dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

[zenia]

Ne znam dobro crtati žene.
Muči me to u životu. Nekako mogu ja potrefiti i njen oblik
lica i tijela i to, ali kao da joj ne znam udahnuti ono posebno,
zbog čega sam je primijetila.
Ova gore je jedna od rijetkih koja ima dušu.
Možda mi treba još prakse.
Ili naprosto trebam prestati misliti o crtama i točnosti.
Tko će ga znati?

Ja žalim za tim što ne znam pisati.
A volim pisati.
Imam problem što nijedna moja priča nema kraj.
Ne znam s tim krajevima.
Ne idu mi.
Imam fotografski um, uhvatim jedan trenutak, ščepam ga
dam mu život i onda to sve treba smisleno završiti.
E tu ja stanem.

[Ooh]

nisam sigurna sto se meni desilo sa crtanjem? nekda sam znala uzeti sliku i raditi po tom. bas me opustalo i ok bi ispalo. ali sada nema sanse da nacrtam svinju jbte, kamoli covjeka. ostalo mi je mucenje s npr portretima. pokusala sam nacrtati oca s fotorrafije i tek tada skuzila da to nije lako. konj moze ispasti drugaciji, a da bude lijep, ali covjek...fotografija je tu zahvalna dosta, samo sto ona zahtjeva drugi pristup. moras vidjeti osobu, doslovno vidjeti, upoznati i uhvatiti. to gledanje trosi. crtanjem mozes raditi bez prisutstva osobe. samo da je vidis. da nestane te nelagode uzmi koji privatan sat kod nekoga. vidjet ces da li mozes nauciti, ovako ce te samo izmuciti neznanje dali mozes ili ne. sama zahtjevnoje stvari ne mozes svladati. barem mislim. imam isto s gitarom. razumijemo se donekle, ali neke stvari moras nauciti. ako osjecas, i jasno vidis, samo je pitanje kojim putem to izraziti. sto ti najvise lezi.

a sto se prica tice. daj to sto imas, da ja vidim kako bih se snasla s tim? ne mora biti zavrsena. sta ima veze?


ja sam totalno ispala iz djecaka i mjeseca. prekinu me ova dama. bas je opaka kako sada da se vratim na bajku. ne smjemo vise ovo raditi

od mrava, lava, nadrogirane ovce, djecaka do dame i igranja sa nekom polupozudom. sada ce mi djecak biti nadrugiran, a mjesec napaljen. sve mi se zbrckalo...apsolutno. danas je prica trebala biti gotova btw...ali nista od toga.

[zenia]

Izbaci damu iz glave. Daj joj pjesmu ili pricu.
Meni je upalilo kad sam je nacrtala. Mhesecu daj vremena on
to zasluzuje. Ta prica ima potencijal, a ne zurimo nikud.
Poanta offa je opustanje i lutanje. Ne nerviraj se.
Sjeti me sutra da ti posaljem sliku druge tete. Ona nije dama
ona je cura. The girl. Mozda ti i ona da povod za pricu.

[Ooh]

pazi, meni su sada na lageru ovce. jedna nevina koja se zaljubila u drugu s motora. kada vidim slikicu nesto mi padne na pamet i sve se ispresjeca. sa damom mi se otvorila skroz druga tema. pokusat cu je maknuti. tako ne volim sto npr. sutra moram normalno funkcionirati i biti dio normalnog svijeta. totalno drugi kod razmisljanja.

meni se zuri kada nesto odredim, zato sto se mijenja ono sto je u glavi. ako npr do prekosutra ne napravim glavnu konstrukciju price i netko me iznervira ili se nesto desi...sve mi se mijenja. zato u stvari nikada nemam vremena za biljeziti. kada sine...mora biti izneseno, a nekada sijeva polako u segmentima.

konfuzija, tako normalno ok, idem slusati dijalog mjeseca i djecaka. idem slusati nepostojeci dijalog mjeseca i djecaka.

