Ukusi

[ariadne]

Svi su si kul i super dok netko ne počne pjevat Severinu u 4 ujutro. Pa da vidiš onda tko šta ne zna i ne sluša, kao.

[Gost]

Syetih se yos faze (mislim 16 god.) kad mi niye bilo yasno kako netko moze slusat Thompsona,
a slusalo ga ye 99% ljudi oko mene, pa sam si uzela u zadatak sve albume preslusat
i to ye trayalo tyedan dana (tekstove sam prepravljala btd a neke smo i pyevali kasniye ),
pa su me susyedi poceli cudno gledat, yer sam bas glasno
slusala, a obzirom da su do tad culi nesto sasvim drugo valjda im ye bilo cudno
I prvi susyed zapravo niye imao sta ni rec, yer kad sam bila beba on ye nabiyao
heavy metal i niye htio smanjit nikako, a neki strucnjak ye izyavio da ima elemenata
hm-a u njegovim pyesmama, pa sad nek izvoli inace tay isti susyed vise niye susyed
a sad slusa cayke one teske samo kad ga ponekad cuyem glava me zaboli,
yer to su one u rano yutro sto cupayu mozak.
No zato imam susyeda opet koyi slusa cayke, ali samo yednom ye
u 5 uyutro na parkingu vise od sat vremena na nayyace miroslav ilic niye zivot yedna zena,
pa uyutro kad smo se ustali pyevali smo svi prisutni za doruckom
To su stvari koye ulaze u uho ybg, a sad mogu ya njemu rec da nema ukusa ili strucnjak neki,
a on ce rec da ima i mos se slikat.

[Bash]

Možda bi trebalo razlikovat to kad osoba misli da je Balašević veliki umjetnik i poeta ili to kad osoba sluša Balaševića zbog emocija koje mu njegove pjesme prizivaju. Za ovu prvu bi rekla da nema ukusa, a za ovu drugu da nam se ukusi razlikuju i o tome se ne raspravlja (nema smisla natezat se zašto se neko dobro osjeća kad sluša nečiji šrot kad može bit milijun razloga). Može se metrički utvrditi okvirna razina kvalitete nečije umjetnosti, zato postoji cila glazbena teorija. Ali nije isto ako nečije pjesme slušaš jer se dobro osjećaš i ako ih slušaš jer to smatraš visoko kvalitetnim stvaralaštvom (i naravno posljedično uživaš u tome). Recimo meni je ona Balaševićeva Jesen stiže dunjo moja vrlo lijepa i potresna stvar i zasuzim kad je čujem, ali znam da se radi o čistoj patetici. Cila ona tema o guilty pleasures na muzici svjedoči o tuđim subjektivnim emocijama za neke stvari/bendove, a ne o općenitim ukusima.

[Andain]

Mislim da su rijetki oni koji će za nešto što vole slušati reći da je nekvalitetno (osim ak ne slušaju sporadično ) , uglavnom si ljudi nešto slušaju jer definiraju dobrim, a najčešće uz isto možeš vezati i lifestyle i sl.

Osim tog, možda 'nema ukusa' ljudima zvuči prerigorozno pa treba upotrijebiti neku politički korektniju umanjenicu .. ali poanta je da postoji velika razlika u kvaliteti ovakvih lyricsa:

Just Don't Give A Fuck"
[Chorus:]
> So when you see me on your block with two glocks
> Screaming _Fuck the World_ like Tupac
> I just don't give a fuck!!
> Talking that shit behind my back, dirty mackin
> telling your boys that I'm on crack
> I just don't give a fuck!!

i npr. ovakvih lyrica

Older
strange ( Baby )
don't you think I'm looking older?
but something good has happened to me
change, is a stranger
you have yet to know

well you're out of time
I'm letting go
you'll be fine
well that much I know
you're out of time
I'm letting go
I'm not the man you want

Uhvatila sam se G.M. danas i pokazivanja primjerima danas

..i da je uživanje i razumijevanje pojedinih tekstova povezano s mogućnostima u razumijevanju i hvatanju apstraktnijih osjećaja, ali inteligencije, i da za isto nisu svi sposobni. Doduše, slažem se da to ne znači da netko tko je za isto sposoban neće slušati i neke 'lakše' melodije, međutim, nekako mi je teško baš zamisliti da će takvu glazbu odabrati kao išta više od nekakvog baš guilty pleasure-a.

