Patnje mlade lezbijke

[Shekret]

Želim svoje jade negdje istresti, pokazati nekome što me muči pa odlučih ovdje napisati o čemu sam danas razmišljala.
Jučer sam bila na kolačima kod svoje djevojke jer je njena sestra imala promociju. Tamo je bio i njen dečko, vjerujem i budući muž, životni partner. Roditelji ga sasvim normalno prihvačaju, to je njihov zet, budući jel. Veza sestre i njenog dečka je valjana, prihvaćena od strane obitelji i društva. Na drugu stranu tu smo moja djevojka i ja. Ok, priznajem, velika je stvar to što smo obje outane doma međutim neprestano me prati osjećaj da nas nekako gledaju s podrugom, ispod oka, u smislu: "ma one su klinke (mada smo obje ušle u 3. desetljeće života) one ne znaju što rade, ma pustimo ih da se igraju". Da njena sestra obznani roditeljma zaruke i vjenčanje bili bi prestretni, njihova kćer se udaje, to je velika stvar za balkanski um, s druge strane tu smo nas dvije lezbe koje se samo, podsjetimo, igraju i one će kad tad proći tu fazu i njihovo objavljivanje zaruka i vjenčanja je nevaljano, sprdnja, razlog za jeben smijeh - i to od srca smijeh! Haha, dobar vic smo ispričale, mi se želimo vjenčati i to je strejterima dobar vic. Divno, jelda? S moje strane je pak brat, u ovom slučaju mlađi koji je eto strejt, zasad. On je ponos i dika roditelja, on je muško, ima dlake na nogama i dubok glas! On ima, zamislite, kurac i on će produžiti lozu naše disfunkcionalne familije. Moji roditelji imaju i mene, lezbu, koja neće produžiti lozu, mada planira dijete sa svojom budućom ženom. To dijete bi bilo sprdnja, jadnik koji ne zna što ga ili ju je snašlo. Ima 2 mame, ne to ne valja, to dijete makar imam žive roditelje, neće imati baku i dedu. Jadno, jelda? Baš me zanima svadba djevojkine sestre. Bit će cijela familija, slavlje veselje. Kćer se ženi! Naša svadba - nitko od naših, samo najuži prijatelji u inozemstvu jerbo nam vlastita država u kojoj smo okoćene neda osnovna prava. Mene to tako brutalno deprimira. Ista stvar je i kod mog brata. Već imam pred očima raskošnu svadbu, da svi budu zavidni kako smo se mi iskazali u organiziranju i financiranju svadbe. Ja ne želim prokletu veliku svadbu, i sve što uz to ide. Samo želim da nas se poštuje i vrednuje kao strejt sestru ili brata. Očito puno tražim. Kako mrzim kad mi se smiju dok pričam o vjenčanju sa svojom djevojkom. A tek sex. najbolji su mi strejteri koji kažu da sex između 2 žene nije sex, ali među 2 muškarca je. Dakle sex je samo kad je kurac u sudjelovanju, divno jelda? prokleti muškarci su isprali um ženama, naravno ne svim ima nas par osviještenih. Gonite se svi koji ne podržavate gej brak i vezu. Go-ni-te se!

[Gost]

Jesi povezana sa svojima?

[pihach]

U potpunosti te razumijem. Frustracije, tisucu pitanja i nijedan odgovor, diskriminaciju unutar obitelji i presutnu (licemjernu) toleranciju veze s curom. Isto je i kod mene. Puno sam puta s curom o ovome razgovarala, jer nam je, naime, ista situacija u obitelji - braca i sestre. Tak da i s te strane te kuzim - sestra/brat strejt, ti gej, a ti i cura ste glavna sprdnja.
Ono sto sam zakljucila, kroz mnogobrojne razgovore, je to da me BOLI ONA STVAR (koju u zadnjim recenicama s naglaskom spominjes) za misljenje obitelji, veliku svadbu, njihovo priznanje moje veze i potomstva.
Ja sam presretna i prezadovoljna svojim zivotom i curom, planiramo zivot neovisno o njima kao sto su i oni planirai svoje zivote neovisno o svojim starcima. Ako si sretna i bez pristanka/odobravanja roditelja, sto ti jos treba kako bi zaokruzila cjelinu? Po cemu je tvoja sestra/brat vrjedniji/a od tebe? Zato kaj je strejt i svi znaju za njihovu vezu, buduce potomke, svecani pir?
Evo, kod mene je ovako - sestra u 3-godisnjoj vezi s deckom, svadjaju se, prekidaju.. Ante i Simona sindrom. Ali, oni su strejt i sve je to dopusteno, normalno, mladi su, vjencat ce se... bolje da je tako sada nego kada udju u brak. To sto ja s curom nemam nikakvih problema, rjesavamo stvari na nacin koji su moji tek nedavno osvjestili.. to se ne pika jer, eto, nismo strejt i ionako 'prolazimo neku fazu'.
Zasto da se ja (mi) zbog toga koljemo, raspravljamo, starcima nabijamo na nos, iznosimo svoje planove za buducnost? Pa nisu ni moji to radili svojima.