[Ooh]

http://beforeafter.rs/life/butta-dentata/" onclick="window.open(this.href);return false;

[zenia]

Zanimljiv članak Ooh

[Ooh]

maaaaaaa neeeeemoj

e nemozemo kao i jucer, po cijeli dan se zajebavati...nocas sam kao privela kraju djecaka i mjesec, ali me strah to procitati sada idem vidjeti, pa stavljam tu skicu. cisto da vidim jel to citljivo i kako ti djeluje? meni iskreno je takva zbunjola, da nisam sigurna sto sam htjela reci. iscjepkano sam pisala i jbga.

kada bude isla djevojcica i drvo necemo se cuti 2 dana ili 2 noci

[zenia]

Ja se svakako ne smijem zajebavati, sutra polažem zadnji ispit na faksu
Pošalji Mjeseca ako ti bude djelovao spremnim za slanje.
Baš me zanima.
Možda će mi ga biti lakše nacrtati kad vidim tekst.

[Ooh]

dakle ovo je skica...treba pojednostaviti, razraditi jos druzenja, razgovore, ali neki okvir je ovo. jedva izbaci ovo... bed je to sto ce to prosirit ako mi se bude dalo ako ne ostat ce ovako to se nikada ne zna.



Djecak i mjesec

„Cujem da netko hoda mama“
„Pssst, da nas ne cuje. Tiho disi.“
Tako su sklupcani u grmu zecevi cekali da djecak prodje. Narednih veceri nisu morali strahovati, znali su da je to djecak koji ide Mjesecu.
Zbog njega je Mjesec poceo zalaziti u dan da sa Suncem dijeli nebo na koji sat. Nisu u svadji, ali se zna tko vodi glavnu rijec nocu, a tko danju? Mjesec je bio nestrpljiv, nije mogao cekati da Sunce ode svojim putem, islo je presporo. Zato nekada vidimo Sunce i mjesec zajedno na nebu. Bio jednom jedan mjesec i bio jednom jedan djecak. Bio jednom jedan mjesec i jos uvijek jeste, a djecak je morao odzivjeti svoj zivot. Mjeseceve rupe u koje nisu prodirale zrake Suce punila su djecakova pitanja, a smijeh je ispravljao mjeseceve bore. Proslijedjivao je svjetlost i onda kada je bilo najoblacnije da djecak ne bi bio tuzan zato sto ne vidi mjesec. Najgusci oblaci su cinili ustupke samo za par snopova svjetlosti kojima bi preletio preko njegovog lica tek toliko da mu se javi. Drugacije djecak nije zelio ici na pocinak.
„Sto si radio dok me nije bilo?“ upita mjesec djecaka.
„ Doruckovao sam, isao u skolu, uradio domaci zadatak i naucio brojati do deset. Hoces da te naucim?“
„Stani.“-prekinu ga mjesec. „Sta da radim sa brojanjem? Zasto da to znam?“
„Sto si ti radio danas?“-upita djecak.
Mjesec se zamisli ne znajuci sto da odgovori.
„Setao sam, ja samo setam. Otkako za sebe znam, polagano. „
„Cemu to sluzi?“-upita djecak.
„ Ne znam.“
„Zasto onda setas?“
„Ne znam. Setam u krug.“
„Znas li koliko je dug taj krug?“
„Ne znam.“
„Eto vidis da trebas znati brojati“-rece mu djecak i nauci ga brojati do deset. „Toliko je dug taj krug.“
Tko god ga je nakon toga pitao koliko je dug krug kojim hoda presao, odgovarao je: „Deset“. Da je znao brojati vise odgovorio bi vjerovatno slicno covjeku koji odgovara na pitanje leptiru kada je rodjen? Pravi odgovor za leptira bi bio „Jucer“. Tako bi i mjesec odgovarao ljudima “moj krug je dugacak do deset.“ Drugacije niti leptir niti covjek ne bi mogli ista razumjeti. Ovako su barem mogli imati predodzbu u svojim mjerama, krivu doduse, ali u okviru svojih mogucnosti jedinu doseznu.
Billo je jasno mjesecu da ce se djecak brzo mijenjati, da ce zivjeti u zabludi vecinu svoga zivota uceci stvari poput brojanja, ali da ce u svemiru ljudi biti poprilicno uvjeren da je nesto naucio, da je nesto postigao i istinski saznao.
Kada bi svi zaspali, djecak bi se iskradao kroz prozor, lagano bi stopalima dotaknuo pod, otvorio vrata dvorista, javio se psu tiho sapcuci njegovo ime da ne pocne lajati i lajanjem ne probudi ostale. Carobnije trenutke od trenutaka s mjesecem nije poznavao. Vecernji pohodi su ga vukli ovisnocu. Bilo bi tesko docekati da se mjesec vrati s puta svaki dan.
„Vidis da sam veceras svjetliji? Obasjao sam put planinarima i zahvalili su mi. Bilo je to daleko odavde, ali moje svjetlo su i ljudi. Zelim da siris svjetlo dajuci ga nekom. Siris ga u sebi i dajes ga, nekad meni, nekda nekom drugom. Veci sam, ali to sto si manji ne znaci da ne trebas raditi isto sto i ja. Svatko treba dati najvise sto moze.“
„Sto vredi sto si sada svjetliji kada se plasim da ces nestati. Prvo budes skroz okrugao, zatim se smanjujes. Nekad se bojim pogledati na nebo u strahu da te vise nece biti. Zasto se smanjujes?
„Uvijek sam isti.“ zacudjeno rece mjesec.
„Nisi, nemoj tako puno hodati, to te umori pa se smanjujes“- rece djecak.
„Uvijek sam isti, otkako za sebe znam ovoliki sam.“
„Nisi, nekada previse svijetlis i hodas. Onda dodjes k meni , jedva te ima i slabo vidim put. Sto mi vredi sto si pomogao drugima, kada se ja zbog toga bojim da ces nestati, ne vidim put i sto vrijedi kada naudis sebi?“
Za sve postoji prvi puta, tako je mjesec prvi puta vidio sebe u ocima djecaka. Vidio je sebe okruglog, polovicnog, manjeg i vidio je da je nekome puno veci u ocima nego sto je bio. Necije malene oci prosirile su mjesec. I briga moze siriti ljubav, naucio je mjesec, ali je vidio da je stvarno nekada pun, nekada polovican, nekada manji i od toga. Zapitao se da li je djecak u pravu?