[JaNNa]

Možda bi trebalo razlikovat to kad osoba misli da je Balašević veliki umjetnik i poeta ili to kad osoba sluša Balaševića zbog emocija koje mu njegove pjesme prizivaju. Za ovu prvu bi rekla da nema ukusa, a za ovu drugu da nam se ukusi razlikuju i o tome se ne raspravlja (nema smisla natezat se zašto se neko dobro osjeća kad sluša nečiji šrot kad može bit milijun razloga).

Bashica, možeš mi ovo malo razjasnit? nije mi jasno...
glazba je umjetnost, dakle izvođač, skladatelj ili tekstopisac su prema tome umjetnici.
Zašto osobu, koja smatra Balaševićem umjetnika, smatraš osobom bez ukusa?


ot.
ne volim rasprave o glazbenim ukusima i muzici, jer nekako mi uvijek vode ka tome da svatko tjera vodu na svoj mlin.
poštujem, cijenim i prihvaćam ljude koji slušaju jazz, blues, country, rock, pop, house, drum and bass, dance, narodnu i narodnjake; obožavam se družiti i izlaziti s ljudima koji slušaju i vole komercijalnu muziku, a najviše od svega luda sam za ljudima koji vole r'n'b.
tako da sam poprilično subjektivna kada je u pitanju muzika i ne vidim tu puno mjesta za objektivnost, osim ako se ne priča o tehnici, no ne smatram se kvalificiranom za to i za mene je stvar jednostvna:
nešto mi ili paše uhu ili ga trga. u svoja četiri zida slušam ono što mi paše, a vani idem na mjesta gdje mogu naići na neki žanr koji mi prolazi (jer ono što mom uhu paše se više ne pušta vani). ne mogu se zamislit da sjedim doma i slušam neki heavy metal, no ne mislim da zato neki bend koji se bavi tom vrstom muzike ne vrijedi više ili nije bolji od npr. Coldplay-a.

[ariadne]

Osim tog, možda 'nema ukusa' ljudima zvuči prerigorozno pa treba upotrijebiti neku politički korektniju umanjenicu .. ali poanta je da postoji velika razlika u kvaliteti ovakvih lyricsa:

Ne. Ne možeš uspoređivat kruške s jabukama. Hip-hop i rap su cijela zasebna supkultura kojoj je mačo anti-society imidž sastavni dio. Ovaj primjer je unutar svojeg žanra još i poprilično blag. I još si uzela Eminema za primjer, koji je jedan od najtalentiranijih pisaca današnjice, iznimne kreativne (i otherwise) inteligencije za čiju bi sposobnost storytellinga i smislene manipulacije jezikom i ljudi izvan hip-hopa vjerojatno ubili vlastitu mater. Poslušaj si nešto tipa Sing For The Moment. Ima i lyricse na ekranu.

Oni stihovi GM-a s kojima si ga usporedila zapravo dođu kao ekvivalent, jer su i oni za svoj žanr poprilično generični. Naravno da će ti se ovi drugi više sviđat kad su ti bliži.

[Andain]

Mislim da me ne kužiš.
Naime, ne pričam samo o izražavanju (uh, shit, fuck, everything i sl naspram suptilnije igre riječima) već i o dubini stanja o kojem se pjeva (prvi tekst je ispucavanje agresije, frustracije i varijacija na temu tko ima većeg, drugi opisuje emocionalno sazrijevanja, učenje otpuštanja ljudi /prihvaćanja tuđih izbora i sl).

Nema uopće veze koliko su i jesu li odraz nekog žanra i kakve su opće značajke tog žanra, kad se i žanr/kultura mogu vrednovati i uspoređivati.

[ariadne]

Ja tebe zapravo većinu vremena ne kužim pretjerano dobro.

Zašto bi ispucavanje agresije i slično bila manje vrijedna/validna emocija od bilo čega drugog?

[Andain]

Primjetila sam

Zbog razlike u suptilnosti, gdje emocije agresije, varijacije na temu pokazivanja tko ima većeg, ponosa jer ti se rodilo muško dijete..itd nemaju nikakvu suptilnost doživljaja/sirove su.. dok nekakve emocije u kojima pokazuješ zrelost, kompleksnost svog razmišljanja, mirno prihvaćanje dolaska i odlaska ljudi iz svg života, veza i sl imaju onu komponentu koja sadrži suptilnost duha koji uči iz iskustva, ne reagira na prvu i sl.

