ego i njegov ucinak na vasa djela

[Zita]

Nisam bas ljubitelj ljudi kojima ego odredjuje akcije i koji se time jos i hvale kao da je to nesto super pozitivno i mislim da se ego mora drzat pod strogom kontrolom jer precesto zamuti sliku i voli vas ucinit vecim zrtvama nego sto to doista jeste uz dodatak da cini ljude licemjerima jer svoje zajebe poprilicno umanjuje.
Ne volim ego u nikakvim ljudskim odnosima, bilo to u interakciji sa nepoznatim ljudima, bilo sa poznanicima ili prijateljima pa:

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?
koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot?
da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite?
mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?
Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

[JaNNa]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?
koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot?
da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite?
mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?
Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

opa, ajmo redom:
1. ne smatram se najvažnijom osobom na svijetu svima, ali bliski ljudi mi često znaju reći da se svijet ne okreće oko mene.. znači: volim bit bitna!
2. pokušavam se skulirat i kad mi padne na pamet da je nešto baš protiv mene i da se cijeli svijet urotio protiv mene stanem i sjetim se jadne djece u Africi (to mi je neka fora, neam pojima zake toga) i onda se smirim i shvatim da ima i važnijih stvari na ovom svijetu nego zašto je netko ovakav-onakav prema meni. zapravo sam skužila da se ljudi prema meni ponašaju na određen način više zbog sebe samih nego zbog mene: oni imaju problema
3. znam se uhvatiti da na prvu odreagira ego, ali godine (kolike tolike) i iskustvo su me ipak uspjeli malo naučiti da skužim kada trebam prebiti ego i nastupit onakva kakva jesam
4. teško vidim razliku između ega i osjećaja
5. uvijek ću pregazit ego i prva pružit maslinovu grančicu ako mi je stalo do nekoga

hm.. pa ja sam egocentrik!
(to je sigurno bilo teško zaključit iz mojih postova)

[Jadzia Dax]

u ovim slučajevima koje si opisala, ego mi je apsolutno i u potpunosti pod kontrolom, ne durim se oko gluposti, ali u nekim drugim slučajevima ga pustim da luduje do mile volje.


"mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?"

mogu, nije to baš tako teško

[JaNNa]

"mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?"

mogu, nije to baš tako teško

daš mi primjer?

[Jadzia Dax]

imam jedan baš friški ali osobni je, može pp, ako ti je baš tako jako stalo do toga

[phos]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?

ne

koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot?

vjerujem da je i kod vecine (svjesno ili nesvjesno) ego glavni pokretac u zivotu.

da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite?

uglavnom ugl ne radim stvari koje ne zelim i koje me mogu unazaditi ako time ne rjesavam necije probleme ili svoje ali na nekom drugom planu. znaci ili zrtva za nekoga do koga mi je stalo (a to onda ni nije zrtva) ili zrtva za sebe (opet nije zrtva, nego ulaganje).

mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?

mogu, ali efekt je isti. oporavak isto traje.

koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

ovo vrarira.
ako me netko planski povrijedi, ugl ne oprastam.
za zaboravljene rodendane ne reagiram, jer mi nije bitno da se netko sjeca mog datuma rodenja. ako i cekam nekoga satima, ovisi koji je razlog kasnjenja, ali ugl ne dizem paniku. ako se netko izlaje sto nije trebao, isto me ne dira jer samim time sto se "izlajao" nagadam da nije bilo namjerno. ljudi koji mi se zamjere moraju napraviti nesto veliko ili me vise puta sje... a onda takve odnose prekidam.

[Jadzia Dax]

za zaboravljene rodendane ne reagiram, jer mi nije bitno da se netko sjeca mog datuma rodenja. ako i cekam nekoga satima, ovisi koji je razlog kasnjenja, ali ugl ne dizem paniku. ako se netko izlaje sto nije trebao, isto me ne dira jer samim time sto se "izlajao" nagadam da nije bilo namjerno. ljudi koji mi se zamjere moraju napraviti nesto veliko ili me vise puta sje... a onda takve odnose prekidam.

nice
same here

[JaNNa]

za zaboravljene rodendane ne reagiram, jer mi nije bitno da se netko sjeca mog datuma rodenja. ako i cekam nekoga satima, ovisi koji je razlog kasnjenja, ali ugl ne dizem paniku. ako se netko izlaje sto nije trebao, isto me ne dira jer samim time sto se "izlajao" nagadam da nije bilo namjerno. ljudi koji mi se zamjere moraju napraviti nesto veliko ili me vise puta sje... a onda takve odnose prekidam.

me too! mora biti gadni zajeb i kad je onda je gotovo jednom zauvijek!

