dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

[Little N]

Basta bila neki dan, kao sugestija sto obavezno posjetiti zbog neodoljivog in/eksterijera, na nekoj stranici o dizajnu.
I bas gledam detalje i uzdisem onako sjetno.
Moram ic cim zatopli, moram zenu odvest..

[zwarte paard]

meni je sve nesto u glavi da bih trebala tu i tamo postat neki maleni detalj bga. i sve rekoh tripozno je napisati, kako imam feeling da bi neka mogla doci, pa da malo prenesem komadic nekih finih stvarcica koje treba dozivjeti, a ne samo turisticki preletjeti.

http://www.serbiawonderland.com/sr ako vec dolazis pogleda program nekako eto, looođikno


https://plus.google.com/114997060564961 ... hl=sr-Latn jedno od gay friendly mjesta na dorcolu...stari dio grada. cisto info...

idiott , kao neko kultno mjesto. magda janjic je netko tko pusta mjuzu. jos ne posjetih... alitreba znati za njega.

http://arhiva.24sata.rs/objekat/Klub/idiott/202.phtml

a saaada nessseto poseebno, zesca elektronika kafana stara srpska kuca.

http://www.starasrpskakuca.com/galerija.html

oni su malo skuplji, nisu dosano brendirani, iako za mene je pretjerano. jedna je od rijetkih kafana koja je jos kafana i to se vidi po gostima. prije je bilo normalno ici nedjeljom na rucak u kafanu. i neki ljudi koji taj ritual nisu prekinuli jos uvijek idu u tu kafanu. pristojno je mjesto. nije svaka kafana ista, ima ih more, ali malo koja skuplja kafanske ljude. jednom prilikom vidjeh sestru usnie redzepove. sjedila je sa "svoim coekom" narucili su neku pjesmu i zaljubjeno se gledali i pjevali je. imaju oko 70 godina. poslije su nam objasnili da je to njihova pjesma. pala sam na guzicu koliko je to bilo lijepo.

imaju ok hranu koliko prijetih, ali mozda ima boljih po tom pitanju...to cu kada se sjetim zapisati

dosta za sada

[zwarte paard]

Basta bila neki dan, kao sugestija sto obavezno posjetiti zbog neodoljivog in/eksterijera, na nekoj stranici o dizajnu.
I bas gledam detalje i uzdisem onako sjetno.
Moram ic cim zatopli, moram zenu odvest..

e, ali ima jos nesto, ima malo prizvuk onih raspadnutih mjesta, jer jeste raspadnuto, ali je jako zanimljivo...

tocnije, zgrada kao da ce se srusit, pa ono, da ne bude mozda malo razocaranja. poluraspad fancy kjuuut.

[zwarte paard]

jedan maleni detaljcic bga


trg nikole pasica je blizu zgrade skupstine. s njega se dolazi u bezistan.

NA mestu gde se od 1870. godine nalazio hotel "Pariz", posle Drugog svetskog rata, u samom srcu prestonice, u pasažu koji spaja Trg Nikole Pašića i Terazije, projektovan je i sagrađen Bezistan, sa idejom da prolaz bude kulturni i turistički centar Beograda.

saljem ti fotkice dvije skulpture..bile su mi lijepe.

druga fotkica je pogled na zgradu skupstine koja je nocu velicanstvena, a ljeto sve krcato ljudima. nikola pasic je bio predsjednik vlade SHS.
http://postimg.org/gallery/1hugi5ljk/793253a9/

http://postimg.org/image/ot73jrbrt/

zarin aleksandar.

http://www.skulpture-srbija.com/skulptu ... ljkom-834/

steta je doci u bg prije nego se malo spremis...krcat je slojevima...

kada otvoris fotkicu na kojoj je nikola pasic, u pozadini je zgrada dodam sindkikata...tu se odrzavaju koncerti i razna zbivanja. s lijeve strane, gdje vidis kafice, imas ulaz u zgradu, a na 5 ili 7 katu je kafic s velikom terasom i lijepi pogledom. samo sto kada udjes ulazis u socijalistickiu zgradu i nema nikakvih oznaka. kada pomislis da si se izgubila i da je sve spooky, na pravom si mjestu...hodas hodnikom i naici ces na kafic tu su ok svirke i gay je friendly. sinermman klub. iako se zove klub vise je kafic...

cisto malo...

i da imam golubicu na balkonu, koja je napravila gnijezdo u pitaru gdje sam trebala presaditi ruzu bez imena. polegla je jaja na kojima lezi. bila su dva sada je samo jedno. nazvala sam je simunka. volim je ali ne smjeem na balkon da je ne plasim...kako bi mogla lezati na jajima, tj. jajetu.
nemamo kozlčice, ali bi trebalo da budu golubi tj golub.

da li je moguce da je neka ptica dosla i pojela jaje...da li gavranovi jedu golubovima jaja?

cisto da znas da pored marka imamo i golubicu simunku...

