napadi i to
- Afrodita
- Postovi: 4523
- Pridružen/a: 23 srp 2011 11:44
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Status: U vezi
- Lokacija: Karlovac
Re: napadi i to
Mene je neki kreten izmaltretirao lani ...ja sama u pothodniku ..a on mlatara da bi mi nešto pokazao i dere se na mene ..jedva sam izašla van i prišla nekim curama praveći se da sam se trebala sresti s njima ali on i dalje nije odustajao ..još su mi se sat vremena poslije noge tresle ....
I want her everywhere and if she's beside me I know I need never care but to love her is to need her everywhere knowing that love is to share
- Kroacija
- Postovi: 16674
- Pridružen/a: 02 stu 2005 11:37
- Spol/rod: ne želim definirati
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: Njemačka
Re: napadi i to
Shapeshifter je napisao/la:Znam kako ti je ja sam imala scenu sa svećenikom, u tom trenu sam prestala biti zaljubljena u Isusa.
- melted_sun
- Postovi: 1453
- Pridružen/a: 26 lis 2010 20:40
- Spol/rod: žensko
- Status: U vezi
Re: napadi i to
puno i previše puta su me pilali na ulici moroni, u klubovima isto.pogotovo kad san bila mlađa.
najčešće bi se samo udaljila od njih, par puta sam se potukla.. i iskreno mislim da se više oni tresu, nego mi. u većini slučajeva čim malo povisim ton glasa ili se čak dignem sa klupe prema njima oni uteknu.
ovi grad općenito postaje sve gori, tako da se nekad nađem kako putem do doma držin ključeve među prstima.
ne znam di se može nabavit sprej, al nebi bila loša ideja.
najčešće bi se samo udaljila od njih, par puta sam se potukla.. i iskreno mislim da se više oni tresu, nego mi. u većini slučajeva čim malo povisim ton glasa ili se čak dignem sa klupe prema njima oni uteknu.
ovi grad općenito postaje sve gori, tako da se nekad nađem kako putem do doma držin ključeve među prstima.
ne znam di se može nabavit sprej, al nebi bila loša ideja.
- djembefola
- Postovi: 44
- Pridružen/a: 14 tra 2012 23:14
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Status: Solo
Re: napadi i to
ahhahha, ja isto tako šetan do domamelted_sun je napisao/la:ovi grad općenito postaje sve gori, tako da se nekad nađem kako putem do doma držin ključeve među prstima.
e jel zna iko di se mogu nabavit sprejevi u st-u?
ne znam ja ništa, ja sam ovde biciklom
- gigiONlajna
- Postovi: 2336
- Pridružen/a: 02 stu 2005 19:15
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Status: Solo
Re: napadi i to
Imala sam običaj šetati po Maksimiru subotom popodne. Sama. I tako šetam, pored zoološkog vrta i ograde, udubljena u svoje misli. U jednom trenutku shvatim da netko viče za mnom..nešto...okrenem se i onako kratkovidna i pristojna pokušavam komunicirati s čovjekom iza drva u daljini. Shvatim ubrzo da me ne traži niti wc papir niti kunu niti mi ne želi pokazat vjevericu već želi da ga gledam dok se spuštenih hlača zadovoljava. Iza drva. On je uskoro, tako spuštenih hlača, počeo skakutati za mnom i vikati "samo ga pogledaj, samo ga pogledaj". Skakuta i viče. Ja sam SAMO ....pobjegla. Do jedne klupice. Kilometar niže. Pretpostavila da da baš ne može tolko dugo skakutati.