Dakle, da budem još slikovitija, tamo gdje GM piše

You're out of time, I'm letting go, I'll be fine, I'm not the man you want

tamo bi prosječan rapper napisao..

a bitch that holller bout fuck me
nah, fuck that bitch
fuck that bitch fuck that bitch


Al uvijek se možemo složiti da se ne slažemo.. :bye:

[Bash]

@Janna: Ne slažemo se u definiciji da je glazba umjetnost sama po sebi. Ne može svaki izvođač bit umjetnik. Ako neko za osobu koja radi prosječne pjesme i zna sklopit rimu misli da je natprosječna, tj. ne prepoznaje nedostatke u toj glazbi, mogu samo reć da ne zna procijenit, tj. nema ukusa. Ne mora bit da generalno nema ukusa, ali za to pitanje nema.

[ariadne]

imaju onu komponentu koja sadrži suptilnost duha koji uči iz iskustva

Šta ovo uopće znači? :/

Smetaju ti što su previše jasni i to the point? Njihove emocije ti se čine vulgarnima? Misliš da doživljavaju/opisuju svoje emocije, kakve god bile, na pogrešan način? Jel to to?

[Aven]

ne volim rasprave o glazbenim ukusima i muzici, jer nekako mi uvijek vode ka tome da svatko tjera vodu na svoj mlin.
tako da sam poprilično subjektivna kada je u pitanju muzika i ne vidim tu puno mjesta za objektivnost, osim ako se ne priča o tehnici, no ne smatram se kvalificiranom za to i za mene je stvar jednostvna: nešto mi ili paše uhu ili ga trga.

I to je to. Realan stav glazbenog konzumenta. : )

Ljudima je općenito strašno teško priznati vlastitu nekompetentnost. I to se najčešće prelama u raspravama o umjetnosti, glazbenoj u najvećoj mjeri, budući da ju svi konzumiraju.

[ariadne]

U mojim krugovima je ovo hit mjeseca.

[Aven]

^


Tako su i ovi u našem vokalnom studiju imali za temu jednog koncerta da odaberu nešto što nikad ne bi pjevali, jer kao, pravi umjetnik se može uhvatiti u koštac sa svime.
Najčešće je bio Magazin na tapeti. Veli profa je to na kraju sve tako dobro zvučalo da im je propala namjera.

[ariadne]

A da, hoće to tak.

[Kelt]

Shvaćam glazbu isto kao i filmove i književnost.... kod glazbe isto postoje teži i kompleksniji uradci, isto kao i zabavni i jednostavni. Neka glazba me tjera na razmišljanje, neka na ples, a zbog neke preokrenem stanicu na radiju. Rasprave o ukusima su zabavne, ako su dolične.

[bašja]

Nisam sigurna jesam li ikada naišla na nekoga tko sluša cajke (ili čak nešto blaže poput maslačaka i hibiskusa) tko je tvrdio da ih sluša jer ima sjajan ukus u glazbi. Mislim da se više uvijek svodilo na: "to mi paše jer ne moram puno razmišljati i mogu se opustiti, prepustiti tim nekim osnovnim emocijama (ja ga oću, on me neće, oće drugu, ja ju mrzim)" ili "to slušam samo kad pijem" ili "to ja samoironično volim"...

Cajke kao žanr zaista jesu dno dna, dokaz tome je da će ljubitelji nekog autora/ice koji se koriste tim teškim vibratima i sl. postupcima redovito izdvajati tog autora/icu iz cijelog žanra i svrstavati ih u neki balkan-pop. I mislim da je to skroz ok, jer sigurno dobra produkcija i solidni pop stihovi nisu ništa lošije od ostalih top 40 hitova samo zato jer su na bliskom jeziku i jer zavijaju malo na kraju strofe

I još ću reći da obožavam Miley Cyrus kolko god plazila jezik jer je žena savršeni instrument koji od svega radi zlato. I da je britnin Work Bitch savršenstvo u svakom umjetničkom smislu samo ako je odlučiš tako promatrati.

Sve u svemu, zaista je teško o ukusima raspravljati. Tehnički aspekt izvedbe se može mjeriti ali nije nikakvo mjerilo sveukupne kvalitete jer bi inače 90% šansonijera, istinskih umjetnika, u startu otpalo. Ne priznajem baš puno ni te neke stručnjake u glazbi, bila sam okružena akademskim glazbenicima koji su bili previše uskogrudni da shvate beatboxing kao punokrvni umjetnički izričaj. Tako da...