[zwarte paard]

zenn, kriticno zabusavas u temi...


gdje si nestala?

man se tih knjiga...hajd malo ekkksn...

dosadno mi je...

[zenia]

Pa kad ste zaspamale temu ti i ona tvoja udvarača. Nisam se htjela
gurati dok gugućete ovdje

[zwarte paard]

zenijo, JEL se sjecas ti zasto sam na crolu opet, ma koliko da opet laprdam ...

ne nestaj...

pricice, crtezi, pjesmice...

nece se ponoviti ovakvi prodori vise....nisu kontruktivni...nije tako niti trebalo biti, ali eto...nema veze...jos jedan dokaz da cak i simulacija muvanja vodi destruktivnosti bajkovitisti.
negdje mi je to zvonilo u glavi...ali sada je na uvid...

svaki sirovi pristup je u stvari unistenje nijansi, a bez nijansi je surovost zagarantirana, kao i besmisao.

stoga vratimo se normali...


vrana kupi jaja golubova i odnijela je izgleda jedno, moja golubica simunka vise ne lezi na jednom jajetu. dodje, bude kratko i ode. zbog toga se osjecam ruzno u nelagodno. dok su se ptice tukle, ja sam mislila dasu se nesto pocerupale onako. nemam iskustva s pticama na balkonu, racunam da su slobodne i divlje. nije mi palo na pamet da se trebam umjesati, kao kada vuk davi janje, a princip je isti. tada je vrana odnosila jaje golubu i sada nece biti malenih golubova. to me muci :/

i ruza je uvenula... mislim da je mogu pokusati rehabilitirati- jadna... (sa mnom)

[teddybear]

Zen ja sam se odavde povukla sad ju maltretiram na pp

Nece me idalje..nikako..ali ja odustati necu

A vas pustam tu da se zabavljate

[zwarte paard]

sta je s ucenjem= JEL:D gotovo vise?

rokovi i studiranje uzimaju zivot za dzaba ljudima.

nabaci makar neku vjesticu i btw sto je s tom fotkom marka da ga vidim potrudi se malo

marko u setnji

s plafona preko prozora,
duzinom niti,
marko se uspio zenijinom pogledu skriti.

i mrdnuo je malo za suncanih dana,
protegnuti noge van stana.

nema kokosaka- nema brige
nema straha, ima igre.

igrao se tako,
s jedne grancice na drugu,
prelazio lako.

napravio onako par mreza,
cisto da se malo zeza.
razlicitih motiva,
da provjeri da li mu je kreativnost ziva.

ikada padnu kapi rose,
da se mreza svjetluca,
kada se nece zadrzati van stana dugo da smaze nekog upetljanog kukca.

i svako najtopliji cosak domom zove,
pa se marko vratio u cosak zenijine sobe snivati snove.

postoje neke niti koje se ne mogu skriti,
nekakve mreze u koje se uveze...
ali nisu lanci niti okovi strasni...
to su planovi ljubavi vazni.

i kada je naisao na zatvoren prozor,
cekao je marko, da grane sunce jako..
pa da otvori prozore i prozraci sobu
da pod plafon opet pobjegne nebeskom svodu,

[zwarte paard]

Zen ja sam se odavde povukla sad ju maltretiram na pp

Nece me idalje..nikako..ali ja odustati necu

A vas pustam tu da se zabavljate

dooosta...bajke su u krizi...prestani.

[teddybear]

Hahahhahahhahah

Eto..nece i gotovo..dobro..odustajem..

[zwarte paard]

A ha ha...valjam se od smijeha.
I dosadna si s ppovima, ne salji vise.

Prvo mi se ucinilo da nemas problema, a sada kuzim da te se ne moze otarasiti.

Vec vidjeno....jos jednu poruku mi posalji inace, a kamoli slicnog sadrzaja...zapikirat cu te za jebanje majke.

Trebala si svirati, a ne srati. Mada sve je ocitije da pojma nemas...pa ne znam kako da ti drugacije kazem nego odjebi.


dooooooobro jutro zen..izvini ako je to netko koga znas...

[omnia]

Cure, jest da je ova tema sama po sebi off, ali nemojte si prijetit i pripazite malo na rječnik

[Yeci]

Proljeće je. Yay.

[zenia]

dooooooobro jutro zen..izvini ako je to netko koga znas...

Nemam pojma tko je dotična. Ali bilo bi lijepo da tu dramicu uklonite odavde. Ako već imate neki love-hate odnos
i šta ti ja znam, ima i drugih tema.
Ova jest granično offtopična, ali ima ipak neku drugu svrhu. Ovdje žive mravi, paukovi, vještice i drveće. Ne histerične lezbe.


