"We are who we are, people don't change."

[rainbow]

Nerijetko sam čula neku od inačica ove misli i zbunjuje me.
Vuk dlaku mijenja, al ćud nikada (odnosli li se ovo i na jagnje?!).

Mijenjate li se vi, ili ostajete isti? Što je s ljudima oko vas?
Što je to točno što se mijenja?
Kako se to radi?
(molim vas neke primjere)

[phos]

ja sam (gledano u 15 god) promjenila sljedece:
-postala opozitni ekstrem glede flegmatizma- ili me apsolutno ne dira ili me glupost jako raspi...
-ne vjerujem toliko ljudima
-ne dozivljavam ljude ko prije
-kreativnost i ambicioznost su pali za okvirnih 80%
a razlog tome su iskljucivo i samo ljudi. oko mene.

[samo ja]

ljudi se pretvaraju da su bolji nego što jesu i s vremenom isplivaju njihove stvarne osobine, tipa glume da su ful pozitivni, dobri itd., a onda im priđe neki poznanik na kog su ljubomorni i izađe zmijski jezik... a ti se zabezekneš otkuda sad to, mislim da se na to misli pod tim da vuk dlaku mijenja, al čud nikad

ugl. ne pretvaram se nikad, to mi se ne da, kad sam ok, ok sam, kad nisam, nisam, mijenjam se postepeno kako evoluiram, prepuštam se kolotečini da me nosi i prihvaćam njene izazove... nisam fan velikih i naglih promjena, okreta i zaokreta, gradim ciglu po ciglu, usredotočim se uik na temelje koje rijetko rušim... svaka promjena je zapravo samo nadogradnja na već postojeće

[LittleRedRidingHood]

naravno da se s godinama promjenih iako je neka osnova,i karakterna crta ostala ista...kako phos vec rece manje vjerujem ljudima,s godinama sam i smanjila broj bliskih ljudi oko sebe,ali jos uvik sam otvorena i spremna na nove izazove,puno mislim mudrija nego prije 10 godina...ali mislim da je to normalno kod svih..i jos naucih tokom godina da ljudi jako lose reagiraju na iskrenost,i dosta njih je ono sto nije,da bi bili lajkani od drugih,il se jednostavno miri s onim sto nije,jer je to linija manjeg otpora..hvala Bogu (tratincici) tako ne bi mogla zivit..

[Biseksualna Lezbijka]

Ne vjerujem u drastične promjene. Ono, netko se probudi ujutro i odjednom više ne drami/nije ljubomoran/neće varati/prestat će se drogirati/kajaznam.
Prije ću povjerovati u promjene prouzrokovane vanjskim faktorom.
Tipa: za nekog je vikend opijanje bilo sastavni dio vikenda i onda mu netko strada u prometnoj nesreći od drunk-drivera i onda taj netko od šoka nikad više ne okusi alkohol. To da.
I onda kad zbrojiš da je život pun takvih vanjskih faktora (neki malo intenzivniji, neki malo manje intenzivni) - dobiješ to da ljudi izoštre ili ublaže svoje karakterne crte.
Eto.

[Afrodita]

Mislim da sam se puno promijenila.. postala otvorenija, više spremna prihvatiti stvarnost i boriti se za neke svoje ciljeve, odlučnija ali istovremeno nekako svjesnija svoje ženske strane.

[ikyca]

..od naivne cure u fazu "ne vjerujem nikom vise" se uskace jer nas tako zivot prisiljava.. inace nema opstanka.. barem je tako bilo u mom slucaju... vise manje svi se mjenjaju, neki na bolje neki na gore.. samo zavisi od razloga zbog kojeg nastupaju promjene

[JaNNa]

Mijenjate li se vi, ili ostajete isti? Što je s ljudima oko vas?
Što je to točno što se mijenja?
Kako se to radi?
(molim vas neke primjere)