[Aven]

...si svatko uzme ono što mu gladi subjektivnu percepciju.

[bašja]

u principu samo vremenski odmak donosi objektivnost u određivanju kvalitete. Evergreeni bilo kojeg žanra nisu bezveze evergreeni.

Čak i pjesme i autori koji nisu postali svojevremeno dovoljno masovno prepoznati podliježu testu vremena, doduše, samo na razini pojedinca koji će ih se rado sjetiti ili im se cijeli život vraćati s jednakim žarom, i uvijek iznova ustvrditi da se radi o sjajnoj glazbi, dok će ga uz neke druge melodije slabije kvalitete vezivati tek nostalgija za vremenom kada se to slušalo.

[Aven]

Gledam AI i razmišljam o sastavu tog žirija i onog u Zvijezde pjevaju i kolika je razlika u komentarima/feedbackovima nekoga tko je školovani glazbenik (Harry Connick Jr., Martina Tomčić) i ovih koji su talentom i smislom za showbizz izgradili karijere. Ovi drugi imaju sluha prepoznati neke općenite stvari – ispadanje iz tonaliteta, grubo forsiranje vokala, dinamiku, ritmičnost, dok Harry i Martina mogu detaljno analizirati i verbalizirati svaki segment nečije glazbene izvedbe i ponuditi kandidatima najkonstruktivniju kritiku.

Tako da je negiranje teorijskog znanja o glazbi i njenih komponenta wrong on so many levels (što me opet vraća na ono da je ljudima strašno teško priznati vlastitu nekompetentnost, jer oni slušaju glazbu svaki dan i ZNAJU ). I tu me ne zanimaju stari prdonje s akademija i ostali snobovi koji ne vide dalje od onoga što su naučili pa od svojih studenata rade identične robote kojima ubijaju svaku individualnost, već ljudi koji imaju znanja, prepoznaju i njeguju posebnost svojih učenika, te su otvoreni za nadogradnju i neka nova iskustva.

[bašja]

^ samo još pojasni na koji način povezuješ tu izvježbanost uha i teoretsku potkovanost, a time i sposobnost verbaliziranja i analize kvalitetnoga u glazbi s temom ukusa u glazbi. Izgubila sam se. I još nešto, ako si znalac u akademskom smislu, postaješ li cijepljen od subjektivnosti ili si samo u stanju procijeniti da nešto nije nužno loše, već samo tebi ne paše? Nadalje, s obzirom da govorimo o glazbi kojoj je važan element stih, napjev, odnosno riječi, jesam li ja kao netko tko je studirao književnost jednaki, manji ili veći stručnjak za ocjenjivanje toga aspekta?

Glazba je previše raznorodna i raznolika da je se cijelu da ugurati u okvire sustava (teorija, obrazovanost, nauka) kako bi se postigla univerzalna kvaliteta. Možda to vrijedi za glazbu više nego za bilo koju umjetnost...

No ono važnije za ovu temu, vjerujem da možeš imati objektivno dobar ukus u glazbi i to gledano cjelokupno, kao i žanrovski, a biti potpuni laik. Drugo je pitanje što će trebati stručna osoba da ti objasni zašto je taj tvoj ukus objektivno dobar

[Aven]

Time što se tijekom studija i bavljenja glazbom analiziraju različiti aspekti i sekvence neke glazbene kompozicije, instrumenata i tehnike pjevanja (ovisno tko se za što specijalizirao). I tako nekoliko godina nadogradnje u akademskom smislu, a onda kroz vlastitu karijeru i usavršavanje. Za to je bitan sluh i testiranje tog sluha na prijamnom. Bez toga se ne može na akademiju. Za studiranje muzikologije je dovoljan sluh, za studiranje nekog instrumenta je uz sluh potreban i talent.

Povezujem zato jer je nekoliko vas napisalo kako to nije objektivno mjerilo ukusa/kvalitete. Možda nije apsolutno objektivno, ali je najobjektivnije. Naravno da i tu ima kukolja, kao i u svakoj drugoj profesiji. Dobar glazbeni analitičar će se od lošeg razlikovati u tome što će objektivnom analizom priznati nešto dobrim, iako mu to možda po senzibilitetu i/ili profesionalnom opredjeljenju ne odgovara.