Stara moja, nemojte se time opterecivati. Volite se, planirajte buducnost neovisno o njima i uzivajte u vezi.

[Shekret]

Nisam baš jao povezana sa svojima... Međutim pikne me kad vidim ismijavanje, neodobravanje i sl. Nastojim ne obazirati se na to, al teško je.

[komad kruha]

nemoj tražiti priznanje vlastite vrijednosti od bilo koga.
ti znaš tko si i što si, znaš kakvu vezu imaš.
neka ti bude dovoljna sreća što si pronašla nekoga s kime ćeš provesti život.
budeš li se bavila drugima, a ne sobom i svojom vezom, bude li sve što činiš obojano nastojanjem da ti netko kaže: bravo, sjebat ćeš ono dobro što u životu imaš. a bravo nikada nećeš čuti. neki ga neće reći, drugi ga ne mogu reći, treći ne znaju.
ne bacaj svoju sreću u smeće.

[Gost]

Da ste bliski, takva potreba za njihovim odobravanjem bi bila relativno razumljiva. A i oni bi onda bili bolji materijal za edukaciju.
A ovako...
Stvori si viziju onoga što bi htjela za sebe i piči prema ostvarenju cilja bez osvrtanja.

[michelle]

nekako mi se čini da dio cjelokupne sreće ipak malo ovisi o njihovom priznanju... pokaži da te to dira da bi te shvatili ozbiljno, popričaj s njima, pobuni se kad se sprdaju, odbrusi im... nešto...

[Zita]

nemoj tražiti priznanje vlastite vrijednosti od bilo koga.
ti znaš tko si i što si, znaš kakvu vezu imaš.
neka ti bude dovoljna sreća što si pronašla nekoga s kime ćeš provesti život.
budeš li se bavila drugima, a ne sobom i svojom vezom, bude li sve što činiš obojano nastojanjem da ti netko kaže: bravo, sjebat ćeš ono dobro što u životu imaš. a bravo nikada nećeš čuti. neki ga neće reći, drugi ga ne mogu reći, treći ne znaju.
ne bacaj svoju sreću u smeće.

[Shekret]

Bez brige odbrusim ja njima međutim baš me pikne kada se ja ne vrednujem kao osoba, "normalna" osoba, kako oni to vole nazivati. Ali svakako ću se boriti za svoja prava do te mjere da ću se najvjerojatnije odseliti iz ove zemlje i imati familiju u gay-friendly zemlji sa pristojnim BDP-om

[Broken Down Angel]

Prije koliko vremena ste se outale roditeljima? Kako su reagirali? / Pitam jer tolerancija & prihvaćanje koje priželjkuješ ne dolaze instantno. Treba vremena.

[Shekret]

Cura se prije mene, ja sam se prije jedno pola godine.

[komad kruha]

to je puno premalo vremena!!!!


znam da tebi to tako ne izgleda i da ti želiš sada i odmah priznanje, vrednovanje, uvažavanje. i imaš potpuno pravo na to.


no, sa stajališta nekoga tko je to prošao i gledao mnoge kako prolaze, kažem ti, to je puno premalo vremena da se uspostavi odnos kakav želiš

