Korelacije

[ariadne]

Ali ima ih, samo što su nenametljivi. Ljudi koji su istinski sretni su previše zauzeti življenjem svog života da bi se reklamirali okolo.

Ne znam ni takve. Možda su odselili negdje u planine.

Ili pak postoje kao utopistička bića u našim glavama koja služe za hranu težnji prema onome kakvi bismo htjeli biti i kako bismo se (dugoročno) željeli osjećati.

A možda su u šumi. Možda se družiš s ljudima koji imaju previsoke kriterije.

Ja sam u međuvremenu razmislila i pronašla jednu osobu u društvu koja je sigurno sretna. I još jednu ili dvije za koje mislim da bi mogle biti, ali nismo se vidjeli neko vrijeme pa ne mogu reć.

[Aven]

A možda su u šumi.

Predvidjela sam ovaj odgovor.

Inače, nisam mislila samo na ljude s kojima se družim, već neki općeniti dojam.

Any, drago mi je zbog ove...jedne. I ove potencijalne dvije.

[tatin sin]

Naime, primjećujem da postoji određena korelacija između potrebe da se bude viđen, glasan, da se na nametljiv način svima stvori dojam o sebi (dominirajući, naravno) kod osoba s većim problemima u samoidentitetu i nesigurnosti.

Period kada mogu u svom ponašanju prepoznati obrazac više glume nego li „potrebe da se bude viđen, glasan, da se na nametljiv način svima stvori dojam o sebi“ jeste period srednje škole kada i jesam bila u procesu gradnje identiteta za koji držim da je još uvijek daleko od okoštalog. Istina jeste, taj period karakterizira opća zbunjenost pod maskom neke sigurnosti i bitnosti. Meni su bar maske bila pokušaj uklapanja u sredinu koja me nikad nije odbacivala, već se ja nisam osjećala da joj pripadam.
U tom kontekstu držim da sam nakon srednje škole izgubila svaku volju, želju za prilagodbom i povinovanju normama što zbog reakcija na moje outanje (koje niti je bilo planirano, niti je bila moja odluka i moj čin) i svega onoga kako sam se nakon toga posložila.
Nikada mi nisu bili jasni grupni identiteti gdje se grupa vodi mozgom najglasnije_g iz grupe, niti ljudi koji ne funkcioniraju mimo grupe. Donekle takve gledam kao na one koji ne znaju biti sami i uskaču iz veze u vezu.
Ne mislim da sam introvertna, mada sigurno da takvom mogu biti viđena. Koliko volim provoditi vrijeme s drugima, volim ga provoditi i sama sa sobom. Nikada mi nije bio crnjak otići u kino sama, na kafu, na vožnju bajkom ili ne znam šta. Ljetos sam išla i na prvo (meni) dalje putovanje sama.. a kod putovanja solo jedino mi je osjećaj sigunosti ono što društvo pojačava. Volim pogledati film u kinu, cijala ta priča, kokice, veliki ekran, karta koju ću ostaviti u kutijicu zadjeno sa ostalim kartama kroz zadnjih 15tak godina.. ako mi se pije kafa, to što nema nikoga pri ruci me neće spriječiti da ju popijem u omiljenom kafiću.. izuzev ako se taj ćeif veže za nekoga, tad je to više pitanje druženja negoli samog ispijanja kafe negdje.
Iz nekog dosadašnjeg iskustva glasni ljudi, egotriperi i jajakalice su najveći šupljikati koje sam srela.
Al ono, možda sam na krivo nasađena.
Nda, nedjelja je.. a odličan je vikend iza mene pa sam malčice nepovezana.

[Andain]

Istina jeste, taj period karakterizira opća zbunjenost pod maskom neke sigurnosti i bitnosti. Meni su bar maske bila pokušaj uklapanja u sredinu koja me nikad nije odbacivala, već se ja nisam osjećala da joj pripadam.

Nicely put.

[slapa]

Nemam potrebu biti glasna ali mislim da barem podsvjesno volim biti viđena. To sudim po svojoj tendenciji da izgledam drugačije od ostalih.

Najbolje znam i volim funkcionirati sama.

Bez beda odem sama u kino, šoping, na kavu, večeru, landranje gradom. Nerijetko mi to i odgovara više nego društvo...
Koncert mi već pomalo traži društvo...

Do društvene dinamike oko mene i toga da sam glavna u društvu mi je sve manje stalo što sam starija. Sve sam veći introvert ali ne iz nesnalaženja ili straha/srama nego jer mi odgovara tako promatrati ljude sa strane i ne biti uključena u dinamiku toga što se događa. Jasno, to ovisi i o društvu.

[Afrodita]

Nekako što sam starija više volim veći dio vremena provoditi sama ..uz knjigu, muziku, film ... u kinu ili na koncertu nikad nisam bila sama...nije mi to jednostavno gušt... izlaziti na kave jednostavno nemam potrebe ..to mi je naporno pogotovo uvijek s istim ljudima slušati iste prežvakane priče... rađe upoznajem nove ljude ..nove destinacije... šoping isto najrađe obavljam sama ili s dragom ..zamara me inače zujanje po šoping centrima i pregledavanje svih mogućih odjela

[peronospora]

e vis, u kazaliste ili u soping volim otici sama, ali glupo bi mi bilo ic recimo solo u mediku. za kafic i restoran isto trebam ljude. al morala bih pokusat pocet jest solo vani, fakat nema smisla da odvlacim ljude jesti a njima se recimo ne jede. u kinu nisam bila solo al vis, bas bih i mogla. samo mi se bas nis ne gleda

[Biseksualna Lezbijka]

Ekstrovert sam, volim ljude i druženja s istima. Uvijek možeš čuti nešto novo i zanimljivo. Od nekih čak nešto i naučiš. Ako ništa dobiješ uvid u različite načine funkcioniranja.
Naravno, ako se okružiš zanimljivim ljudima.
Isto tako se znam povuć u sebe, ne javljat se nikom danima i biti sama sa sobom. Kupaona mi je najdraže mjesto za biti sama.
Ignorirat ćemo za sada činjenicu da redovito doijem po nosu zašto to radim, di sam i koji k se događa...

Na mjesta na koja želim ići, nije mi problem ići i sama (kino, kazalište, vožnja biciklom, kava). To činim zbog svog zadovoljstva.
Ako imam s nekim podijeliti to zadovoljstvo i lijepe trenutke - super. Ukoliko nemam - idem sama.
Što se tiče izlaska van, tu ne vidim smisao ići sama. Van idem kad mi je do druženja i ekipe.
Popiti cugu i plesati nije nešto što mi je zanimljivo u tolikoj mjeri da bih to sama išla raditi.
I smatram se savršeno normalnom.

što je manja samodostatnost nekog pojedinca to je često grupiraniji sa sličnima, rijetko ‘’nastupa’’ solo, i posljedično, često glasnije želi ostaviti (drugačiji) dojam.

Ne znam zašto, ali BBB su mi pali na pamet. :asocijacije:

[gigiONlajna]

http://www.huffingtonpost.com/scott-bar ... p00000009]

zanimljiv je dio o 2 različita lica narcizma....

you're probably wondering if you're secretly a hypersensitive covert narcissist masquerading as a sensitive introvert

[Andain]

Ja bih osobno rekla da tu sigurno nešto ima, u smislu da su super osjetljive osobe (generalno i lako uvredljive i sitničave) one sa sigurnom dozom narcizma u sebi, pitanje je mjere te osjetljivosti valjda, kao i kod sveg, al nisu nužno svi introverti hiperosjetljivi..

[Ooh]

za ovakve teme je bolje citati knjige, nego razmisljati o tom.