kad ste bile male

[Kroacija]

ja cu samo reci da sam pocela razgovarati sa 12-13 godina u skoli.

[Kali]

Mene nostalgija ulovila sad
Moje je djetinjstvo u najmanju ruku bilo zabavno iako sam imala nekakvih trauma kasnije Igrala sam se sa deckim nonstop, cure mi nisu bile zanimljive; nikad nisam mogla shvatiti sto one vide u barbikama, rozim robicama gumi gumiju i slicnim... Kad me jedna cura nagovorila da igram gumi gumi sa njenim prijateljica proslo je samo 10 minuta prije nego sto sam ju zavezala sa istim za penjalicu
Nikad me nije bilo doma, budila sam se u 6 ujutro i kratko gledala cartoon network i otrcala van. Obozavala sam zivotinje i kako mi roditelji nisu htjeli nabaviti macku iz kontejnera sam iscupala nekakvo ocufano smece nalik psu (?) i vucarala to sa sobom i svima govorila da je to moj pas, jebiga ne sjecam se kak se zvao.. Masta mi je radila sto na sat Kad bi se vozila na biciklu mislila sam da je to moj konj i on je imao ime i nekakve lude pustolovine sam izmisljala
Nikad nisam isla u vrtic, taj rezim me ubijao; jedi kad ti ja kazem da jedes i spavaj kad ti ja kazem da mozes - ma fuj. Zato me klinci iz vrtica nikad nisu voljeli i uvijek bi se svadjala sa njima kad bi ih tete izvele van... Ja sam bila sama sa sobom trcala po livadama i ganjala leptirice, a kad bi mi to dojadilo gradila sam kucice po drvecu ili se igrala u pjescaniku sa auticima
Mrzila sam nositi suknjice i spangice i slicno.. Odvratno mi je to bilo , nekako neugodno, cak sam jednom prilikom kad me majka slila da sa spangicom u kosi izadjem van iscupala cijeli pramen...
Zalostilo me to sto nisam decko jer su oni mogli imat curu i nisu morali nonstop slusati primjedbe na svoje ponasenje tipa ; odi se igrat sa barbikama, a ne valjat po travi, to ne prilici jednoj djevojcici
Ali pojam lezbijstva za mene nije postojao jos dosta dugo... Zapravo predugo Ja sam dugo mislila kako sam aseksuala i da mene takve profanosti ne zanimaju Oh, prekrasne li iluzije
Zabavno kao sto rekoh...

[eris]

hm...da vidimo....većinom sam se igrala s dečkima....verala po stablima...svako stablo je bilo moje
igrala s njima na frenje, pikule (kako god ih zvali) za lovu naravno....
vrtić sam mrzila jer mi je teta u vrtiću stalno tepala a mene je to izluđivalo..
u školi sam bila mirna i šutljiva, ali nitko me nije dirao....nakon što sam istukla nekolicinu dečkiju koji su probali...
većinom sam živjela u svom svijetu....nosila sam doma naramke knjiga...svaki dan...
jedina sam od cura u pionirima (hehe...pioniri maleni.. )nosila hlače umjesto suknje....crvene čizme umjesto crnih ili već kakvih cipela i vestu s natpisom umjesto bijele košuljice....na moje inzistiranje....
mama ni dan danas to nije preboljela...
u srednjoj sam bila ono nešto što reži u kutu....
doduše, ne znam kako, ali kasnije sam se pretvorila u dežurnog zabavljača....hm....obrambeni mehanizam očito...

[call_me_not]

hmmmm...let me see...dosadasni obrasci uz razumljive varijacije uglavnom sadrze igranje sa deckima u vrticu a ne sa curama. zanimljivo.

[lucretia]

da zbilja, nema ni jedne koja se voljela igrati s barbikama i nositi haljinice

[ticklebook]

da zbilja, nema ni jedne koja se voljela igrati s barbikama i nositi haljinice

Ispravak netočnog navoda.
Pogledaj gore.
Samo što je moja Barbie bila menadžerica i nije imala Kena.
A haljine me nisu sprečavale u tome da tučem dečke koji su maltetirali cure.

