Uspjeh

[Kelt]

Pa ok, ima puno istine u svemu, ali to je malograđanština. Ti si to predstavila kao nekakvu stvarnost i uopće nisi navela ništa lijepo. I ne kažem da nije fora taj tvoj tekstić i da nije smiješan i da nije zanimljiv, ali je toliko jednodimenzionalan i neistinit da sam se jednostavno šokirala. Isto tako nisu svi ljudi takvi i nije ni većina takva! Ljudi imaju hrpu negativnih mišljenja o svemu sa svih različitih strana.


Evo npr:

Izgled: Jako se cijeni, ali samo ako se baviš jogom i daješ bar 500 kuna mjesečno u nekom od popularnih spiritualnih centara. Veliki je neuspijeh ići u teretanu i znojiti se kao svinja, a i u vodu se stavljaju stereoidi. Tamo idu samo životinje.

Ili:
Izgled: Jako se cijeni, ali samo ako se intenzivno baviš sportom, inače si anoreksična ili bulimična. Nedo bog da pojedeš burek ako si po prirodi mršava osoba jer svi samo čekaju kad ćeš otići na wc i povratit ga.

[Aven]

Pod normalnim u ovom kontekstu sam mislila na onih par ljudi koji ne bacaju tanjure po kući i nemaju tantreme na poslu, u kafiću ili jednastvno NEMAJU tantreme za svaku phizhdariju, mogu raditi i funkcionirati u timu (poslovnom, prijateljskom, obiteljskom) i nemaju neodoljiv poriv da te hebu u zdrav mozak iz čiste dosade.

Kužim.

Jedino mi je ova mogućnost funkcioniranja u timu diskutabilna, budući da se ljudi mogu, između ostalog, podijeliti na ekstroverte i introverte. Ovi drugi često budu stigmatizirani kao nenormalni, čudaci, hejteri, lijeni i sl., a nema ništa nenormalnog u tome da su neki ljudi daleko mirniji i produktivniji kad ih se ne prisiljava na rad ili boravljenje s drugim ljudima. No društvo je još svjetlosnim godinama daleko od balansiranja i prepoznavanja (neugrožavajućih) individualnih razlika čije bi poštovanje i poticanje donijelo benefit ne samo pojedincu, nego i samom društvu. Jedino mi informatičari padaju na pamet kao struka unutar koje se ne stigmatizira introverte (dok na društvenoj razini opet postoje šale i pošalice na njihov račun). Zato se normalnost uglavnom definira dominantnom većinom u društvu, a svi ostali im se moraju prikloniti kako bi opstali.

Ugl, za mene je normalna osoba ona koja svojim slobodnim djelovanjem ne ugrožava slobodu drugih ljudi. Prema toj definiciji, većina ljudi i društvenih organizacija nije normalno.

[slapa]

Jedino mi informatičari padaju na pamet kao struka unutar koje se ne stigmatizira introverte

fala bogu na tome.

samo ću se na ovo s intovertima nadovezati linkom na odličan TEDtalk
https://www.ted.com/talks/susan_cain_th ... introverts" onclick="window.open(this.href);return false;

[Aven]

Baš razmišljam kako nije ni čudo što je informatika toliko napredna jer funkcionira kroz svoje individualce (i bez restrikcija) na onom principu Smithove nevidljive ruke koji sam ranije spomenula.

[Gost]

Našla sam video koji sam tražila prije koji dan kako bi priložila uz ono što sam napisala.
On govori o još nekim stvarima, ali bitno je to da spominje razliku između sreće i uspjeha
tj. spominje taj "flow"

http://www.ted.com/talks/martin_seligma ... #t-1146225" onclick="window.open(this.href);return false;

Pa onda ovo.

http://www.ted.com/talks/mihaly_csiksze ... w#t-483454" onclick="window.open(this.href);return false;

I ovo je zanimljivo.

http://www.ted.com/talks/matthieu_ricar ... s#t-371626" onclick="window.open(this.href);return false;

[Jadzia Dax]

Pa ok, ima puno istine u svemu, ali to je malograđanština. .

Ali, ali, malograđanština je svud oko nas, oni su jednostano večina. Naravno da postoje svijetli primjeri, čak mi se čini da ih je cca 35% uk. stan., ali ovi ostali, taj sklop u njihovim mozgovima je prestrašan.


Primjer:
Jedan dečko, radnik, ima dredlokse, jedan je od najvrijednijih radnika u toj firmi. Direktor te firme je zamoljen od svog klijenta (vlasnika hotelijersko-ugostiteljskog objekta) da ne šalje tog dotičnog radnika s fakin dredloksima sa ekipom koja radi na tom HU objektu, jer, pazi sad, možda će se gosti preplašiti.
Inače, dečko je stvarno presladak

Imaš pravo, nisam rekla ništa lijepo o našem društvu, ali stvarno nemam ništa lijepo ni reći za naše društvo u cijelini.


@ Aven
Introverti mogu itekako dobro raditi u timu, samo s njima treba znati raditi, odnosno voditelj tima treba znati kada ga jednostavno treba pustiti na miru da obavi svoj posao. S obzirom na kišu poslovnih škola koje imamo u RH, sigurna sam da se u makar jednoj može naučiti kako biti kvalitetan manager.

