kako je izgledalo vase outanje roditeljima?

[SheDevil]

Sestra je shvatila sama (znala sam ja da je pametna žena ), roditeljima sam rekla i sve što je bilo od komentara: "Pa nisi baš izabrala najlakši život". Moj je komentar bio samo da uvijek biram najteže, da bi to već trebali znati
Idući me dan tata zvao i pitao jel rekao nešto ćime me povrijedio i ako je da se isprićava jer mu je ipak to sve novo i neočekivano (razloga za ispričavanje i nije bilo) i da sve što žele je da budem sretna. Kad sam ga uvjerila da sam sretna bio je zadovoljan i to je to! Ali ja sam znala da će sa mojima biti lako, jednostavno su takvi... posebni! I volim ih zbog toga!

[kike]

ne još, javin ka bude, ako ostanen živa

[sumrak_zivota]

hmm..
moj stav je da je to moj zivot i da nemam nikakvu obvezu reci nikome nista, pa cak ni roditeljima.
vidjeli su me u svakakvim situacijama, cak mi je stari upao u global dok sam bila u elementu s frendicom i jos takvih upada je bilo i u moju sobu i opcenito u stan, ali nikada nitko nije povukao razgovor o tome.
mislim da oni kuze i da su prihvatili, al o tome, ja mislim, nikad nece biti razgovora uzivo.
i tako..ja stalno spominjem neka muska imena, stara zadovoljna...i tak. meni je ovak oke.kako vise od pola stvari ne znaju o meni, mislim da ce i ova ostati jedna od tih.

[Crvena_Vrana]

Kod nas doma se uglavnom nitko ne miješa nikome u život. A pošto sam radila dok sam bila u Srednjoj, starci su se još više klonili mog privatnog životA (iako smo živjeli skupa).

Mislim da je mama kužila prije mene za prvu curu u koju sam se zaljubila, ali nije željela ništa komentirati... Za drugu curu sam joj sama rekla... Od samog početka je to odbijala. Kad sam joj rekla: "Mama ja sam lezbijka i godinu dana sam u vezi s X.", rekla je da to ne želi čuti... DOduše, kad se sad toga sjetim, ni ja sebe ne bih shvatila ozbiljno... Bilo je tu malo bunta, malo svega... Plus, nisam bila ni sama sa sobom na čisto jesam li lez ili bi...
Mislim da joj tad nisam trebala reći. Trebala sam malo pričekati jer sad sam napravila još jedan gaf a to je da sam završila s muškarcem (ne kažem da je to loše ) što je malo pobilo tu tezu o čistokrvnoj lezbijki... Mislim da moji sad misle da sam se "izliječila", "prerasla" tu djetinjastu fazu i slično... Nakon prekida s dečkm sam u banalnom razgovoru spomenula sestri da možda nađem novu curu ili dečka, ona me sva uplašena pogledala i rekla da bi više voljela da nađem dečka... Onda smo ponovo otvorile tu temu. Priznala je da je prije bila malo homofobična, ali zbog toga što joj je to bilo strano, ali da je sad malo "bolje" (lol). Mislim da razumijem zašto bi željela da nađem dečka: jednostavnije je! Možeš se držati za ruke, ne moraš ništa skrivati... možeš se "boriti" za rava LGBT populacije bez da te netko napada da si "lezbača"... i mama se može pohvalitit susjedama kako imam dečka...

Trenutno ne živim sa starcima tako da nemam problema sa bilo kakvim skrivanjem. Pred svim prijateljima sam autirana, hodam okolo s majicom s Gay pridea pa mislim da sam poprilično autirana... Jedino mi se jednom dogodio jako glup gaf, a to je kad sam otišla u toj majici na faks na samo par misnuta (misleći da me nitko neće vidjeti) i kao za inat srela najhomofobičnijeg profesora koji je sa zanimanjem pročitao sve s majice... auč! Već visim da se veseli mom izlasku na ispit... Još jednom ću slušati predavanje o tome kako su homoseksualci devijantni i troše pare poreznih obaveznika za osiguranje na paradama... lol

[pineapple14]

Mislim da razumijem zašto bi željela da nađem dečka: jednostavnije je! Možeš se držati za ruke, ne moraš ništa skrivati... možeš se "boriti" za rava LGBT populacije bez da te netko napada da si "lezbača"... i mama se može pohvalitit susjedama kako imam dečka...