[samo ja]

hm... malo je nejasno poimanje ega... recimo, ispada da nije ok ljutiti se na nekoga tko je prešao neku granicu, tipa pokrao te, prevario itd. zašto bi takvima trebala oprostiti, ako njihovi postupci iskazuju nepoštivanje tebe? ako je ego ta ljutnja, onda je u takvim slučajevima potreban, zapravo potrebniji tima da skuže da nije baš ok kaj su napravili. s druge strane, frnjiti se zbog neke gluposti, tipa izvalio je neku glupost i osramotio me.... to mi je bezveze. osjećaji i ego su na neki način usko povezani, jer povrjeda obično obuhvaća i aspekte ega (tipa ponos, dostojanstvo, povjerenje, povrjeda toga utječe na osjećaje) tako da je teško odvojiti to dvoje... uglavnom, ne volim zadržavati negativu u sebi, nastojim postići unutarnji mir, također ne volim ni svjesno narušavati nekome isti, tako da znam i oprostiti, ali ujedno držim i do nekih principa. sad dal su principi ego il nešto drugo... o tome bi se dalo...

[tamara3]

...zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

A pa sad... tu ima i stvari koje baš nisu pizdarije (npr. "nije bio tu dok ste trebali" može se odnositi na stvarno grozne i teške životne situacije itd.).

Al eto, ukratko, mislim i nadam se da sad već u životu mogu razlučiti bitno od nebitnog i to vjerojatno baš zbog jako bolnih spoznaja koliko je isti taj život prolazan i krhak i kako se iz temelja sve može srušiti doslovno u trenutku.
Onda jednostavno neke stvari ne uzimaš više zdravo za gotovo. Poanta bi bila da nastojim obuzda(va)ti egotripove što je više moguće. Posebno u situacijama kojih se za dva dana, dva mjeseca ili 22 godine uopće neću sjećati.

No moram priznati da me rastužuje kad vidim egotripiranje na djelu kod drugih, naročito kad stvari postanu ružne, a u biti su totalno beznačajne.

[ariadne]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?
koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot?
da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite?
mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?
Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

Moj ego i ja imamo love-hate odnos. Pretpostavljam da je zato što sam jedino dijete pa bi bilo malo nerealno očekivati da se nekad ne upecam. Zbog toga se i stalno preispitujem jer se bojim da mi je percepcija iskrivljena. U svakom slučaju, ako se i dogodi da ugodim vlastitom egu, pazim da nije na nečiju štetu. I priznam pogrešku ako sam otišla predaleko.

Što se ovog opraštanja tiče, ovisi o kome se radi i o čemu. Neke stvari odmah oprostim i zaboravim, neke oprostim ali ne zaboravim da ne bih ponovila istu pogrešku i nekome povjerila nešto ako znam da je neodgovoran, recimo. Gadne stvari niti oprostim niti zaboravim. Prekinem odnos i više ne mislim o tome, ali služi kao cautionary tale u prikladnim situacijama.

Ne durim se nikad jer to oduzima previše energije i glupo je. Prečesto sam bila na udaru tuđih egotripova da bih si to dopustila. :/

[Faith]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu? -Osobno sebi da

koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot? - pa ako procjenim situaciju , naravno da svi sve sebi radimo za svoju korist

da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite?- to je glupost ,možda je svima jezik brži od mozga ,ali mislim da neulječete u situacije da prije ne promislite .

mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?- da

Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

-durim se 5 minuta uglavno onda skopčam da je to trošenje vremena i živaca pa me prođe a i ako skužim da sam falila nije mi teško priznat i ispričati se!