[Raging cat]

prihvaćanje nećeš dobit jer ga tražiš.
jer smatraš da ga po defoltu zaslužuješ(možda i jest tako,a li svijet se ne vrti ipak samo oko tebe, vrti se oko svih nas)
a posebno ga nećeš dobiti dok sa zavišću gledaš na tuđe veze i dok svoju frustraciju istresaš na ostali svijet.
Tvoje brat definitivno nije kriv što ima kurac, niti su str8 frendovi krivi jer su odgojeni u sustavu koji im je stvorio razlike.
Meni tvoj stav djeluje prilično nezrelo.
(znam da će se sad sve lezbe svijeta obrušiti na mene)
Ali-nije li već puno to što se trude? Ti možeš sjediti sa svojom djevojkom za istim stolom s njenom/svojom obitelji jer je netko uložio jebeno velik trud da skine sve barijere koje su mu usađene odgojem, društvom , okolinom i da ti da podršku.
Misliš da je to lako? Aj se probaj odviknuti jedne svoje navike-stečene. A u odnosu na odgojem usađene stvari to je sitnica. Zašto za promjenu ne bi bila zahvalna na nečemu što miloni lezbi nemaju, probala pokazati tu zahvalnost ljudima oko sebe koji se trude (umjesto da se otresaš?) i tako im olakšala trud?
Jel ti to palo na pamet? Sa tvojih trideset godina?
Možda reći-čujte, ja sam fakat zahvalna što se trudite prihvatit mene i djevojku, ja znam da to nije lako i cijenim to. I oni će s vremenom i sami počet gledati na sve drugačije.
Ovako samo tražiš, tražiš i tražiš i zaboraviš reći hvala.
Ljudi često zaborave reći hvala.

[Shekret]

Pa čekaj malo, zar ja nebi smjela imati normalnu vezu kakvu imaju sestra/brat zato jer sam lezba? Ja bi trebala biti zahvalna na mrvicama koje dobivam? Sve lezbe svijeta i svi gejevi bi trebali biti jebeno zahvalni na mrvicama? E pa nebi išlo. Dok nemam ISTA prava kao i svi ostali neću biti smirena. Nema šanse da zahvaljujem što me šaćica konzervi balkanskih nije izbacilo iz kuće kad su saznali, oooo wow fakat trebam biti zahvalna puno ovo je suludo. Ja nisam zavidna na nihovim str8 vezama nego me potišti kad vidim kako se odnosi prema njima i prema nama, ta razlika. Jebemu mater sad buš ti meni išla solit pamet.

Aha da, vidim bisex. sad mi je i jasno od kuda takav stav. Možete me sada napast, ali činjenica je ovo što sam napisala htjele vi to priznati ili ne. I ja ne tražim samo da se svijet vrti oko mene, nigdje nisam to napisala...

[Ameli]

prihvaćanje nećeš dobit jer ga tražiš.

Pa ne bi rekla da traži, nego očekuje. I to očekivanje je toliko maleno i toliko prirodno.
Nit bi rekla ni da je nezrela, nego ljuta. Taj osjećaj često dolazi nakon razočarenja od najmilijih.

Osobno me jako žalosti, kad Roditelji zaboravljaju, da je najveća radost svakog roditelja, vlastita sreća Njihovog dijeta.
I da je sreća dijeta ispred njihove sreće.

Ne bi dijelila savjete, nego vam zaželjela mnogo sreće.

[Shekret]

Hvala puno.

[Popeye]

slazem se s ameli.
i mislim da je inace jedan od velikih problema gay ljudi sto znaju tolerirati previse homofobnih sranja od okoline, jer eto ta jadna okolina ne zna drukcije i tako su nauceni. pa bas me briga, 21. je stoljece, nek nauce i da nije istina sve sto su ih ucili.

[Bash]

Aha da, vidim bisex. sad mi je i jasno od kuda takav stav. Možete me sada napast, ali činjenica je ovo što sam napisala htjele vi to priznati ili ne.

a baš san te mogla jako mudro savjetovat, ali neću kad si tako bezobrazna. :p

[Raging cat]

"Nema šanse da zahvaljujem što me šaćica konzervi balkanskih nije izbacilo iz kuće kad su saznali, oooo wow fakat trebam biti zahvalna puno ovo je suludo"

hmmm, možda u nas biseksualki, intelek jednako loš ka i karakter nam, ali meni se čini da se ovo ipak odnosi na roditelje. Tvoje.
Pa, u svijetlu tih riječi, mogu slobodno reći da se ne trebaš brinuti za prihvaćanje drugih.

