Šta vas motivira?

[Bash]

Pred neko vrime sam osvijestila neke svoje osobine koje mi se ne sviđaju. Jedna od njih je da puno planiram, a malo realiziram. Zanima me od vas koji puno planirate i puno realizirate, šta vas motivira na to da budete uporni i da se ne obeshrabrite nakon šta prvi val entuzijazma oko neke vaše ideje prođe? Podrška od prijatelja? Kompetitivnost da ste najbolji od svih? VIšak vremena koji ne trošite na komp ili izlaske? Pare? Mazohizam? Šta? Evo tu je anketa, nisam uvrstila rad radi gole egzistencije jer je to valjda svima prvi prioritet. Ovo se pitanje odnosi više na neke male projekte za koje mislite da bi ih iz nekog razloga bilo dobro napravit i ekšli ih napravite.
Vi koji prokrastinirate se ne morate javljat, isti smo :*

[zwarte paard]

Osjecaj da radim pravu stvar bez obzira na sve otezavajuce okolnosti. Taj osjecaj minimalne satisfakcije u odnosu na ono što radim a ne volim I što me gazi I neki otpor da preko svojih snaga radim to nesto. Naucila sad da biti ono što jesi znaci da cu u najgorim stanjima ne da mi se faza ako zelim zivjeti I biti trebam najvise potezati .

To je razlog zasto ja ostvarujem planove I ne dozvoljavam
Zabusavanja Kada mi.je nesto bitno. Idem 2 na sat nekada samo da ne stanem. To je to. Treba samo pogoditi što ti je bitno I to pratiti.

I drugi ljudi me.motiviraju. Imam divne prijatelje koji afirmativnom stavom onda Kada bih odustala me podsticu.
Nekada sam nekim.ljudima duzna da ne stanem, jer stvarno svojim primjerom mozemo nadahnuti.
Bitno je da zivimo u.motivirajucem okruzenju. Ako ne onda da ga stvaramo


Dobra tema btw

[Bash]

Moram reć, sviđa mi se tvoj odgovor. Tako slično sam nekad funkcionirala, volila bi da mi se vrati ta upornost.
Nije neki odaziv na temu, ali i očekivala sam forumsku demografiju puno pričamo, malo radimo

[zwarte paard]

Stagnacija i oscilacije su dozvoljene

Kao I povremena apsolutna odstupanja od ritma...to su ionako pripreme za Nove zalete.

Mene zna muciti kada stagniram... Osjećaj da trulim I da sve ide mimo mene...
Ali to je samo odmor

U puno stvari se treba postavili... Imamo puno uloga. Ne treba uvijek tegliti, planirati I biti preodgovorna. Barem mislim....cesto je to zajeb I kontraproduktivno.

Dok se ne krece od sebe I od toga kako u tebi odzvanja svijet svi planovi su mucenja uglavnom ljudi rade obrnuto.
Ne mozes ispunjavati planove koji nemaju veze s tobom... Logicno...

P.s. Vidi sta u tvom planu makar dnevnom ima veze s tobom? vjerovatno ne ispunjavas ono što nema veze s tobom...i umori to sto ne ispunjavas stvari koje ne zelis ispunjavati Kada se nakupi pa zaboravis što zelis raditi.

Da radimo što zelimo... Sve bi stizale... Bez osjećaja da nista ne stižemo I da smo trome. Samo revolt je to...ne ljenost ili nemar... Rekla bih.

[Kroacija]

u načelu od svega navedenog po mrvicu, ali kako život odmiče ( ) uočavam da sam hrpetinu bespotrebne energije bacala tamo gdje nije potrebno.
što se karijere tiče, svjesna sam da ima hrpetina boljih, nemam kompleks bivanja najboljom, trudim se osigurati kvalitetu posla kako bi isti održala na duže staze. novac me privlači, da, ali u smislu da si želim priuštiti neka druga iskustva kroz putovanja. mislim da je to, osim hrane, vode i krova nad glavom, jedan od najvećih motivatora moje zarade.

Pred neko vrime sam osvijestila neke svoje osobine koje mi se ne sviđaju. Jedna od njih je da puno planiram, a malo realiziram.

dogodi mi se. i dogodi mi se da dođem napola i odustanem. već rano sam to skužila kod sebe i pokušavam što manje izvoditi te gluposti. A job half-finished is a job not done.

[Andain]

Oko nekih stvari prokrastiniram oko nekih ne pa mi je teško biti na jednoj izričitoj strani. Al volim biti aktivna i raditi nešto i ponekad se radi samo o tom da volim taj proces više neg konačan rezultat (nešto tipa ovog što zwarte veli, osjećaj da to što radiš pravu stvar). Plus, ne volim osjećaj propuštenih prilika i lijenosti.
Ali s druge strane, ja nisam osoba koja puno planira i znam ponekad biti više na strani impulzivnosti gdje donesem odluku i onda napravim dok ne krenem razmišljati da li ima smisla, da li mi se da i sl.

