"e, imas kunu?"

[showgirl]

ponekad da ponekad ne...
dajem svima pijancima, klincima, bakicama ....

[freeda]

grozno se osjecam kad im popustim.

grozno se osjecam kad prodjem mimo njih ne obaziruci se.

mrzim sta sam slaba sam na bakice.

voljela bih imat neki centar u mozgu za selektivan vid.

[Kroacija]

mrzim sta sam slaba sam na bakice.

a da se prijavimo volontirati u neki staracki dom? tako cemo moci odjebavati one bakice koje su van doma i uspostaviti balans

[freeda]

ne mogu. raspala bih se.

[Kroacija]

moras.
ne smijemo vise dopustat bakicama da nas maltretiraju svojim krzljavim nogama i 1,5km/h hodom

[Hidden_soul]

:lol::lol:
Imate li vi baku doma?
Ono, ak nemate- posudim vam je
Cisto onak, da vam kompenzira sve one vani koje vas ne stignu ugnjavit

[Kroacija]

imamo, ne pomaze.
njena ima bakicasto-bijelu kosu, moja se jos farba

[freeda]

moras.

ne mogu balansirat sebe, a kamoli cilu tu pricu s bakicama.
jednostavnije mi je imat jedan moment teske empatije i boli i onda se nakon toga uvjerit da se to nije dogodilo i jednostavno potisnit negdi duboko ono sta nije ni trebalo uc u moj vidokrug.
odavno udijeljen savjet na ovom poratlu: ignore.

[Kroacija]

opet mixas.

[freeda]

DJ is my middle name

[Kroacija]

umixaj i moje zivotne dileme, dobit cemo "gone with the wind vol 3" soundtrack

[freeda]

smiksat cu ti problem brzinom munje.

[moonsorrow]

dam uvijek, jer sam i ja prije znala žicat. al samo s frendicom u paru. solo me sramota.

[Kroacija]

zicala si? D bi li se uoznala sa mnom?

[kiddo]

ja ne dam.. i sama zhicam.. pa odlakle da uzmem za pivu ako ne od zhicanja?

[mimi]

dam zenama s djecom, invalidima, raji koja nema par za pljuge/pivo, al kad znam da netko mulja da je gluh il nes slicno, ne dam

[ticklebook]

Ne dam. Pogotovo ne mladjim radno sposobnim krelcima koji se vucaraju okolo kao krepotine i zicaju. Ili dzankijima.

Dam jedino ponekad nesto sitno onom dedici sa psima, ulicnim sviracima koji sviraju nesto sto mi se jako svidi (npr. dala sam par kn mladjem decku koji je dobro svirao violinu jedno rano popodne kod placa na Kvarticu ili kad sam setala po Opatiji, a jedan dedica je iz cista mira poceo svirati jednu starogradsku koju obozavam i koja me vraca u djetinjstvo).

[calypso]

Dam kad god mogu,bakicama i dedama,i jadnim zenama s djecom.Inace preferiram kad mi kazu da je za hranu,odvesti ih u ducan ili pekaru,pa im kupiti ono sto im treba!

[Andain]

Ja ne znam što netko može s dvije, tri kn kupiti? Ništa korisno zapravo, tako da izbjegavam davati nekom tri kn računajući na onu da ak svatko da po tri kn nešto će i konkretnije skupiti..Bedasto mi je takvo razmišljanje jer je valjda poanta da daješ nekom kak bi se osoba maknula s ulice il bar bila što manje. Tako da prosjacima najčešće ne dijelim, a kad dijelim, dam toliko da mu/joj je dovoljno da si kupi barem ručak. Onim koji žicaju po kn za pivo definitivno ne dajem, osim ak nisu neki simpatični student.

Općenito, ne volim to dijeljene love po ulici i rijetko radim; zadnji put je bilo jednoj curi koja mi je skroz ok izgledala (mojih godina) gdje sam joj uz lovu dala i vizitku da mi se javi, jer s vremena na vrijeme imamo poslove koje damo tako studentima.. Uglavnom, nije se javila, a nastavila je prositi što mi je dokaz na neki način da (neki) ljudi koji prose to fkt ne rade jer im je to baš jedini izbor.