Mijenjam se! Kroz godine.. Postajem zrelija, promišljenija i opreznija. Moj karakter ostaje u pravilu isti, samo sam ga u nekim crtama korigirala, tj. trudim ga se korigirati.
Mislim da se svi mijenjaju, jer život je pun nepredvidivih događaja koji nas opale i onda naučimo neke stvari kojih prije nismo bili svjesni.
Ja sam naučilia da zdravlje ne treba olako shvaćati, da je bolje izgubit svađu nego prijatelja radi glupog ponosa, da treba definitivno oprostiti svojim starcima za neke stvari, da treba maknuti iz života ljude koji stvaraju negativnu vibru i na kraju krajeva (ovo sam tek nedavno naučila): da se treba prepustiti u cijelosti, jer tek onda možeš dobit više od života.
A kako?
Prvo sam pročitala neke SelfHelp knjige, pa sam po nekim vježbama iz tih knjiga učila kako oprostiti i preći preko nekih stvari. Onda sam napravila čistku ljudi - maknula sam sve koji su mi stvarali negativnu vibru, kao i ZLE ljude, te ostavila samo one za koje vjerujem da su DOBRI ljudi, sa pozitivnim stavom, ljude koji ne bi namjerno nanosili bol drugima. Zatim sam se pokušala naučiti voliti druge s svim njihovim manama i vrlinama.. još uvijek to učim.. i napredujem!

[Fuga]

Jesam, modificirala sam se, mislim da su se i ljudi oko mene isto tako. S onima kojima sam imala neka približna kretanja, s njima sam ostala, oni čije su mi promjene teže pale, s njima sam se pozdravila.
Te promjene, ima i dobrih, naravo i onih malo manje dobrih. Moram reći da to čak i nisu bile neke planirane promjene, dapače, tek sam se vremenom uhvatila da to više ne radim na način na koji sam običavala. Do promjena sam najviše dolazila zbog želje, tu mi je motivacija uvijek bila na najvišoj razini i to sam najbezbolnije ostvarila. Meni kad se nešto svidi ili kad si nešto zacrtam iznad sebe, onda idem prema tome kao "bik bez brenzi" , to je ono da mi cilj opravdava sredstvo.
Obično su dosad bili ciljevi "zdravi" i nisam ostavljala posljedica, bar ne okolini , tj. nije bilo nikakvih upozorenja itd.
I vjerujem u drastične promjene, tu ima jedna caka, one su dogode, no uz sebe još nose niz popratnih neočekivanih efekata, oni znaju biti i negativni, tako da ovi pozitivni učinci padaju u sjenu.

[slapa]

Hmmm ajmo vidjet recimo zadnjih 10 godina. Ja onda i ja sada...

- puno sam otvorenija osoba po pitanju više manje svega, pogotovo intime i emocija - dodira, razgovora, životnih izbora...
- zavoljela sam sebe takvu kakva jesam
- radim što me volja, puno manje me dira što drugi ljudi misle o meni
- stalo mi je do malog broja ljudi to jest sebe sam voljna žrtvovati za puno manji broj ljudi nego onda
- do ljudi do kojih mi je stalo, stalo mi je više, više se dajem
- manje volontiram i to
- skužila da su mi žene napetije od muškaraca
- umjesto da igram igrice na kompu radije komuniciram s ljudima
- samopouzdanje mi je dosta poraslo
- komunikacija i kvaliteta komunikacije mi se poboljšala
- razbila sam barijere kad je u pitanju vanjski izgled i uklapanje istog u okolinu
- više sam voljna riskirati mada se isto bojim, radije ću se zajebati nego stajati na mjestu koje mi se ne sviđa
- postala sam manje obzirna prema većini ljudi
- klikla sam na pause button kad je duhovnost u pitanju
- ulijenila sam se jako
- više je računice u mom životu
...

Tako nekako. Karakterno i dalje sam ista vedra osoba, prilično optimistična, crvenim se često, lako me nekad povrijediti pa se povlačim, pa se opreznije vraćam... To su neke crte koje ću vjerojatno uvijek imati takve.

Ali dosta toga se mijenja i kvalitetu života se i te kako može promijeniti radeći na sebi. Ostaju te neke crte koje su prirođene. La donna e mobile i to

[rainbow]

*"kušaonica smisla" mislim da te razumem druže, no opet možemo li uopće razumjeti druge bez da ih prošaramo kroz svoje raznobojne leće tj da ih "moduliramo" s obzirom na svoje ladice
(i da znaš da se kralja lavova spremam pogledat već godinama i uvik pozabim....)

*kad si Fugo napisala da se moduliraš pala mi je na um ona žena iz Blade runnera... "Sanjaju li androidi električne ovce? ..ne znam tačno zaš

*da donna e mobile bome...


