dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Podforum za dogovore oko izlaska, sportskih dogadjanja, pijanki, izvjesca o tome, prepricavanje itd te sve ostale interne i privatne fore i razgovore.
Odgovorite
Little N
Postovi: 6598
Pridružen/a: 04 svi 2013 14:00
Spol/rod: žensko
Lokacija: Zagreb

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la Little N » 27 ožu 2015 13:31

:roftl: :roftl: :roftl:

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 27 ožu 2015 13:34

moooorala sam :D


pssstt... u uredu sam, ne mogu plakati od smijeha i valjati se :D
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 29 ožu 2015 22:13

nisam sigrna kako da nazovem ovu stoooriju, ali ovo moram ovjekovjeciti, jer jednostavno moooram. ima nekih dana, jako cudnih dana. pocnu s promijenom ljetnjeg vremena, a zavrse jako indivindualno- provokatorski.
ovo je nesto sto posvecujem sama sebi...iskljucivo sebi, ne bi li se prosvjetlila dok tipkam.

jutro je pocelo divno...nedjelja je. nedjeljom ljudi spavaju, ja ne ustanem u sedam, ne bi li se osjetila vrijedno kao japanac i ne bi li stigla ostvariti sve sto sam zacrtala. rekao bi covjek da se nedjeljom netko tko se ustane u 7 stigne pricestiti, ali ne bi ne rekao covjek da i bog racuna po zimskom i ljetnjem vremenu. u srijedu cu. moze se i tada. tako sam danas s ludim djecicama stajala ispred crkve, pitajuci se da li je to zbog ljetnjeg racunanja vremena ili je zato sto sam drmnula onu rakiju s ceifom neku vece?
i tako iz crkve u trgovacki centar koji slavi godisnjicu, pa su popusti neki...u neki lagani shopping. kupih i te patike. euforicna kazem, vrijeme je za trcanje. lagano navecer...opusteno trcanje.
idilicno skroz...
par kilometara, pa poslije malo citanje. priprama za sutrasnji dan od do, jovo nanovo.
sve je to ok ako ne izgubis kljuceve, 12 kilometara...jebenih 12 kilometara...lijevo desno u patikama koje su se ispostavile malene.
a mozda je netko i vikao za mnom dok mi se dupe treslo i dok je mjuza unistavala bubnjice. mozda je neka baka vikala " dete ispalisu ti kljucevi, pa odustala, jer nije mogla trcati za mnom. a mozda i nije.
kako god, ne mislim da ce netko biti veseo kada nadje kljuceve na kojima je roza traka sa natprisom belgrade pride. moja svaka nada je potonula u startu. a mozda ih netko bas odnese nekome u udrugu, mislivsi da su to njihovi kljucevi.
divan je dan, divan. rekreacijom do bugarske.
u sljedeca tri dana na treningu cu traziti izuzece zbog tog sto sam fizicku aktivnost odradila za sljedecih 100 godina. vratiti cu patike u centar i reci da ih ne zelim vidjeti do kraja zivota i da slobodno zadrze pare i necu kupiti onu lijepu rozu majicu za trcanje,koja skoro da ima ventilaciju.
kolegama cu se izviniti jer mi kosa nije oprana, nemam snage.
pojela sam ogromnu posudu mekinja, koje se teako zovu i stvarno su mekinje. i to su stvarno jele moje svinje i danas jedu, pa sam u cudu, samo na ovome pise organic. valjda da vise platim. e tu ogromnu posudu mekinja sam strusila maloprije, jer sam krepala od gladi usred napora. pojela sam jos i pola kile kruha koga ne jedem inace. racunala sam da sam jela taman prije samoubilacke aktivnosti, dosta je bilo kuhanja za vikend, ali glad ne pita. mekinje , kruh i maslinovo ulje...isposnica jadna. jadna li sam danas. meni je mene zao.
ne necu ici na jutarnji jogging kako planirah. necu vise nikada ici na jogging. ici cu izraditi nove kljuceve za stan i ured, za sve te brave i roknuti 50 e,ali dobro..ima i to svoje zasto. nikada ne zelim saznati. ne bih mogla procijeniti koga ubiti...
i sada u ovom trenutki bespomocnosti znam da netko ima moje kljuceve, a ja ih nemam. sranje, tesko se nosim s tim.
ali nema veze, sve je to za ljude. kako drugacije da znam da spadam u tu kategoriju?
mozda su ispali kada sam trcala preko crvenog i pomislila vaaau koliko mogu ispruziti nogu.
dobro sam, dobro sam, dobro sam. spremna sam za sutrasnji dan s prljavom kosom i za trening u glavi, ali ne znam gdje mi je roba, negdje je. to cu kada odlucim ustati, jer sada mi je blagodat kreveta toliko primarna, da me zaboli gdje je roba.
moja vecerasnja molitva je jednostavno priznanje: boze ja bih isto da mogu stvoriti jednog idiota, da mi ne bude dosadno.
pare iace padaju s neba svima, pa tako i meni, kao i uvijek kada su mi trebale, tako ce i ovaj puta, pa nije bed...
nisam ljuta, dobro je...sve je dobro...
ovo je samo turbulencija usred ljetnjeg racunanja vremena.

kuku meni, prezivit cu...

a ove neonske reklame zajebavaju covjeka u mraku, cini se da je blize nego sto jeste. proklinje me tijelo zbog suludih ideja. jesam li sretnija' NISAM, JESAM LI PAMETNIJA? ma naravno.

eto...znam da nista ne znam.