[Aven]

To bi super funkcioniralo kad bi radna sredina uključivala samo radne zadatke. Taj dio je moguće uspješno koordinirati. Međutim, radna sredina i atmosfera je puno više od uspješnog obavljanja radnih zadataka. Teško da ljudi neće doživjeti osobno ako netko od kolega ne želi s njima na pauzu, kave poslije posla, team building i sl., a to za sobom povlači svakakve komentare i ponašanje ljudi. Ne znam kako dobar manager ne može utjecati na taj socijalni aspekt koji ima veliki utjecaj na radnu atmosferu i na to kako se introvertirana osoba osjeća u svojoj radnoj okolini. Anksiozno, mostly. To pak utječe na kvalitetu rada i tako u krug.

Onda opet, sve ovisi o stupnju introvertiranosti i kolegama na poslu.
Sigurna sam da ima lijepo izbalansiranih i pozitivnih primjera u svakom segmentu radne okoline/atmosfere u kojoj se različite osobnosti kvalitetno nadopunjuju.

[slapa]

ovo vrijedi pogledati.

[Moloko]

Uspjeh je za mene ostvareni maksimum na svim podrucjima zivota- u poslu,ljubavi,međuljuskim odnosima. Onaj osjecaj kad se probudis sretan jer znas da si dao maksimum sebe i da isto tako ides kroz zivot-maksimalno, prilagođavajući svaki trenutak sebi da bude poseban, a i onima koje volis.

[slapa]

meni je uspjeh kad se probudiš i odeš spavat miran i ispunjen neovisno o tome jesi li dao maksimum. bitniji mi je taj unutarnji mir i zadovoljstvo nego naganjanje nečega i konstantan trud da dođeš do nekog idućeg cilja iza kojeg ćeš naći neki drugi cilj jer smo napravljeni tako da stalno žudimo za nečim drugim i nečim boljim. mislim da je dobro da nas to što nam je usađeno pokreće u životu ali ne da tome robujemo. treba znati stati i prepoznati vrijednost onoga što imamo.
bitno mi je da ima značajnih trenutaka, susreta, mogu biti mali i jednostavni ali da su iskreni i da mi nešto znače. da dajem sebe drugima i širim ono dobro i pozitivno što imam u sebi jer sam to tako i dobila. i da kroz život idem svjesno i držim oči otvorenima za čarolije koje su oko mene i u meni.

[fuji ix]

je mirno spavati i biti donekle bezbrižan.

[Nirya]

meni je uspjeh kad se probudiš i odeš spavat miran i ispunjen neovisno o tome jesi li dao maksimum. bitniji mi je taj unutarnji mir i zadovoljstvo nego naganjanje nečega i konstantan trud da dođeš do nekog idućeg cilja iza kojeg ćeš naći neki drugi cilj jer smo napravljeni tako da stalno žudimo za nečim drugim i nečim boljim. mislim da je dobro da nas to što nam je usađeno pokreće u životu ali ne da tome robujemo. treba znati stati i prepoznati vrijednost onoga što imamo.
bitno mi je da ima značajnih trenutaka, susreta, mogu biti mali i jednostavni ali da su iskreni i da mi nešto znače. da dajem sebe drugima i širim ono dobro i pozitivno što imam u sebi jer sam to tako i dobila. i da kroz život idem svjesno i držim oči otvorenima za čarolije koje su oko mene i u meni.

This. Sve navedeno, a posebno ovo boldano.

Trebaju postojati ciljevi, jer niti je dobro ako dođeš u životnu fazu u kojoj više nemaš ništa za postići, niti je to zapravo sasvim i moguće. Ali ti ciljevi bi trebali biti poticaj, a ne opterećenje. Uspjeh je, kako ga ja vidim, biti generalno zadovoljan svojim životom. Znati, na temelju dosadašnjeg iskustva, da ako i posrneš pred problemima i u ostvarivanju svojih ciljeva, uspjet ćeš se dići na noge i nastaviti dalje. Uspjeh je biti svoj, ali istovremeno raditi na sebi i poboljšanju samog sebe. Uspjeh je štošta, i često je nemjerljiv.

[JaNNa]

meni je uspjeh kad se probudiš i odeš spavat miran i ispunjen neovisno o tome jesi li dao maksimum. bitniji mi je taj unutarnji mir i zadovoljstvo nego naganjanje nečega i konstantan trud da dođeš do nekog idućeg cilja iza kojeg ćeš naći neki drugi cilj jer smo napravljeni tako da stalno žudimo za nečim drugim i nečim boljim. mislim da je dobro da nas to što nam je usađeno pokreće u životu ali ne da tome robujemo. treba znati stati i prepoznati vrijednost onoga što imamo.
bitno mi je da ima značajnih trenutaka, susreta, mogu biti mali i jednostavni ali da su iskreni i da mi nešto znače. da dajem sebe drugima i širim ono dobro i pozitivno što imam u sebi jer sam to tako i dobila. i da kroz život idem svjesno i držim oči otvorenima za čarolije koje su oko mene i u meni.

totalno ovo! Šlapa
u zadnje vrijeme me bar deset ljudi pitalo što je za mene uspjeh i svaki put kad im kažem MIR pogledaju me kao da nisam normalna.
Blago im se... kroz takve trenutke shvatim da sam uspješna