„Moram svjetliti svima, kao sto moram hodati. Samo cinim. Tako i ti. Ne misli koliko kosta, samo cini dobro. Uvijek ce te ostati dovoljno da te netko oporavi i, da se nesebicno da. Ne krivi me, samo shvati da sam ja mjesec i da su tvoji strahovi uzaludni. Kada volis strahovi su uzaludni, iako se tada bude.“-rece mjesec djecaku.
„U tvojim ocima vidim sebe, vidim kako me vidis. To sam ja, ali to nisam ja. Skoro ces traziti objasnjenja. Moja ti nece biti dovoljno dobra. Vi ljudi u sebi imate predjele koji se otkrivaju kako starite. To nas razdvaja. Imas objasnjenja i pitanja na koja ti ne znam odgovoriti. Ne mogu ti cak rasvjetliti taj put. Mjesec vidi samo ono sto je vani. Trebat ces nove prijatelje. Tvoj jedini put vise nece biti ovaj na kome sada stojis. Nesto drugo ce te jace vuci nego k meni. Na svakom putu vazno je da se covjek s nekim susretne. Ja moram svojom stazom ti svojom. Vidio sam ljude kako zive i prije nego se rastanemo zelim ti reci ovo:

Postoje nakaze sto ce da nagaze
Kada te najvise boli.
Postoje strahovi,
Opojni makovi,
Djeluju kada volis.
Postoje zamke za mene lake,
A tebi su tako teske.
Ja nebom plovim,
A ti kroz zivot moras samo pjeske.“
Sva protivljenja djecaka nisu mogla odgoditi rastanak. Kako place djecak koji se rastaje s prijateljem ne treba niti zamisljati. Mjesec se spustio s neba da poljubi djecaka, a djecak je uplakan zgrabio mjesec i zagrlio najace stoje mogao:
„Nemoj me ostaviti, ti si moj prijatelj. Ne volim nikog kao tebe.“
„Ne ostavljam te, rece mjesec. Vidjet ces jednog dana. Odrastanje boli, tako je to s vama ljudima, odrastate kada vam umiru bljiznji, kada vas izdaju oni kojima ste vjerovali, kada nemate sto jesti. To je vas svijet. Moras njime proci, a ja...ja cu da te gledam. I kada ti je tesko, samo pogledaj k meni. Gledaj me i sve ce nestati na koji trenutak. Taman toliko da malo odmoris. Nekada mi se cini da imate glave vece od mene. Kao sto mjesec mora da seta, tako covjek mora da odraste.“- rece mjesec djecaku.
Stajali su mjesec i djecak citavu noc u zagrljaju, dok god mjesec nije morao u pohode. Tuzno je djecak mahao da isprati mjesec i danima je dolazio da ga pozdravi, ali je on ostajao daleko na nebu.
Samo jos jednom mu je viknuo. „Ne dolazi vise, idi juri znanje, jednom cemo mu se zajedno smijati.“
Djecak je bio poslusan mjesecu. Prestao je dolaziti i ucio je vise i vise i vise. Ucio je najvise sto je mogao, samo zato da se jednom smije sa mjesecem. Nije znao koliko ce to trajati. Nije niti je slutio da je to dugo dovoljno da ga skoro zaboravi.
Djecaci kojima je mjesec bio prijatelj su mahom neobicni. Kao da imaju neku tajnu koju ne skrivaju, samo je nerazumljiva, zagonetni su. U potrazi za stalnom avanturom, za stalnim kretanjem, kao da su ljuti sto ih je mjesec ostavio pa su jos pustolovniji na svojim stazama. Doista su se stvorili predjeli, doista je odrastao, mada nije se mogao naviknuti na to da se ljudi nikada nisu okupali mjesecinom. Nikada nisu sjene oblaka na putu nazivali prljavim lokvama, a prolazak kroz svjetle predjele puta nocu uranjanjem u mjesecinu. Nisu osjetili te prelaze u stomaku poput skakljanja paunovog perja. Zaljubljenost koja nije vezana za drugo ljudsko bice, nego za nesto lijepo i dobro- za mjesec. Neki nikada nisu shvatili da im je mjesec prijatelj koji dira nutrinu smijehom, ne plahim, nego zivim veseljem. Otkrio je tugu tek nakon sto su se rastali, ne samo rastankom nego siromastvom mnogih ljudi. S njima se mogao razumjeti kao s leptirima kojima je morao objasniti kada se rodio, prevodeci u mjere skucenijeg svijeta da ih ne obeshrabri.