Argument o tome da si imala iskustvo razgovora s nekim akademcem koji ne priznaje beatboxing kao umjetnost i na račun toga odbacila školovane glazbenike/muzikologe kao najkompetentnije za suditi o kvaliteti (btw, akademije su prošle test vremena, varijablu koju si postavila kao jedino mjerilo kvalitete ) mi je, ono, ne baš nešto što bih uzela u obzir i opet dokazuje da ljudi o svemu sude s pozicije vlastite percepcije i izoliranih iskustava na osnovu kojih generaliziraju.

Nadalje, s obzirom da govorimo o glazbi kojoj je važan element stih, napjev, odnosno riječi, jesam li ja kao netko tko je studirao književnost jednaki, manji ili veći stručnjak za ocjenjivanje toga aspekta?

Svakako imaš više znanja/alata za analizu i verbalizanje svojih zaključaka. Još ako si talentirana u stvaralačkom smislu - odlično. Možda čak možeš proniknuti i u senzibilnom aspektu u ono što je pjesnik htio reći ili trebao bolje/kvalitetnije artikulirati.

No ono važnije za ovu temu, vjerujem da možeš imati objektivno dobar ukus u glazbi i to gledano cjelokupno, kao i žanrovski, a biti potpuni laik.

Možeš. Točnije, mogu neki, ali ne i svi. Ma koliko albuma preslušala, knjiga pročitala, videa pogledala. Naravno da laici i s prosječnim sluhom mogu imati dobar ukus i prepoznati kvalitetu.
Samo je šteta što neki zbog ograničenosti alata za analizu i s tim u vezi verbaliziranja svojih impresija ne mogu ići dalje od "ja mislim da je to kvalitetno".

[bašja]

Argument o tome da si imala iskustvo razgovora s nekim akademcem koji ne priznaje beatboxing kao umjetnost i na račun toga odbacila školovane glazbenike/muzikologe kao najkompetentnije za suditi o kvaliteti (btw, akademije su prošle test vremena, varijablu koju si postavila kao jedino mjerilo kvalitete ) mi je, ono, ne baš nešto što bih uzela u obzir i opet dokazuje da ljudi o svemu sude s pozicije vlastite percepcije i izoliranih iskustava na osnovu kojih generaliziraju.

nisam ih uopće odbacila. ostavila sam tri točkice, što znači da ostaje za razmišljanje. taj je primjer s beatboxom više išao na ruku činjenici da općeljudska kvaliteta otvorenosti duha i spremnosti prihvatiti što ti nije blisko može biti u startu presudnija nego teorijska naobrazba.

Nadalje, i dalje me nisi uvjerila da akademik nužno ima i dobar ukus u glazbi. Predavala sam klincima muzičarima koji su imali savršeni sluh, čudesa su izvodili na svojim instrumentima, a nisu slušali ništa kvalitetniju glazbu od ostalih svojih vršnjaka ne-muzičara, a još manje od mene koja sam kao laik gradila svoj ukus godinama. Dapače, najviše su volili opaliti po magazinu i sl. u pauzama, jer im je to zabavno bilo. Dalje, u kojoj mjeri ta akademija donosi komparativnu prednost u ocjenjivanju pravaca kao što su heavy metal, punk, rap...? Da ne govorimo o elektroničkoj glazbi. Zato se i osnivaju rock akademije, škole produkcije glazbe - jer je prepoznato da ni u teoriji ni u naobrazbi ni u analizi, klasična akademija ne može sve zadovoljiti.
I konačno, što je sa žanrovima u kojima je najbitnija emocionalna nota i liričnost, nije li tada najobjektivnija osoba koja je i sama empatična, da ne kažem produhovljena...

Povezujem zato jer je nekoliko vas napisalo kako to nije objektivno mjerilo ukusa/kvalitete. Možda nije apsolutno objektivno, ali je najobjektivnije. Naravno da i tu ima kukolja, kao i u svakoj drugoj profesiji. Dobar glazbeni analitičar će se od lošeg razlikovati u tome što će objektivnom analizom priznati nešto dobrim, iako mu to možda po senzibilitetu i/ili profesionalnom opredjeljenju ne odgovara.