Marko je misteriozno nestao
Ne viđam ga već danima.
Nadam se da je našao neku zgodnu paučicu.

[Little N]

Nadam se da ti nije usao u usta kao sto to statistika sugerira o.O

[zenia]

Noup ja preferiram muhe.

[zwarte paard]

aman nemam pojma tko je to? kakva drama, ja se zajebavala...mozda se netko sveti...jbga, pacijenti su zajebana stvarcica.

ne brini kada ova odjebe... sve ce biti 5. mirno more, da ne kazem bonaca. zasto ljudi uzimaju nickove koji su krivi? nc, nc...

neka pizdi...sto ima veze? nemam pojma mozda je netko od prije s kim se nisam htjela kresnuti, neka pacenicka dusa koja se sveti...nikad ne znas. znas kako je to u glavama ludjaka, nadju razlog za bolesne naume i kada ga nema...a onda ti se nakace i jebu li ga jebu...
e to ti je to...to se sada zbiva.

nisam ti rekla lijepu vijest. skuzila sam da mogu napraviti slikovnicu...

samo imamo problem..

nema marka...a taman sam imala u glavi pjesmice za njega i to u poglavljima. trebalo je da nacrtas marka dok silazi niz nit prozora ili nesto...

ali mozemo po uzoru na marka smisliti pauka i da napisem nesto, a ti crtas...kao slikovnicu...ako je marko preminuo da mu posvetimo...

drugi problem..da, vrana je odnijela jaje i golubica ne lezi na ovom preostalom- nema golupcica i tu su isto pricie koje su se muvale po glavi izgubile smisao...

sada...pitanje. da li mogu ove fotke koje si napravila dobiti na mail kako bi ih uoblicila, napisala pricice i mozda uradile nesto sto se zove fotoalbum, ali kao slikovnica kada za to dodje vrijeme.

bas zelim da napravimo nesto konkretno.

radit cu ovo sto imam za sebe, ali htjela bih da npr. s tvojim crtezima napravim nesto...pa da dobijes na ruke.

nekako mi to prolazi glavom...jos cu se raspitati za opcije printanja i tih stvari... ali ja sada imam potrebu da neka naca slikovnica bude gotova u jednom ili dva primjerka, prvo da vidimo da li nam se svidja, a drugo da ako nam se svidja bude nesto sto mozemo pokloniti ljudima koje volimo.

kao kada imas neki proizvod koji radis, dobar prsut , sir i rakiju ili vino...i onda kada poklonis dajes produkt svog rada.

mislim da bi to bilo jako lijepo...pa ako si za...saaaa mislis?

uopce nemam u glavi dokle smo stigle...

p.s. stvarno ne brini...ja sam bas raspolozena za lijepo


i cu nam pisem o lezbejskom proljecu u bgu koje je sada ovih dana i fotkam...

[JaNNa]

Oh, što se ovdje desi po bogu? od virtualnih ovca došle prave... meni ovo sve baca na Amor kompleks...
Kae s dramom? sjaši i s topica i s nje ako te boli kurac...

OT.
Nego, vidjeh "Fotkam", pa se moram pohvalit konačnim odabirom - aha!
jel oke? 18-55 bi uzela za start...

[zwarte paard]

i btw...meni je danas sretan dan...pred nosom sam policajcu presla na crvenom. nisam skuzila da stoji pored mene. kolegica ga je skuzila ona je ostala stajati, ali ja zapicila i sto kada sam krenula, nisam se htjela vracati.

onaj lik koji je vikao" zasto prelazis na crvenom?"- je bio policajac. provalila sam u tom famoznom okretu prema kolegici, sva u cudu sto je ostala kada imamo taman vremena za preci dok automobili s lijeve strane ne krenu.

"Sada me cekaj tu". i tako sam ja cekala da me pita kuda ja to zurim...a ja mu nisam mogla objasniti da je ne zurim, samo ne voli besmisao...ako nitko ne ide, moze se preci. nemam joj 1000 godina da mi treba 50 da predjem 5 metara. ali jbga policajac, ne mouzes objasniti...pa sam mu rekla da ne zurim nego kada sam vec krenula, bilo mi je glupo stajati.
pitao me da li imam viska para dok se usput i nabacivao. i da imam, nemam...

tako da danas sam zaradila 5 000 dinara jer nisam dobila kaznu, ne zato sto je policajac glup, jako je lijepo obrijan, cist i mirisi, nego zato sto mi se nabacivao.

sada imam opravdanje za potrositi pare na pizdarije

a slusaj ovu pricu. vozila se rodica nekim autotransportom koji voze kordunasi. prije nego su postali vozaci autobusa, radili su u pogrebnom i prevozili mrtvace. bila jednom jedna baka koja je umrla i trebalo je prevesti iz srbije u hrvatsku, a baka nije imala papire. stoga su se prevoznici dosjetili da je zamotaju u tepih i takoprevezu preko granice.
to su ucinili, medjutim na putu su napravili pauzu i dok su malo odmarali netko je je ukrao tepih sa pak tregera skupa s babom..
znam da je prica morbidna, ali brate to niti ja ne bih mogla izmisliti i ne mogu zamisliti.

i znam da ide sve gore ova tema, ali jbga...i zao mi je bake...uzas, ali ja sam odvalila kada sam cula. zamisli da ukrades nekom tepih a unutra mrtva baba... brate to je bas hit... mislim da cu napraviti neku pricicu o tom...


