Tema potaknuta postom sa ove teme http://www.crol.hr/portal/forum/viewtop ... =11&t=8844
samo ja je napisao/la:mislim da su danas svi pomalo, ajde ne pomalo, to je blago rečeno, malo previše razmaženi i nezahvalni i općenito vođeni idejom da uik mogu i zaslužuju bolje... i kad imaju nešto lijepo i vrijedno, ne zna se to cijeniti nego se prednost daje, u ovakvim slučajevima, prvotnim osjećajima koji su ionako uik samo na početku... umjesto da se okrenemo onome što imamo i u tome tražimo inspiraciju i ispunjenje, uvik se to traži negdje drugdje... kod susjeda recimo... mislim, žalosno je što je ovo materijalističko društvo učinilo od nas, utuvilo nam tu glad za novim, svježim itd. bla bla... ako nismo stalno u oblacima, ništa nema smisla... primjetite kako je tu sve po ja, ja i samo ja principu... mislim da bi se svi trebali više pozabaviti pružanjem ljubavi prema nekome, a manje bi trebali gledati šta ta osoba meni daje... ne mislim sad tu da samo vi dajete, a ništa vam se ne uzvraća i pruža... princip bi trebao biti obostran da bi funkcioniralo...
Dakle, maknemo djecu iz jednadžbe. Ganjate li leptiriće? Biste li prekinuli s nekim tko vam odgovara, ali prema kome više nemate onako intenzivnih osjećaja? Biste li mislili da zaslužujete i možete bolje? Smatrate li to razmaženošću?tamara3 je napisao/la:Pogodila si poantu, baš . Iako je to vjerojatno neka druga tema, činjenica jest da među ljudima nešto suštinski ne valja, mnogi se ponašaju kao da su drugi potrošna i zamjenjiva roba.
Mislite li da je uopće moguće biti s nekim dugo u vezi i imati jednake (ili jače) osjećaje kao i na početku veze? Znamo da zaljubljenost ne traje dugo, ali nigdje ne piše da ljubav ne može biti intenzivna kad zaljubljenost prestane. Ili? Što vi mislite? Romantični filmovi aside.