mada naucih stvarno da se u zivotu ne treba zivcirati. mislim da je to pouka. i necu se zivcirati, nije da znam kako, ali eto bas necu...

i kazem sebi...hajd lijepo samo spavaj, sutra ces ionako nesto drugo izgubiti, ali patike za trcanje sigurno neces vise posjedovati...zajebi srecu rekreacije. umalo da se samoubije, da ti srce stane, o nesretnice jedna, sto ti bi? nisi ti francuskinja, njemac..ti si balkanac, usud ti ne da se odrzavas. u stan ne mozes uci, kada probas...ti za stol i zderi pecenu svinjetinu, na uvce da ti svire...kakav kej i jogging? pomiri se sa sudbom.

i eto, srce mi mirno, noge mi bolne, manta mi se od suvise zraka.

sportom protiv droge- NIKADA VISE- N I K A D A!!!!!
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 29 ožu 2015 22:15

CAK SAM I OVO POSTALA U KRIVU TEMU...pocet cu da se druuuugiram...mozda i profunkcioniram...

http://picosong.com/success/9e933be21f3 ... e3cddf6ca/

mutavo pjevam, ali onako sitnica. nemam pojma da li se ovo moze nacrtati. uvijek ti zadam neki predlozak a ne pustim dabirasi vidis sto mozes..pa je super sto nemam ideju da li se ovo i kako moze nacrtati ili naslikati :)

Pozelim nekada da te imam,
ali me brzo pokosi...
kao cvijet tvoja tastina,
pa brzo pozalim.

pozelim nekada da si kriva,
da prostrem stazu nadanja
treba li nam jos jedna staza za nova svadjanja?

letim ja najbolje prema dolje,
siguran put do ljudi koji me vole.
letim ja od tebe sve dalje,
objasni mi ovo medju nama sta je?

Pozelim nekada nekog da imam,
samo da je obicno,
pozelim nekda da je rutina,
da se slazemo odlicno.

...ali to nisi ti...

letim ja najbolje prema dolje,
tako najbrze stizem do onih koji me vole.

letim ja od tebe sve dalje...
objasni mi ovo medju nama sta je?

4 akorda naravno :D
https://www.youtube.com/watch?v=FH8BYfsot4o
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 29 ožu 2015 22:21

zwarte paard je napisao/la:nisam sigrna kako da nazovem ovu stoooriju, ali ovo moram ovjekovjeciti, jer jednostavno moooram. ima nekih dana, jako cudnih dana. pocnu s promijenom ljetnjeg vremena, a zavrse jako indivindualno- provokatorski.
ovo je nesto sto posvecujem sama sebi...iskljucivo sebi, ne bi li se prosvjetlila dok tipkam.

jutro je pocelo divno...nedjelja je. nedjeljom ljudi spavaju, ja ne, ustanem u sedam, ne bi li se osjetila vrijedno kao japanac i ne bi li stigla ostvariti sve sto sam zacrtala. rekao bi covjek da se nedjeljom netko tko se ustane u 7 stigne pricestiti, ali ne bi ne rekao covjek da i bog racuna po zimskom i ljetnjem vremenu. u srijedu cu. moze se i tada. tako sam danas s ludim djevicama stajala ispred crkve, pitajuci se da li je to zbog ljetnjeg racunanja vremena ili je zato sto sam drmnula onu rakiju s ceifom neku vece?
i tako iz crkve u trgovacki centar koji slavi godisnjicu, pa su popusti neki...u neki lagani shopping. kupih i te patike. euforicna kazem, vrijeme je za trcanje. lagano navecer...opusteno trcanje.
idilicno skroz...
par kilometara, pa poslije malo citanje. priprema za sutrasnji dan od do, jovo nanovo.
sve je to ok ako ne izgubis kljuceve, 12 kilometara...jebenih 12 kilometara...lijevo desno u patikama koje su se ispostavile malene.
a mozda je netko i vikao za mnom dok mi se dupe treslo i dok je mjuza unistavala bubnjice. mozda je neka baka vikala " dete ispali su ti kljucevi, pa odustala, jer nije mogla trcati za mnom. a mozda i nije.
kako god, ne mislim da ce netko biti veseo kada nadje kljuceve na kojima je roza traka sa natprisom belgrade pride. moja svaka nada je potonula u startu. a mozda ih netko bas odnese nekome u udrugu, mislivsi da su to njihovi kljucevi.
divan je dan, divan. rekreacijom do bugarske.
u sljedeca tri dana na treningu cu traziti izuzece zbog tog sto sam fizicku aktivnost odradila za sljedecih 100 godina. vratiti cu patike u centar i reci da ih ne zelim vidjeti do kraja zivota i da slobodno zadrze pare i necu kupiti onu lijepu rozu majicu za trcanje,koja skoro da ima ventilaciju na elektricni pogon.jebo sofokla, moj zivot je tragedija, a ja se foliram da sam neki transformator u komediju. ma jeam kurac.
kolegama cu se izviniti jer mi kosa nije oprana, nemam snage. to cu sutra, kada kao cuko dodjem spustene glave...ili jednostavno- pundza. jel pundza ili je punđa. smrdi mi na ćevape, tj čevape...
pojela sam ogromnu posudu mekinja, koje se tako zovu i stvarno su mekinje. i to su stvarno jele moje svinje i danas jedu, pa sam u cudu, samo na ovome pise organic. valjda da vise platim. e tu ogromnu posudu mekinja sam strusila maloprije, jer sam krepala od gladi usred napora. pojela sam jos i pola kile kruha koga ne jedem inace. racunala sam da sam jela taman prije samoubilacke aktivnosti, dosta je bilo kuhanja za vikend, ali glad ne pita. mekinje , kruh i maslinovo ulje...isposnica jadna. jadna li sam danas. meni je mene zao.
ne necu ici na jutarnji jogging kako planirah. necu vise nikada ici na jogging. ici cu izraditi nove kljuceve za stan i ured, za sve te brave i roknuti 50 e,ali dobro..ima i to svoje zasto. nikada ne zelim saznati. ne bih mogla procijeniti koga ubiti...
i sada u ovom trenutki bespomocnosti znam da netko ima moje kljuceve, a ja ih nemam. sranje, tesko se nosim s tim.
ali nema veze, sve je to za ljude. kako drugacije da znam da spadam u tu kategoriju?
mozda su ispali kada sam trcala preko crvenog i pomislila vaaau koliko mogu ispruziti nogu.
dobro sam, dobro sam, dobro sam. spremna sam za sutrasnji dan s prljavom kosom i za trening u glavi, ali ne znam gdje mi je roba, negdje je. to cu kada odlucim ustati, jer sada mi je blagodat kreveta toliko primarna, da me zaboli gdje je roba.
moja vecerasnja molitva je jednostavno priznanje: boze ja bih isto da mogu stvoriti jednog idiota, da mi ne bude dosadno.
pare iace padaju s neba svima, pa tako i meni, kao i uvijek kada su mi trebale, tako ce i ovaj puta, pa nije bed...
nisam ljuta, dobro je...sve je dobro...
ovo je samo turbulencija usred ljetnjeg racunanja vremena.