--------------------
ajme hoce li ova nestati vise...samo jos ovo...samo joj ono...i tako do besvijesti...

da li bas stalno moram biti dobre i uvidjajne volje...pih...a dan je bas lijep.

[zwarte paard]

Oh, što se ovdje desi po bogu? od virtualnih ovca došle prave... meni ovo sve baca na Amor kompleks...
Kae s dramom? sjaši i s topica i s nje ako te boli kurac...

OT.
Nego, vidjeh "Fotkam", pa se moram pohvalit konačnim odabirom - aha!
jel oke? 18-55 bi uzela za start...

to je zato sto smo zapustile rajanu...kazna bozja...grom s neba...kurac bonaca...

aparat...posudila sam sluzbeni i sada te lagano mrzim jer imas aparat. nista osobno, ali neka se zna...

moram ici u stan jer sam zaboravila sluizbeni aparat, a kolegama treba...bojim se da nemam volje za gledati TVOJ aparat i diskutirati o njemu sto ne znaci da nisam sretna sto ga imas /ces imati, samo te eto sada nekako ne mogu svariti s aparatom...i nemoj se u mojoj blizini ikada ikada setati s njim , jer cu ti ga ukrasti

mozda se hvalis krivoj osobi...ali kako ljudi koji kradu tepihe nalaze mrtve babe, sto ce se meni desiti ako ti ukradem aparat? ne znam, mozda se i predomislim..

kako god, kada se scooliram...postanem nezavidna i kazem "mogu ja to" otvorit cu link" i poslije toga preci na visi nivo duhovnog razvioja, necu te sesjetiti dok sljocam s raspadom i bogujem jer s tim cudom ne mogu napraviti nista

----------

stvarno je vrijeme za vile i vilenjake...prije pmsa

[JaNNa]

aj, ja.. neka ti bude... čim nisi ni 18-55 komentirala vjerojatno je puno sati... uzet ću taj kit. valjda će mi bit dosta..

kad smislite kako da nacrtam zmajeve od Daenerys javite mi...

[zenia]

Ovako

[JaNNa]

oke, ali mi trebaju koraci - kao što sam ih s ofcom dobila...

[zenia]

Ah ček moram prvo sama skontati kak da složim zmaja od Daenerys.
To nije baš lako ko ofca.
Ako fakat trebaš crtati zmaja, a ok ti je da izgleda ko ova slikica gore, onda odi na google nađi nekog simpatičnog i
naprosto ga precrtaj. Ti dječji zmajčeki imaju debele linije, precrtaj ih par da skužiš proporcije
i moći ćeš dosta brzo napraviti svog.

Ako baš želiš pravog lijepog zmaja, možeš početi s nečijim čistim crtežom, precrtati par puta da dobiješ osjećaj prostora i onda se igraj.
Ovak neš:

http://fc05.deviantart.net/fs6/i/2005/1 ... Ookami.jpg

http://mewarnai.us/images/138213-dragon-drawings.jpg


S vremenom stekneš osjećaj kako da to nacrtaš pa možeš složiti nešto iz svoje glave.

[zwarte paard]

aj, ja.. neka ti bude... čim nisi ni 18-55 komentirala vjerojatno je puno sati... uzet ću taj kit. valjda će mi bit dosta..

kad smislite kako da nacrtam zmajeve od Daenerys javite mi...

procitala sam klit...jesus...

ne zelim se praviti pametna, ne znam sto ti savjetovati. vec neko vrijeme, ako fotkam fotkam s cim stignem. meni je aparat samo sredstvo i tehnicki dio me zamara. koliko para toliko muzike.
poznanik je napravio izlozbu fotografija koje radi tako sto probusi limenku, u nju stavi fotoosjetljivi papir i eksponira tipa 24 h.tada sam shvatila da sva opterecenost tehnickim je pretjerana i sluzi nabrijavanju radi potrosnje. opusteno...nadji nekoga tko ima opremu i probaj sve objektive redom, vidi koji ti lezi. za tu sam varijantu. pazi samo da ti se ne desi da imas aparat, a da ne mozes fotkati.

inace sve objektive redom mozes probati u trgovini fotoopreme vidi sto ti lezi.


crtati ne znam, ali mi je bezveze sto trazis savjete,a nista ne postas. mislim da je to bezobrazno.


znas slikati, a pravis se mutava...nekako nije fora... ali dooooobro...


zen nista o slikovnici. sto mislis, da-ne. kako dises po tom pitanju?