A tko ti brani da se s curom držiš za ruke?
Kako ćeš se uopće i izboriti za vlastita prava (bilo koja, nevezano uz lgbt) ako se skrivaš? Problem je u glavama ljudi, a ne u zakonima... Dok se ne izađe na ulice, uzalud ti svi silni aktivisti, udruge i zakoni. Promjena počinje od TEBE.

A inače, život u Hrvatskoj je svakodnevna borba za najrazličitija ljudska prava, tako da ne bih rekla da je gay osobama automatski teže ili lakše... Kako siješ, tako ćeš i žnjeti. Ne živimo više u 50-ima.

[Crvena_Vrana]

Mislim da razumijem zašto bi željela da nađem dečka: jednostavnije je! Možeš se držati za ruke, ne moraš ništa skrivati... možeš se "boriti" za rava LGBT populacije bez da te netko napada da si "lezbača"... i mama se može pohvalitit susjedama kako imam dečka...

A tko ti brani da se s curom držiš za ruke?

Ovo je izvučeno iz konteksta. To je stajalište moje sestre. Ona smatra da bi mi život bio lakši.

Uostalom, da sam čisto strejt, život bi mi bio lakši jer se ne bi susretala sa diskriminacijom na osnovu spolne orijentacije, zar ne? To ne znači da se žalim što sam ovakva kakva jesam...

Kako ćeš se uopće i izboriti za vlastita prava (bilo koja, nevezano uz lgbt) ako se skrivaš? Problem je u glavama ljudi, a ne u zakonima... Dok se ne izađe na ulice, uzalud ti svi silni aktivisti, udruge i zakoni. Promjena počinje od TEBE.

Oho, znači ostavila sam dojam neautirane osobe? I je li problem biti " u ormaru"?

Vjerovala ili ne, ja živim "promjenu koju želim vidjeti". A svoj dio u NVO aktivizmu sam također odradila (vidim da ti je to zanimljivo ). Nastavak živim i van njega. To ne znači da se ljudima unosim u lice i vičem da sam bipsićka...
Homofobija nije nastala u jednom danu, isto tako se ne može očekivati da u jednom danu i neestane. Uostalom, usporedi kakvo je stanje sa sloodama LGBT populacije u nama susjednim zemljama. Ne stojimo mi tako loše...
Ne mislim da borba LGBT(IQ) prava treba prestati, da ih imamo dovoljno... samo kažem da je u zadnjih nekoliko godina puno toga napravljeno.

A inače, život u Hrvatskoj je svakodnevna borba za najrazličitija ljudska prava, tako da ne bih rekla da je gay osobama automatski teže ili lakše... Kako siješ, tako ćeš i žnjeti. Ne živimo više u 50-ima.

Nije tako samo u Hrvatskoj. Svako društvo ima svoje probleme. Ne vidim smisla u kuknjavi kako nam je grozno.

No ipak mislim da je LGBT populaciji nešto teže.
Zamisli situaciju... Trg, hrpa skinjara, (nasilnih) dinamovaca... da sam dečko koji se nasred Trga poljubi sa svojim dečkom i da sam žena koja viče "stop obiteljskom nasilju"... reakcija bi bila drugačija. Gay par bi dobio batina, a žena ne bi... Meni tu postoji bitna razlika.

[femella]

Slažem se sa svim što je Crvena_vrana napisala. Radujem se svakoj aktivnosti kojom smo barem milimetar ravnopravnije, ali isto tako moram reći da cura i ja nismo bile na pride-u i iskreno na to nismo niti pomislile. Da imam novac koji bi mi omogućio normalan život ako dobijem otkaz i ako se više ne zaposlim, bila bih prva u redu. Moji naravno ne znaju da sam gay i mislim da bi dobili infarkt nakon što bi spoznali činjenicu da im je kći lezbača!!
Što se dečka tiče, i moje su riječi kao i riječi tvoje sestre.. bilo bi jednostavnije, puno jednostavnije.
Samo .. ljubav se ne bira, ona bira!!