I smijem se sama sebi što mi se desilo (ono kak se te gluposti baš meni moraju dešavati...). Priđe neki čovjek, pita dal može sjesti na drugi kraj klupice (nije bilo klupica u blizini). Nisam obraćala pažnju na njega, jer sam bila pod dojmom i sve to mi je bilo jako smješno. Uglavnom, ne sjećam se kako.. počnemo pričat (da, ovo je kao u horrorima kad plavuša odlazi u podrum i pomisliš kak je glupa - samo što je ovo ipak srećom komedija). Onako još pod dojmom ispričam mu, uz smijeh, kako je neki frajer skakutao za mnom, pored Zoološkog vrta, i vikao "pogledaj me, pogledaj me". Uglavnom..da skratim...za 5 minuta sam dobila ponudu da se ševim sa njim i njegovim frendom u maksimirskoj šumi. S video -kamerom. I to ugašenom ?! Taj dio nisam ni do danas skužila. Nije bio neugodan niti nasilan, al je bio ..recimo..rječit. Mislim da je moj izraz lica ostatak dana bio ..."ali kako"...Uglavnom, taj dan mi je bilo dosta Maksimira. Zapravo mislim da nakon tog dana nisam više uopće išla subotom u Maksimir.
Imam i drugih priča, manje smiješnih.
Jedna je kada smo se, bivša djevojka i ja, vraćale jedne subotnje večeri kući. Uglavnom neki dečko nas je pratio dobrih 1,5 km, što sam tek kasnije shvatila jer sam se sjetila da je bio u istom tramvaju kao i mi. Krupan, visok, pijan. I na par stotina metara prije naše ograde..pristupi nam na dijelu ulice koji nije dobro osvjetljen. Nisam do tada skužila da nas prati. Kako pijanci znaju biti naporni, pokušavamo bit ljubazne...okrećemo na šalu...samo da ode...No lik se ne da otjerati, mi sve bliže doma, on nikako da ode ( a svakako neću dati do znanja gdje živim). S svakim metrom postajem sve uzemirenija jer on postaje sve naporniji i agresivniji. Kao životinja kojoj se na potiljku dižu dlake. U jednom trenutku stavi ruku na djevojku, ona se izmakne da ispadne onako usput. Ali eto njega opet s tom rukom na njenim ramenima. Meni je tad pukao film..u tom trenutku nisam htjela bit niti mudra niti pametna niti sve ono što žene rade da se maknu od takvih likova. Bio mi je pun kufer što je mudro da se s nekom pijanom kretenčinom mora postupati u rukavicama.
Rekla sam mu da makne ruku s nje. Ništa. Moja ljutnja mi je dala snagu i uvjerenje da postupam ispravno. Zatim opet vrlo polagano : "Rekla sam ti da makneš ruku s nje". Krenem prema njemu. Totalno samouvjereno. Kao da ja imam 180 a on 165cm. Ustuknuo je. Krenuo nazad nekih 50 m, okrenuo se i počeo prijetiti i psovati. Bio mi je u tom trenutku smješan i jadan. Krenula sam prema njemu (i ujedno dobila osjećaj kao da samu sebe gledam dok to radim). Tada je pobjegao tj. ubrzanim koracima se udaljio. Djevojka nije bila sretna zbog mog postupka. Mislila sam da će biti ponosna na mene. Bila je ljuta na mene jer je mislila da su stvari mogle odviti i drugačije. Lošije po nas. Ja sam pak bila sam uvjerena da znam što radim; ne znam zašto - nije da sam vična rješavanju sukoba fizičkom snagom.
Osjećaj bespomoćnosti i nemoći je poput eksplozije koja razara samopuzdanje i samopoštovanje, koja paralizira snagu i mahnito prenosi virus koji stvara okus odvratnosti i gađenja i u tijelu i u duhu.
