Gledanje (u) sebe

[Ameli]

ogledalo- svaki put razmišljam o tome koliko je "iskren" mislim da bi se o toj temi dalo i raspravljati
fotografije- bože sačuvaj, jedina slika što valja je ona kad sam bila gologuza beba.
snimke- glas ko u Nele Karajlića iz nadrealista, a pjevanje bi se moglo nazvati" tko to tamo dere mačku"
mislim da sam svime time iskompleksirana
al je jebiga iz ove kože se ne može

[Aven]

ogledalo- svaki put razmišljam o tome koliko je "iskren" mislim da bi se o toj temi dalo i raspravljati

Ja sebi najgore izgledam kad se pogledam u ogledalo nekog toaleta u McD's restoranima. Mislim da mi podsvijest u tim trenutcima nešto poručuje.

[Ameli]

"Pa zar opet, prase jedno"
Kod mene je jedno ogledalo jako čudno, kad nekog gledam u njega
faca mu bude drugačija, nešto asimetričnija, za razliku kad pogledam direktno u lice
ozbiljno,
zašto?

[Aven]

Zbilja ne znam.

Možda zna Charlize Theron.

[Moloko]

Ne volim se gledati na slikama jer sam nefotogenicna. Uvijek mi je draže reci da sam zgodnija uživo.

Dok sam bila mlađa imala sam svakakvih faza sto se izgleda tiče,ponajvise po pitanju kose. Imala sam kratku kosu,smeđu,crnu, plavu...iako ne volim gledati svoje slike nekad se iz ciste znatizelje ipak malo vratim u proslost da vidim koja boja kose mi je najbolje stajala..i jesam li se udebljala kao svinja ili samo malo.

[ariadne]

Ne volim se gledat jer uvijek izgledam ko da sam na samrti zbog toga što se ne šminkam i whatnot. Usto sam i nefotogenična, što određeni (na svu sreću, skriveni) videi na Youtubeu potvrđuju.

U ogledalo gledam samo da vidim jel imam nešto na faci prije nego izađem u javnost i kad se umivam/perem zube/čupam obrve.

That all being said, ne bježim od kamera i fotoaparata, it's my face and it's not going anywhere, tak da mi nema smisla izmišljat drame.

Niš se nije promijenilo osim što imam nove traperice koje mi super stoje pa se škicnem prije nego izađem van da se uvjerim da su for real i da je sve na mjestu. Also hvatam se za dupe redovito. :confessions:

[Tango]

Često gledam stare slike i fascinantna mi je činjenica da sam se vrlo malo promijenila od 7. osnovne.
Snimke mrzim gledati, ali ako ih stavim na mute onda su čak i gledljive.

Ne idem ni do trgovine bez da se pogledam u ogledalo, valjda je to neka navika. Ne buljim dugo, samo se na brzinu pogledam da vidim jel mogu takva u vanjski svijet.
Ako se baš lijepo sredim i našminkam onda malo duže zadržim ispred ogledala i divim se odrazu, ali to se rijetko događa.

Jedna mi je prijateljica rekla da se voli gledat u ogledalo dok plače, valjda joj predstavlja neko zadovoljstvo da vidi kako pati (wtf?). Radi li to još iko osim nje?

[standalone]

Volim se gledati u ogledalo, ali se ne volim vidjeti na fotkama... Isto tako ne volim slušati svog glas, onako snimljen negdje... Hm...

[adamica]

Ja sebe bas volim promatrati. Na fotkama sam kameleon, i cesto ni samu sebe ne prepoznajem. Na svakoj drugacija. Plus razni stilovi, faze, energije, zanimljivo mi promatrati sve to. Nemam problem s slikanjem, izlaganjem sebe pred objektivom ili kamerom. Valjda zato kaj me kamera voli.