„Biti nekada istinski voljenim, znaci da ces voljeti vise one koji ne mogu voljeti jednako jako kao onaj tko je istinski voljeo. Kada te netko istinski voli, oplemeni te neograniceno pa si poslije proklet u svojoj samoci, jer su svi intenziteti i nacini voljenja drugih slabi. Samo se dajes, a kao ostatak imas neku samocu neuzvracenosti. Kada te mjesec voli jednom nedodiriv si necijim voljenjem u samoci, a toliko si plemenit da i kada najmanje volis, jos uvijek si ispred svih. „-zapisao je ovo u svojoj zreloj dobi.
Rekli bi mu da jelud nakon slicnih izjava, ali nekada bi mu rekli da iz njega nesto sija, cudnovatom hladnocom iako ugodno. Neki ljudi ipak imaju smisao za mjesec bez da su s njim pricali i bez da to znaju. I to je bilo utjesno.
Da je razgovarao s mjesecem o svojim spoznajama u najvecim naletima snage, posvadjali bi se. Covjek je covjek, mjesec je to znao, zato se morao pozdraviti s djecakom kada su se javili pozivi ljudskog svijeta. Mjeseceva svjetlost nije bila objasnjenje. Ona je samo bila na njegovom licu. Trebao je objasnejnje sto je mjeseceva svjetlost, ono koje je razumio, ne svjetlo koje mu je mjesec davao. Ne obasnjenje koje bi mu mjesec dao, to bi ga obeshrabrilo, kao leptira spoznaja da prekratko traje u ljudskom trajanju. Osjecao bii se malim, premalim da zeli zivjeti punim plucima, da zeli pitati. Nekada se staze razdvajaju da bismo postigli najvise sto mozemo. Radoznalost u okviru ljudskih poimanja, koja je trazila odgovore u sferi razumljivog, dovela je do rastanka. Tek onda kada su ljudska poimanja bila besmislena jer mu se blizio kraj, smijao im se.
Starost ga je ucinila djetinjim. Zazelio se mjeseca, ne znanja o njemu. Zelio ga je zagrliti, ali ga je samo vidio sa zemlje. Sada je znao da mjesec nece nestati, da ce on nestati prije mjeseca. Da je uvijek okrugao bez obzira kako ga on vidi. Zadnjih dana, prije nego je nestao, nije razgovarao ni sam kim. U njegovim biljeskama ostalo je ovo:
„ Naci su put do mjeseca. Nece da se spusti desetljecima. Shvatio sam gdje smo se razdvojili, nisam se mogao smijati onome sto sam trebao otkriti. Sada kada sam otkrio smijem se jer mi ne vredi. Vredit ce drugima. Meni jos jedino vrijedi mjesec.“
Oci su mu se caktile. Ovaj puta nije iskakao kroz prozor. Nije imao psa. U nosnoj tisini mjesec se spustio po njega. Smijeh se sirio i zbunio nocne ptice. U toj ludosti mjesec je na trenutak postao djecak, a covjek mjesec. Tako je to kada se dvoje nadju u faljenju, isprepletu se toliko da se zamijene za mjesta. Svjetlio je covjek i svjetlio je mjesec. Zeceva odavno nije bilo u grmu. Toliko su nam razlicita trajanja, a toliko su vjecni trenuci srece i osobodjenja. Mali oslobode velike, veliki oslobode male i tome se jos smiju, jer su napokon shvate cari preplitanja i neosnovanost briga.