..malo sam proširila temu.

[Little N]

Nebrojeno puta naletila na klosare i bitange koji uredno zicaju za cugu pod isprikom da je za sendvic, cigarete, voce, mlijeko i slicno. Al kad im se ponudis kupit ono za sta zicaju ne zele, nego hoce lovu. E pa ne dam. Nekoliko puta naletila na jednu staru baku ispred pekare na trgu, svaki put me trazila pecivo. Nikad ne bi odbila nekoga tko je gladan kruha.

[Ooh]

Nebrojeno puta naletila na klosare i bitange koji uredno zicaju za cugu pod isprikom da je za sendvic, cigarete, voce, mlijeko i slicno. Al kad im se ponudis kupit ono za sta zicaju ne zele, nego hoce lovu. E pa ne dam. Nekoliko puta naletila na jednu staru baku ispred pekare na trgu, svaki put me trazila pecivo. Nikad ne bi odbila nekoga tko je gladan kruha.

vodjena istim nagonom, pred trafikom u kojoj prodaju pljeskavice, neka baka...po ponasanju baba me zamolila da joj kupim pljaskavicu. uhvatila me u raskoraku. narucujem pljeskavicu, a dvoje ljudi kojui rade me ubise pogledom, skoro me napadaose. covjek je rekao da tako par puta na dan baba nekoga starta i da jede kao lord, bolje od njega. nije mi smetalo, ali i tu je diskutabilno pitanje opraavdanosti prosenja. to je iskoristavanje. mozda taj isti sendvic treba dati nekom tko ne prosi, a nema. bezobrazluk je tesko definirana kategorija. puno jenacina pomaganja. 1 kn to nije i ne vidim razloga da se netko osjeca lose ako ne da tu 1 kunu, imas toliko toga za dati.

a druge strane, kada dam pare,a najcesce dam uvijk dam pod geslom, boze, ovo je umjesto na oltar. nek je na savijest onom tko uzima. tako se oslobodim feelinga da sam dala uzaludno ili da nece biti sankcionirano. meni nije bed dati pare, ali mi je bed ako netko pravi budalu od mene, a ja to ne mogu raspraviti.

[Little N]

Ma da. Ima svakakvih ljudi. Sjetim se uvijek onog covjeka koji je zicao u inv.kolicima pa je nakon toga ulovljen na kameri kak sprema kolica u novog mercedesa. Ili one zenske kad je radjen dokumentarac o tim prosjacima koja je rekla da u dobrom danu nazica sto eura. Ko ima takvu dnevnicu?! Sto eura na dan jebote. Teska sam za lovu, ak trebas namirnice idemo u ducan i kupim, i odvezem ti doma i kaj god treba. Razmisljam koliko si dodirnuo dno kad molis za obrok. Ne mogu si zamislit to. Mislim da bi prije umrla od gladi nego zicala hranu. A ova tvoja kaznit ce ju bog s jednim zacepljenjem zila i vjerojatno ce otegnut papke dok bu grizla pljesku. Uvijek je bilo i bit ce ljudi koji iskoristavaju tudju empatiju i zelju za pomoci. Seronje!

[Ooh]

e to je to!

nekada kao da sam na klackalici. kada me netko tko, recimo da nema pita pare osjecam se na razmedju svijetova onih koji imaju i onih koji nemaju. a ja sam bogata za popizditi, mogla bih prositi skupa s njima i treniram se da ne trosim na jebenom kingu i na kraju ne znam koliko kingova sam dala nekom kome nisu trebali. nije bed sto ce bbog napraviti, ali tu i tamo se pitam ne vice li mi" budalo glupa, necu prstom mrdnuti dok ne skuzis sama da si glupa." nezgodne su to stvari. jednostavno ne mozes znati. mada pomislim da zato sto sam cesto budala imam dobre ljude oko sebe. to je jedna od posljedica dobrocudnosti i naivnosti.

a za pare, super je recenica "pare su potrebne, ali mi ne znace nista." zato ih mogu dati. bed je kada nemas, pa si na udaru sve stoke sitnog zuba koji bi trebali spadati u ljude. davanjem se izlazes budalama. kamen po kamen utvrda je manja, ili kunu po kunu.

