utjecaj odgoja/društva na seksualnost

[Raging cat]

Prije početka , napomena autorice: Svako istraživanje u svojim prvim koracima, u velikoj većini slučajeva, samo potvrđuje već ranije stvoreno mišljenje istraživača, neovisno o njegovoj točnosti. To jedan čovjek ne može izbjeći.

Razlozi zbog kojih sam počela ovo istraživanje: promiskuitetnost, nasilje, nesposobnost održavanja veza i manjak kvalitetnih veza. Iako se ovo istraživanje jednako odnosi na lezbe, naglasak je na biseksualnim pripadnicama. (isključivo zbog postotka bi ispitanica)
Činjenicu da su sve moje poznanice same i“nesretne“ nisam dugo uočavala, jer sam to pripisivala mojoj sklonosti da odabirem ljude koji su „neobični“. To su karakterno i intelektualno jake žene, ali društveno u ekstremima-ili ekscentrične ili asocijalne. S vremenom sam primjetila da su i njihova društva podjednaka. To može biti isti obrazac, ali to je preveliki broj.
Pomislila sa da je uzrok promiskuitetnost. Teško da će društvo izroditi kvalitetne veze kad im se prošlost veže za svakog iz društva. Ali, to smo odbacili, jer nije promiskuitetnost odlika gay društva, već manjak potencijalnih partnera, što donekle prisiljava određenu grupu da između sebe pokušaju pronaći partnera.
Mora postojati uzrok u nekom drugom segmentu, pa sam krenula otpočetka.
Homoseksualnost-emotivna, duševna i seksualna privlačnost prema istom spolu.
Imajte u vidu jednu sitnicu. Seksualna se sklonost može naslijediti-ali ne i emocionalna.
Polazeći od te činjenice, dobijemo drugačiju sliku. Na određenu sklonost nečemu može i ne mora, utjecati vanjski čimbenik. Različiti postoci homoseksualnosti u određenim društvima mogu bit pokazatelj toga. Freud je tvrdio da se svi rađamo biseksualni, i Kinsleyeva scala je potvrđivala nešto slično tome, iako, teško da bi bilo točno. Po defoltu, evolucijski gledano, trebali bi se svi rađati heteroseksualni-zbog nastavka vrste, ali rađamo se kakvi se rađamo.
Istraživanja pokazuju da se muškarci znatno mijenjaju posljednjih 50 godina, što neminovno vodi i do promjena žena, pa u budućnosti možemo očekivati sve više gay populacije.
Neovisno o tome kakvi se rodimo, u trenutku određivanja naše seksualnosti dvije stvari mogu imati presudan utjecaj-roditelji i društvo.
Društvo koje je otvoreno prema homoseksualnosti će izroditi daleko više gay populacije nego zatvoreno društvo koje ga osuđuje. Reći ćemo –logično, naravno, jer se ovi ne usude pokazati. Ja smatram da će to društvo dati točan broj. (ako ga uspijemo saznati)
S obzirom da mi živimo u koliko-toliko tolerantnom društvu , posvetila sam više pažnje roditeljima. Postavila sam tri pitanja ženama koje su sudjelovale u ovoj anketi.
1. Kakav je bio vaš odnos sa majkom: loš/zadovoljavajući/odličan
2. Kakva je bio vaš odnos sa ocem: loš/zadovoljavajući/odličan
3. Jeste li u dugoj vezi i jeste li ju imali?
Rezultati su bili poražavajući.
Zadovoljavajući odnos sa majkom je imalo jedva jedna trećina, dok se nijedna nije izjasnila da je taj odnos bio odličan. Varijacije su u rasponu od vrlo poslušne i nevidljive majke (dominantnom ocu) , rastavljenih, sa naznakama devijacija u ponašanju, do pretjerano kontrolirajuće i zahtjevne majke dominantne u odnosu.
Odnos s ocem je još lošiji. On je ili nevidljiva figura , ili dominantan, često sklon alkoholu.
Dugu vezu je imalo ili ima 20% ispitanica. Od njih 20% samo ih 5%deklarirano.