[jane connor]

Ego i ja smo si dobri...kontroliram ga i previše,ali kad treba uvijek me vadi iz sranja,eto Ego <3

[backspace]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu? JA JA, DUGO NIKO, PA JA JOPET, I NITKO VIŠE
koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot? počesto, najčešće me u probleme uvaljuje.
da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite? uzme si često to za pravo.
mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje? ovdje citiram phos.
Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd? oprostim ja, ali druga strana to nikad ne sazna ako se ne javi ok, nije više tako.. ali je do prije par godina bilo. ako sam se naljutila nešto gadno.. zaboravi da ću ti se ikad javit.
durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati? ne durim se. riješim sve razgovorom. ako ne razgovorom onda šutnjom

[Popeye]

sto sam stariji, sve manje se vodim za vlastitim egom. (sad mi je vazniji superego )
s druge strane, znao sam biti u raznim "1 protiv 100" situacija, koje sigurno ne bih izdrzao bez ega. pa eto...

[dany]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?

sama sebi? yup. svima ostalima? naravno da ne. mislim da je svak sebi najvažniji.

koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot? da umjesto vas radi stvari koje realno ne zelite?

trudim se kontrolirat ga i ne dopuštat mu to jer smatram da su sve, ili barem većina mojih pogrešaka nusprodukt mog ega gone wild.

mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?

nekada ne, sada već da. BOOYA!

Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari tipa netko vam je zaboravio donjeti nesto, zaboravio cestitat rockas, nije bio tu dok ste je trebali, zaboravio vam je vratit 100kn, unistio vam je omiljenu igracku/cd, ostavio vas je da cekate satima, prevario vas je za lovu, greskom izlajao nesto sto nije smio pa vas uvalio u probleme, slupao auto, prevario, udario itd itd?

ne zamaram se uopće nekima od navedenih pizdarija kao šta su kašnjenje i zaboravljanje rođendana. i generalno sam osoba sklona praštanju raznoraznih sranja. ako je sranje bilo veliko, a osoba se iskreno pokajala, prelazim preko njega, ali ne zaboravljam i s tom osobom nikad ne uspostavljam jednaki odnos kao prije, nego je držim na distanci.

durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

ništa durenje, punim si ego na druge načine.

[rainbow]

razmišljajući o ovoj temi nisam više sigurna što bi točno bio ego tj razvaljuje se poimanje istoga u nekoliko smjerova;

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?

najizglednije mi je da bi svatko sebi trebao biti najvažnija osoba na svijetu, puno mi je logičnije nego da mi je netko drugi najvažnija osoba na svijetu (djeca, žena/muž, roditelji, braća/sestre, prijatelji, autoriteti/gurui/bogovi/đavli...), i to mi ne znači da tog drugog ne volim skroz, u punini svoga i njegovoga bića, nego samo da je taj drugi tu zbog svog života, ja zbog svog, i moj život je moja odgovornost - na meni je da ostvarim konekciju sa cijelim životom, zemljom i nebom i nema važnijeg odnosa u mom životu doli odnosa sa samom Sobom; i pretpostavljam da će se, kao budem sve više i bliže Sebi, ego poput malog kučeta umilit negdi uz nogu, ščućurit i čekati "zapovijed" kad mu je vrijeme za akciju;

ali do tada...još je podosta živahan, primjetila sam u zadnje vrijeme (jer sam počela svjesno/namjerno više obraćati pažnju) koliko automatskih ćiketanja (pljucanja, omalovažavanja, spuštanja) imam prema raznim životnim situacijama, ljudima, svačemu...koliko se ugnijezdio taj negativni unutrašnji druker i poput pokvarene ploče samo nabraja, ko neko staro gunđalo (većina toga se ne odvije verbalno, nego samo u mojoj glavi) - i kada osvijestm samo velim: oprosti (isto u sebi) - situaciji, osobi, samoj sebi ...

durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?

za neke segmente/obrasce/energetske (s)klopke imam dojam da se durim životima, i ne znam kako to pustiti ili možda samo ne želim...

[backspace]

a zakaj ti stavljaš velika slova na riječi koje se povezuju s tobom.. odnosno Tobom? zapelo mi za oko.