Nije stvar kukolja, nego činjenice da su usustavljeni. I dalje jesu najkompetentniji razgovarati o glazbi i ocjenjivati glazbu, ali ja i dalje odbijam tu nužnu vezu s glazbenim ukusom. Ako ti prepoznaješ da Lana DelRay uživo zvuči strašno, znači li to da imaš loš glazbeni ukus ako i dalje smatraš da je neki njezin album bio među boljim albumima godine ili to samo znači da si u stanju cijeniti taj glazbeni proizvod sam po sebi?

I za kraj, ima li Tereza Kesovija ukusa u glazbi, ako zbog jala odbija priznati da je Natali super pjevačica i inzistira da je ova onodobno još morala raditi na svom vokalnom aparatu iako je svima bila bitnija emocija Galeba koju je mlada Natali uspjela prenijeti?

[Aven]

Zato se i osnivaju rock akademije

Koju sam završila , a pjevanje mi je predavala klasičarka koja je u to vrijeme bila solistica HNK (završila solo pjevanje na akademiji, a srednju violončelo).
Nije bila ograničena niti za jedan glazbeni pravac niti od nas tražila da budemo roboti bez identiteta. Kao svoj zadatak je uzela da u svakome od nas pronađe ono što nam najviše leži i volimo i nauči nas tehniku pjevanja. To je po meni dobar glazbeni pedagog.

Klasičari su neprikosnoveni tehničari i osnova svega, temelj. Sve ostale podružnice (rock akdemije, jazz akademije, itd) su nadogradnja i itekako potrebni za istraživanje neklasičnih glazbenih pravaca, kreativnosti, žanrovske fluidnosti...

Nadalje, i dalje me nisi uvjerila da akademik nužno ima i dobar ukus u glazbi.

Niti namjeravam. Govorim ti samo ono što mislim i što mislim da znam. Hoćeš li ti to prihvatiti ili ne, tvoja stvar.
Ako išta, ova tema ne samo da me uvjerila u to da je o ukusima teško raspravljati, već je teško raspravljati i o tome tko bi o ukusima trebao raspravljati.

Ako ti prepoznaješ da Lana DelRay uživo zvuči strašno, znači li to da imaš loš glazbeni ukus ako i dalje smatraš da je neki njezin album bio među boljim albumima godine ili to samo znači da si u stanju cijeniti taj glazbeni proizvod sam po sebi?

Lanino (ne)pjevanje je samo jedan segment njenih pjesama. Meni najbitniji. Dakle, najkompetentnija sam za analiziranje njenog vokala i sluha koji je van studijske snimke očaj. Zapravo, boja vokala joj je okej, ali žena nema sluha. Kad pjeva uživo promijeni deset tonaliteta, a band se mora prilagođavati njenom tempu jer ne može uhvatiti dinamiku i ritam. Takvi pjevači moraju u studiju sto puta otpjevati pjesmu da bi producenti mogli sklepati pjesmu tako da zvuči da je otpjevana u tonalitetu. Njeni producenti su vrhunski, therefore, njene studijske pjesme su gotovo pa odlične.

I za kraj, ima li Tereza Kesovija ukusa u glazbi, ako zbog jala odbija priznati da je Natali super pjevačica i inzistira da je ova onodobno još morala raditi na svom vokalnom aparatu iako je svima bila bitnija emocija Galeba koju je mlada Natali uspjela prenijeti?

Svima = masovni ukus

Masovni ukus ≠ kvaliteta

Iako je ta izvedba interpretativno jako lijepa.

Natali je ogroman potencijal, ali nije nikakva super pjevačica. Eto, to je tipično laičko rezoniranje - netko tko ima ugodnu boju vokala i može upiknuti visoke tonove je odmah super pjevač. Natali ima krasnu boju vokala i dobra je u srednjim i visokim lagama. Dubine izbjegava jer joj ne idu. Dalje o njoj ne bih pisala jer bi to bilo otkrivanje nekih informacija.

Tereza je potpuno u pravu. Da je Natali radila na svom vokalnom aparatu bila bi vrhunska pjevačica, ovako je samo puno bolja od hrvatskog glazbenog prosjeka.

[bašja]

Nadalje, i dalje me nisi uvjerila da akademik nužno ima i dobar ukus u glazbi.

Niti namjeravam. Govorim ti samo ono što mislim i što mislim da znam. Hoćeš li ti to prihvatiti ili ne, tvoja stvar.
Ako išta, ova tema ne samo da me uvjerila u to da je o ukusima teško raspravljati, već je teško raspravljati i o tome tko bi o ukusima trebao raspravljati.

