mrzim kad se zajebancija uporno i namjerno doslovno shvaca. i kad mi se seciraju rijeci.
evo i moj posljednji contribute dilemi. sapienti sat.
ne poznajes me dovoljno da bi mogla prigovarati za nekakav moj bonton.
kao sto npr. ne poznajes i call_me, a nju si diplomatski nazvala prostakusom takodjer u jednom topiku. that's just not right. medjutim svima se zna desiti da se prijeđemo u procjeni, pa u redu.
a iskrenost transformiras ti. u okolisanje i generalizaciju.
diplomacija je delikatno oruzje kojim rijetki znaju pravilno baratati.
nadaqlje, naravno da nekom kog prvi put vidim necu izlajati da je glup. pokusati cemo doci zajednicki do rjesenja. razmisliti cu o svojim propustima. provjeriti. ponoviti.
pa i drugi put.
treci put mozda ponovim, ali moguce da cu i mozda dati do znanja da nije previse inteligentan, jer takt je nesto sto se svima nama zna zalomiti. naravno, tada bih mogla dobiti i jedan mentalni viceversa, jer tko sam ja da sudim je li netko glup ili ne, right?
but that's just me.
mene samo zanima vase poimanje istog, zbog cega je termin i stavljen u navodnike. zbog cega je i spomenut i "mit" istog, dakle autor je skeptican u postojanje istog i neutralan. da nacrtam jos?
dakle ne "mesari" se nista i vrlo je jednostavno za shvatiti.
na ne-osobnoj razini, jel.
vi's, ovo je, npr., iskrenost i zero diplomacije.
