Odgađanje života..

[Faith]

druge prosuđujemo po njihovom ponašanju ,jedino sebe vrijednujemo prema namjerama! zato živim punim plućima bez obzira na posljedice...

[ariadne]

Mene više jebe to što (odnedavno tek) znam uzroke ali ne mogu sad samo tako uskočit u nešto bez tog straha koji me prati cijeli život. Valjda postoji neka faza prilagodbe a ja ne znam dokle će trajat ni šta da radim sa sobom do tad. I'm in no man's land.

sad kad si ih otkrila, sad ih lijepo zaboravi

Lakše reć nego učinit. Idem radije pogledat seriju.

[Fusion]

tebe treba zasamarati

Mmmm, dirty talk <3

Hit me baby one more time

@Fusion: Onda, skačemo ?

[JaNNa]

ajde, ajde.. možete vi to! mi vjerujemo u vas!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=NX47lHIJ2GQ[/youtube]

[tamara3]

@Fusion: Onda, skačemo ?

, viđe skakačkog outfita !

[phos]

tebe treba zasamarati

Mmmm, dirty talk <3

Hit me baby one more time

hau ju duin?

[tamara3]

Dobro sad... nda.

Htjela sam se samo još osvrnuti na sam naslov teme, "Odgađanje života".

E pa ja u to ne bih svrstala klasično odgađanje dosadnih svakodnevnih stvari koje se ono, moraju, već onu drugu kategoriju - odgađanje realizacije onoga što je srcu milu, svojevrsnog pravog poziva (ma što to bilo) iz straha od neuspjeha, odnosno uspjeha, što smo gore i jučer temeljitije raspravile. Dakle, "odgađanje života" bi za mene bilo odgađanje aktivnosti/djelovanja/nečega do čega mi je zapravo jako stalo.

[Fusion]

, viđe skakačkog outfita !

Ja sam ova koja čepi nos.

* * *

Jučer su me nakon ove teme zaskočile neke misli o jednodimenzionalnom gledanju na uspjeh. Imaš potencijale + moraš ih iskoristiti do kraja = uspjeh.
Da li je uspjeh nužno u korelaciji sa srećom pojedinca? Nameće li nam se definicija uspjeha koja rezultira time da nam stvara fabriciranu frustraciju?
Pitanje je kako bi se percipirao uspjeh kad novac ne bi bio upleten u sve.
Možda je netko s potencijalom za biti sve i svašta sretniji/zadovoljniji kad provede dan gledajući filmove u svojoj sobi, nego da izađe van u "bijeli" svijet i krene realizirati svoje potencijale do maximuma.

Čisto kad se sjetim koliko mi je ljudi reklo "Ti bi morala..." i to "moranje" je znalo biti toliko oprečno, shvatim da sam kojim slučajem sve poslušala, od mene i onoga što ja zaista želim ne bi ostalo ništa.
Držim da čovjek u većini slučajeva izabere ono što želi, bez obzira na to što će mu to dugoročno donijeti...i zato ovima s "ti bi morala" šaljem jedan srdačan mah-mah.

I tak' , to su crtice od jučer : D, razradit ću ih detaljnije i možda postaviti temu.

[roza_surla]

Ljudi vecinom gledaju na uspjeh jednodimenzionalno... imati potencijal za nesto ne znaci da covjek moze/treba u potpunosti realizirati. Svi imamo potencijal za svirat, pjevat, vozit, trcat, klizat ili razbijat atom; no po afinitetu/strasti prema odredjenoj aktivnosti svoje potencijale dodijeljujemo i postizemo.

Cilj sam po sebi ne znaci nista ako covjek sam nije odabrao. Zato i 'predavanja' niti ne pale...

_________

Meni s g-talka.

[Jadzia Dax]

Dobro sad... nda.

Htjela sam se samo još osvrnuti na sam naslov teme, "Odgađanje života".

E pa ja u to ne bih svrstala klasično odgađanje dosadnih svakodnevnih stvari koje se ono, moraju, već onu drugu kategoriju - odgađanje realizacije onoga što je srcu milu, svojevrsnog pravog poziva (ma što to bilo) iz straha od neuspjeha, odnosno uspjeha, što smo gore i jučer temeljitije raspravile. Dakle, "odgađanje života" bi za mene bilo odgađanje aktivnosti/djelovanja/nečega do čega mi je zapravo jako stalo.