[zenia]

Zen je malo uknap s vremenom što se tiče crtanja.
Najbolje ću odfunkcionirati ako mi doslovno zadaš listu.
Nekoliko stvari koje treba nacrtati.
Jer već sam pogubljena u moru ideja, treba mi jasniji pravac.
Kad znam što trebam napraviti onda lakše nađem vremena da to i napravim.

Odaberi nekoliko stvari koje želiš da odradimo uskoro.
Daj mi ukratko opis onoga što želiš vidjeti i ja ću nacrtati što već mogu.

Ja bih stavila prvo fokus na to slikovnicu. Zadaj mi par scena koje su tebi u glavi za tu priču
pa ću ja vidjeti što će ispasti na papiru.
Pa ćemo krenuti odatle i vidjeti kud to ide.

Inače ja sam ti solidna skroz s programima za grafičku obradu pa bi se to u finišu moglo složiti stvarno u neku kao slikovnicu.
Ali to kad dođe vrijeme.

Zasad mi daj scene, ja ću crtati, a ti složi priču.

[zwarte paard]

djecak i mjesec je na cekanju.

sada se ne mogu niti ja sjetiti sto smo bile zacrtale...sjecam se onog lijepog crteza s puno plaave boje on ide u slikovnicu, ako dopustis ali znam da dosta toga jos treba raditi.

pricica je tu negdje u temi, pa mozes vidjeti koje motive bi radila. odredi sama kako vidis. tu vec imas dosta posla.

znas da ne ide po odluci crtanje, ne siliti. mogu uzeti samo taj jedan crtez, mogao bi biti dovoljan.

pricica o orahu, vec imamo koji crtez...

ostalih se ne sjecam.

ok, bit cu jasna. ali treba mi da se saberem, pa cu ti sve do u crtu objasniti.

s tim da...ne volim kopati po starom, pa cemo nabaciti nesto mozda novo. ne valja raditi sa zaostacima....

jos je i meni ta ideja sa slikovnicom najednom pala s marsa, pa se ne snalazim...bitno da je tu, pa cemo polako.

ako ti se radi...uzmi pricicu djecak imjesec, pa vidi sto mozes, ako mozes, neka bude prva na zubu.

------------------


mala croli je zahtjevna meni u glavi, uopce ne znam kako ces se s njom snaci... za crtanje ce biti pakao. bas, bas. medjutim s obzirom da je za crol...to mora biti napravljeno najbolje moguce. i ona ce ici zasebno u print.

--------------------------

da se ne gubimo hajmo djecaka i mjeseca razrjesiti, mislim da smo negdje s njim pocele. uzmi procitaj i crtaj sto vidis...tako je teze, ali ces se bolje izraziti. bolje nego da ti kazem koji dio tocno da crtas. to ce raditi i prijateljica, ali me zanima kako ti vidis...

a za opustajuce crtanje, dobijes neku rimu, onako bezveze...s nekim zivotinjama ili pcelicama...nesto novo...ne znam kako je kod tebe, ali meni dosta dragih ljudi vec ima klince i jednostavno je vrijeme da radim slikovnice...a ove nove me toliko nerviraju da jednostavno mislim da moram napraviti slikovnice za djecu. za poklone...u stomaku mi je...i hoce van...

[zwarte paard]

evo ti jos jednom pricica, da ne trazis.
pa kada budes smatrala da si je zavrsila vici, postaj