[ow]

ako je sa mojih 15 godina skuzila da se zabavljam s jednom curom i rekla da je to sve ok samo da se tak ne nastavi pa da nema unuke...
ako je procitala neke moje poruke u kojima se jaso vidi da imam curu koju volim...
ako je spremila njen broj u mob...iz neznam kojeg razloga(bice da provjerava po ispisima i sl...)
ZAS ME NISTA NE PITA?
tak bi mi bilo lakse...prevelika sam kukavica za to priznanje

Zato jer ne zna kako.....
Boji se da te ne povrijedi, da se ne naljutis.....
Boji se tvoje reakcije...

Ako je tvoja mama odista takva kako si je opisala, onda definitivno zna....
I vjerojatno ceka da ti odaberes trenutak kada budes spremna....

Ja se nikada nisam outala mami, iako smo obje znale da ona zna.....
Umrla je 10-tak dana nakon pojave ove stranice.
Da je pricekala samo par mjeseci - outala bih joj se.....

No taj sam propust ispravila kad sam se outala kcerki. To mi je bio najpametniji potez u zivotu.

[ovde_ide_kul_nick]

To je ispalo tako da ja sad zivim kod frendice a najvjerojatnije cu zavrsit u nek9oj napustenoj kuci.Nisam se svojevoljno outala nego mi je stara procitala poruke na mobitelu i s obzirom da odnos sa roditeljima nikad nije bio bas nesto,u biti bio je nista.Eto,dali su mi dva sata da se spakiram i kako znam i umijem.I sad neam pojma na koju foru cu ja bez posla i icega zavrsit skolovanje.

[bea.zarre]

I sad neam pojma na koju foru cu ja bez posla i icega zavrsit skolovanje.

Isuse.
Držim ti fige da uspiješ. Stvarno mi je ovo užasno.

[ovde_ide_kul_nick]

I sad neam pojma na koju foru cu ja bez posla i icega zavrsit skolovanje.

Isuse.
Držim ti fige da uspiješ. Stvarno mi je ovo užasno.

I jest,ali sam ipak nevjerojatni optimist i nikad ne posustajem,ovo nije ni prvi ni zadnji a ni najgori dogadjaj u mom zivotu,prezivjet cu.Samo se trebam koncentrirat na to da nadjem posao.

[bea.zarre]

Svaka ti čast. A vjerujem da ćeš s ovakvim stavom biti nezaustavljiva.
Go girl!

[ow]

I jest,ali sam ipak nevjerojatni optimist i nikad ne posustajem,ovo nije ni prvi ni zadnji a ni najgori dogadjaj u mom zivotu,prezivjet cu.Samo se trebam koncentrirat na to da nadjem posao.

Sto bi mogla raditi? Posalji mi PP sa malo vise informacija (odakle si, godine, koja vrsta posla - mozda ti mogu pomoci)

[Crvena_Vrana]

I sad neam pojma na koju foru cu ja bez posla i icega zavrsit skolovanje.

Kad čovjek nešto doista iskreno želi, onda će se cijeli Svemir urotiti da to i dobije. Ovo što što se dogodilo s tvojim autanjem je užasno. No stvari koje nas ne ubiju, ojačaju nas. Gledaj na ovo kao katalizator jednog novog poglavlja u tvom životu koji će ti pomoći da se ranije osamostališ. I iznad svega, nikad nemoj odustati od školovanja. To je jedini način da stekneš do kraja svoju samostalnost i da te u životu nitko ne može ucjenjivati... Drži se!

[jabooka]

ako se redovno skolujes roditelji su te po zakonu duzni uzdrzavati za vrijeme skolovanja.
obrati se nekim homo. savjetovalistima.

[ovde_ide_kul_nick]

ako se redovno skolujes roditelji su te po zakonu duzni uzdrzavati za vrijeme skolovanja.
obrati se nekim homo. savjetovalistima.

Znam da jesu,ali ja ne mogu recimo prijaviti ih socijalnoj sluzbi(iako za to imam razloga hos povrh izbacivanja)jer imam mladju sestru pa za njezinu dobrobit sam pokusavala izdrzat nehumanu situaciju kod kuce jer nisam njoh htijela stvarat probleme.Cak mi je na neki nacin i drago sto su me otjerali jer vise pa makar izgubila sve necu izgubit ponos a nisam materijalist pa mi nista osim toga,krova nad glavom i kuha na stolu ni ne treba.Samo trebam nekako stat na noge.Sto je jako tesko s obzirom da nisam ni punoljetna

[call_me_not]

javi se nekom savjetovalistu fakat.....pokusaj nac poso asap. kao maloljetnica mozes radit na pumpi, brat voce i povrce etc, nesto sezonskog.....sad je pravo vrijeme za posao. a ak upadnes u dom, onda ti financijski nije tesko radit+studirat.