Dok god nešto odgađaš (bitno jel) toliko dugo to može ostat san, uspiješan san, a kad se uhvatiš u koštac s tim u stvarnosti, može se dogoditi da je to potpuni neuspijeh, razočaranje i da jednostavno nisi stvorena za nešto.
Eh, sad to je već stvar straha, suočiti se s njima i propasti ili sanjati i dalje.
Netko više voli živit u oblacima gdje je sam sebi super i iz toga crpiti snagu a netko akšeli želi i proživiti nešto pa makar grešku. Moje skromno mišljenje je da je i jedno i drugo u redu, dok god je pojedinac zadovoljan ishodom.

[Fuga]

Pronalazim se samo djelomično. Većinu stvari rješavam i obavljam, ponekad i prije roka.
Ima jedan dio koji zapostavljam, tj. nikako da položim tih par ispita tamo negdje i diplomiram, čak sam radije upisala drugi faks i tamo dogurala do četvrte godine, dok mi ovih šest ispita i diplomski još uvijek stoji, stalno si govorim da ću uhvatiti vrijeme, da ću to riješiti kad s poslom malo olabavim i onda si to omogućim i kroz mjesec dana se opet počnem topiti u poslu itd. :/
Uz sam neodgovorna i na području zdravlja, nemarna sam po tom pitanju, meni liste čekanja predstavljaju zadovoljstvo , osim za oči, tu sam ažurna.

[Afrodita]

Uglavnom ne odgađam ništa i ono što želim ostvariti postavljam u granice za koje znam da mogu i ostvariti.

[Angela07]

sve što se da odgoditi odgodim. nije baš pametno, ali je jače od mene

[mango]

odgađam...i to dosta...jednostavno iz linosti...i za sve cekan zadnji sekund za obavit...

[ariadne]

Hm. Prošlo je pet mjeseci od mog odgovora na temu a nisam se previše pomakla. Malo. Bolje išta nego ništa, I guess.

[ejla]

periodički mi se svašta nakuplja što odgađam, tipa ispiti, zubar, neodgovorena poruka, rekreacija i tako svašta nešto,
kad dođe do kritične točke prvo se zbediram pa još malo odgađam,
a onda se trgnem i sve pa kratkom postupku riješim (tipa učim danonočno, natrpam si sve zapostavljene kave u jedan tjedan, teretana hc...)
i tako u krug

[Fusion]

Um, mislim da mi se život okrenuo skoro za 180° otkad sam zadnji put ovdje pisala. Ni u gimnaziji nisam imala toliko aktivnosti. Ne da sam skočila nego ronim.

[disturbed]

odgađam. ali ne obaveze. odgađam one neopipljive stvari. not good samtajmz. bat dec hu aj em

[OtherMe]

Odgađam...cak sam i post tu odgodila..vec par puta ...

ne sad ozbiljno...odgadam zbilja...nekad toliko da nesto ni ne obavim na kraju...al uvijek imam dobar razlog ili ispriku za to...(bar tako sama sebe utjesim)!

[gigiONlajna]

ovđe prokastinator...

[Hurem]

Svako "moram" izvršim,ali često ono "želim" odgodim...nije dobro,nikako....

[ariadne]

Više od godinu dana poslije, mislim da sam uspjela smanjit prokrastinaciju za oko 40%. Prokrastiniram i smanjivanje prokrastinacije.

[mat3a]

cim dode u pitanje da nesto MORAM, nekako to leti na kraj popisa. mrzim kad mi se namecu obveze,a uijek je tako,jel.
vjecne borbe razuma i karaktera
nekako mi se najuspjesnijom pokazala taktika: kreni s poslom bez previse razmisljanja,samo kreni

[Ooh]

ne odgadjam.

zato dobijam po glavi :/ ili istom probijam zidove.

ako nesto ne radim to je zato sto sam polumrtva od posljedice realizacije ideja

no, jednom ce upaliti