[tamara3]

hmmmm...let me see...dosadasni obrasci uz razumljive varijacije uglavnom sadrze igranje sa deckima u vrticu a ne sa curama. zanimljivo.

Mislim da je to odlika iznadprosječne inteligencije i kreativnosti, budući da su sve takozvane igre za curice nevjerojatno glupe i zatupljujuće.

I ja se ubrajam u igračice s dečkima, pištoljima i tome slično jer mi se uvijek sviđala dinamika, kretanje, nekakav smisao, priča. Nisam nikako mogla dati svojoj prebujnoj mašti na volju presvlačeći nežive plastične i gumene predmete .
A i tata je htio da mu kćer bude sportski tip.
Ali svega toga su se sa mnom igrale i sve moje strejt frendice tak da mislim da nema pravila.

[lucretia]

da zbilja, nema ni jedne koja se voljela igrati s barbikama i nositi haljinice

Ispravak netočnog navoda.
Pogledaj gore.
Samo što je moja Barbie bila menadžerica i nije imala Kena.
A haljine me nisu sprečavale u tome da tučem dečke koji su maltetirali cure.

to se zove...divna praktična kombinacija

[call_me_not]

mi smo se svi, dal musko dal zensko dal strejt dal ja igrali njemaca i partizana, rata, nogometa, vojske, kockica, gradili sklonista i improvizirali doktore itd. btw, u doba mog prekrasnog socijalisticnog djetinjstva jos nije bilo barbika, al svjedeno nikome lutke nisu bile napete (sad ce ovo zvucat ko da imam 58 g ....but, but i'm after all the last pionir koji je bio na posljednjem titovom sletu u splitu )

[Uliana]

koliko me tvoj cinizam može nasmijati...to je strašno

moje djetinjstvo...je bilo mješavina svih navedenih. penjala sam se po stablima, vozila autiće, sanjala o vojnicima i poslu policajke, našla si curu. i mirne duše rekla to staroj. koja je rekla 'dobro'. ne moram napominjati da istu nisam nikad ni primila za ruku, ali mi je bila cura
dok sam shvatila da mi se stvarno sviđaju cure, prošle su godine.
i živjela sam u stripovima i stotinama knjiga.
što se tlačenja tiče, prvo su tlačili mene, a zatim sam ja tlaaaačila sve kojih sam se dočepala. i tako se višestruko osvetila mušičavoj sudbini

sad bih ti zahvalila al bojim se da će zazvučat cinično..

da, al jesi li bila svjesna toga da ti je to cura?


kakva sam bila kad sam bila mala? ista kao sad, samo manja.

najviše me živciralo kad su cure već u 2. razredu osnovne tražile simpatiju..a meni se nitko nije sviđao od dečkiju- a curama sam se divila.

još gore... u 6. razredu cure su počele izlazit s dečkima (tad se to zvalo furanje-meni je taj izraz užasno iš`o na živce) i samo su pričale o njima što je meni bilo dosadno i glupo..

nebrojeno mnogo puta mi je došlo da ih prosvijetlim: `Zašto morate imat svaka svog dečka? kad se možete međusobno družit..jedna s drugom´

neki unutarnji glas mi je javljao da to nije baš pametna ideja i da bi mogle pomislit da nisam normalna.

nije mi bilo jasno kak im se može sviđat neki glupi krelac od petra i kaj one vide u njemu i još se natječu za njega..što mi je bilo prejadno

nisam htjela pričat o dečkima, al htjela sam da me primijete pa sam pričala glupe viceve i glupirala se i više se skoro nijedna nije htjela družit samnom. :

na likovnom sam crtala jednu curu iz 5. d i strepila da će me profa otkrit kad bude pregledavala radove...

[lucretia]

sad bih ti zahvalila al bojim se da će zazvučat cinično..

da, al jesi li bila svjesna toga da ti je to cura?

onda molim, nema na čemu

i, da bila sam svjesna. bila mi je lijepa i sviđala mi se, ali nisam bila svjesna što to znači. to je došlo dosta kasnije.