Van svega ostalog, evo, rječca dvi više za tvoju ispaćenu dušu.
EQ. Neophodna da bi se imala i održala kvalitetna veza (ona koja vodi do vjenčanja)
Između ostalog, vidljiva je u empatiji. Kognitivnoj npr.

[Gost]

Do 30-e godine si stvarno mogla naučiti dvije, tri o ljudima i o svojim roditeljima.
Ako način na koji sada djeluješ nije efektivan, prilagodi se i nađi onaj koji je. Socijalni darwinizam.
I druga stvar, koji problem imaš sa biseksualkama?
Ima taj moment poetske pravde koji doživljavaju oni koji su dovoljno neuki da diskriminiraju nešto na eks, a taj je da im se diskriminacija vraća kao bumerang.

[komad kruha]

oh.... bože....

ovo je toliko prestrašno da je pravo pitanje može li biti gore .....



a što nisi ti, kada si tako pametna, tako ispravna, tako smiona, tako uvjerena u ispravnost svog stava .... svojoj obitelji rekla da i lezbijka prije jedno deset godna, sa svojih dvadeset, i to dok nisi bila u vezi ili što im nisi rekla čak i ranije, onda kada si shvatila da te dečkići baš i ne privlače?

što nisi tada hrabro zaiskala svoju pravdu?

i, zašto si im pobogu sada rekla?

uz dužnu pažnju i unaprijed isprike, trideset godina baš i nije ... mladost.
jesi im rekla sada jer se sada osjećaš sigurno, jer sada imaš nekog svog, jer te sada netko kao hoće, jer sada misliš da si boga uhvatila za jaja i da je cijeli svijet tek kamenčić na tvom dlanu? samo zato jer možeš ševit gotovo uvijek kada ti se hoće?

ma, daj ... daj se ispljuskaj i istuširaj.

prije nego si im rekla, koliko si knjiga o coming outu pročitala? na koliko radionica si bila? s koliko ljudi koji su to prošli si se posavjetovala?

što, došla si i sasula im sve u lice i sada si razočarana što nisi dobila poljupce i tapšanja po ramenu?

ponjela si se kako nedorasla, bezobrazna, razmažena gadura. i još si dobro prošla.

ti govoriš o svojoj obitelji. o ljudima koji su podnosili tu tvoju divnu narav trideset godina. o ljudima koji su bili uz tebe i kada ti nisi bila uz sebe. interesantno, ti si mogla odabrati trenutak kada ćeš biti hrabra i odvažna, a što je s njima? zar ne mogu oni dobiti malo vremena da prihvate tu vijesti? da nanovo izgrade svoj svijet prema tvojim novim odrednicama? što očekuješ, da se ne vesele ničemu u svojim životima osim činjenici da si ti odlučila baš sada nešto im reći?

da nisi tako nezahvalna i tako bahata, da si se malo propitala i malčice pripremila, vidjela bi koliko je to dugotrajan i zahtjevan proces. i da, oni imaju potpuno pravo na taj proces, na svaku sekundu tog procesa, baš kao što ti imaš pravo na svaku sekundu svog života. kao što ti slobodno biraš i živiš, tako i oni imaju pravo slobodno birati i živjeti.



meni su ovake priče jednostavno prestrašne. jednako su mi strašne kao one o izbacivanju ili fizičkom nasilju.

zar je malo strpljenja i razumijevanja i ljubavi .... tako težak i velik zahtjev????

[Shekret]

Imam jebenih 20 godina

[fakatja]

Imam jebenih 20 godina

Ne daj se, Ines, ne daj se godinama...
Tako je u tom hetero svijetu...moras desetljecima objasnjavat i trudit se i bit strpljiva i cekat..da njima dode...a na kraju--brat je car i uvijek ce bit.

[Raging cat]

Imam jebenih 20 godina

što nije opravdanje ni za što.
ali onda je razumljiva tvoja nedosljednost u pisanju-citiram " (mada smo obje ušle u 3. desetljeće života) "
nekako se to ipak u ljudskim godinama smatra prije tridesetima nego dvadesetima iako, matematički gledano i jesi u pravu.
Onda možda i ima nade da će jednom od tebe i bit zrela osoba, sa zrelim i realnim stavovima i sa sposobnošću da kažeš hvala. I starcima što te trpe i curi što te trpi i prijateljima-a i nama ovdje...