*ja ne znam što se mijenja, i dal se doista mijenjam...ili samo taložim iskustva na pleća, a unutra ostaje ista ona srž, možda se navike i iskazi promijene, ali da li je mjoe biće ostalo promijenjeno, i ima li smisla uopće život ako se ne odvija promjena...bo...(neki sam filozofski mud, valjda je strijelac uzeo maha)

palo mi je na um da je možda primjerenije ovo pitanje postaviti ljudima koji su već prešli određenu životnu dobu, ka' iza 40., 50. jer je možda "prirodnije" da se od djetinjstva do mladenaštva puno toga promijeni, prilagodi, otvori...no što se zbiva kada se negdje fiksiramo, utefterimo u svijet "sazrelih"/odraslih...

i kako se ta ćud kreira? jel to donesemo sa sobom na ovaj svijet i/ili je utjecaj u djetinjstvu (roditelj, društvo, ostali utjecaji) ili?

(mada i dlaka zna bit tvrdokorna, ne samo ćud )

[Daisy]

promjena sa sobom nosi dva znacajna faktora. prvi je neminovno odbacivanje pojedinih bliskih ljudi s kojima covjek vise ne dijeli iste osobine, a drugi su potpuno drukcije reakcije na svijet oko sebe. to ukljucuje i gubitak dijela vlastite osobnosti i privikavanje na novo ja. sve to posljedicno izaziva tugu. medutim, kad ona ode, javlja se jedan fenomenalan osjecaj. osjecaj nevjerojatnog uspjeha. i mira.

[Fuga]

Da, zaboravila sam reći kako nisam baš zamjetila neke promjene na starijima od sebe, mislim pritom na one koji su stariji i pod dva ili tri desetljeća, više su se te promjene akumulirale oko vršnjaka i tako to. Tako da ti ovo sa starijima stoji.
Oš da ti sredim razgovor sa skupinom +90?

[Jadzia Dax]

svako iskustvo te mijenja i oblikuje, a kamoli što drugo, da mijenjanje nije u prirodi čovjeka, još bi bili amebe, zar ne?

[rainbow]

Oš da ti sredim razgovor sa skupinom +90?

hehe, biraj one čvršćeg gebisa, da razumim što govore

svako iskustvo te mijenja i oblikuje, a kamoli što drugo, da mijenjanje nije u prirodi čovjeka, još bi bili amebe, zar ne?

a ne znam ti to, trebalo bi pitati škvadru koja nas je kreirala (genetski "inženjerirala" ) - mislim logika bi nalagala da je tako, al da li logika vlada univerzumom, ja ne znam jel se što od moje ćudi prominilo od malih nogu...

možda je promjena proširena na više životnih vijekova?

[Jadzia Dax]

Oš da ti sredim razgovor sa skupinom +90?

hehe, biraj one čvršćeg gebisa, da razumim što govore

svako iskustvo te mijenja i oblikuje, a kamoli što drugo, da mijenjanje nije u prirodi čovjeka, još bi bili amebe, zar ne?

a ne znam ti to, trebalo bi pitati škvadru koja nas je kreirala (genetski "inženjerirala" ) - mislim logika bi nalagala da je tako, al da li logika vlada univerzumom, ja ne znam jel se što od moje ćudi prominilo od malih nogu...

možda je promjena proširena na više životnih vijekova?

ma mislila sam tipa prilagođavamo se novim situacijama svaki dan i one nas uvelike određuju, a zabrinula bih se kad bi mi netko rekao da ima iste stavove sa 15 i sa 25....
ili napreduješ kao osoba ili nazaduješ, ali stajanje... nemoguće

[ariadne]

Nerijetko sam čula neku od inačica ove misli i zbunjuje me.
Vuk dlaku mijenja, al ćud nikada (odnosli li se ovo i na jagnje?!).

Mijenjate li se vi, ili ostajete isti? Što je s ljudima oko vas?
Što je to točno što se mijenja?
Kako se to radi?
(molim vas neke primjere)

Mislim da se ljudi ne mijenjaju u nekom bitnom smislu, sve je to kozmetika. Ako je npr. netko sebičan, nikad neće biti manje sebičan, samo će se naučiti malo bolje sakriti tu sebičnost zato što ih društvo uči da je onakvo ponašanje neprihvatljivo. To iziskuje veliku količinu psihičkog i emocionalnog angažmana i jednog dana će jednostavno biti previše jer su u pravilu nesretni zato što se neprestano preispituju.

Vanjski faktori mogu pomoći, ali jedna stvar je promijeniti navike (kao što Lotus reče ono o opijanju) a drugo je promijeniti karakterne osobine. One se mogu izoštriti ili ublažiti iskustvom ali u pravilu ostaju iste.