I smijem se sama sebi što mi se desilo (ono kak se te gluposti baš meni moraju dešavati...). Priđe neki čovjek, pita dal može sjesti na drugi kraj klupice (nije bilo klupica u blizini). Nisam obraćala pažnju na njega, jer sam bila pod dojmom i sve to mi je bilo jako smješno. Uglavnom, ne sjećam se kako.. počnemo pričat (da, ovo je kao u horrorima kad plavuša odlazi u podrum i pomisliš kak je glupa - samo što je ovo ipak srećom komedija). Onako još pod dojmom ispričam mu, uz smijeh, kako je neki frajer skakutao za mnom, pored Zoološkog vrta, i vikao "pogledaj me, pogledaj me". Uglavnom..da skratim...za 5 minuta sam dobila ponudu da se ševim sa njim i njegovim frendom u maksimirskoj šumi. S video -kamerom. I to ugašenom ?! Taj dio nisam ni do danas skužila. Nije bio neugodan niti nasilan, al je bio ..recimo..rječit. Mislim da je moj izraz lica ostatak dana bio ..."ali kako"...Uglavnom, taj dan mi je bilo dosta Maksimira. Zapravo mislim da nakon tog dana nisam više uopće išla subotom u Maksimir.
Imam i drugih priča, manje smiješnih.
Jedna je kada smo se, bivša djevojka i ja, vraćale jedne subotnje večeri kući. Uglavnom neki dečko nas je pratio dobrih 1,5 km, što sam tek kasnije shvatila jer sam se sjetila da je bio u istom tramvaju kao i mi. Krupan, visok, pijan. I na par stotina metara prije naše ograde..pristupi nam na dijelu ulice koji nije dobro osvjetljen. Nisam do tada skužila da nas prati. Kako pijanci znaju biti naporni, pokušavamo bit ljubazne...okrećemo na šalu...samo da ode...No lik se ne da otjerati, mi sve bliže doma, on nikako da ode ( a svakako neću dati do znanja gdje živim). S svakim metrom postajem sve uzemirenija jer on postaje sve naporniji i agresivniji. Kao životinja kojoj se na potiljku dižu dlake. U jednom trenutku stavi ruku na djevojku, ona se izmakne da ispadne onako usput. Ali eto njega opet s tom rukom na njenim ramenima. Meni je tad pukao film..u tom trenutku nisam htjela bit niti mudra niti pametna niti sve ono što žene rade da se maknu od takvih likova. Bio mi je pun kufer što je mudro da se s nekom pijanom kretenčinom mora postupati u rukavicama.
Rekla sam mu da makne ruku s nje. Ništa. Moja ljutnja mi je dala snagu i uvjerenje da postupam ispravno. Zatim opet vrlo polagano : "Rekla sam ti da makneš ruku s nje". Krenem prema njemu. Totalno samouvjereno. Kao da ja imam 180 a on 165cm. Ustuknuo je. Krenuo nazad nekih 50 m, okrenuo se i počeo prijetiti i psovati. Bio mi je u tom trenutku smješan i jadan. Krenula sam prema njemu (i ujedno dobila osjećaj kao da samu sebe gledam dok to radim). Tada je pobjegao tj. ubrzanim koracima se udaljio. Djevojka nije bila sretna zbog mog postupka. Mislila sam da će biti ponosna na mene. Bila je ljuta na mene jer je mislila da su stvari mogle odviti i drugačije. Lošije po nas. Ja sam pak bila sam uvjerena da znam što radim; ne znam zašto - nije da sam vična rješavanju sukoba fizičkom snagom.
Osjećaj bespomoćnosti i nemoći je poput eksplozije koja razara samopuzdanje i samopoštovanje, koja paralizira snagu i mahnito prenosi virus koji stvara okus odvratnosti i gađenja i u tijelu i u duhu.
- me,myselfelse
- Postovi: 1561
- Pridružen/a: 30 svi 2011 00:14
- Spol/rod: žensko
Re: napadi i to
ideja nakon neprospavane noći; budilica sa šokerom. jer kanta vode, dok se posuši madrac..