Oko ovih bitnih stvari, motivira me lova (naravno) i neki konkretan rezultat (npr. ne volim vježbati, al volim konačan rezultat i to mi je uglavnom dovoljno da se aktiviram:) i sl. Osim toga, uvijek polazim iz perspektive da je moja želja za prokrastinacijom moj nedostatak pa se uvijek trudim i na tome raditi kako se ne bih tako gledala.

[str8faith]

Nista me ne motivira ,radim dok mi se da kad mi se neda sidnem,legnem glumim da sam u depresiji ,obucen vjecanicu ,jedem pizze ,pijem pivu, ponasam se ko miliunas
To bi mogo biti novi scenari.. Hahaha o staćoooo

O.t
Ovisi o kojim stvarima se radi, poslovno kad znam zasto radim tu određenu godinu
Ovisno za koga radim , osoba
Ovisno sta zelim postici

Radimo od jutra do sutra ... Zivila EU

[JaNNa]

što se ankete tiče odabrala sam prvu opciju. mislim da mi ta opcija igra najveću ulogu u poslovnom smislu. pare su mi onako.. volim ih, ali više od njih volim priznanje.

što se tiče osobnih ciljeva, skužila sam da mi je zapravo najveći motivator pozitiva. što god da radim i kojem god cilju idem, ako mi je pozitiva prisutna to me gura. bitna mi je i podrška od bliskih ljudi, ali s druge strane možda je to i malo u kurcu jer bi značilo da moji ciljevi ovise o drugima. hm... pokušavam si mindset podesit da uvijek idem ka zadanom cilju i da ne stojim bez obzira na sve. nisam od tog đira da se ukopam i da se nigdje ne ide i da ništa ne planiram. vjerojatno i to što sam control freak ima utjecaja na stvari koje me motiviraju, odnosno kojima (i kome) "dopustim" da me motivira.

Uzdaj se u se i svoje kljuse!

[ariadne]

Ništa od ovog što si navela me nije motiviralo od... pa, puberteta, valjda. Ako isključimo rad za preživljavanje, sve ostalo što sam napravila, napravila sam zato što si nisam mogla pomoć. Ako imam neku ideju koju želim realizirat, ona mora izać iz mene, inače će mi se gnjilit u mozgu i izluđivat me dok jedno od nas ne umre. [extremely Friedrich Nietzsche voice] Moj um je groblje ideja [/]

Možda bi mi bilo lakše da i danas ovisim o eksternoj, umjesto o internoj validaciji, jer ovako non-stop preispitujem samu sebe i u vječnom sam stanju low key egzistencijalne tjeskobe. Nekad moram stavit bitnije stvari ispred svojih "mušica" pa stalno nešto odvagujem i balansiram i odgađam itd. Zapravo, povlačim ono, ne vjerujem da bi mi onak bilo lakše, ovisit o eksternoj validaciji je posebna vrsta pakla u koji se radije ne bih vraćala. Tamo me ne čeka tjeskoba, nego full-on panika, ako je suditi po mom okruženju.

U MOJE VRIJEME, [80 kartica teksta]

[Mar]

U prvih pet opcija se uopće ne pronalazim.
Eventualno ova četvrta može u određenim životnim okolnostima imati motivirajući faktor.

Ova 'kad drugi ovise o meni', to već da.

Primjećujem da sam vrlo ažurna kad radim timske projekte jer tu je odgovornost podijeljena na više ljudi i zbilja bi mi bilo krivo da drugim ljudima propadne trud zbog moje aljkavosti.

'Kad sam previše vremena/truda/novca već uložila, da ne propadne'; to sam isto počela puno ozbiljnije doživljavati.

Što se tiče neke generalne motivacije, pokreće me brutalno osviještena činjenica da još uvijek ne želim umrijeti. E pa kad je tako, onda valja nekako ispuniti ostatak života...pa se kroz tu činjenicu otvaraju ideje o novim životnim projektima koje pak pokreću znatiželju kako ću se snaći u njima i hoću li ih realizirati do kraja.

Ukratko, motivirana sam dok god postoje ideje, vizije...i projekti.

Ali isto tako si dopuštam faze kad mi se pod milim bogom ništa ne radi i trudim se više ne gristi zbog toga.

[lane stein]

zanimljiva tema
mislim da sve navedeno motivira vise il manje il u kombinaciji ovisno o odredjenim situacijama al to se podrazumjeva
al mi djeluje da mi je najjaci pogon onaj natjecateljski duh,zelja da si pokazem da mogu sve ili bar sto vise toga uspjesno napravit jer taj osjecaj kasnije dovede do mira i stabilnosti da znas di ti zivot ide i da radis na sebi.
mada onda nie lose to malo prodrmat sa promjenama i neizvjesnostima..just for kicks