[whatever]

Ja se odmah ispričavam, u grdom sam peemesu, ali moram tu dreknuti.

Ma svaka im čast. Eto, ja im se divim.
Maloljetno djete bacit na cestu ovako iz pizdarije.
Pa jebemti, dje je njima glava, uopće?
I još jedna grda stvar za reći, ali ne mogu si pomoći - neki ljudi zaista ne zaslužuju biti roditelji.

U to ime, dabogda jednog dana ti postala predsjednica države or something big i lice ti bilo po svim naslovnicama,
a oni se busali u prsa kako si njihova kćer
znajući jako dobro da kurca nemaju s tvojim uspjehom.
Vjerujem da se sada grizu, ali dabogda se grizli još više.
Maloljetnu kćer!
Ma jebote. I bolje da si dalje od njih, onda.

Još jednom se ispričavam, jako mi je ovo...maloljetno djete! Svoje vlastito!
Ma.

[ovde_ide_kul_nick]

Ja se odmah ispričavam, u grdom sam peemesu, ali moram tu dreknuti.

Ma svaka im čast. Eto, ja im se divim.
Maloljetno djete bacit na cestu ovako iz pizdarije.
Pa jebemti, dje je njima glava, uopće?
I još jedna grda stvar za reći, ali ne mogu si pomoći - neki ljudi zaista ne zaslužuju biti roditelji.

U to ime, dabogda jednog dana ti postala predsjednica države or something big i lice ti bilo po svim naslovnicama,
a oni se busali u prsa kako si njihova kćer
znajući jako dobro da kurca nemaju s tvojim uspjehom.
Vjerujem da se sada grizu, ali dabogda se grizli još više.
Maloljetnu kćer!
Ma jebote. I bolje da si dalje od njih, onda.

Još jednom se ispričavam, jako mi je ovo...maloljetno djete! Svoje vlastito!
Ma.

Oni nikad nisu bili dobri roditelji,godinama sam trpjela psihička i fizička zlostavljanja s njihove strane i nikad mi nisu bili ptopota,podrška,vec odavno sam prestala gledat na njih kao na roditelje i mislila sam ja otic od njih odmah cim zavrsim srednju pa makar na ulicu,al eto,preduhitrili su me.

[femella]

Barem nećeš imati osjećaj da si ti krivac za prekid odnosa s njima jer si napustila svoje. Nemoj dati da te vežu preko sestre i za nekoliko godina kada se osamostališ i stekneš nešto naglo se sjete da imaju tebe pa evo treba sestri (njima) pomagati. Uopće ne želim napisati što mislim o takvim ljudima koji sebe smatraju roditeljima. Već si dobila nekoliko dobrih savjeta da se obratiš udrugama pa se neću ponavljati. Od školovanja nemoj odustajati, glavu gore i sada slobodna, ne odstupaj od svojih uvjerenja. Razmišljaj pozitivno. Ako nešto trebaš viči!

[mayflower!]

obavezno se obrati pravnom timu iskoraka i kontre. obavezno! znam da se želiš maknuti od njih i uspjeti sama, ali oni su te dužni uzdržavati. dužni su to zato jer su se obvezali da će to raditi (u protivnom su te mogli prepustiti na skrb države) i zato jer im je država zbog toga godinama davala razne povlastice (dječji doplatak, porezne olakšice i sl.). zato nemoj biti luda, obrati se ljudima koji su spremni ponuditi svoje stručno znanje. završi barem srednju, a ako ti ide u školi, pokušaj upisati faks. ne moraju te gledati u kući, ne moraš ti gledati njih, ali te moraju uzdržavati.

znam da ti se sad čini da će sve biti u redu ako nađeš ikakav posao, ali pokušaj napraviti sve da završiš školu, barem srednju. jer inače će ti i uz inteligenciju i marljivost biti puno puno puno puno teže. ne zaboravi, imaš pravo na to.