kuku meni, prezivit cu...

a ove neonske reklame zajebavaju covjeka u mraku, cini se da je blize nego sto jeste. proklinje me tijelo zbog suludih ideja. jesam li sretnija' NISAM, JESAM LI PAMETNIJA? ma naravno.

eto...znam da nista ne znam.

mada naucih stvarno da se u zivotu ne treba zivcirati. mislim da je to pouka. i necu se zivcirati, nije da znam kako, ali eto bas necu...

i kazem sebi...hajd lijepo samo spavaj, sutra ces ionako nesto drugo izgubiti, ali patike za trcanje sigurno neces vise posjedovati...zajebi srecu rekreacije. umalo da se samoubije, da ti srce stane, o nesretnice jedna, sto ti bi? nisi ti francuskinja, njemac..ti si balkanac, usud ti ne da se odrzavas. u stan ne mozes uci, kada probas...ti za stol i zderi pecenu svinjetinu, na uvce da ti svire...kakav kej i jogging? pomiri se sa sudbom.

i eto, srce mi mirno, noge mi bolne, manta mi se od suvise zraka.

sportom protiv droge- NIKADA VISE- N I K A D A!!!!!
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 29 ožu 2015 22:22

i ne znam zasto sam ovo quotala...fkt ne znam,..nisam to htjela...ah...
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 09:25

ne gasi mi svjetlo,
u blizini je tada neko,
zastrasujuce bice,
koje je pobjeglo iz nekog filma ili price.

zatvaram vrata,
manja je straha,
ne ulazi tada svako zastrasujuce bice lako.

ne podmazuj vrata,
moraju da skripe,
da me probude,
u slucaju provale bitne.

znam da duhovi idu kroz zid,
ali ostavim upaljeno svjetlo,
koliko toliko me tjesi vid.

kada ne vidim nista,
moze sobomda hoda hrpa cudovista.
nista ti neznas,
pa mozes da se zezas.

takvi poput tebe sto su bez maste,
ne znaju kako treba niti da se plase.
ne znaju kako treba niti da se smiju,
niti da piju...
ne vide niti bijele miseve,
niti vile...
sve svrstavaju ili u uobrazavanje ili u polja zbilje.

pih...
ja cu radije spavati sa svjetlom,
i necu raskrstiti sa svojim svijetom...

a u njemu neka su i vile i cudesa...
pa neka su cudovista na sve strane...

gdje god je straha,
tu i mir stane.
gdje god je ludosti,
tu su i mudrosti.

gdje god je imaginacije,
tu je prostor kreacije...
a tko kaze da cudovista pod krevetom ne postoje- LAZE.

sva cudoviste ispod kreveta krecu...
i zato da izgasim svjetlo...
e bas necu!

i neka ne spavam do sutra,
nijedno cudoviste nece ispod mog kreveta izaci na svijet do jutra.


:D :D :D
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 09:50

Pauk Marko

Pauk Marko je izabrao svoj dom,
Zenijin plafon.

Tamo gdje se spajaju tri crte pod pravim kutem,
bube svoju sudbu jos ne slute.

Proseta ponekada sobom,
sam sa sobom,
pogleda gdje se koja buba skrila,
i koja bi za njega slasna bila.

Malo strasno izgleda Marko,
ne izgleda niti malo plaho.

Kada u napad krene,
dzaba su bubi sve prijateljice njene.
Ima Marko dobre noge...
i sve bube pojede iz Zenijine sobe.

Zeniji ne moze nista,
on je barem koristan za razliku od cudovista.

Izgleda malo strasno,
ali bude jede,
bolje nego da ih nekim otrovom srede.

Priroda u sobi,
cesto lici nekoj zlobi,
ali prehrambeni lanac prekinuti ne moze nitko,
tko koga jede...
zar je na poslijetku bitno.

