ljepote bivanja lezbijkom

[baba_s_kolacima]

Evo, dok se Ftica ne smisli, imam ja. Daklem fluidnost, seksualna fluidnost i totalna sloboda da se bude sve što možeš biti. Spolna ili bespolna, višespolna, ranjiva, gruba, dominantna, submisivna... i sve istodobno ili kad god i koliko god hoćeš. Nema granica, nema ograničenja, sve je izbrisano i sve je otvoreno. Totalna sloboda. I vrhunci koji se doživljavaju (i) u glavi, na nekoj razini koja nije tjelesna.

pretapanje, je l' da?!
možda je pradoksalno što, govoreći o lezbijskoj ljubavi, govorimo i osjećamo slobodu, u svijetu koji djeluje krcat ograničenjima. ali, kako se najbitnije uvijek prvo dogodi u osobi, tako je valjda i s tim osjećajem slobode. i on izvire iznutra.

tu je još nešto što, bar mi se za moj slučaj tako čini, dolazi iz bivanja lezbijkom - a to je samoodgoj. zapravo, ne mislim da sam tu neki izuzetak. vjerojatno su mnoge od vas, prije nego ste nazvali svoj afinitet pravim imenom, prošle kroz neki oblik samoizgradnje. a to uključuje podosta razgovora sa sobom, prepoznavanje i tumačenje osjećaja ljubavi, preispitivanja istog u kotextu 'kanonizranih' vrijednosti, spoznaje o sebi, drugima u sebi, o sebi u drugima... o tom načinu na koji volimo, a od kog se neki/e umiju prestrašiti. tu je i suočavanje sa spomenutim ograničenjima, svijest o 'težem putu', ali naposlijetku ipak ta silna radost spram slobode. ljubavi kao slobode.
ne želim reći da nelezbijka ne može misliti isto, niti da je opisani tijek samoizgradnje privilegij lezbijki. samo, eto, nekako mi se čini da sam osobno, upravo zahvaljujući svom afinitetu prema istom spolu, puno ranije počela promišljati svjetove - i onaj u sebi, i onaj paralelni, vanjski. nekad ih je kroz odrastanje bilo teško pomiriti. možda ih i nisam nikada posve pomirila, al' bar se međusobno ne odnose bolno kao nekada.

da nisam lezbijka, vjerojatno bih bila bitno drugačija osoba. ne kažem da bih bila lošija ili bolja. naprosto - drugačija. možda ne bih imala potrebe misliti o stvarima koje sam ovako promislila. vjerojatno bih puno kasnije počela nazivati ljubav slobodom. možda ne bih bila pažljiva spram čarobnog svijata detalja, možda manje osluškivala ljude... možda bih, jednostavno, nekom drugom mjerom mjerila postojanje.

zapravo sam zahvalna prirodi na ljepoti bivanja lezbijkom.

Bravo!
Slažem se u potpunosti, i nadovezala bih se na odrastanje, u kojem mislim da većina lezbijki prolazi slične stvari. Ja sam, primjerice, kad su cure oko mene počele sa svim tim simpatijama, superzgodnim dečkima iz 5 b, pokušavala nekako logično odgonetnuti što je to toliko zgodno, savršeno, očaravajuće itd u tom Marku ili Ivanu ili Goranu. I ok, mislila sam, imaju ok frizure, lijepe oči...ali nikako se nisam mogla poistovjetiti sa time što su prolazile ostale cure. U to vrijeme sam mislila da valjda vlada neki teški deficit zgodnih dečkiju i da će prije ili kasnije doći i taj koji će mene oboriti s nogu. Međutim, kada se dogodilo outanje samoj sebi, nekako je sve sjelo na mjesto- pa u vrijeme kada se Maji sviđao Marko ja sam prije spavanja razmišljala o Ivani. Point- to što hetero ljudi uzimaju zdravo za gotovo, mi njegujemo negdje duboko, jer znamo da to ili ne možemo izreći naglas ili da to možemo nekolicini ljudi. Iz tog doba datira naša skolonost detaljima- mi cijenimo trenutak kada ostanemo same u dijelu birca i možemo se primiti za ruke, oni se nasred školskog hodnika mogu maltene poševit.
Isto tako, taj me osjećaj nepripadanja i samoće u djetinjstvu natjerao da promišljam o stvarima za koje inače znam da ne bih. Ne kažem da hetero cure ne razmišljaju generalno, ali njima se taj Marko sviđa i to je to. Mi odjednom počnemo razmišljati o Tanji i onda krenu pitanja- zašto Tanja a ne Marko, zašto baš ja, zašto nitko drugi nije kao ja, hoće li to proći itd.

