bio ne samo opravdan već i najbolje moguće instant rješenje.

[Gost]

Pao mi na pamet nesto yednostavniyi odgovor.
Doista nemamo to pravo, ali si mozemo uzet to u/na
pravo uz rizik. Cesto puta tko ne riskira tay I
ne profitira. Iako se kod zayebanih karaktera
ako stavimo na stranu teoriyu i okrenemo se
praksi iza ucinjenog moze sve to obit
o glavu pokretacima neovisno
o ishodu/uspyehu sto god.
(rekla bi moya sister ovo ye
nayyednostavniye sto mozes
svaka cast )

[Jadzia Dax]

Da sam glavni lik ne bih se ljutila. Razgovor je odlična stvar, obožavam razgovor, super je, ali ja sam pretvrdoglava mazga tipa nevjernog Tome koja je eto, usput, sasvim slučajno i najpmaetnija na svijetu, tako da rijetko pa gotovo nikad ne slušam ljude oko sebe, (šteta jer mnogi od njih su fakat pametni ljudi).
Da me nešto trgne iz depresije trebalo bi mi nešto "jače" od razgovora, pa bi na kraju priče prihvatila, oprostila i zahvalila svojim prijateljima što su išli u ekstreme, iz najplemenitijih poriva naravno.

Bili ja otišla toliko daleko za prijatelja?
Iskreno, vjerovatno ne. Ne zato što mi nije stalo do prijatelja, nego zato što sam uvjerena (vjerovatno krivo) da kad pričam/pametujem, da me moji prijatelji slušaju, uvažavaju to što im govorim i naravno prihvačaju TO kao jedinu moguću realnu opciju. Obično to i jesu realne opcije, no, kako mi je netko maloprije rekao, svijet ne funkcionira realno.
Nadalje poznavajući sebe, vjerovatno bi mi i pale na pamet nekakve manipulacije (čisto iz naplemenitijih poriva), ali kako bi se ideja i dalje razvijala u glavi bi mi bilo prekomplicirano za izvesti, pa bih pod krinkom uvjerenja da ljudi imaju pravo živjeti kako žele, odustala od te ideje. Stvarno stojim pri uvjerenju da ljudi bi trebali živjeti kako žele, ali sam isto tako u uvjerenju da ljudi ne znaju u svakom trenutku što žele. Kod mene bi se na kraju rezulatat sveo na moje uobičajene karakterne mane/duhove, nemogućnost sprovesti stvari do kraja, inerciju, egoizam i strah od neuspijeha.

Na ovu temu stvarno se ima puno toga za odvagnuti i ima puno nijensi sivog (više od 50 ).

[ariadne]

ima puno nijensi sivog (više od 50 ).

Klevete, laži i obmane.

Nda, ne forsiram nikome ništa, svi moji frendovi su razboriti ljudi. Dam im savjet, a oni ga mogu prihvatit il ne, njihov je izbor. Nisam ni tip koji će ih pilat, nego ih radije pustim da nauče na vlastitoj koži, ako sam već sto posto sigurna da sam u pravu, a oni bivaju tvrdoglave mazge.

Jedino ako nije neko iznimno autodestruktivno ponašanje u pitanju, onda mislim da ne samo da imamo pravo, nego donekle i dužnost djelovat.

[Jadzia Dax]

Klevete, laži i obmane.

vidim da poznaješ manipulaciju u dušu

[black.cat]

ovisi o mnogo toga, npr. koliko ti je stalo do nekoga, kolika ti je tolerancija ukoliko taj neki dobronamjerni savjet ponavljas sto puta,...
mislim da je tako. ali, posto nismo svi isti, neki od nas ce pomagati, a mozda neki ne, nego ce cekat da tog nekoga tko je u nevolji, sam sebe izvuce iz nevolje i da mu samom dodje iz straznjice u glavu da se mora trgnut.

[zenia]

Ne. Manipulacija nije najbolji način iskazivanja prijateljstva.
To je sasvim bolesno i odurno ponašanje kojim pokazuješ da svog prijatelja
ne vidiš kao samostalnu osobu sposobnu za funkcioniranje i vlastite odluke.

Naravno odavde izuzimam ona autodestruktivna ponašanja gdje netko zaista i pređe
tu granicu da više ne odlučuje dobro i šteti sebi i okolini. Primjerice kad se netko rastura
rastura drogama, alkoholom ili se zadužuje kod kamatara s letka za kladionicu...
Al koliko sam shvatila ovdje se i ne priča o takvim situacijama.

[Popeye]

naravno da bih intervenirao pa i manipulirao po potrebi, al ne mogu se zamisliti da unajmljujem ikoga da glumi nekoga ili štaveć. to mi je over the top.