Ja sam se promijenila jedino utoliko što lakše komuniciram s ljudima (stvar vježbe, i dalje sam jednako introvertirana kao što sam bila kad sam bila mala, samo se bolje nosim s time) i što sam opreznija. Isto je stvar iskustva. Default setting se nije promijenio, i dalje jednako vjerujem ljudima, samo što sam naučila češće preispitivati stvari, za svaki slučaj. Kad se dokaže da je bilo opravdano, uvijek budem jednako razočarana. Nije me pretvorilo u cinika. Iako bi možda trebalo da mi skrati muke.

Jedino s čime se borim je moja vlastita lijenost i to jednostavno ne mogu sama. Treba mi hrpetina vanjskih poticaja. Moram si prebukirati život novim navikama i jednostavno si fizički ne ostaviti previše prostora za manevriranje jer ću ga zloupotrijebiti kao i obično. Ali pogađate, prelijena sam da si uvedem neki red u život i sad sam tu gdje jesam. U banani.

[coppa]

Ljudi se mijenjaju jer se mijenjaju njihove životne okolnosti i navike, nekad su prisiljeni na promjenu a nekada ona sama naiđe i ne možemo se prepoznati u nekom određenom dijelu života jer je prevelik raspon između sadašnjih nas i prijašnjih nas.Na primjer vjerujem da svi prepoznajemo mentalnu razliku sebe od 15 i sebe od 28 godina. Ali naš DNA......?:)

[Fusion]

Ljudi se konstantno mijenjaju, napreduju ili nazaduju u svakoj sferi svog života – osobnost, talenti, posao, prijateljstvo, ljubav, obiteljski odnosi...

Ne postoji status quo. To je eventualno utješni naziv za nazadovanje. Sve treba njegovati poput biljke jer ako se ne njeguje - propada.
Vrijeme, okolnosti i ljudi oko nas, osim nas samih na svoj način utječu na promjenu i „kretanje“ pojedinca.
Rijetko kad je promjena konstantno linearna ili se odvija u jednom pravcu, oscilacije su učestale, a rezultati vidljivi nakon dužeg razdoblja.

Moje promjene su vrlo spore, jasno se vide otprilike svakih pet godina. Ne bi valjalo da se odvijaju brže jer to jednostavno ne bi bilo u skladu s mojom prirodom.
Odupirem se osjećaju i utjecaju pritiska i brzine, potrebno mi je vrijeme za detaljniju introspekciju, analizu i samostalnu odluku o najboljem smjeru kretanja...a to zna potrajati.

[alice]

ne mogu reći da sam svoju ćud promjenila...barem ne nešto gradniozno i puno. ali u nekim sferama svakako promjena ima - prije sam se lakše odlučila na neke rizične korake, danas se znam naći u situaciji kad se ne mogu odlučiti ni koji voćni jogurt uzeti. puno više važem. ali isto tako lakše vjerujem ljudima. možda zato jer lakše prepoznam kome mogu vjerovati. ima tu još toga... kad se sjetim, nastavljam

[Zita]

ljudi se mijenjaju, htjeli ili ne
zivot ih promijeni, prijatelji, ljubav, posao, bolest, nesrece itd i jednostavno je nemoguce ostat isti
radis, ucis nesto novo svaki dan, razvijas se i mijenjas sebe, misljenje, ideje, ponasanje, sto treba

postala sam blaza prema nekim stvarima, netolerantnija prema drugima, shvatila sam da sitnice zivot znace i da ih ne treba olako shvacati
da ljude ne treba uzimati zdravo za gotovo i da je bolje potrudit se pa kasnije, ako ne uspije, znati da si dala sve,
prisnija sam sa roditeljima vise nego ikad, vidim daleko siru sliku i mogu shvatiti dublje razloge necega i trudim se to napraviti dok prije nisam. trudim se ne ciniti iste greske, ne raditi drugima sto ne zelim da rade meni i tak..biti okej
poslagalo mi se u glavi sto je bitno u zivotu a sto ne
u mnogim stvarima sam sasvim druga osoba a u drugima sam ostala ista. volim misliti da idem na bolje.

[bašja]

Nerijetko sam čula neku od inačica ove misli i zbunjuje me.
Vuk dlaku mijenja, al ćud nikada (odnosli li se ovo i na jagnje?!).

rekla bih da se odnosi se i na jagnje. Ćud se (gotovo) nikad ne mijenja, ali nija mala stvar ni dlaku promijeniti.