Psihološki gledano, logičan je manjak kvalitetnih veza uz takve obrasce ponašanja, ali, većina našeg društva ima takve obrasce, pa ipak, čini se da je u odnosu na hetero populaciju (pa čak i gay muškarce) broj kod žena začuđujuće velik.
Sada se vraćamo onom dijelu-homoseksualnost je emotivna, duševna i seksualna sklonost istome spolu.
Seksualna ugoda može stvoriti emotivnu bliskost. ( u prijevodu, vrlo često u našem društvu, dobar seks veže za partnera za kojeg možda u trenutku seksa nismo ništa emotivno osjećali)
Tom logikom i emotivna bliskost može stvoriti seksualnu želju.
Što ako je emotivna bliskost uvjetovana obrascem? Nesposobnošću emocionalne povezanosti sa određenim spolom?
Što ako je odabir nekog spola samo lakši put, jer je usput i društveno koliko-toliko prihvatljiv? Ili još bolje, način bunta?
Na pitanje: možete li reći da je biseksualnost dio vas, a ne vaš svjestan odabir?-dobila bih dugo razmišljanje, tek onda odgovor-mogu.
Lezbijke su na to pitanje odgovarale sa kratko-da, to sam ja.
Kad bih zapitala: možete li reći što je biseksualnost za vas?-dobila bi odgovor-to znači da mogu biti sa oba spola, da mogu biti zadovoljena u oba slučaja i bit s njima.
Pitanje: Možete li reći da oba spola imaju u vezi s vama ista prava?-je bilo problematično i nije dalo konkretan odgovor. Najbliže tomu, bilo je-da nije isto ni sa dva pripadnika istog spola, ali, za mene, to nije odgovor.

Zaključak.
Postoji lagana i logična vjerojatnost da je seksualnost postala sredstvo.
Samim time, na krivom je mjestu i u krivo vrijeme i time stvara još veći broj nesretnih ljudi.
Naravno, kad sam taj zaključak rekla svojoj biseksualnoj prijateljici, rekla je, citiram: „Nosi se u kurac ti i tvoja pamet! Što misliš, da si poslana da nas spašavaš? Ljudi ne žele bit spašeni, ljudi žele bit žaljeni.“

No , kako bilo, ja sam pobornik pitanja.
Pitanje glasi: Da li je vaš identitet vaš odabir ili vi sami?

[Yeci]

Mislim da je identitet. Jer nisam osoba koja smatra da se o osjecajima moze odlucivati.
Kad sam bila mladja, homoseksualnost je bila toliko tabu da sam bila s deckima i ne shvacajuci koliko ubiti ne osjecam nista prema njima,
a moja homoseksualnost je bila tolika podsvjest i drustvo takvo da je bilo ne daj boze pomisliti da si mozda gay.
Kad sam napokon otišla od doma i zapala prvi put u situaciju u kojoj sam morala promisliti o sebi i svojim osjecajima,
zivot mi se preokrenuo naopacke kad sam racionalizirajuci shvatila kako je heteroseksualnost bila tek dio moj odgoja,
i nista sto se poklapalo s mojim osjecajima. Nisam osoba koja bi si radi odluke bilo sto uskratila u zivotu, no otkad sam
imala razgovor sama sa sobom shvatila sam da nikad nisam gajila ni 15% emocija prema muskarcima od 100%,
dok sam prema zenama mogla bez imalo naprezanja. Tako stoje stvari sve do danas. Dapace radovalo bi me da se mogu zaljubiti ili tek zavoljeti muskarca,
jer zivot ili tek ljubavni zivot bi mi sigurno bio zivlji od ovog kojeg sad vodim. Govorim tek iz spektra da bi bio vise izbora, dok ga
trenutno uopce nemam.

Ovo tvoje gore smo radili iz psihologije, skoro pa dobro zakljucujes

[tamara3]

Erm... nisam baš najbolje razumjela što želiš reći, je li to tvoje istraživanje, na kojem uzorku i odnosi li se samo na biseksualke ?