[Aven]

Neki dan nam je neki sumnjivi lik zvonio na vrata i tražio pomoć za bolesno dijete.

Dala sam mu 10 kn jer mi nije bilo svejedno, a opet, bio mi je užasno čudan filing.

Kad sam mu dala složio je facu kao da će mi pljunut na to. Nije rekao ni doviđenja.

Pala je odluka da nema više šanse da novac dajem ljudima koji mi zvone na vrata.

Osim ako neće doslovno tražiti nešto za jelo kao što je tražilo dvoje romića u vrijeme Uskrsa.

Onda ću im ili dati ili otići kupiti. Lova više ne ide van.

[Ooh]

u busu je neka zena trazila 10 dinara, sto je mislim oko jednu kunu. nisam slusala pricu do kraja, slusala sam muziku. za lijekove kceri skuplja. trebalo bi te price kolekcionirati. najaci su mi ljudi koji skupljaju z abubreg, pa imaju one knjige u kojima u znak zahvale skupljaju potpise tragikomedija. dam ja zeni pare, nekih 200 dinara i slusalice mi nausima, a ona pocela nesto mahati rukama. meni nista nije jasno. ljudi u busu sjede, skinem slusalice i ona kaze skoro se deruci "samo da ti kazem, mnooogo hvala". bilo mi je zao. i da laze, za nju mi nije bitno, jer na nekim ljudima se vidi da su im zivoti teski. vidi se da su pregorjeli i da nece ustati. njih je drzava odjebala. u svakom slucaju bilo je nesto sto prije nisam osjetila tako jako, iskrena zahvalnost.
to je jedino sto je mozda neki pokazatelj da li te je netko prevario ili ne. iskrena zahvalnost tada je zadovoljstvo dati. meni.
a one krave na kolodvoru, redovito nagarim. ne mogu si pomoci...cak mi je gust...

[helex]

Lako za par kuna, to mi nije problem dati. Imala sam situaciju kad je stariji lik kopao po smeću i žicao me koju kunu. Dala sam mu 20. Neću zaboraviti taj sretni izraz lica.

Više me nerviraju oni kakti "prijatelji" koji se jave dva-tri puta godišnje pa onako usputno žicaju neke pare i to cifre da te zaboli glava ili još bolje, traže jamca.

[margarita]

Prije par godina setam gornjim gradom i dodju dva klinca pitat kunu. Iskreno, ne sjecam se dal sam im dala ili ne, prije bih rekla ne. Za pola sata vracam se istim putem i sretnem ih kako sjede sa strane i broje ogromnu hrpetinu love, utrzak dana. Otada sam nekako prestala ljudima davat ista. Da me netko pita na cesti za hranu ili tako nesto otisla bih u ducan i kupila im, ali ove sitne novce vise ne dam.
Ne znam kako skuzit kad ljudima stvarno treba, a kad te zele samo preveslat. Prije sam bila naivna pa vjerovala da ljudima stvarno treba kad mole, a sad sam pragmaticna pa u startu mislim da te zele zeznut. Opet ovisi od situacije do situacije. Zvonila bratu na vrata od stana jednu vecer zena, stvarno potresena, i pita ga ako joj moze posudit 500kn jer joj je tata bolestan. Skroz uznemirena zena bila, nesuvisla prica totalno, ali buraz imao samo 200kn, ali zena ih nije htjela uzet. Jos uvijek se pitamo dal joj je stvarno trebalo 500, je tata stvarno bio bolestan, a da je htjela samo lovu pa valjda bi uzela tih 200...

[Ooh]

sada kada si rekla da mole za pare sjetila sam se necega. u sred crkve mene je zavrnuo jedan kronicni alkoholicar. zvanicno mu je trebalo za kartu za put do senja ili sinja, ne sjecam se sto je rekao. tada sam studirala, bas mi je trebalo malo mira pred ispit i sjela u crkvu. tamo jedino nije bilo buke. dam mu zadnjih 50 kuna koje sam imala, jer to jutro nisam platila kartu. ne znam sto se spojilo u mojoj glavi i zasto bas tako? pomislila sam da nisam platila kartu da bih dala njemu za put.
dan danas se osjecam lose, ne ljuto nego lose kada sam ga poslije vidila da loce. to nikako ne mogu zaboraviti. to me je bas boljelo i danas me boli. pamtim ga, od nacina kako je prisao do te slike kako sjedi i pije. odvratno.