Re: napadi i to
jedna pomalo divlja i bahata se u rushu unasala mojoj pametnijoj i ljepsoj, ali zato nizoj, polovici.
ne volim nasilje, ali ova je bila toliko antipaticna da bih presla preko tog svog nevoljenja i poslala bahato dijete u kut.
nakon sto ljepsai pametnija (ali niza) nije reagirala, proslo je oko sat vremena i mala se ciljano zaletila u frendicu. kad se ova digla s poda i prokomentirala revorkerski hod, mala se nameracila na nju da ce ju tuci
ugl, malu bahatozu je smirio njen frend.
agresivne su te mlade generacije. trebalo bi na ulazu dijeliti travu da ih opusti. ili nesto/netko da ih spusti na zmlju.
ne volim nasilje, ali ova je bila toliko antipaticna da bih presla preko tog svog nevoljenja i poslala bahato dijete u kut.
nakon sto ljepsai pametnija (ali niza) nije reagirala, proslo je oko sat vremena i mala se ciljano zaletila u frendicu. kad se ova digla s poda i prokomentirala revorkerski hod, mala se nameracila na nju da ce ju tuci
ugl, malu bahatozu je smirio njen frend.
agresivne su te mlade generacije. trebalo bi na ulazu dijeliti travu da ih opusti. ili nesto/netko da ih spusti na zmlju.
Re: napadi i to
jbte...pa to bas nije bezazleno. stovise sokiralo me. iskreno ne znam sto bih napravila. takvi postupci mi dignu tlak i podivljam, sto je za mene jako cudno, pa mi je prva reakcija opizditi ga ma koliki da je. but, ja predlozim seks, pa ostanu zbunjeni. samo potenciras ono sto trazi. takvi tipovi nemaju samopouzdanja i lako ih je sjebati s verbalne razine i stavom " skidaj gace sad su da te jebem!" samo okrenes na agresivnu kontru onoliko koliko je on agresivan.
Re: napadi i to
sprey i naučit samoobranu>yako bitna stvar
mislim da bi se samoobrana trebala učit yoš u osnovnoy školi
na tyelesnom
neugodnih situaciya sam doživyela i nema veze yel to dan ili noć
i di se nalaziš yer nasilnika ima svuda, a pod staklenim zvonom bit ne možeš
uviyek u društvu, a često sam puta vidyela kad dođe do s*anja svi se razbyeže
yer im ye odyednom sila na wc
a kad smo već kod wca onda moram ispričat
kako sam doživyela neugodnost u rushu
kad me yedna ženska odvukla sa šanka
i zatvorila>zaključala sa sobom u wc
smatrala sam to napadom i tad i danas
iako se ekipa s koyom sam bila previyala od smiyeha tyedan dana iza toga
i niye im bilo yasno zašto sam se ya uplašila
a meni ye bilo yasno ko dan
mislim da bi se samoobrana trebala učit yoš u osnovnoy školi
na tyelesnom
neugodnih situaciya sam doživyela i nema veze yel to dan ili noć
i di se nalaziš yer nasilnika ima svuda, a pod staklenim zvonom bit ne možeš
uviyek u društvu, a često sam puta vidyela kad dođe do s*anja svi se razbyeže
yer im ye odyednom sila na wc
a kad smo već kod wca onda moram ispričat
kako sam doživyela neugodnost u rushu
kad me yedna ženska odvukla sa šanka
i zatvorila>zaključala sa sobom u wc
smatrala sam to napadom i tad i danas
iako se ekipa s koyom sam bila previyala od smiyeha tyedan dana iza toga
i niye im bilo yasno zašto sam se ya uplašila
a meni ye bilo yasno ko dan
Re: napadi i to
Kako bi ja to rekla, magnet za budale.
Ne smijem javno "preporučiti" ali preporuka je i te kako jasna
A ono što sam ja doživila, kao što rekoh. magnet za budale, bolje da ne pišem, bojim se da ne potaknem nasilje nad muškima
Ne smijem javno "preporučiti" ali preporuka je i te kako jasna
A ono što sam ja doživila, kao što rekoh. magnet za budale, bolje da ne pišem, bojim se da ne potaknem nasilje nad muškima