I Marka ce mozda netko jednom zgaziti,
i Marko se nekoga mora paziti.
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 10:00

p.s. zenn...a da nam nacrtas marka?

onda bi imali pauka marka i mrava offa, mozda bi ih mogle upoznati medjusobno.

btw da li paukofi jedu mafe ili ne?

zivio google...
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 01 tra 2015 12:32

slika
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 12:40

ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha


ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha



:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :grli: :grli: :grli:
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 01 tra 2015 12:44

Sry što nije neki. Ja kao nešto tu učim pa si ometam koncentraciju svako malo netom.
Al ono. Liči na pauka, zar ne? :confused:
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 12:54

vidim da ucis, ta muka mi je smijesna, a ne pauk.

hajd idi, bezobrazno je zavlaciti te...

sredi to , pa se vrni da upoznamo mrava offa i marka, a ti nemoj misliti na to, nego na gradivo :D sada kada si ga nacrtala, mozes biti mirna. znam kako izgleda...mada lici na krpelja, vampir krpelja.
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Little N
Postovi: 6598
Pridružen/a: 04 svi 2013 14:00
Spol/rod: žensko
Lokacija: Zagreb

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la Little N » 01 tra 2015 12:59

Marko je bas dobar. Podsjeca me na jednog mog bivseg decka Marka. Vampirski zubi za sisanje energije. I kad bi ugasili svjetlo ko da mu je odjednom izraslo jos 6 ruku :lol:

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 01 tra 2015 13:15

Ah niš idem. :read:
Marko vas pozdravlja.
Marko ne cijeni ovu usporedbu s nečijim pipavim bivšim. Marko je fin i pristojan pauk. :D
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 13:28

eto, kazem ja...

nemojte gasiti svjetlo...niposto.

--------------------------

6 ruku? ???

malo N, da nije bio shiva? bolje da ste prekinuli, tko bi mu nakupovao rukavica zimi?

u svakom zlu nesto dobro, zamisli da su mu u mraku nicale noge... 3 para cipela za izlazak, pa kombiniranje... 3 para papuca za po kuci, 18 pari carapa...mnoooogo je , mnooogo je...

neka si ti to batalila.

...zenn nemoguce je da pauk ima ovakve zube, nemoj buditi kod zena traumaticna iskustva. nije lako biti zrtva vampira...od teme cemo napraviti psiholoske tretmane.

nsimo tu bas dobre...gle:

ne boj se malo en,
prezivjeti se moze sve...
i kada ti vampir krv pije,
nista to strasno nije.

i nemoj se bojati mraka,
vampira ubije sunceva zraka...
ne daj se mala n ti si jaka.

nabavi kolac,
ti si borac...
kada krene,
rjesi probleme.

puder stavi na ubode zuba,
mi znamo da vampiri postoje,
nisi luda.

ne daj da te proslost svlada,
cijeli zivot je pred tobom jos si mlada.

hajde mala en,
sredi to za tren,
nisi sama,
ti si s nama.


---------------------------

stoga zenn, pazi sto crtas...mici te zube...
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Little N
Postovi: 6598
Pridružen/a: 04 svi 2013 14:00
Spol/rod: žensko
Lokacija: Zagreb

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la Little N » 01 tra 2015 13:31

Hahaha.
Da mi je jedan dan zivjet iza tvojih ocnih jabucica :lol:

Kul pjesma :veryhappydance:

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 01 tra 2015 13:38

a sada nakon te zelje, pljuni tri puta i pomakni se s mjesta :D

vjeeeeruj mi :D

-------------------

zen ...ok je, marko je fin i pristojan...

ali hajd ga uslikaj i postaj fotku, jer ja ne vjerujem da moze biti tolilko okrugao. to je kao i giotto koji je naslikao perfektan krug pa ga je cimabue uzeo zbog toga za svog ucenika. tako i tvoj pauk izgleda...skoro ideaan krug, tj stomacina.

i da vidimo koju vrstu pauka imas za prijatelja...:) i jedu li ti mrave, ne mogu izgooglati. nadam se da ne...ja bih da mrav off i pauk marko budu frendovi, bas bih neku slatkoljubivu, gadljivo romanticnu prijateljsku pricu izmedju mrava i pauka.
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 02 tra 2015 08:35

Marko ne voli jesti mrave. Ja ga pitala. Preferira komarce. Naime on voli krilca :D
Btw Marko je dugonog i nije tako debeo. Iako po mom mišljenju može malo
manje da ždere. Nema nijedne bube u sobi otkad se uselio.

Fotku ćemo pričekati, otišao je u šetnju negdje.
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 02 tra 2015 22:44

kako vodis brigu o pauku...

mene strah da se mozda ne vrati. nekako mi je lijepo kako ga volis.

postoje i mravi s krilima... :/

super je kako paukovi vode neki coolerski zivot...meni je pauk u cosku sobe pojam samostalnosti i neometane ljubavi. sam se hrani, hoda...vrati se u kucu koju je sam napravio.

s paukovima je lako, nedostizno ih volis u smislu nedostiznosti mazenja. mozes stati i diviti im se. a opet imas neki odnos s njima...sada sam se sjetila nekih par paukova...nekada bi oni ostali, ja otisla i nisam niti primjetila kako smo se rastali.
cak niti ime nisam dala ijednom.
da ja imam marka i da ga netko zgzazi namjerno ili ga ubije metlom...tu osobu bih do kraja svog zivota stigmatizirala i ozbiljno sikanirala.