[Raging cat]

pa ništa još nisam htjela reći )
postavila sam pitanje.
(istraživanje je moje, na relativno malom uzorku od 30-tak žena, većinom biseksualnih. Lezbijke nisu problematične, one su jasne u svojem identitetu, ali, indirektno utječe i na njih)

[Kroacija]

Ovo tvoje gore smo radili iz psihologije, skoro pa dobro zakljucujes

Na pitanje: možete li reći da je biseksualnost dio vas, a ne vaš svjestan odabir?-dobila bih dugo razmišljanje, tek onda odgovor-mogu.

iskreno, stvarno sam htjela procitati cijeli post, ali ne mogu. jednostavno ne mogu, jace je od mene, predugacak je, a trudila sam se.
upikirala sam samo ovo citirano, kad sam bacila oko.
dakle nemam pojma koga si ti to ispitivala niti jesi li to citirala iz neke knjige iz psihologije, ali ja bez "dugog razmisljanja" mogu odgovoriti da moja seksualna orijentacija definitivno nije odabir. bilo bi lijepo ali i licemjerno da jeste, jer znaci da bi postojala mogucnost ponovnog presaltavanja (odabira) na ono sto sam bila prije toga, a ja smatram seksualnost nije odabir. mislim da je "odabir" onima koji ne znaju sto je ustvari biseksualnost niti su ikada bili takvi, tu bi onda bila rijec samo o pojedincima koji su nesigurni oko svog identiteta opcenito, dakle o ljudima koji se tek preispituju oko svega.

[michelle]

Hm... kod mene je seksualna privlačnost usko povezana s emocijama... ne mogu sad raščlaniti dali je to zbog toga što sam tako odlučila pa ni ne pokušavam djelovati u drugom smjeru, mada vjerujem da mogu, ali nekako ne želim Vjerujem da odgoj ima utjecaja do određenog vremena, dok osoba, kao što je disfunction već to lijepo rekla, sama ne skuži, porazgovara sa sobom i shvati da ju nešto vuče u drugu stranu.

[ariadne]

Meni se uvijek nekako čini da su korelacije između odnosa s roditeljima i nečije seksualnosti dosta nategnute jer ja ne poznam apsolutno nikoga tko ima zdrav odnos sa svojim roditeljima. Jednim, možda, ali oba, ni slučajno. I većina ih je savršeno heteroseksualna, they ain't even bovvered, though.

Seksualnost smatram definirajućom osobinom koliko i boju očiju. Dakle u osobnom razvoju pojedinca nema preveliku ulogu, samo je stvar u tome što je društvo od muhe napravilo slona i kao rezultat imamo umjetno izazvanu ajmo reći opsjednutost jednim jedinim aspektom svog života.

S obzirom na to, mislim da odgoj ima veze sa seksualnošću u jednakoj mjeri koliko i za sve ostalo, ali najviše u temeljnom problemu poznavanja i prihvaćanja samoga sebe. Kažem "problemu" jer je to ljudima obično najteže iako bi trebalo biti najlakše i potpuno prirodno.

Mislim da seksualnost nije stvar odabira nego dio nas. Jedino što je stvar odabira (svjesnog ili nesvjesnog) je to hoćemo/možemo li si to priznati i živjeti svoj život u skladu s time ili ne. Što se naravno ne bi uopće moralo dovoditi u pitanje da živimo u normalnom društvu.

Ja osobno imam jako dobar odnos sa majkom ali vrlo destruktivan odnos s ocem. Dok sam prolazila kroz holy-shit-i-might-be-gay fazu preispitivanja, in retrospect sam shvatila da su znakovi oduvijek bili tamo, i prije nego što sam znala da postoji išta alternativno heteroseksualnosti a kamoli da mi je otac seljačina. Osjećala sam što sam osjećala. Nisam znala ni što je to niti što znači, it was just there. Mene se nije ništa pitalo.

Ispričavam se ako sam pogrešno shvatila post ili fuala poantu ali malo mi je bilo teško čitati ono uz punu koncentraciju. Društvene znanosti.

