Temjanika je najdraže mi vino. Bijelo, nježno, svježe kao ljetni povjetarac pored jezera. Kao kišica kojoj dopuštaš da te svu potopi
Malvazija... mmm malvazija... ne mogu prestat mislit na nju. Dogodila mi se ovog ljeta: nije to bilo wine tasting, to je bio poljubac.
Sudbinski, tajni, noćni, mistični... a noć topla, komotna, u pravoj veličini, kao omiljena košulja, sa botunima od zvi(je)zda...
A ona... bila je meka na usnama i klizila sve dublje i dublje... čak mi je i bežičnog mjeseca spustila u čašu samo da bi me zadržala što duže... o, kako me zadržala. Kako me samo zadržala. Drži me.
Moram sad pauzirati. Prije nego pređem na crno, that is.
Andain, krasne li teme

cin cin!