[lana]

hmmmm...let me see...dosadasni obrasci uz razumljive varijacije uglavnom sadrze igranje sa deckima u vrticu a ne sa curama. zanimljivo.

Mislim da je to odlika iznadprosječne inteligencije i kreativnosti, budući da su sve takozvane igre za curice nevjerojatno glupe i zatupljujuće.

I ja se ubrajam u igračice s dečkima, pištoljima i tome slično jer mi se uvijek sviđala dinamika, kretanje, nekakav smisao, priča. Nisam nikako mogla dati svojoj prebujnoj mašti na volju presvlačeći nežive plastične i gumene predmete .
A i tata je htio da mu kćer bude sportski tip.
Ali svega toga su se sa mnom igrale i sve moje strejt frendice tak da mislim da nema pravila.

ti, buktinjo jedna!

[sillmarien]

a svašta bih ovdje mogla napisati ajmo probat

hmm.. ja i moja sestra uvijek smo bile užasno sramežljive i šutljive i jaaako nepovjerljive prema nepoznatim ljudima. plakale smo kad bi nas mama ostavila u vrtiću i plakale smo kad bi nas vozila doma (jer bi nam u međuvremenu postalo tamo super ) tamo sam imala svog prvog dečka i prvu curu lol
... moja sestra je uvijek bila popularnija i uvijek sam joj zavidila na tome. stvar je u tome da je ona bila sva slatka i umiljata a ja sam se potukla i posvađala s bilo kim ako sam mislila da sam u pravu i dok je ona bila hiperaktivna i uvijek se nečeg igrala, ja sam gledala tv ili čitala nešto. bila sam ovisna o televiziji- prva stvar koju bih napravila kad bih se ujutro ustal bila je to da upalim tv. dan sam si planirala po tome što je zanimljivo na televiziji. a kad sam se igrala, igrala sam se svega- i "igre za dečke" i "igre za cure" ..
kasnije u školi družila sam se sa curama, nikad nisam imala jako bliskog muškog prijatelja nitko me nije ni tukao nit dirao jer 1)znala sam udariti gdje boli 2)svi nastavnici su me voljeli pa bi zbog toga imali problema. jednom sam se potukla s dečkom iz razreda jer si je umislio da može sve cure istjerati iz razreda, a ja nisam izašla.. enivej završila sam na hitnoj (ali nije mi bilo ništa. naime, ja sam sama sebe 'nagnječila' na mjestu gdje me je nogom zakucao u vrata kako bi taj kreten upao u probleme. na kraju je zaradio prekršajnu prijavu ili tako nešto i ukor ) nikad me nitko nakon toga nije dirao i nikad se nisam družila sa djecom iz mjesta, još onda sam se smatrala puljankom i od vrtića do kraja 8. razreda išla sam na tečaj engleskog (2 puta tjedno) i nisam se zbližila ni sa kim- ja i sestra smo si bile jedna drugoj dovoljne.
e onda kad sam krenula u srednju srušio mi se cijeli svijet: krenula sam u gimnaziju, a moja sestra i svi koje poznam krenuli su u ekonomsku. ajme kako sam plakala - nisam se mogla sprijateljiti ni sa kim iz novog razreda, na odmorima bih gledala kroz prozor prolaznike na ulici. i onda je nekako sve krenulo.. opustila sam se, upoznala sam si ekipu, postala sam metalka, skompala sam se s ljudim iz razeda, uvijek sam nosila crno, bila sam pijana svaki vikend... i mislim da je tu moje djetinjstvo završilo.
ali svejedno sam bila i ostala u nekoj mjeri društveno retardirana

[lucretia]

ali svejedno sam bila i ostala u nekoj mjeri društveno retardirana

ja tebe želim upoznati

[sillmarien]

si sigurna?

[tamara3]

ti, buktinjo jedna!

Hej, odaješ mi strogo pov. informacije!

[h5n1]

tiha, mirna, sramezljiva i povucena...
..rekli su mi da me se uvijek moglo ostaviti samu u kinderbedu satima..rijetko sam cmizdrila bez razloga..