[Gost]

Ostavila jedan dobar bicikl ako ne i motor na cesti.
No laganini mi se promijenila svijest.

Prije koji dan sam cak jednoj nudila posao i izvukla se.
E reko neces e ne moras ali neces ni dobit.

Primjer jos iz prakse. Uzimam tu samo najblaze koje sam dozivjela, a one zesce ne zelim tu.
Izlazim iz konkzuma nakon sto sam otkrila varanje na vagama i upozorila ljude oko sebe te digla
paniku medju osobljem. Par kuna za saku badema se vara. Cak i do 5 kn.
I tako izlazim van i pred vratima lik pita "imas dvije kune?" a odgovaram mu "imam dva milijuna.pitajte todorovica koji vara za dvije kune na vagama.on ce vam dati sigurno,jer ima viska."

Razumijem kako se tesko snaci u sustavu i kako ljudi nazalost lako
zavrse na cesti, ali taj mentalni sklop "spasiti svijet" treba sto prije izbiti iz glave
ako se zeli opstati u tom istom sustavu.

Iskusni poslovni ljudi govore kako je novac koji se moze zaraditi oko nas
i samo mu treba dopustiti da sjedne na nas racun, a ne rasipati ga.

Isto tako gledam ove humanitarne akcije sve.
Nije problem uopce dati ili skupiti potrebnu svotu za nekoga ili nesto vec
je problem u losem upravljanju.

No tako je na razini cijelog drustva.
I onda je pitanje vjecno treba li se boriti sa vjetrenjacama ili jednostavno pustiti
i okrenuti se zaradi i stednji. A stedi se u obliku kamen po kamen palaca, a ne rasipanjem.

Svi koji imaju vece kolicine novca osim ako ga nisu dobili na lotu ili nasljedstvom
odnosno koji su ga zaradjivali tvrde da su im najbitnije lipe,centi prije svega.

Ako cemo promatrati sa te strane ostavljanje novca po ulici je totalna steta.
Onda mozemo to promatrati i s te strane koliko je koji postupak doista human,
a ne zapravo licemjeran.

Ako osoba na ulici prosi npr. za hranu i mi je nahranimo sto smo postigli time
osim u tom trenutku ili za taj dan. Kako ce dalje zivjeti. Dakle trebalo bi joj pomoci
onda do kraja i ubaciti u sustav da bude samostalna i profunkcionira. To bi bio uspjeh.
Jer od trenutne pomoci ili utjehe ona dugorocno koristi nema. I sutra ce opet tako naici netko.
Zacarani krug iz kojeg nema izlaza.

Zato treba mijenjati sustav zeli li se stvarno pomoci svima odnosno da se ljudima
omoguci samopomoc,znanje i transformacija svijesti.

[Ooh]

organizirane humanitarne pomoci su nuzne!

volonterizam je nuzan.

pizdim zato sto mi mnoge stvari smetaju i pogadjaju me. kada ozezem bude mi lakse, ali transformacija svijesti??? pickin dim koji skriva neaktivnost i nesnalazenje u konkretnim situacijama koje zahtjevaju strucne procijene i opaka planiranja. svijest se transformira ucenjem, a najbolje ucenje je pomaganje...makar i sa jednom kunom.


elementarno nacelo nesebicnosti i slobode je davanje.

koja svijest? sta ce ti to? bolje je pojesti neku zaklanu ospecenu zivotinju nego praznog zeluca slusati o nicemu. barem te nitko ne isprepada i ne pokusa voditi g. za nos. ovako primitivno zakoljes jedes, a ne poturas nekome sofisticirano blejanje.

da li bi zaklala kokosku da nahranis nekoga tko krepava od gladi? eticko pitanje, prakticno nezgodno. ne znam iz kog u koje stanje svoijest treba transformirati. to me uvijek buni, a ne volim uputstva...