[Ooh]

jaaaao, ovdje je sve promijenilo izgled...u wordu je lijepo strukturirano...

i btw...nema tipkanja vise danas. idi uci. javi da si polozila po cemo nastaviti...

[zenia]

Jako je lijepo.
Mislim da sada znam kako ću nacrtati.

[Ooh]

pravopis i grmatika, naknadno. mrzim to tlaka je i dosadno.

samo jos nesto da ne promakne...sada mi je palo na pamet. kada napokon dodjem do normalnog laptopa i prebacim snimke...imat cemo pjesmicu za pricicu mjesec i djcak.

meni u glavi stari lik: mala croli. kada je crolu bio 11 rodjendan ima jedna malena pjesmica. zove se sretan rodjendam maloj croli. dakle malu croli treba naci negdje inace sada ima 15 godina

bas sada razmnisljam. 15 godina, zene prolaze, dolaze, tipkaju, muvaju se, rastaju se, mrze se medjusobno. a nitko se nije sjetio ostaviti nesto kao zalog. jadno jel da? ili ima nesto da ne znam. ako "legnu" zene koje drze crol, sto ce ostati? zamisli jednog dana nema crola... uzas, sjecanja ispare.

dakle next pricica ima naslov mala croli i drvo.

i u sklopu price pjesmica ce biti melodija na koju je cupkala i plesala ili ce pratiti dojam price.

a ekstra jednostavne stvari -u sklopu moji mogucnosti mogu biti skladbe koje mrav off slusa u dnevnom boravku. jadan mrav, ali kada ne znam bolje mozda pobjegne.

[zenia]

Mravu ću staviti slušalice u dnevnu sobu pa ako mu dopizdiš imat
će način da se zaštiti...

[Ooh]

bit je da to bude dobro da moze slusati.

[zenia]

Bit je da ti stvoriš nešto s čime si sretna.
Sve ostalo je relativno nebitno.

[Ooh]

ne mislim da je nuzno tako. dobro je kada pogodis i znas da je to to, ali vecinom su neka trazenja. za sada idem laganini misliti o maloj croli i drvetu. poslije o trezenju stana i ostalim glupostima koje bi zivot trebalo da znace...dosadnim sranjima, da prostis. tlaka koja ne da da se rade pricice...jadni mi sljakeri, zeznute glave. svakodnevica je bac mucenje.

[zenia]

Pričaj mi

[Ooh]

sutra cu opet nizvodno

sutra cu opet nizvodno sukladno sa zeljama egzistencije,
natjerati glavu na tjedan apstinencije,
gusit cu planove izvrsenjem onog sto se mora,
naredbama uvijenim u celofan dogovora.

pravit cu se kao da je sve u redu,
da tako treba biti.
tu i tamo cu se iza neke slike sniti,
ili dodati nekom karekteru crtu tih cudnih ljudi.
prije nego me prigovorom da sam odsutna netko probudi.

a onda cu navecer sasvim strgana leci,
zapuitatise kada cu na svoju stranu zivota preci,
kada ce me odgojiti vise,
sve ono sto bih htjela da izbrisem.
kada ce me pustiti barijere na miru,
i kada ce ovo sto jesam prestati biti pripisivano hiru?