RASCISCAVANJE

Djecak i mjesec

„Cujem da netko hoda mama“
„Pssst, da nas ne cuje. Tiho disi.“
Tako su sklupcani u grmu zecevi cekali da djecak prodje. Narednih veceri nisu morali strahovati, znali su da je to djecak koji ide Mjesecu.
Zbog njega je Mjesec poceo zalaziti u dan da sa Suncem dijeli nebo na koji sat. Nisu u svadji, ali se zna tko vodi glavnu rijec nocu, a tko danju? Mjesec je bio nestrpljiv, nije mogao cekati da Sunce ode svojim putem, islo je presporo. Zato nekada vidimo Sunce i mjesec zajedno na nebu. Bio jednom jedan mjesec i bio jednom jedan djecak. Bio jednom jedan mjesec i jos uvijek jeste, a djecak je morao odzivjeti svoj zivot. Mjeseceve rupe u koje nisu prodirale zrake Suce punila su djecakova pitanja, a smijeh je ispravljao mjeseceve bore. Proslijedjivao je svjetlost i onda kada je bilo najoblacnije da djecak ne bi bio tuzan zato sto ne vidi mjesec. Najgusci oblaci su cinili ustupke samo za par snopova svjetlosti kojima bi preletio preko njegovog lica tek toliko da mu se javi. Drugacije djecak nije zelio ici na pocinak.
„Sto si radio dok me nije bilo?“ upita mjesec djecaka.
„ Doruckovao sam, isao u skolu, uradio domaci zadatak i naucio brojati do deset. Hoces da te naucim?“
„Stani.“-prekinu ga mjesec. „Sta da radim sa brojanjem? Zasto da to znam?“
„Sto si ti radio danas?“-upita djecak.
Mjesec se zamisli ne znajuci sto da odgovori.
„Setao sam, ja samo setam. Otkako za sebe znam, polagano. „
„Cemu to sluzi?“-upita djecak.
„ Ne znam.“
„Zasto onda setas?“
„Ne znam. Setam u krug.“
„Znas li koliko je dug taj krug?“
„Ne znam.“
„Eto vidis da trebas znati brojati“-rece mu djecak i nauci ga brojati do deset. „Toliko je dug taj krug.“
Tko god ga je nakon toga pitao koliko je dug krug kojim hoda presao, odgovarao je: „Deset“. Da je znao brojati vise odgovorio bi vjerovatno slicno covjeku koji odgovara na pitanje leptiru kada je rodjen? Pravi odgovor za leptira bi bio „Jucer“. Tako bi i mjesec odgovarao ljudima “moj krug je dugacak do deset.“ Drugacije niti leptir niti covjek ne bi mogli ista razumjeti. Ovako su barem mogli imati predodzbu u svojim mjerama, krivu doduse, ali u okviru svojih mogucnosti jedinu doseznu.
Billo je jasno mjesecu da ce se djecak brzo mijenjati, da ce zivjeti u zabludi vecinu svoga zivota uceci stvari poput brojanja, ali da ce u svemiru ljudi biti poprilicno uvjeren da je nesto naucio, da je nesto postigao i istinski saznao.
Kada bi svi zaspali, djecak bi se iskradao kroz prozor, lagano bi stopalima dotaknuo pod, otvorio vrata dvorista, javio se psu tiho sapcuci njegovo ime da ne pocne lajati i lajanjem ne probudi ostale. Carobnije trenutke od trenutaka s mjesecem nije poznavao. Vecernji pohodi su ga vukli ovisnocu. Bilo bi tesko docekati da se mjesec vrati s puta svaki dan.
„Vidis da sam veceras svjetliji? Obasjao sam put planinarima i zahvalili su mi. Bilo je to daleko odavde, ali moje svjetlo su i ljudi. Zelim da siris svjetlo dajuci ga nekom. Siris ga u sebi i dajes ga, nekad meni, nekda nekom drugom. Veci sam, ali to sto si manji ne znaci da ne trebas raditi isto sto i ja. Svatko treba dati najvise sto moze.“
„Sto vredi sto si sada svjetliji kada se plasim da ces nestati. Prvo budes skroz okrugao, zatim se smanjujes. Nekad se bojim pogledati na nebo u strahu da te vise nece biti. Zasto se smanjujes?
„Uvijek sam isti.“ zacudjeno rece mjesec.
„Nisi, nemoj tako puno hodati, to te umori pa se smanjujes“- rece djecak.
„Uvijek sam isti, otkako za sebe znam ovoliki sam.“
„Nisi, nekada previse svijetlis i hodas. Onda dodjes k meni , jedva te ima i slabo vidim put. Sto mi vredi sto si pomogao drugima, kada se ja zbog toga bojim da ces nestati, ne vidim put i sto vrijedi kada naudis sebi?“
Za sve postoji prvi puta, tako je mjesec prvi puta vidio sebe u ocima djecaka. Vidio je sebe okruglog, polovicnog, manjeg i vidio je da je nekome puno veci u ocima nego sto je bio. Necije malene oci prosirile su mjesec. I briga moze siriti ljubav, naucio je mjesec, ali je vidio da je stvarno nekada pun, nekada polovican, nekada manji i od toga. Zapitao se da li je djecak u pravu?

