Totalno sam niškoristi za kapitalizam, a i općenito.

Marketing mrzim i jako sam cinična u tom smislu. Kad mi tak počnu bit inkluzivni, nemam nekih iluzija o tome da to rade iz dobrote srca svoga.
Ako imaju glupu reklamu - neću uzet.
Ako imaju dobru reklamu, a proizvod mi ne treba and/or mi se ne sviđa - neću uzet.
Ako pokušaju jeftino izmust neku emocionalnu reakciju - neću uzet pa makar umirala za tim.
Celebrity endorsement - osim ako mi se ne pojavi pred vratima, ne. A i onda samo jednom.
Ako su anti gay - neću uzet iz principa. To mi se jedino događa s onom tjesteninom. Al nije da nešto previše patim, barem tjestenine ima na bacanje.

I tak većinom kupujem(o) na tržnici, a i mama pravi domaću doma.
Ako nemaju reklame, ali imaju pobješnjelu bazu potrošača - ne. Kod mene guranje nečeg pod nos ima sasvim suprotan učinak. Apple nisam voljela ni prije nego sam čitala o njihovim tvornicama jer iz mog iskustva ljudi koji imaju nešto njihovo ne mogu jebeno začepit o tome do te mjere da im poželim ajfon nabit u dupe, a da ne pričam o onim jadnicima što su u redu čekali ko da netko dijeli blowjob. To. Je. Samo. Mobitel. Toliko nepotrebne buke i histerije oko nečeg nisam dugo doživjela.
Umjetnici sa shady prošlošću - ne znam. Imala sam sreću jer nijedan umjetnik do kojeg mi je stalo dovoljno da se uopće zanimam za njihov život nema te probleme. Osim možda Michaela Jacksona, ali ne vjerujem u te optužbe ni na trenutak. Ne da pravi neku razliku ionako jer sve skidam s neta. Polanskog i Allena nisam doživljavala ni prije, s iznimkom filma Vicky Cristina Barcelona. Al odsad ću pazit i na to jer mi se sve ovo podosta zgadilo. U kino isto idem relativno rijetko. I većinu godine nemam TV.
Što se tiče odjeće i obuće, tu mi je prvenstveno bitna kvaliteta. Dobro pazim na to i traje mi godinama, tako da opet ne zarađuju nešto previše na meni, ili se barem tako tješim.

Nemam naviku pratit kakvi su im uvjeti rada osim ako nije nešto toliko odvratno da prijeđe u mainstream pa ne mogu izbjeć. Nisam ponosna na to, al something's gotta give.
Jedino mi malo smeta ova kozmetika koju testiraju na životinjama. Istraumatizirale su me one slike i filmovi što ih znaju puštat pred kolodvorom nekad pa sam odlučila na to pripazit malo bolje, iako tu ima dosta zapetljanih korporacijskih veza. Na prvi pogled ne znaš ni tko je vlasnik čega nit šta rade. Barem se ne šminkam pa mi je utoliko lakše. Samo moram pazit na proizvode za kosu i tijelo. Piece of cake. Or is it.
Još samo da smislim kak da izbjegnem Todorića i super.