paukovi mogu biti veliki prijatelji, liseni su svih moranja...bas se kuzi da imas takvog pauka.

i ja ga uvazavam...ja nemam niti jednog pauka sada...imam rat sa bubama...
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 02 tra 2015 22:59

eeeee evo nesto za tebe...mislim da sam vec negdje napisala...ali bas nekako mi j e doslo da ti stavim ovdje...ali zapamti...odi na ovo mjesto ako dodjes, jako je lijepo za dozivjeti...

tzv ski staza...

tamo moras otici...nocu...navecer...ljeti...neupitno...

kao neka vrsta poklona u smislu otkrivanja...neceg lijepog..ta otvaranja volim. i bas mi dodje da te tamo uputim :) ostvari odlazak...zelim ti to...eto...

tamo mozes bilo koga odvesti a da bude vaaau :)
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 03 tra 2015 09:11

Moji paukovi uvijek imaju ime. To me je stari naučio kad sam bila klinka.
Naime grozno sam se bojala paukova. No kad mu daš ime nekako je lakše živjeti
s njim. Plus, u ratu s bubama pauk je uvijek na tvojoj strani :D
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 03 tra 2015 09:38

ee, a sto cemo s buba marom?

i nju bi pauk pojeo, a ja volim buba mare.

doduse, mogu letjeti, ali svejedno. sto ako ulete u paukovu mrezu?

nisu sve bube zlocaste...

tata te dobro naucio :D

znas li da je to u osnovi svakog rasciscavanja emotivnih zavrzlama- imenovanje i pretvaranje u rijeci :)

bojis se pauka das mu ime,

muci te nesto- imenujes.

to je vracanje pozicije samostalnosti uodnosu na strahove i pripreman put aktivnostima. jedan tako jednostavan trik, a jos uvijek skriven mnogima.


kako ti ide to cudnovato ucenje iza marka? puno nekih brojkica...da li ti je satisfakcija za mozak baviti se time?
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 03 tra 2015 10:39

Probat ću objasniti Marku da ne bi bilo dobro da pojede Maru.
zwarte paard je napisao/la:znas li da je to u osnovi svakog rasciscavanja emotivnih zavrzlama- imenovanje i pretvaranje u rijeci
Znam. Najbolji način za nošenje sa strahom jest da ga imenuješ.
Paukovi su zaista puuuno manje strašni kad se zovu Marko. :gigglenod:

zwarte paard je napisao/la:kako ti ide to cudnovato ucenje iza marka? puno nekih brojkica...da li ti je satisfakcija za mozak baviti se time?
Da ovo iza Marka je zanimljivo. Osjećaš se pametno kad to fino pokopčaš. :D
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 03 tra 2015 10:44

zeeenijo...:)

vidi ovo...da malo ovu pravopisno aktivnu dilemu pismenost i nepismenost...la la la lalala la al bla bla bal bla bla....zakljucimo ovako :D

ovo je djecak i mjesec na talijanskom. prijateljica je prevela. pogledaj kako ima neki drugi smek na talijanskom. jezicni nacisti zaboravljaju da jezik ima sluh za dusu. svaki ima drugaciji sluh, pa razliciti sazvace materiju. ovi sto pilaju na pizdarijama kao da su maloumni za shvatiti takvo sto. :D neka bica osudjena na bubetan je i tranje maste. gramaticki nacisti misle da cine dobro jeziku, a u stvari najcesce nabijaju osjecaje manje vrijednosti kod nepismenih, a kada netko ima osjecaj manje vrijednosti prelijepa prostranstva mogu biti neiskazana. gramar nacisti ne znaju sto znaci afirmativno zezanje.

doslo mi da zabiljezim...kako god...ovo je djecak i mjeec na talijanskom :) mene je razveselilo jer totalno drugacije izgleda, talijanski...zivo, veselo nekako. volim talijane.

da li se tebi tako cini? pls na ovo pitanje odgovori.