Nisam ti postavljala osobni izazov da me uvjeriš u nešto, to se samo tako kaže

I ono zašto sam ja ovdje upilila je upravo moje mišljenje da se o ukusima MOŽE (mora) raspravljati (jer postoje objektivni kriteriji), ali ne moraš biti glazbeni stručnjak niti baratati hrpetinom metajezika da bi imao dobar glazbeni ukus! Čak i u analizi to nije (super) ključno, hoću li ja reći da mi nešto smeta uhu, a ti mi objasniti da je to zato jer taj netko pjeva pola tona prenisko, sasvim je svejedno sa stajališta prosječnog konzumenta glazbe.

Svima = masovni ukus

Masovni ukus ≠ kvaliteta

Iako je ta izvedba interpretativno jako lijepa.

Kao prvo, ovo je strašno loša logička premisa. To bi značilo da je dobro samo ono što se sviđa malobrojnima.

i sama (kao stručnjak) kažeš da je interpretativno izvedba jako lijepa. Kolege stručnjaci će se sigurno složiti da je to često bitnije od tehničkog savršenstva izvedbe. I to je ono što je publika prepoznala bez problema bilo da se radilo o glazbenicima ili ljudima koji samo vole osjećajnu dalmatinsku pjesmu.

Natali je ogroman potencijal, ali nije nikakva super pjevačica. Eto, to je tipično laičko rezoniranje - netko tko ima ugodnu boju vokala i može upiknuti visoke tonove je odmah super pjevač. Natali ima krasnu boju vokala i dobra je u srednjim i visokim lagama. Dubine izbjegava jer joj ne idu. Dalje o njoj ne bih pisala jer bi to bilo otkrivanje nekih informacija.

Tereza je potpuno u pravu. Da je Natali radila na svom vokalnom aparatu bila bi vrhunska pjevačica, ovako je samo puno bolja od hrvatskog glazbenog prosjeka.

I još jednom, rasprava o činjenici je li Natali tehnički prosječna, dobra ili vrhunska pjevačica nije povezano s ocjenom imaju li ljudi koji vole njezinu glazbu ukusa - ono što konzumiramo kao "Natali" ne sastoji se samo od tehničke strane njezina pjevanja. I nećemo više o Natali jer bi moglo doći do otkrivanja nekih informacija!!!

[Aven]

prosječnog konzumenta glazbe

...s kojima je užasno teško raspravljati jer ne čuju ono što čuje netko tko nije "prosječan" niti ima prosječan sluh.
Nažalost, glazba nije poglavlje u knjizi koje možeš otvoriti kako bi nekome pokazao da stvari stoje tako i tako.
Ako nema sluha da čuje, mo'š ga jebat, da prostiš. I to bude vrlo frustrirajuće.

Kao prvo, ovo je strašno loša logička premisa. To bi značilo da je dobro samo ono što se sviđa malobrojnima.

Značilo bi ako to postaviš ovako perfidno kako si ti napisala.

Nisam išla dalje od toga da ono što se SVIMA sviđa nije ekvivalent kvaliteti, a ti si još u priču uvela i "super".

Može, a i ne mora biti. Ovisno o glazbenom djelu/izvedbi. U slučaju njene interpretacije, može se samo reći da je bila takva da je dirnula ljude različitih ukusa i znanja o glazbi. To je veliko postignuće. No to radi i Leonard Cohen, ali kod njega i laik jasnije može shvatiti da se ne radi o "super pjevaču", već o super interpretatoru/skladatelju/pjesniku (ali to je više tvoj department ).

Kolege stručnjaci će se sigurno složiti da je to često bitnije od tehničkog savršenstva izvedbe.

Kako koji. Za veći broj publike, posebno glazbene laike je interpretacija svakako bitnija. Baš oko slične teme su se klešali Keith Urban (neškolovani glazbenik) i Harry Connick Jr. u zadnjoj epizodi AI-a. Urban je tvrdio da nije bitno ako omaneš iz tonaliteta ako ti je interpretacija i emocija uvjerljiva, dok je HCJ tvrdio da je ostajanje u tonalitetu itekako bitno za pjevački kredibilitet. Ja bih rekla kako takvi slučajevi trebaju biti iznimka, a ne pravilo. Može te interpretacija zanijeti koji put da omaneš tonalitet, ali ako se to često događa onda ti bome nije nešto u redu sa sluhom.