[rainbow]

iz respekta...označavajući time velikim slovom svoju "božansku bit" ili esenciju ili dušu ili nešto što me konektira sa Svime

jednom riječju Jedno

između ostaog da bih razgraničila situacije između "malog ja" i "sebstva"

pa kao neki put kojim ću nadiću umnu uvjetovanost...

ne znam ima li ti ovo išta smisla, al tako je to nekak sad posloženo u mojoj tikvici:)

[backspace]

well, joga sheme dakle. nda, nije mi to prošlo. pokušavam sročiti nešto o tome, a da ne ispadne cinično.. ali ne ide mi uglavnom, nepotrebne filozofije kojima ljudi jako lako upadaju u kontradiktornost. pa mi zvuče smiješno počesto.

[rainbow]

joga šeme
dakle tak ti se zove ta ladica...

kontradiktornosti - pa da, nije li sve u životu puno kontradiktornosti
cinizam - to je već neš što mi laagano zalazi u demode, a i vele da je izlječivo

[backspace]

nije. ako se držimo jednostavnosti i ako nismo pretvrdoglavi valjda ne ide ni meni to baš uvijek, da se razumijemo.

ae, ja sam ionako cijela demode, lijeka nema

[Bash]

Sama sebi sam najvažnija, ali to ne znači da mi je u svakoj situaciji najvažnija vlastita korist i dobrobit. Ovo sve gore nabrojano možda mogu oprostit ako osobu dobro i dugo poznajem i znam okolnosti u kojima se desilo i znam da više neće. Moj megaego se manifestira prema osobama koje tek upoznajem, npr novo prijateljstvo ili veza od par mjeseci. Imam nultu toleranciju kad mi neko takav namjerno radi sranja. Ne dira me ovo zaboravljanje vraćanja nečega, ali da me namjerno udari ili izlaje nešto jako privatno o meni (jebeno sam alergična na lajavost), okolnost je nebitna. Nemam na temelju kojeg iskustva s tom osobom vjerovat da se to više neće desit i automatski po samoobrani idem na najgoru opciju - da je takva po karakteru. I rez.
Nekad mi bude malo žao jer znam s vremenom objektivno vidit da su neki ljudi koje držim na distanci u biti ok, ali su mi napravili sranje na početku poznanstva i nema te logike kojom im ja mogu opet počet vjerovat. Ali nije ni loš taj megaego filter, onima koje sam zavolila vjerujem apsolutno. Samo par njih me uspilo zajebat, ali to spada u margin of error.
A ego po pitanju svađa kad nisam u pravu ne postoji. Priznajem grešku i pokazujem krivnju. Ne volim ostavit neriješene stvari, uvik me podsjeti na filmske drame kad zbog nesporazuma nastaju sranja i nikad ne saznaju da se zapravo oboje vole ah.

[Gost]

Ego nije skroz loša stvar. * shrug *
Nekad mi je znao poslužiti kao "štit" od nekih velikih stvari s kojima se nisam mogla (trenutno ili možda uopće) nositi.

Što se tiče ovih primjera u svakodnevnim situacijama, s obzirom da sam izbacivač, ne prođe puno vremena od akcije do reakcije pa nema prostora pretjeranom durenju, držanju ljudi na distanci jer su "ogriješili" ili sl... to mi je djetinjasto i ispadne da nikome ne koristi.

[freeda]

- pa dugo sam imala problem sa sobom, al proporcionalno obrnuti od ostalih zivucih bica ja sam, naime, zadnju godinu ipo dana provela uceci sebe volit se najvise i mislim da sam to poprilicno uspjesno obavila.
- moj ego ponekad uzme maha, ali ne cesto. on nikad ne djeluje toliko samostalno da bih ja napravila nesto sta istinski ne zelim.
- poprilicno dobro razlikujem emocije od ega. shit je jedini u tome da to razlikovanje pomaze samo u tehnici kojom cu ic u postupak zaljecenja. za oboje treba vremena. emocije su sjebane, ego obicno oporavim raciom.
- sta se tice prastanja, puno prije oprostim onom ko mi je sjeba ego, nego onom ko mi je povrijedio osjecaje. mozda zato sta ego lakse oporavim, mozda zato sta mi je naspram ljubavi nebitniji, ne znam. al to su fakti. oko tih malih stvari se ponekad mozda malo nadurim, ali nikad se ne ljutim toliko da bi bilo dugorocno. otprilike 5 minuta no cini mi se, kako idem starija, da ove druge stvari sve teze prastam i iznalazim da mi je puno lakse neke ljude samo uklonit iz zivota. pa sad jel to do ega, emocija ili neceg treceg zapravo me vise ni ne zanima.
- i postala sam nula torlerantna na ljude koji setaju s egom napuvanim do neba. pogotovo ako je to potpuno neosnovano i bez pokrica. a pogotovo obozavam one koji svojim egom legitimno opravdavaju nesposobnost komunikacije sa sobom i vladanja svojim djelima.