klaj klaj,
pa hajd ti znaj...
mozda mi stvarno ovo u zivotu sve treba,
da bi me slomilo kako me lomi,
ali mene to vise uopce ne boli,
i nemam potrebu da se sklonim.

samo koja je svrha ubijati u ljudima price?
meni se cini da bi neku htjeli da svi na njih lice.
i onda se sukobimo negdje u zraku.
oni zive u takvoj dosadi i mraku.

i onda kada nadrkana dodjem kuci,
zakljucam glavu da u nju ne mogu uci,
sve verzije nadleznih misli,
koliko god da naredjuju,
mi ne mozemo biti isti.

sustavi, verzije, brutalne perverzije...
ne na mojoj livadi pasu ovce,
ko vas jebe kolike god da imate novce.
od vas sam u stanju trajnog pmsa,
da ne kazem da ste mi prenijeli u krvotok malo bijesa.

ali sve je to sasvim fora,
vi samo radite ono sto se mora.
ali u mojoj glavi pisate mi cvijece ispod prozora.
mars navigatorski ljudi...
ja se po svom lijezem i budim.
a ovo izmedju...nikada vam dosta.
to nema veze s opisom nijednog posla.

bas mi se ne da taj ponedjeljak dozivjeti. p.s. glava me boli, zato sam ovako krasno raspolozena.

[zenia]

Popij tabletu za glavu.
Ili popij čašu vode, uvali se u krevet, uroni u najmekši jastuk
koji možeš naći, upali muziku po svom guštu
i pusti da glava odluta.

Ja navijam za drugu opciju.
Ako ne upali, jebiga uvijek stigneš prvu.

[Ooh]

ma jok. trgovina i pjevanje ... ali hvala.

[zenia]

I to šljaka.
Valjda.
Ja ne znam pjevati, ali kontam da pali ako to voliš raditi.

[Ooh]

https://www.facebook.com/events/700430363349206/" onclick="window.open(this.href);return false; gle ovo...

ovo je motiv za obraditi. u vrijeme pridea imamo skupljanje pomoci za slavoniju koju naravno organizira desnica. tipicno ljigavo koristenje skupljanja humanitarne pomoci, kao izgovor nabijanja krivice....dok mi skupljamo pomoc vi ste gubili vreme- postoje vaznije stvari od vasih prava, mi smo tu da vas tako sabotiramo i da dignemo i one koje zaboli za vas protiv vas. pride je besmislen. to je poruka. vi cete se skupiti na jednom mjestu, a mi na drugom i nitko nam ne moze zabraniti, a onda vas mozda i nabijemo, jer nas zaboli za slavoniju, radije bi da mlatimo vas. kako su jadni.

ma nije bitno kako pjevas...samo da izbacujes glavobolju

[zenia]

A nemoj mi te ružne stvari stavljati ovamo.
Ovo je sretan topic.
Sad ću i ja imati glavobolju.

Ja ti imam issue s kojim te moram upoznati.
Naime od svih filmova najviše volim crtiće.
A znaš zašto crtiće?
Zato što imaju happy end. Uvijek, baš uvijek tamo sve bude ok.
Ne volim da trošim svoje slobodno vrijeme na stvari koje
me opterećuju i čine da se osjećam loše.

[Ooh]

sve do jedne recenice pricica, lijepih pricica utemeljene su u konkretnim situacijama meni idioti puno uce. bez njih ne mogu nista pisati.
vazni su mi ovdje kao motiv, ne za zgrazanje.

Udruga Urbana desnica u suradnji sa Hrvatskim Caritasom Splitsko-makarske nadbiskupije organizira akciju "Prazan grad" koja će ove godine biti humanitarnog karaktera.

Naime, pošto će 07. lipnja 2014. centar grada Splita biti blokiran zbog održavanja gay parade, odlučili smo pozvati naše sugrađane da tog dana popiju kavu na određenim lokacijama izvan strogog centra grada, u kojima će biti postavljene donacijske kutije Caritasa, namjenjene sakupljanju novčane pomoći za sanaciju štete na poplavljenim područjima u Hrvatskoj.

Popijte tog dana svoju kavu na miru, bez postavljenih ograda po Rivi, Đardinu i Marmontovoj, bez policije koja vam spriječava slobodno kretanje, te usput ubacite novčanu donaciju u kutije Caritasa i učinite dobro djelo.