Kao "neprosječni glazbeni konzument" vrhunskim pjevačem/umjetnikom bih proglasila nekog tko ima odličnu tehniku pjevanja i odličnu interpretaciju.

Primjer:

Ježim se i suze mi idu koliko je ovo savršeno u svakom pogledu.
U tehničkom smislu je gotovo perverzno genijalno što radi s dinamikom, bojom i rasponom, a u interpretativnom joj je vokal poput kista kojim intenzivno i jasno oslikava svaku riječ koju pjeva.

[Gost]

a zasto vi samo o glazbi?sta ye sa automobilima i kucama?tko ye tu strucan?

btw. danas opet perem po tupsonu i ne mogu se odlucit koya mi ye stvar naybolja...ima yako dobrih stvari...
naravno ako se izbaci njegov glas (ty. da netko pyeva kvalitetan) koyi me yako iritira i "fasizmi" i promiyene neki diyelovi
teksta/ova, a on ima stila yedino u odyevanju i to dok ye snimao spot za pyesmu liyepa li si, a i ovo niye lose...yednostavno
...tko kaze da ye crna samo fasisticka boya, ali dobro bi mu stayale i dugine boye
ova stvar mi ye vrh vrhova i gitarist Ante
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=qFkG5jNRSTk[/youtube]

ne bi se uopce syetila tupsona da ga Andain niye spomenula u prvom postu

a i ova obrada liyepa li si ye superr

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=o0KfaEA9RZI[/youtube]



@ariadne onay magazin

[Aven]

I još jednom, rasprava o činjenici je li Natali tehnički prosječna, dobra ili vrhunska pjevačica nije povezano s ocjenom imaju li ljudi koji vole njezinu glazbu ukusa - ono što konzumiramo kao "Natali" ne sastoji se samo od tehničke strane njezina pjevanja.

Okej, zašto onda koristiš tehničku terminologiju kako bi opisala svoj ukus?

Osim super pjevačica i primjer Miley Cyrus: savršeni instrument koji od svega radi zlato


Možeš li pretpostaviti što bih ti napisala na ovo?

Što bi promijenilo u tvom doživljaju Miley odgovor nekog sa znanjem tehnike pjevanja?

I onda konačno, ima li o tome smisla uopće raspravljati?

[Andain]

prosječnog konzumenta glazbe

Nažalost, glazba nije poglavlje u knjizi koje možeš otvoriti kako bi nekome pokazao da stvari stoje tako i tako.
Ako nema sluha da čuje, mo'š ga jebat, da prostiš. I to bude vrlo frustrirajuće.

Kako je ovo drugačije od situacije u kojoj netko drži da je Munchov Scream samo, više il manje, uspješna škrabotina na papiru, koju može reproducirati dijete u 8. razredu il bar prosječan student likovne akademije, a netko drugi vidi umjetničko djelo koje od dvodimenzionalne slike gledatelju nudi trodimenzionalan dojam?

Nemoguće, kao ni u gornjoj situaciji-zato ni ne ideš nekog nagovarati na neki ukus. No, to što nećeš nagovarati ne znači da su svi sposobni percipirati iste stvari i da bi zbog tog ukus, kao i umjetnost, trebalo relativizirati ili izbjegavati općenito raspravljati.

Što se tiče onog gore o važnosti naobrazbe i tehničkih elemenata, nisam tvrdila da isto nije bitno već da u definiranju onog što je umjetnost, a što sasvim prosječno djelo, tehnika ima manje utjecaja od talenta, gdje je sasvim moguće da samouki umjetnik postigne velike rezultate kao i da moguće da netko uz svu silnu naobrazbu ne postigne ništa (u umjetnosti, jel).

[Aven]

Što se tiče onog gore o važnosti naobrazbe i tehničkih elemenata, nisam tvrdila da isto nije bitno već da u definiranju onog što je umjetnost, a što sasvim prosječno djelo, tehnika ima manje utjecaja od talenta, gdje je sasvim moguće da samouki umjetnik postigne velike rezultate kao i da moguće da netko uz svu silnu naobrazbu ne postigne ništa (u umjetnosti, jel).

Kako bi definirala postignuće? Što je to postignuće u umjetnosti?