[innes]

evo da se i ja umješam, mada nemam pojma kad se ova rasprava vodila.
ja sam imala isti problem kao i ova djevojčica, nisam želila biti nevidljiva i nije mi jasno zašto bi imala drugačiji tretman od svoje braće i sestara.
najteže mi je bilo laganje. smišljanje milijon laži i opravdanja zašto neka cura dolazi spavat kod mene a nikad je prije moja obitelj nije susrela. kako sam ja to riješila: donjela odluku ,posjela ili nazvala par ljudi, iznijela činjenise, nisam dopustila nikakve komentare ni podrugljive osmjehe. mene i moju curu zovu u sve svatove, na sve krstitke, obiteljske rođendane, i sve druge ine derneke
od pet sestrični koliko imam tri su lezbe to ja odgovorno tvrdim. i jedino me one manje više izbjegavaju. ja bi rekla da nije problem toliki u njima koliki u nama. moja mama se sa mojom curom zeza treba li je zvati nevista ili zete. nema nikakvi napetosti ili ih ja ne osjećam .
sve ovo dobiva više na težini kad kažem da je moja kompletna obitelj u hercegovini , rasuta po malim selimai nije baš ni liberalna ni bjelosvetska.
odobrenje možete dobiti ili ne dobiti samo ako ga tražite, ako stvari postavite kako treba i ne ostavite im prostora da se izjasne vaša obitelj će vas prihvatiti onakve kakvi jeste, bar velika većina, oni koji ne prihvate -oni vas i nezaslužuju! kraj priče

[melted_sun]

meni se povraca od laganja..
al to je tako.zasad :/

[Popeye]

Imam jebenih 20 godina

što nije opravdanje ni za što.

ali je realnost. osim valjda za one starmale.
ja se mogu sjetiti hrpe stvari koje sam radio s 20 godina a sad smatram da su baš blesave, dok su mi se tada činile savršeno smislenima.

što se mene tiče, ključna stvar ovog topica je pitanje ravnopravnosti. ne mogu vidjeti ama baš ništa loše u tome kad netko zahtijeva ravnopravnost za sebe, dakle ono što mnogi po defaultu imaju. jedino o čemu vrijedi raspravljati su načini postizanja ravnopravnosti, a tu ne mislim da ima samo jedan ispravan, dok je pogrešan svaki koji uključuje vlastito insistiranje na neravnopravnosti.

[komad kruha]

ajme, zaista može biti i gore.


ja bih ponovo podsjetila da se radi o njenim roditeljima!
ne bori se za ravnopravnost u društvu, mir u svijetu, pravo na zakonsko priznavanje gay brakova.
cura rješava stvari u svojoj obitelji.
totalno netaktično, neobazrivo, divlje i bez imalo osjećaja za ljude koji, prema onom što piše, imaju jako puno ljubavi prema njoj.


strašno.

[Popeye]

pa naučit će. a roditelji ionako opraštaju djeci razna sranja.
eto, roditelji mirka norca su čak ponosni na svog sina, a ubijao je civile metkom u glavu.

btw, ja ne kuzim sta je konkretno lose ona ucinila svojim roditeljima. moze objasnjenje, citat, something?

[Raging cat]

ma nije stvar u učinjenom, stvar je u stavu-evo, meni npr, upada baš ovo u oči:
"Nema šanse da zahvaljujem što me šaćica konzervi balkanskih nije izbacilo iz kuće kad su saznali, oooo wow fakat trebam biti zahvalna puno ovo je suludo"Ako uzmemo u obzir da je to stav prema svojim roditeljima s kojima još i živi.
Roditelji će oprostit puno toga, naravno, ali poanta je da i njima treba vremena da se priviknu i treba im ga dati. Bahatost sigurno nije način za postizanje nečega-ja sam rekla da je trebalo makar reći hvala za trud i da bi se ljudi lakše onda potrudili i više-jer je lakše ako netko taj trud cijeni-ovaj citat je bio odgovor na to. Usput, roditelji vole djece uvijek-i kad su ubojice, ali vjeruju samo kad djeca zasluže. A ako zasluže povjerenje-istina je ono što oni kažu.
Vrlo jednostavno.