Situacija u Slavoniji je krajnje ozbiljna i svaki oblik pomoći našim Slavoncima je dobro došao.

Ugostiteljski objekti u kojima će 07. lipnja 2014. biti donacijske kutije Caritasa za pomoć poplavljenim područjima u Hrvatskoj su:

Caffe bar Kauri, Poljička 39, Split
Caffe bar Mala Kate, Gorička 10, Split
Caffe bar The Box, Poljička cesta 39, Split
Caffe bar InBox, Obala kneza Domagoja 4, Split
Blue Sky (Visoka, pokraj zgrade Belvedere), Velebitska bb, Split
Blue Sky II (Žnjan)
Caffe bar Legis, Biokovska 5, Split
Caffe bar Hedonist, Put Firula bb, Split
Caffe bar Tenis, Put Firula 18, Split
Caffe bar Vrime, Put Plokica 87c, Split
Caffe bar Mala Kavana
Caffe bar Bongo Bongo (Žnjan)

Ukoliko želite tog dana donacijsku kutiju u svom lokalu, obratite nam se putem e-maila urbanadesnica@urbanadesnica.hr i postavit ćemo Vas na ovaj popis.




oni zloupotrebljuju, bit ce raskrinkani u prici. kada se emotivno distanciras, to je materijal za obraditi. citav poziv i dogadjaj. ovo je u stvari vjezba za dobar humor. pederi i lezbijke bi nakon pridea trebali otici u te kafice sa nekom donacijom. to ce se u prici desiti. oni su iskljucili opciju da bi netko sa gay zastavom mogao usetati u kafic i dati donaciju. iskljucivanje je opcija koja se desava, namjesta. time se izolira, sabotira mogucnost da djelujes. oni to sada rade. s obzirom da je u praksi nezgodno zrtvovati ljude, napravat cu pricu. gledaj s te strane.

otkad off ima pravila? sta ne bi bilo lijepo citati raspravu nekoga tko je gay i vlasnika nekog homofobnog lokala. nprt uzmem moje vidjenje naravi miss misty koja ulazi u npr caffe bongo bongo i sa svojim humorom provocira gazdu. pita moze li isjeci suknju njegove kceri da vidi kakve ima noge? a ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha parodija...reakcija. ko im jebe mater neka skupljaju pomoc. nekome ce pomoci, ali ne sranjem po nema. ima da vrnemo to. meni je to veselo.

[zenia]

Nema pravila, samo ono.
Ne volim tu tvoju vijest.
To je to.

Ništa više ništa manje.
Ne želim pričati o tome, ne želim misliti o tome.
Imam previše toga u glavi i ovako, po pitanju ovog tvog ne
mogu ništa učiniti, osim nervirati se.
A ne treba mi to.

[Ooh]

ali ja mislim da mogu pisanjem shvatila sam sto ti smeta. dobro, necu stavljati ovakve linkove da te ne nerviraju. kao sto je tebi dama nesto sto si morala izbaciti, tako kada vidim neke stvari zvacem i zvacem i zvacem dok ne dobijem buuuum. to je to. reakcija ne okretanje i izbjegavanje. nema toga vise. u samu srz. to sam ja. ok. stavljat cemo samo bajkice. neka ovo bude legitimno lijepo mjesto za okrijepiti se. zivotinje, bajkice, zene, slike, muzika. lijepo.

da mrav off bude u svom dnevnom boravku uredjenom po nasem htjenju, bez popravke svijeta ili prezivljavanja glupih prosesa izvana.

[Ooh]

sada stvarno ostavljam laptop.

pricica je tu. ispit je sutra. pjesmica sutra i super...crtezi po volji i eettto... cokolada time fun, fun

[Ooh]

sretno!!!!!!!!!

[zenia]

Hvala

Sutra ti nacrtam mrava ili nešto.
Što mi već dođe.

Nemoj puno da se nerviraš ponedjeljkom
Ostavi nešto i za utorak...

[Ooh]

idi uci

i tako se javila zena koja planira ici dati donaciju u jedan od kafica eto, eto vidis da offoviimaju smisla uvijek pogodis neciju misao ili se s nekim potrefis sasvim blesavo

moze za mrava, polako samo...