[marija2345]

Vidim da odgovor dajem na temu koja je vec zastarjela ali je razlog moje registracije pa mozda u buducnosti neko naleti ponovno na nju
Moje takozvano "outanje" se dogodilo davne 1975. kad sam imala 19 godina i sveopci stavovi o homoseksualnosti su tada bili puno konzervativniji no sto su danas.
Rasla sam u obitelji roditelja umjetnika i bila jedno od 8 djece, najmlađa, nisam znala puno o terminu lezbijka ali sam bila u vezi sa danasnjom suprugom oko godinu dana, moja majka je saznala za nasu vezu nakon jedne nase scade koja me silno deprimirala, ispricala sam joj nesto o toj ljubavi i ona je pocela plakati-od srece
Otac je bio potpuno cijepljen od tadasnje ceste patrijahalne podjele obitelji te su on i moja majka sve do njezine smrti bili potpuno zaljubljen, ravnopravan bracni par. Njegova reakcija na moju djevojku je bila gotovo ista kao i pri objavi zaruka moje brace i sestara. familijarni obicaj je bio da se svi nalazimo na datume godisnjica brakova clanova obitelji pa se moja familija tako na datum koji smo mi odredile kao pocetak veze okupljala u roditeljskom domu. Na godisnjicu 1983. moji su nam roditelji poklonili dvije vere i organizirali "vjencanje" i tu smo cijelu noc svi pili, jeli i plesali, cijela obitelj bez iznimaka, braca i sestre, njihovi muzevi i zene, majka i otac, nas dvije
Godinu prije moja je supruga zahvaljujuci donoru rodila djecaka kojeg su moji roditelji prihvatili jednako kao svu ostalu unucad i on je ljetovao s njima u Hrvatskoj, buduci da smo se odselili u US, cesto bez nas zbog poslovnih obaveza.
Roditelji nazalost nisu dozivili nase "pravo" vjencanje ali sam sigurna da bi bili sretni i ponosni jer jedino sto su od djece uvijek ocekivali je bila lojalnost i reagiranje samo na pravu ljubav.

[Shanti]

wow blago ti se

[KarenO]

Hm,zanimljivo je sjetiti se toga.Ja sam roditeljima priznala sa 18 godina,znači prije nekih 2 godine.Stara je bila iznenađena i razočarana,a Stari baš i ne toliko,on me uvijek veće shvaćao.Stara je uvijek mislila da ću,pošto sam joj kćer jedinica,krenuti njezinim stopama i studirati arhitekturu,baš kao i ona ; imati bogatog i zgodnog muža i dvoje djece i tako sretno živjeti. Kad sam završila srednju,odselila sam od staraca i upisala se ( hvala Starome kojeg volim najviše na svijetu) na fax na koji sam se željela upisati. Stara je bila nezadovoljna i sa mojim odabirom faxa i sa mojom sexualnom orijentacijom,te je rijetko i pričala sa mnom.Danas smo u punom boljim odnosima,iako nemamo ni približno idiličan odnos kakav bi trebao biti između majke i kćeri,a i ne živimo u istom gradu pa se i ne viđamo često.Prihvatili su me takvu kakva jesam,iako znam da bi im bilo puno draže da me vide s nekim dečkom,al eto,tako je kako je...

[tamara3]

Vidim da odgovor dajem na temu koja je vec zastarjela ali je razlog moje registracije pa mozda u buducnosti neko naleti ponovno na nju [...]

...ovo je sve skupa prava bajka i nevjerojatno pozitivan primjer koji me jako razveselio u ovom tmurnom danu. Ima nade .

[acromium]

Hmmm slazem se sa citatom iznad...
Uglavnom, nisam se outala staroj, vrijedi ista ona prica da bi se ''okrivljavala'' zato sto ne zivim sa starim bla bla i kako treba muška ruka xD ugl, svi frendovi vise-manje znaju, nađe se pokoja osoba kojoj zaista nemam potrebu reci pa to ne radim, mada me i dalje, cisto zbog toga sto sam prosle godine imala veliko neslaganje sa svojim bivsim razredom, brine što ako netko od njih sazna. inace sam ok s tim da ljudi znaju. stara prije ''ne zeli znati'', nego sto zapravo ne zna, barem je takvo moje misljenje, mada o mom najboljem frendu koji je gay misli loše jer imam dva brata pa bi se ta''bolest'' mogla pazi_sad_ovo--> prebaciti na njih.. HAHAH uglavnom. nemam nikakve potrebe reci joj. mada sam na toliko foruma da me čisto čudi kako već niej na koji naisla, a history en brišem. xD Mozda i je, niej me briga, jucer sam se preselila ionako.