...samo jednu godinu sam isla u vrtic da se "socijaliziram", a do tada me baka cuvala...mrzila sam cesljanje...imala sam dugu plavu kosu..
cim sa vidjela da se baka priblizava sa onim zlatno-smedjim cesljem sjela bih na svoj tricikl i mahnito se vozila po dnevnom boravku oko masivnog lakiranog hrastovog stola za 8 ljudi...
...na kraju bi me uvijek uhvatila, i dobro naklofala kuhacom..stol i sav okolni namjestaj dan danas ima opake ogrebotine

...u skoli nikada nisam imala prijatelje, samo one koji su nesto trebali od mene..a tih je bilo puno..
bio je jedan decko..sin prijatelja mojih roditelja..njegova mama me svaki dan poslije skole zvala da pita sto smo danas radili, sto je za zadacu i da mu donesem biljeznice jer nije pola toga stigao prepisati..mrzila sam ga...ali sam se uvijek pravila fina...

...mrzila sam se ispricavati..to mi je bila najgora moguca kazna..valjda zato jer sam smatrala da sam u pravu..

..uvijek sam bila bucka i svi su me zezali..razbila sam jednog malog u vrticu i onda je bio mir..mislim da se nakon toga vise nikada nisam potukla s nekim, sve sa nastojala rijesiti diplomacijom...

...igrala sam se sa svom djecom iz zgrade..gradili smo dvorce od kartonskih kutija..i uglavnom ih razbacivali po parku iza zgrade, uvijek je bilo problema sa susjedima...

...nisam piromanka...al 2 puta sam nenamjerno izazvala pozar..u kontejneru za papir i iza susjedove kuce gdje se susila trava...sva sreca nista strasno se nije dogodilo..

...i onda se desio pubertet..i postala sam Pale sam na svijetu...zatvorila sam se u sebe i zakopala u knjige i tesko umovanje..i to je trajalo...i trajalo...

...sva sreca..pred kraj srednje sam dosla k sebi

[Uliana]

tiha, mirna, sramezljiva i povucena...
..rekli su mi da me se uvijek moglo ostaviti samu u kinderbedu satima..rijetko sam cmizdrila bez razloga...

cmizdrim i derem se od kad sam se rodila.. kad su me roditelji krstili u katoličkoj crkvi (:thumbdown: ) toliko sam se derala da je svećenik nešto opsov`o.

a do tada me baka cuvala...mrzila sam cesljanje...imala sam dugu plavu kosu..
cim sa vidjela da se baka priblizava sa onim zlatno-smedjim cesljem sjela bih na svoj tricikl i mahnito se vozila po dnevnom boravku oko masivnog lakiranog hrastovog stola za 8 ljudi...
...na kraju bi me uvijek uhvatila, i dobro naklofala kuhacom..stol i sav okolni namjestaj dan danas ima opake ogrebotine .

e, od nekud mi je poznat taj češalj..? pa da..moja baka je imala takav! punu staračku torbicu. sestra, buraz i ja imali smo običaj zajebavljat baku i onda nas je ona lovila po stanu sa štakom i šepavom nogom.

...u skoli nikada nisam imala prijatelje, samo one koji su nesto trebali od mene..a tih je bilo puno..

tak poznato..kad je trebalo prepisivat odjednom su svi bili dobri prema meni i podmićivali me čipsom i čokoladicama.
učiteljica me uvijek stavljala s djecom... koja su imala poteškoće u razvoju da im pomognem, što je često bilo neizvedivo.

..uvijek sam bila bucka i svi su me zezali..razbila sam jednog malog u vrticu i onda je bio mir..mislim da se nakon toga vise nikada nisam potukla s nekim, sve sa nastojala rijesiti diplomacijom...
.

kad sam imala 19 išla sam s hetero frendicama do Tvornice, imala sam kratke hlačice i nasred ulice neki prolaznik muški imbecil me zašlatao i otišao ispred nas.

zaletila sam se i pogodila ga špicom od čizme u guzicu. usrao se i pobjegao glavom bez obzira. baš mi je drago..