„Moram svjetliti svima, kao sto moram hodati. Samo cinim. Tako i ti. Ne misli koliko kosta, samo cini dobro. Uvijek ce te ostati dovoljno da te netko oporavi i, da se nesebicno da. Ne krivi me, samo shvati da sam ja mjesec i da su tvoji strahovi uzaludni. Kada volis strahovi su uzaludni, iako se tada bude.“-rece mjesec djecaku.
„U tvojim ocima vidim sebe, vidim kako me vidis. To sam ja, ali to nisam ja. Skoro ces traziti objasnjenja. Moja ti nece biti dovoljno dobra. Vi ljudi u sebi imate predjele koji se otkrivaju kako starite. To nas razdvaja. Imas objasnjenja i pitanja na koja ti ne znam odgovoriti. Ne mogu ti cak rasvjetliti taj put. Mjesec vidi samo ono sto je vani. Trebat ces nove prijatelje. Tvoj jedini put vise nece biti ovaj na kome sada stojis. Nesto drugo ce te jace vuci nego k meni. Na svakom putu vazno je da se covjek s nekim susretne. Ja moram svojom stazom ti svojom. Vidio sam ljude kako zive i prije nego se rastanemo zelim ti reci ovo:

Postoje nakaze sto ce da nagaze
Kada te najvise boli.
Postoje strahovi,
Opojni makovi,
Djeluju kada volis.
Postoje zamke za mene lake,
A tebi su tako teske.
Ja nebom plovim,
A ti kroz zivot moras samo pjeske.“
Sva protivljenja djecaka nisu mogla odgoditi rastanak. Kako place djecak koji se rastaje s prijateljem ne treba niti zamisljati. Mjesec se spustio s neba da poljubi djecaka, a djecak je uplakan zgrabio mjesec i zagrlio najace stoje mogao:
„Nemoj me ostaviti, ti si moj prijatelj. Ne volim nikog kao tebe.“
„Ne ostavljam te, rece mjesec. Vidjet ces jednog dana. Odrastanje boli, tako je to s vama ljudima, odrastate kada vam umiru bljiznji, kada vas izdaju oni kojima ste vjerovali, kada nemate sto jesti. To je vas svijet. Moras njime proci, a ja...ja cu da te gledam. I kada ti je tesko, samo pogledaj k meni. Gledaj me i sve ce nestati na koji trenutak. Taman toliko da malo odmoris. Nekada mi se cini da imate glave vece od mene. Kao sto mjesec mora da seta, tako covjek mora da odraste.“- rece mjesec djecaku.
Stajali su mjesec i djecak citavu noc u zagrljaju, dok god mjesec nije morao u pohode. Tuzno je djecak mahao da isprati mjesec i danima je dolazio da ga pozdravi, ali je on ostajao daleko na nebu.
Samo jos jednom mu je viknuo. „Ne dolazi vise, idi juri znanje, jednom cemo mu se zajedno smijati.“
Djecak je bio poslusan mjesecu. Prestao je dolaziti i ucio je vise i vise i vise. Ucio je najvise sto je mogao, samo zato da se jednom smije sa mjesecem. Nije znao koliko ce to trajati. Nije niti je slutio da je to dugo dovoljno da ga skoro zaboravi.
Djecaci kojima je mjesec bio prijatelj su mahom neobicni. Kao da imaju neku tajnu koju ne skrivaju, samo je nerazumljiva, zagonetni su. U potrazi za stalnom avanturom, za stalnim kretanjem, kao da su ljuti sto ih je mjesec ostavio pa su jos pustolovniji na svojim stazama. Doista su se stvorili predjeli, doista je odrastao, mada nije se mogao naviknuti na to da se ljudi nikada nisu okupali mjesecinom. Nikada nisu sjene oblaka na putu nazivali prljavim lokvama, a prolazak kroz svjetle predjele puta nocu uranjanjem u mjesecinu. Nisu osjetili te prelaze u stomaku poput skakljanja paunovog perja. Zaljubljenost koja nije vezana za drugo ljudsko bice, nego za nesto lijepo i dobro- za mjesec. Neki nikada nisu shvatili da im je mjesec prijatelj koji dira nutrinu smijehom, ne plahim, nego zivim veseljem. Otkrio je tugu tek nakon sto su se rastali, ne samo rastankom nego siromastvom mnogih ljudi. S njima se mogao razumjeti kao s leptirima kojima je morao objasniti kada se rodio, prevodeci u mjere skucenijeg svijeta da ih ne obeshrabri.
„Biti nekada istinski voljenim, znaci da ces voljeti vise one koji ne mogu voljeti jednako jako kao onaj tko je istinski voljeo. Kada te netko istinski voli, oplemeni te neograniceno pa si poslije proklet u svojoj samoci, jer su svi intenziteti i nacini voljenja drugih slabi. Samo se dajes, a kao ostatak imas neku samocu neuzvracenosti. Kada te mjesec voli jednom nedodiriv si necijim voljenjem u samoci, a toliko si plemenit da i kada najmanje volis, jos uvijek si ispred svih. „-zapisao je ovo u svojoj zreloj dobi.
Rekli bi mu da jelud nakon slicnih izjava, ali nekada bi mu rekli da iz njega nesto sija, cudnovatom hladnocom iako ugodno. Neki ljudi ipak imaju smisao za mjesec bez da su s njim pricali i bez da to znaju. I to je bilo utjesno.
Da je razgovarao s mjesecem o svojim spoznajama u najvecim naletima snage, posvadjali bi se. Covjek je covjek, mjesec je to znao, zato se morao pozdraviti s djecakom kada su se javili pozivi ljudskog svijeta. Mjeseceva svjetlost nije bila objasnjenje. Ona je samo bila na njegovom licu. Trebao je objasnejnje sto je mjeseceva svjetlost, ono koje je razumio, ne svjetlo koje mu je mjesec davao. Ne obasnjenje koje bi mu mjesec dao, to bi ga obeshrabrilo, kao leptira spoznaja da prekratko traje u ljudskom trajanju. Osjecao bii se malim, premalim da zeli zivjeti punim plucima, da zeli pitati. Nekada se staze razdvajaju da bismo postigli najvise sto mozemo. Radoznalost u okviru ljudskih poimanja, koja je trazila odgovore u sferi razumljivog, dovela je do rastanka. Tek onda kada su ljudska poimanja bila besmislena jer mu se blizio kraj, smijao im se.
Starost ga je ucinila djetinjim. Zazelio se mjeseca, ne znanja o njemu. Zelio ga je zagrliti, ali ga je samo vidio sa zemlje. Sada je znao da mjesec nece nestati, da ce on nestati prije mjeseca. Da je uvijek okrugao bez obzira kako ga on vidi. Zadnjih dana, prije nego je nestao, nije razgovarao ni sam kim. U njegovim biljeskama ostalo je ovo:
„ Naci su put do mjeseca. Nece da se spusti desetljecima. Shvatio sam gdje smo se razdvojili, nisam se mogao smijati onome sto sam trebao otkriti. Sada kada sam otkrio smijem se jer mi ne vredi. Vredit ce drugima. Meni jos jedino vrijedi mjesec.“
Oci su mu se caktile. Ovaj puta nije iskakao kroz prozor. Nije imao psa. U nosnoj tisini mjesec se spustio po njega. Smijeh se sirio i zbunio nocne ptice. U toj ludosti mjesec je na trenutak postao djecak, a covjek mjesec. Tako je to kada se dvoje nadju u faljenju, isprepletu se toliko da se zamijene za mjesta. Svjetlio je covjek i svjetlio je mjesec. Zeceva odavno nije bilo u grmu. Toliko su nam razlicita trajanja, a toliko su vjecni trenuci srece i osobodjenja. Mali oslobode velike, veliki oslobode male i tome se jos smiju, jer su napokon shvate cari preplitanja i neosnovanost briga.