[Bash]

Samo kratki komentar jer se ne mogu natjerat ovo ignorirat kao teme na alternativi.
Tekst ti je blago rečeno loše sročen. Sve je nepovezano, bez nekog logičnog toka misli. Navodiš random pitanja iz ankete, ali ne pokazuješ rezultate za sve njih.
Tvrdiš da su neke stvari otprije pokazane, a nisu. Evolucija je proces kojeg smo dio bez obzira na sve jer smo živa bića, izjava da bismo se prema evoluciji trebali rađati heteroseksualni je glupost. Imaš logic fail u uzročno-posljedičnoj vezi emotivne bliskosti i seksualne želje. Koliko je na kraju tih ispitanica "oko 30"? Deklariranih 5% od 30 je 1.5 osoba. Apropo "...dobila bih dugo razmišljanje, a tek onda odgovor-mogu", ovo je tvoj subjektivni doživljaj njihovog razmišljanja i ne znači baš ništa. Itd, itd, ...
Neš nikog spasit ovakvim pristupom.

Odgovor na pitanje, seksualnost nije odabir.

[tamara3]

E pa da, potreba za nastavkom vrste uopće ne podrazumijeva heteroseksualnost. Good point.

[Broken Down Angel]

Mene samo jedna stvar muči ispočetka i ispočetka - činjenica da se u promišljanjima tematike ne stavlja naglasak na seksualnost općenito, već redovito na nenormativne forme iste poput homoseksualnosti / biseksualnosti. Pozornost je uglavnom usmjerena na nešto što je drugo, različito, drugačije. Rijetko se, nasuprot tomu, propituje heteroseksualnost kao takva jer se jednostavno poradzumijeva, kao prvo, uobičajeno, sveprisutno, čak i od strane LGBTIQ zajednice [čime sami sebe nesvjesno i potvrđujemo kao ´drugo´].

Neću zadirati previše u metodologiju jer čitajući uvodni post imam osjećaj da mu svrha i nije bila istraživanje u punom smislu riječi, već pokušaj objašnjavanja i pružanja određenih odgovora samoj sebi, dostizanja boljeg razumijevanja sebe i ljudi koji te okružuju. Ali ću zagrebati malo ispod nekih pretpostavki od kojih polaziš i tvrdnji koje iznosiš, jer se upravo vraćaju na gore navedeni problem.

... naglasak je na biseksualnim pripadnicama. (isključivo zbog postotka bi ispitanica)
... na relativno malom uzorku od 30-tak žena, većinom biseksualnih. Lezbijke nisu problematične, one su jasne u svojem identitetu.

Čime impliciraš da biseksualne osobe nisu. I tu leži problem svih problema - početna predrasuda koje se ne uspijevaš otarasiti. Predrasuda o biseksualnim osobama kao osobama karakteriziranim prevrtljivim, nestalnim, nestabilnim, zbunjenim ponašanjem na koje zatim bivaju svedene. Zapravo kao da nastojiš ´raskrinkrati´ biseksualnost kao ´patvoreni´, ´lažni´, ´neprirodni´ dio identiteta [ Možete li reći da je biseksualnost dio vas, a ne vaš svjestan odabir? Dobila bih dugo razmišljanje, tek onda odgovor - mogu. Lezbijke su na to pitanje odgovarale sa kratko - da, to sam ja.], i to ponajprije vlastitog [Profil: Raging cat / Ja sam: biseksualka].

[Raging cat]

ne može se detaljno o nekim stvarima, jer je i ovako bilo predugačko.
A to je tu samo da se otprilike vidi gdje sam tražila odogovore.
Na tako dugačak tekst normalno je da se 5% racuna od krivog broja i da se neke stvari preskoče.
Poanta mojeg mišljenja je da većina biseksualnih (žena) uopće nema sklonost jednom ili drugom spolu, već je on ili uvjetovan nekim utjecajem izvana i/ili svjestan odabir u određenom trenutku života zbog raznih razloga.
I da se definicija biseksulanosti uopće ne bi trebala temeljiti na odrednici-sklonosti i jednom i drugom spolu, već da bi se trebala definirati više po pitanju-imaju li vaši partneri ista prava.
I upravo ja kao biseksualna to gledam tako.
I nije li malo ironično kad bih ja, kao biseksualna, predstavljala svog dečka -kao svog dečka, ali svoju curu kao cimericu?
I da li je strah od društva/ovog ili onog stvarno razlog ili činjenica da to nisam ja?