[sillmarien]

e da... puno sam plakala. zbog nepravde. čak i kad nisam htjela i pokušala se suzdržati, to bi samo izbilo iz mene
plakala sam i kad nisam pobjeđivala na 'čovječe ne ljuti se'
plakala sam kad sam u 3. osnovne dobila svoju prvu ocjenu manju od 5: trojku iz matematike.
plakala sam kad sam čitala knjige i gledala filmove.
plačipička
bojala sam se (netko je već napisao) telefoniranja. i to nepoznatim ljudima ili "službenih" poziva. i danas to ne volim kad se osjećam ranjivo
natjerala sam prijatelja da pojede kruh s blatom jer sam ga uvijerila da je to nutella. rekao je da je bilo fino
pokušala sam srušiti vrata sjekiricom (kao u crtićima) jer sam se slučajno zaključala u sobu. sa sjekiricom
nisam voljela djecu čak ni kad sam sama bila dijete.
gledala bih briljantin i govorila bih svaki put kad bih vidjela neku lijepu curu da sam se zaljubila.
uvijek sam živjela u nekom svom svijetu mašte i nikad mi zbog toga nije bilo dosadno. (otuda moja kasnija ljubav prema fantasy-u i sf-u)
imala sam jedno vrijeme dugu kosu do ispod guzice koju jednostavno nisam mogla nosit raspušteno jer bi mi sužavala vidno polje
imala sam svjetlucave plave šljokičaste zvonarice uzorka zmijske kože. mislila sam da sam kul u njima
obožavala sam pjesmu Ready To Go od Republice
mrzila sam svoje pjegice.
moja sestra je mislila da sam ful pametna i da sve znam i svašta bi me pitala a ja sam, naravno, izmišljala
sanjala sam da mogu letjeti pa sam svu djecu u vrtiću uvjerila da mogu i ona. onda kada nitko nije uspio poletjeti, rekla sam im da moraju prvo kupit tablete za to
živciralo me je u osnovnoj (a i u srednjoj) kad sam morala naglas čitati zadaće i zadaćnice... uvijek bih najbolje napisala i onda bi profesorica rekla "sada svi zadržite dah jer će nam sillmarien čitati".. kako me je to živciralo
obožavala sam si kupiti sladoled i onda sjesti na terasu među robu koja se sušila i čitati teen ili ok ili vitu
nikad se nisam igrala s plišanim igračkama jer sam uvijek imala i mačke i pse i kuniće i kozliće
pala sam u nesvjest jednom u oš nakon marende. pozlilo mi je i svi su zaključili da je to bilo zbog kupovnog pudinga i više nikad nisu poslužili kupovni puding za marendu
nedjelje ću uvijek pamtiti po kuhanom kiselom kupusu i formuli 1
izgorila sam na suncu zilijun puta
imala sam tu jednu naviku da "mašem" glavom lijevo-desno dok spavam. ujutro bih se probudila sa strunasto-gnjezdastom bob frizurom (a inače sam imala do pola leđa ili dužu) mama mi je 1000 puta zaprijetila da će me obrijat ko ovcu

... memories just keep on coming

[TomBoy]

kak mi je sve ovo zabavno

@sillmarien ... ja i dalje plačem kad gubim u "čovjece ne ljuti se", al tada valjda jedino i plačem pa je poseban gušt mojima doma urotiti se protiv mene kad se to igra

[lana]

ti, buktinjo jedna!

Hej, odaješ mi strogo pov. informacije!

sorry, james.

[h5n1]

e, od nekud mi je poznat taj češalj..? pa da..moja baka je imala takav!

mislim da je svima poznat taj cesalj..i da smo ga sve mrzile

[lucretia]

e da... puno sam plakala

morala naglas čitati zadaće i zadaćnice... uvijek bih najbolje napisala

mama mi je 1000 puta zaprijetila da će me obrijat ko ovcu

si sigurna?

o da

[Ameli]

sanjala sam da mogu letjeti pa sam svu djecu u vrtiću uvjerila da mogu i ona. onda kada nitko nije uspio poletjeti, rekla sam im da moraju prvo kupit tablete za to

..moje dobre bake,(pokoj im dusi), jedna me je ucila kako je ujutro u manjim dozama rakija zdrava, a druga da je i kava zdrava( pogotovo s 4-5 kocki secera), obozavala sam odlaske kod svojih porocnih bakica

[Plague]

plakala sam i kad nisam pobjeđivala na 'čovječe ne ljuti se'
plakala sam kad sam u 3. osnovne dobila svoju prvu ocjenu manju od 5: trojku iz matematike.