[zwarte paard]

trcanje po institucijama me stvarno cini gorom osobom.
skuci mi radost do poda...
i ostatak dana se usiljeno trudim biti dobra.

nesto se desi u hodniku nadrkanih ljudi,
zaraze me infekcijom bijesa.

i budem bjesna.

i budem svjesna.

i tom svijesti na njih jos vise bjesnim.

ne dirajte me dragi ljudi,
kada se vratim iz policije,
zovite policiju prije nego se potucem,
zovite psihijatra da mi da prave tablete.

objasnite mu,
nisam to ja,
to je institucija.

i pricajte umjesto mene,
jer u svom glasu cujem glas,
neke nadrkane zene iz cekaonice.

mogao bi i kokain i doza nikotina,
samo da sam kriva.

rasadnici mraka...
za kurac je institucija svaka.

da na njenom mjestu raste cvijece,
mnogima ne bi palili svijece.
da na njenom mjestu raste vrba,
i ja bih sada bila druga...

-------------------------------------------

nadrkanim ljudima u policijskoj upravi i sumornim cekacima...umjesto da rade party, oni sute, ne pricaju i mrmljaju u sebi neke paklene mantre proklinjanja..od ranog jutra.


sumorni cekaci

ispred vrata pogledom hvata,
pripremna za fazu rata,
sa maticarkom plave kose,
ili ih zubima kidaju ili im cokolade nose.

i koriste ih kao krpe,
da rjesavaju preko reda,
i kada udju preko reda,
opet ih netko kradom i popreko gleda.

cekaci, cekaci...
stekaci, stekaci.

maticari ili cekaci?
tko je u stvari jaci?

postoje li strane?
postoje li ljudi...
ili su ipak samo jedno- cekaci neumoljivo grubi.

ne valja drzava,
ne valja narod...
ne valja vreme,
ne valja prevoz,
ne valjaju sami sebi...

medju cekacima ne nice nista,
cekaci su stupovi stratista.

a bolnice tek,
cekacima su za mir lijek.
sravne ga sa zemljom i opet su na svom.
cekacima je nadrkanost dom.

gdje god je reda,
tamna strana balkana divlja...
a narodu to itekako prija.