(da, naravno, ovo nije istraživanje za nešto, ovo je samo slijed mog razmišljanja, hvala, angel, lijepo si primjetila)

[ariadne]

What even.

[bašja]

Razlozi zbog kojih sam počela ovo istraživanje

nisam uvjerena da je istraživanje prava riječ...

Da li je vaš identitet vaš odabir ili vi sami?

što se svih ostalih ljudi osim nas samih tiče, mi jesmo naši odabiri. Identitet je odabir utoliko što je praktičan dio onoga što mi jesmo, iskaz sadržaja ili tako nešto...

[Bash]

Poanta mojeg mišljenja je da većina biseksualnih (žena) uopće nema sklonost jednom ili drugom spolu, već je on ili uvjetovan nekim utjecajem izvana i/ili svjestan odabir u određenom trenutku života zbog raznih razloga.

kad bi ti bila sa deckom kojeg si svjesno odabrala iako te ne zanima i potajno venes samo za curama, to te ne bi cinilo biseksualkom nego lezbom sa tuznim zivotnim odabirom. ako si biseksualna, ali neces starcima predstavit curu kao sto bi predstavila decka, to te ne cini manje biseksualnom, nego ormarusom (ako si pod nejednaka prava partnera mislila ponasanje kada je okolina u blizini. nije mi taj dio skroz jasan). to sto okolina zna ili ne zna o tebi ne definira tebe. pricala ti drugima o tome ili ne, ne cini tebe manje tim sta jesi sto se spolne orijentacije tice. uostalom, ne moras se ni definirat kao biseksualka ako se ne nalazis u tome.

[Ameli]

Uspjela sam pročitati uvodni tekst, al priznajem da mi je to sve izgledalo kao rasute lego kockice koje bi trebale tvoriti jednu figuru( možda Michele Jordana ), al dobro onoliko koliko su mi dopustile sive stanice

nekako mi se čini da kroz cijelu temu želiš reći, da biseksualnost u biti nije sexualna orijentacija, kao što je to hetero ili homo, nego "proizvod" kojeg smo si mi "kupili, uzeli" da bi lakše prikrili svoju homosexualnost.

Ako si na to mislila, pa ne bi se baš složila.
Opet ponavljam nisam dobro razumjela nit uvod niti drugi post

[Raging cat]

Ok.
to će biti dovoljno za mene.
(Bash, dobro poentirano, ima smisla)

Zahvaljujem svima na vremenu, trudu, strpljenju, odgovorima.

[odiseya]

Identitet je odabir utoliko što je praktičan dio onoga što mi jesmo, iskaz sadržaja ili tako nešto...

Potpisujem.

Btw, istrazivanje je radjeno na premalom broju ispitanika da bi bilo ikakav relevantan uzorak ili zakljucak, a i sama pitanja su pomalo...povrsna.
U svakom slucaju na pokusaju.
Ovo moze posluziti kao pocetak za nesto opsirnije i konkretnije.

[astra glacialia]

Osobno, ne bih rekla da baš SVE moje biseksualne poznanice imaju loš odnos s roditeljima, osobito ne s majkom (no znatan dio njih se mogu ovdje i same izjasniti ). Moji roditelji nisu savršeni u nikakvoj aproksimaciji no vjerojatno ne bih čak ni za svoj odnos rekla da je većinom bio loš (no ne bih rekla ni odličan - nisu alkoholičari ni zlostavljači... samo se nisu mogli nositi s nekim stvarima, kao što je njihov međusobni odnos i odgoj djece... no s mojom seksualnošću se prilično dobro nose).

To što nisam bila u dugoj vezi... imam tek 20 godina (zapravo ni 20 al otprilike ) i takvog sam karaktera da vjerojatno ne bih bila ni da sam skroz hetero, i najvažnije, provela sam otprilike sav svoj dosadašnji seksualno zreli život zaljubljena u "krivu" osobu koja bi bila "kriva" i da smo različitih spolova.

Ne smatram da je izbor i nikad nisam. Bez dugog razmišljanja.