[Uh Huh Her]

Moje outanje prije spada u neku drugorazrednu američku humorističnu seriju s početka 90-ih nego u neki "životni problem".Inače imam dosta liberalne starce, ali ne znam zašto sam im se to godinama bojala reći.Nakon što sam im rekla određene svoje probleme i bila totalno histerična idući dan odveli su me u shopping da me oraspolože.I tako se mi vozimo u autu i stara me počne ispitivati nešto o dečkima.Tipa "Zašto si prekinula s bivšim dečkom" (izmislial sam im da mi je najbolji priajtelj dečko da bi me prestali gnajviti po tom pitanju).Ja sam joj rekla da je to iz jednostavnog razloga zbog toga što me dečki ne zanimaju i ne privlače i da dečka više nikada neću imati jer to nije za mene, tako da može očekivati jedino da ću joj kući jednog dana dovesti curu/ženu.Na to me pitala da li sam sigurna da sam lezbijka i ja sam rekla stvarno.Onda nije mogla vjerovati da sam bila s curama, pa sam joj rekla s koliko sam otprilike bila.Na to se počela smijati i govorila je kako ne vjeruje, a stari se također smijao i rekao je da je to tako tipično za mene i nešto što je mogao očekivati.Malo su se žalili zbog toga što im nisam prije rekla, a stari je rekao da se nada da će cura imati dobru stariju sestru za njega LOL.Naravno tu idu i komentari "Kako možeš biti lezbijka kada ne izgledaš tako bla bla bla".

Idući dan sam se probudila i išla zapaliti u dvorište jer ne smijem u kući pušiti.Idući dijalog:

STARA: Ima li Mxxxo dečka?
JA: Nema.
STARA: A ti curu?
JA: Pa, onako, nešto između.
STARA: Nije valjda Dxxxxa (acromium s foruma)?
JA: Hahaha, ne Cxxxxa je.
STARA: Baš super, ona je tako slatka cura.Što ćeš joj kupiti kada budeš išla kod nje? Haltere? Ja ću ti dati novac ako treba, ne možerš samo tako doć curi, trebaš lol ješta dati.

Uglavnom, prihvatili su to poprilično dobro, mada se stara i dalje potajno nada da ću "prijeći na drugu stranu" kako bi ona to rekla.

[KarenO]

@ Uh Huh Her - imaš super Staru,zavidim ti na tome,hh. A to outanje ti je dobro kao i album od PJ Harvey i bend koji si je ime dao inspirirajući se tim albumom

[Uh Huh Her]

@ Uh Huh Her - imaš super Staru,zavidim ti na tome,hh. A to outanje ti je dobro kao i album od PJ Harvey i bend koji si je ime dao inspirirajući se tim albumom

Stara je genijalna, osim kada ima preglupe izjave, a outanje je bilo takvo da mi je žao da ga nemam snimljenog.Album od PJ Harvey i bend su još bolji od outanja i sveg toga

[Naamah_zg]

Ova tema je baš kao stvorena za mene...Naime kada sam imala prvu curu odlučila sam mami reći za nju i priznati joj da sam lezba...Mama je isprva bila uvjerena da je to sam jedna od mojih faza u životu i da će me to proći...No,kad je skužila da se ja neću predomisliti,e onda su počela konstantna maltretiranja i nazivanja pogrdnim imenima,prijetnje,pa čak i fizički obračuni...Evo danas je prošlo već 2 godine od mog priznavanja i situacija je i dalje ostala ista...No naš odnos oscilira kao vremenska prognoza...Jedan dan je umiljata i super prema meni (doduše to stanje traje 5 minuta ) a ostatak dana nabrijana živčana i neuračunjljiva...Eto nadam se da nitko više neće doživjeti slično ili isto iskustvo kao i ja... SRETNO!!!!