[Soopertrack]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?
ne, niti smatram da bi to trebao biti itko, ni sam sebi ni drugima.

koliko cesto ili u kojoj mjeri dopustate egu da vam odredjuje zivot?
osjetim da nekad djelujem jer me ego povede. ne gledam na to kao nešto pozitivno pa ako uvidim, naučila sam još nešto o sebi.

mozete li primjetiti razliku izmedju povrijedenosti vasih osjecaja i povrijedenosti ega i krenuti dalje?
mogu. možda ne uvijek u prvotnom afektu, ali rijetko djelujem u afektu pa imam vremena porazmislit zašto me nešto izbacilo iz takta.

Svi mi grijesimo, barem jednom dnevno ako ne i vise i zanima me koliko ulogu ego igra u vasem oprostu od najglupljih stvari?
ovisi o tome tko se našao u ulozi da me povrijedio. za nebitne ljude je svejedno. bitno je da iz najmanjih stvari koje mi netko radi ili ne radi mogu vidjet što mogu očekivat dalje od te osobe. konkretno u jednoj situaciji ne mora se dogoditi ništa drastično, ali ako se stvari ponavljaju ja se zatvaram i postaje mi svejedno za tog nekog.

durite li se danima cisto da si punite ego ili se uspjevate kontrolirati?
ako pričamo o ljudima koji su mi bitni i o situacijama koje su zapravo nebitne, onda se izdurim u par minuta i rješavamo 'problem' skupa.
ako pričamo o ljudima koji eto ništa, onda se primjenjuje ovo gore. svi imaju šansu. nitko nije zlato. ali ne vidim smisao u odnosu u kojem te netko ne uzima u obzir. bilo sa strane ega ili emocija.

[Plague]

zlopamtilo sam. križam ljude i nikad se ne osvrnem. naravno da to ne radim kad mi "potrgaju igračku", ali kad namjerno iznevjere moje povjerenje ili bez grižnje savjesti naprave sve ono što se protivi mojim vrijednostima (što stvarno nije lako, jer ih skoro pa ni nemam), teško da dam još jednu šansu. gotovo nikad. s druge strane, sve što nije namjerna zloba mogu pokušat razumjet, oprostit, a ponekad i zaboravit.
i hvala bogu na tome, jer imam savršeno funkcionalan filter zahvaljujući kojem su svi ljudi koji igraju bitniju ulogu u mom životu iznimno kvalitetna ljudska bića.

razliku između povrijeđenosti osjećaja i ega primjećujem, ali mi se čini da ne postoji jedno bez drugog i ne znam koje je sjebanije ali mislim da se previše ne prepuštam ni jednom ni drugom.

[Fusion]

smatrate li da ste najvaznija osoba na svijetu?

Ak' sama sebi neću biti najvažnija osoba na svijetu, kome ću onda biti?

Volim svoj id, superego i ego koji balansira između ta dva područja

Izbalansirao je dosta toga u životu, nekad lakše, nekad teže, ali zadovoljna sam kad se osvrnem unatrag i ne bih ništa mijenjala.

Unatoč za većinu drugih ljudi teškom karakteru, postoji samo jedna stvar preko koje nikako ne mogu prijeći, a to je, kao što piše i u postu iznad mojeg - izigrano povjerenje.
U vezi svega ostalog sam kad se malo smirim (to ponekad zna trajati nekoliko mjeseci : D) otvorena za dijalog, ma kako se težak slučaj činio u prvi mah.

[Bash]

(što stvarno nije lako, jer ih skoro pa ni nemam)

[JaNNa]

...razliku između povrijeđenosti osjećaja i ega primjećujem, ali mi se čini da ne postoji jedno bez drugog i ne znam koje je sjebanije...

e to sam ja htjela napisat! meni je to dvoje povezano i ne ide mi jedno bez drugog..