Il ragazzo e la Luna

„Mamma, sento qualcuno che cammina.“
„Shhhh, non ci devono sentire. Respira piano.“
Cosi', rannicchiati nel cespugno, i conigli aspettavano che il ragazzo passasse. Nelle notti successive nontremavano piu', sapevano che quello era il ragazzo che andava verso la Luna.
Ed e' per lui che la Luna comincio' a salire di giorno, per condividere il cielo con il Sole almeno per un paio di ore. Non hanno litigato, pero' si sa chi ha il ruolo di primo piano di notte e chi di giorno. La Luna era impaziente , non poteva aspettare che il Sole se ne andasse, era troppo lento. Percio' qualche volta vediamo il Sole e la Luna insieme sul cielo. C'era una volta una Luna e c'era una volta un ragazzo. C'era una volta una Luna e lo e' ancora, ma la vita di ragazzo doveva finire. I buchi della Luna nei quali non entravano i raggi di Sole si riempivano con le domande del ragazzo, e le sue risate aggiustavano le rughe della Luna. Trasmetteva la luce anche quando era piu' nuvoloso, cosi' il ragazzo non era triste se non vedeva la luna. Le nuvole piu' dense facevano le eccezioni facendo entrare pochi raggi solo per sfiorarli il viso e salutarlo al volo. Altrimenti il ragazzo non voleva andare a dormire.
„Che cosa hai fatto mentre io non c'ero?“ -chiese la Luna il ragazzo.
„ Ho fatto la colazione, sono andato a scuola, ho fatto i compiti, e ho imparato a contare fino a dieci. Vuoi che ti insegno?“
„Fermati!“- gli interruppe la Luna. „A che mi serve contare? Perche' dovrei saperlo?“
„Che cosa hai fatto tu oggi?“ –chiese il ragazzo.
La Luna si mise a pensare non sapendo cosa risponderli.
„Ho passeggiato, io passeggio solo. Da quando conosco me stesso, passeggio piano piano. „
„A che serve passeggiare?“- chiese il ragazzo.
„ Non lo so.“
„E allora perche' passeggi?“
„Non lo so. Faccio i giri.“
„E lo sai quanto e' lungo quel giro?“
„Non lo so.“
„Ecco , vedi perche' devi sapere contare?“ – gli disse il ragazzo e gli insegno' a contare fino a dieci.
„E' cosi' lungo quel giro.“
Chiunque la chiedeva quanto era lungo il giro che faceva, la Luna rispondeva: „dieci passi“. Se avesse saputo contare oltre, avrebbe probabilmente risposto simile all'uomo che risponde alla farfalla quando e' nato? La risposta giusta per una farfalla sarebbe „Ieri“. Cosi anche la Luna avrebbe risposto alla gente: „Il mio giro e' lungo dieci passi“. Altrimenti ne la farfalla, nemmeno l'uomo potrebbero capire niente. In questo modo avrebbero avuto almeno un'idea, nelle loro misure sbagliate, ma uniche realizzabili nell'ambito delle loro capacita' .
La Luna sapeva gia' che il ragazzo sarebbe cambiato presto e che avrebbe vissuto la maggior parte della sua vita nelle bugie imparando le cose innutili come contare, ma che nello spazio della gente sarebbe stato abbastanza convinto di aver imparato e realizzato qualcosa veramente importante.
Quando si addormentavano gli altri, il ragazzo si sgattaiolava fuori dalla finestra e piano piano toccava la terra con i piedi. Apriva il cancello del giardino, salutava il cane sussurando il suo nome piano per non farli abbaiare e svegliare gli altri. Per lui non esistevano i momenti piu' magici di quelli passati con la Luna. Era quasi quasi dipendente di questi momenti. Era veramente difficile aspettare, tutti giorni, che la Luna tornasse dai suoi viaggi.
„Vedi che sono piu' chiara stasera? Ho illuminato il cammino alle montagne e mi hanno ringraziato. Era lontano da qui, ma la mia luce rappresenta anche la gente. Voglio che tu diffonda la luce, dandola a qualcun altro. La diffondi dentro se stesso e la dai, qualche volta a me, qualche volta ad un altro. Sono piu' grande di te, ma il fatto che tu sia piu' piccolo non significa che tu non possa fare tutto cio' che faccio io. Ognuno deve dare il su meglio.“
„Cosa mi importa che tu sia piu' chiara adesso se io ho sempre paura che sparirai? Prima sei tutta rotonda, poi sempre piu' piccola. Qualche volta ho paura di guardare il cielo, perche' non so se ti trovero' li'. Perche' diventi sempre piu' piccola?“
„Sono sempre la stessa“ disse la luna un po' stupita dalla domanda.
„No, non lo sei. Non camminare cosi' tanto, poi' ti stanchi e diventi piu' piccola“ – disse il ragazzo.
„Sono sempre la stessa, da quando mi conosco, sono cosi'.“
„ No, no, qualche volta sei troppo luminosa e cammini. Allora vieni da me, appena ci sei, e non vedo bene il cammino. Allora che mi importa se tu aiuti agli altri, se per questo ho paura che dopo sparirai, e a che serve farsi del male?“
Per ogni cosa esiste una prima volta, cosi', la luna, per la prima volta, ha visto se stessa con gli occhi del ragazzo. Si ha vista rotonda, divisa a meta' , piu' piccola, ma nello stesso tempo, molto piu' grande, negli occhi di qualcun altro. Gli occhi piccolini del ragazzo le hanno fatto ingrandire. La Luna ha gia' imparato che l'amore puo' nascere anche dalla preoccupazione, ma col fatto che davvero qualche volta cambiava la forma si e' chiesta se il ragazzo forse aveva ragione?

„Devo alluminare tutti, e devo anche camminare. Io solamente faccio il favore agli altri. Lo devi fare anche tu. Non pensare a quanto costa, fai bene. Se fai bene, ci sara' sempre qualcuno che sapra' ricambiare senza chiederti niente. Non darmi la colpa e capisci che io sono soltanto la Luna e che le tue paure sono inutili. Quando ami davvero, allora le paure nascono, ma devi capire che quelle paure sono futili.“ – disse la Luna al ragazzo.
„Nei tuoi occhi vedo me stessa, so come mi vedi tu. Sono io, ma non sono io. Presto chiederai la spiegazione. La mia non ti bastera'. Voi, le persone, avete dentro di voi i paesaggi nascosti che si scoprono invecchiando. E' cio' che ci separa. Tu hai le domande e spiegazioni a cui io non saprei darti la risposta. E' l'unico cammino che non potrei illuminarti. La Luna vede solo quello che c'e' fuori. Avrai bisogno delle nuove amicizie. Il tuo cammino non sara' solo questo su cui ti trovi adesso. Ci saranno altre cose che ti tireranno verso di loro piu' forte di me. Su ogni cammino, importante,per un uomo, e' incontrare qualcuno. Io devo seguire la mia strada e tu segui la tua. Ho visto come la gente vive, e prima di dirsi adio vorrei dirti una cosa:

C'e' sempre un mostro che ti mettera' il piede adosso
Quando ti fa male di piu'.
Ci sono delle paure
Come papaveri scure
Agiscono quando ami.
Ci sono delle trappole, ma per me e' tutto facile
Per te invece no...
Il cielo azzurro io attraverso volando
Tu invece la vita dura attraversi camminando.“


Tutte le oposizioni di ragazzo non potevano rinviare la separazione. Come piange il ragazzo quando deve abbandonare il suo amico non si deve neanche immaginare. La Luna e' scesa dal cielo per dargli un bacio, ma il ragazzo, in lacrime, afferro' la luna e la abbraccio' il piu' forte possibile:
„Non lasciarmi per favore, tu sei il mio unico amico. Non voglio bene nessuno come te.“
„Io non ti lascio, disse la luna. Un giorno vedrai. Crescere fa male. E' cosi' con voi, uomini. Si cresce quando ti muoiono i piu' vicini, quando ti tradiscono quelli che consideravi amici, quando hai fame e non hai da mangiare... Questo e' il vostro mondo. Devi prendere la tua strada e io...io ti guardero'.. E quando le cose vanno male, tu, guarda il cielo, e mi troverai. Mi guardi e tutto passera' in un attimo. Qualche volta mi sembra che voi, uomini abbiate delle teste piu' grosse dalla mia. Cosi' come la Luna deve sempre passeggiare, l'uomo deve crescere“- disse la Luna al ragazzo.
Stavano cosi abbracciati tutta la notte finche' la Luna non e' dovuta partire.. Il ragazzo la saluto' triste ma contino' a venire tutti i giorni sebbene la Luna resto' sempre lontana nel cielo. Solo un'ultima volta gli disse „Non venire piu', vai a raccogliere la sapienza, un giorno rideremo insieme su tutto questo.“ E il ragazzo fece come gli disse la Luna. Smise di venire e comincio' a studiare sempre di piu'. Studiava tantissimo solo per poter ridere, un giorno, insieme alla Luna. Non poteva neanche immaginare che questo puo' durare quasi come una vita intera, e che nel frattempo le cose si dimenticano..
I ragazzi che considerano Luna, la loro amica sono quasi sempre un po' strani. Come se avessero qualche segreto nascosto,mai rivelato. Sono in continua ricerca delle nuove avventure, dei nuovi movimenti; come se fossero arrabiati che la Luna li abbia abbandonato e percio' sono ancora piu' avventurosi nelle loro strade. Alla fine si' e' avverato quello che diceva la Luna, il ragazzo e' cresciuto, ma non e' riuscito mai ad abbituarsi al fatto che la gente non vuole fare l'amicizia con la Luna. Non e' riuscito mai a capire come quella stessa gente non vede il riflesso delle nuvole sulla strada come le pozze sporche o il passaggio attraverso le parti piu' chiare della strada di notte come l'immersione nella Luna. Come non riescono a sentire quelle farfalle nello stomaco, quell'amore e follia che non hanno niente a che fare con un altro essere umano, ma con una cosa cosi bella e ingenua come la Luna. Alcuni non hanno mai capito che Luna e' l'amica che puo' toccare il profondo dell'anima solo con il suo sorriso, con la sua allegria... Ha scoperto cosa e' la tristezza solo quando si sono separati, e non solo per la separazione ma anche perche' ha scoperto cosa vuol dire la poverta' della gente. Con loro si capiva come con le farfalle a cui doveva spiegare tutto riducendosi al loro livello per non scoraggiarle.
„Essere amato veramente significa essere amato da uno che non ha la capacita' di amare cosi' facile. Quando uno ti ama davvero, ti arricchisce in una maniera inspiegabile, ma poi rimani maledetto nella propria solitudine, perche' tutti gli altri tentativi di amare sono solo i fallimenti. Cerchi di dare tutto se stesso, ma in cambio hai soltanto una solitudine e incompletezza. Quando invece ti ama la Luna diventi intoccabile per tutti gli altri tipi d'amore ma dall'altra parte talmente nobile che anche quando ami di meno sei un passo avanti dagli altri.“ – ha scritto nella sua eta' matura.
Dopo le dichiarazioni simili la gente gli diceva di essere un po folle ma certi gli dicevano anche che trasmetteva un' energia molto piacevole. Alcuna gente tuttavia ha il senso per la Luna- pensava il ragazzo.. E questo era consolante.
Se avesse parlato con la Luna della sua cognizione ci avrebbero litigato. L'uomo e' sempre l'uomo, e Luna questo lo sapeva, percio' doveva salutare il ragazzo e lasciarlo andare nel suo mondo umano. La luce della Luna non era una spiegazione. Quella era soltanto nel suo viso. Il ragazzo aveva bisogno della spiegazione cosa era veramente la luce della Luna, ma quella percepita da lui, non quella visibile da tutti. La spiegazione che gli avrebbe dato la Luna sarebbe soltanto lo scoraggimento per il ragazzo, come per una farfalla la cognizione che dura pocchissimo nel ricordo umano.
Si sarebbe sentito piccollo, troppo piccolo per avere la voglia delle risposte. Qualche volta le nostre strade si separano per il bene di un obiettivo piu' alto. La curiosita' ai limiti della comprensione umana, e le risposte che cercava li hanno portato alla separazione. Solo quando la comprensione umana e' diventata ridicola, perche' gli si avvicinava la fine, ci rideva sopra.
La vecchiaia gli ha fatto diventare infantile. Gli mancava la Luna, non la sapienza.. Voleva solo abbracciarla, ma riusciva a vederla solo dalla Terra. Adesso sapeva che la Luna non sparira' mai, che addirittura sara' lui a sparire prima. Sapeva anche che la Luna e' tonda indipendentemente da dove si guarda.
Nei ultimi giorni prima di morire non parlava con nessuno. Nelle sue note hanno trovato:
„ Trovero' la mia strada fino alla Luna. Lei non vuole scendere dalle scale. Ho capito perche' ci siamo separati-non riuscivo a ridere su quello che dovevo scoprire. Adesso quando ho scoperto rido perche' non mi serve piu' , perche' ormai e' tutto inutile.. Puo' darsi che sara' utile agli altri. A me l'unica cosa che importa ancora e' la mia Luna.“
Gli brillavano gli occhi. Questa volta non usciva dalla finestra. Non aveva il cane. Nel silenzio della notte, la Luna e' scesa sulla terra. Si sentivano le risate e confondevano gli uccelli notturni. In quella follia, solo per un'attimo la Luna e' diventata il ragazzo e il ragazzo la Luna. Cosi succede quando i due mancano uno all'altro per cosi tanto tempo, ci si ritrovano e si intrecciano in tal modo che alla fine cambiano i posti.. Luminava il ragazzo, luminava la Luna... I conigli sono gia' tutti scappati dai cespugli. Le nostre vite sono cosi' diverse, ma i momenti della felicita' e della liberazione sono infiniti.. I piccoli liberano i grandi, i grandi liberano i piccoli e poi tutti ci ridono sopra perche' alla fine capiscono la bellezza del intrecciarsi e l'infondatezza delle preocupazioni.



niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

zenia
Postovi: 4559
Pridružen/a: 13 stu 2007 15:29
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zenia » 03 tra 2015 10:50

zwarte paard je napisao/la:doslo mi da zabiljezim...kako god...ovo je djecak i mjeec na talijanskom mene je razveselilo jer totalno drugacije izgleda, talijanski...zivo, veselo nekako. volim talijane.

da li se tebi tako cini?
Ne znam talijanski. Tj. znam ga minimalno. Ali ga volim. Lijep je, pjevan, melodičan.
Na talijanskom sve zvuči elegantnije i življe.
Moram naučiti talijanski, red je!
“What am I living for and what am I dying for are the same question.”
― Margaret Atwood, The Year of the Flood

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 03 tra 2015 11:05

a sapnjolski? a japanski... sve zvuci drugacije. mislim da je nas jezik optercen prosloscu i da je nabijen nekom tezinom, koja mi ne pase, kao da se nije otrgnuo iz proslosti, kada ga pricam, tezak mi je. nije melodican, duboko ukorjenjen. nekada pozelim zaboraviti nas jezik da odmorim glavu. volim ga i cijenim, ali bih htjela pozdraviti se s njim. ostaviti ga dominantnom metalnom kodu i preuzeti neki drugi duh jezika na sebe. ovaj nas mije pretvrd.

tin ujevic mi je jedan od rijetkih koji ga je smeksao. mislim da se nasim jezikom ne moze puno letjeti. tmuran je. okopan.

a za osjecaj kada svladas gradivo...znaaaaaam :D superiska...meni je tvoja materija znacila da ako ne prepism ne testu cu odapeti sjedeci pred gradivom i zabusavajuci. puko mucenje bjese to :D super mi je procitati da ide.

hadj idi uci sa srecom :)
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
bonaca
Postovi: 146
Pridružen/a: 01 tra 2015 19:06
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la bonaca » 04 tra 2015 12:36

ostavila sam nesto u novoj temi pa pogledaj :)
Ne znam zašto se toliko uzbuđujete zbog onoga što ljudi pišu. Što je sve prema onome što misle i što rade i što su sposobni da urade! Malenkost. Šala.

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 04 tra 2015 13:38

bonaca je napisao/la:ostavila sam nesto u novoj temi pa pogledaj :)

vidjeh :)

zelim reci da u tvojoj temi JA ne mogu pisati, jer se ne znam nadovezati na tvoju pricu, ja to radim ovdje...tj svugdje, a ovdje nastaje onako usputno nesto ili stavim nesto gdje se sa zenn :* nadovezujem.

a tebe zellim uputiti na jednu kratku ali iznimlno znacajnu brosuru "slusam, verujem nezno, kako razgovarati s partnericom i prijateljicom koja je prezivjela nasilje". to je napisala lapa mladjenovic, rado cu ti je poslati postom ukolik onemas ideju gdje je pronaci, samo mi posalji adresu.

ako curu ne izvedes u setnju nego napravis neku pjesmu, da izbacis iz sebe uzmicanje i pitanje ili ili...uzmi za sebe vrijeme. nadji melodiju..rijeci. to je nadilazenje.

razumijem sto si napisala, ali ako vec sviras klavir i imas zicu za stvaranje, reci nam tonovima. :) radi :) to je dobar materijal, jer je stvaran.
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Avatar
zwarte paard
Postovi: 4263
Pridružen/a: 06 vel 2015 12:23

Re: dnevni boravak u kom je off dignuo noge na stolicu i coolira

Post Postao/la zwarte paard » 04 tra 2015 13:42

drugim rjesima...OŽEEEEEŽŽŽŽIIIIIIIII :D

izvini, ne znam reagirati patnicki vise...akcija mi je draza...
niko nije kriv, al' je neko zajeeeee..Bo bo Bo bo Bo bo BO

Odgovorite