Isuse. Zvučiš kao žešće derište.

[sillmarien]

plakala sam i kad nisam pobjeđivala na 'čovječe ne ljuti se'
plakala sam kad sam u 3. osnovne dobila svoju prvu ocjenu manju od 5: trojku iz matematike.

Isuse. Zvučiš kao žešće derište.

maybe i was
ali zapravo sam bila jako mirno i skromno dijete, nisam radila probleme osim sta sam bila "prkosna i bezobrazna"

[Bash]

i ja san plakala. pogotovo ako bi me nakon šta san izgubila upilali s tim - čovječe, ne ljuti se!

[Zbrkica]

ne znam, kad sam bila jako mala iz priča znam da se nikad nisam dala čuvat, ni grlit, ni češljat ni ništa što bi uključivalo diranje mene. nemam pojma, zaključih da seru jer ja znam da se volim mazit

obično kad se priča o meni kao djetetu nema nekih baš lijepih priča, mama mi bila svaki drugi dan u školi jer sam radila sranja, često sam bila u kutevima i pisala 100 puta rečenice tipa:u školi se ne sjedi na nogama, ne sjedi se ko u krčmi i tak to nekaj, u srednjoj sam si sama opravdavala neopravdane i znala pazit da sranja ne dođu do mojih roditelja pa mi prošlo to doba ok.

um, uvijek sam maštala o profesoricama i učiteljicima jer su mi bile tak pametne i lijepe ajd , igrala sam se s autićima, pištoljima, imala sma i muško i žensko društvo, večinom jako veliko.. bila sam svugdje, i di me treba i ne treba.. voljeh se družit išla sam na sve aktivnosti koje su postojale i naravno sve mi brzo dosadilo pa tak od svih ti aktivnosti onak.. ah, bolje da sam imala samo jednu i njoj se posjetila do kraja..

sjećam se da smo se mi često znale kao male, onak osnovna škola, igrat sapunica, glumit esmeralde i to sve, ja uvijek bila neki Juan ili Carlos il koj već pa sam se ljubila s curama ahhh I imala sam čarape u hlaćama jel, kurac o božek..

Nikad nisam čitala, nisam imala vremena jer me cijeli dan nije bilo doma, obično sam bila po igralištu, šumama, kod nekog.. često su me tražili

nisam nikad plakala, nisam bila sramežljiva, voljela sam bit glavna i u centru pažnje.. kad nije bilo nešt po mom durila sam se.. hm.. još uvijek se durim.. loša navika iz djetinjstva

um, dečki me nisu zanimali, tukla sam ih, i nikad nisam bila na golu, uvijek napad

[Rea.]

ah... nisam voljela ić u vrtić, tam bi ili radila scene il se durila. nisam se družila s tom tam decom jel sam, valjda mislila da nisu normalni. pričala sam s tetom iz vrtića. sjećam se da sam imala dečka tad i još ga uvjek prepoznam na ulici. mislim da se zove filip i da je idiot.
u školi sam bila nadprosječna, al povučena i još mi nije bilo jasno zašto me tjeraju da se družim s tom djecom. igrala sam nogomet i košarku i cijele dane sam bila vani s bratom. u petom razredu sam nokautirala jednog idiota odmjerenim udarcem u jaja nakon što me isti počeo davit (doslovce).
tad sam već bila zaljubljena u jednu djevojku iz razreda. rješavala sam joj testove iz matematike prek poruka i slično. nije mi bilo previše čudno. al i ona je bila idiot ko i filip.
u osmom razredu mi je bilo drago kaj odlazim.
al onda sam upisala krivu školu. i tu moj život kao završava.
baš sam oduvijek društveno zaostala. lijepo sam se sad podsjetila

[ticklebook]

Ovaj topic mi je tako zakon...