[baba_s_kolacima]

eto mrguda...pa dobro.
super je da je vama tako lijepo u vasoj vezi. da me se ne shvati krivo-meni je isto super u vezi i drago mi je sto je vama super ali vi sad vise pricate kako je vama lijepo sa vasom curom a ne kako je vama lijepo biti lezbijka opcenito. u zivotu.
osim onog gore-da se bolje kuzimo jest prednost ali i dalje moram reci kako nisam nasla (ostale) ljepote "bivanja" lezbijkom
ne velim da sam sad u bedu ili da me muci sto sam lezbijka il da cu preci na tamnu stranu vec jednostavno nemrem naci tu ljepotu u vodenju dvostrukog zivota, lazima, skrivanju, problemima itd
opet paradoksno-nikad nisam imala probleme(na srecu) mada dosta ljudi zna za mene al ne gledam samo na sebe vec na cijelu situaciju u RH (i svijetu)
fakat ne zelim zvucat zlocesto-al nije li da se malo tjesite i same sebi izmisljate razloge zasto vam je super biti lez a da ti razlozi i nemaju neke podloge
mogu nac razloge zasto mi je super u vezi, mogu nac razloge zasto je super biti hetero, zasto je super bit puna love, rodit se lijepa bla bla al ovdje-jednostavno sam prazna. nula. nema niceg

sigurno ima cura koje su "postale" hetero jer vise nisu mogle izdrzati ovaj put i ima cura cije su cure rekle-nemrem vise ovako i nasle si decka a vas ostavile da krepate u mukama.
da ste strejt mogle bi sa "dragom" imati dijete (mozete i sada ali daleko kompliciranije), to dijete nebi imalo problema, vi bi digle kredit sa "curom" i kupile stan, imale sva prava itd itd

uostalom ako pogledamo sitne cinjenice da je lez populacija puna alkoholicarki, narkomanki te cura kojima treba psihijatrijska pomoc, ljudi koji zele pomoc da postanu strejt (pa i oni koji bi pristali i na silovanje :? ) onda nemrem reci da je ta populacija realno "sretna", da to nije neka posljedica samomrznje, mnogih problema i da je bas najs biti u njoj. med i mlijeko.

Naravno, nitko ne osporava status koji imamo koji je daleko ne od idealnog već od koliko-toliko normalnog. Naši problemi imaju zajednički nazivnik sa nekoliko društava kroz povijest- ljubav među različitim kastama bila je zabranjena, isto kao i međurasna. I na ovom našem veselom Balkanu su postojale komplikacije ne samo ako je djeva Hrvatica primjerice odlučila dati svoju ruku Srbinu, nego i ako je dečko iz Zaboka htio oženiti curu iz Splita. Ono što bi ovdje bio point jest da nažalost svako vrijeme ima određenu zlatnu sredinu iliti poželjne mediokritete, a svako odstupanje od istih se naziva perverzijom, nemoralom, izopačenošću. Pa prije 10 godina su se svi masovno smijali, rugali pače, Hercegovcima i njihovoj navici deranja na mobitel u tramvaju.
Ukratko, ako već jesmo to što jesmo, učinimo si taj svoj mali obrazac u koji smo strpane najljepšim što možemo.

[Ftica]

eto mrguda...pa dobro.
super je da je vama tako lijepo u vasoj vezi. da me se ne shvati krivo-meni je isto super u vezi i drago mi je sto je vama super ali vi sad vise pricate kako je vama lijepo sa vasom curom a ne kako je vama lijepo biti lezbijka opcenito. u zivotu.
osim onog gore-da se bolje kuzimo jest prednost ali i dalje moram reci kako nisam nasla (ostale) ljepote "bivanja" lezbijkom
ne velim da sam sad u bedu ili da me muci sto sam lezbijka il da cu preci na tamnu stranu vec jednostavno nemrem naci tu ljepotu u vodenju dvostrukog zivota, lazima, skrivanju, problemima itd
opet paradoksno-nikad nisam imala probleme(na srecu) mada dosta ljudi zna za mene al ne gledam samo na sebe vec na cijelu situaciju u RH (i svijetu)
fakat ne zelim zvucat zlocesto-al nije li da se malo tjesite i same sebi izmisljate razloge zasto vam je super biti lez a da ti razlozi i nemaju neke podloge
mogu nac razloge zasto mi je super u vezi, mogu nac razloge zasto je super biti hetero, zasto je super bit puna love, rodit se lijepa bla bla al ovdje-jednostavno sam prazna. nula. nema niceg

sigurno ima cura koje su "postale" hetero jer vise nisu mogle izdrzati ovaj put i ima cura cije su cure rekle-nemrem vise ovako i nasle si decka a vas ostavile da krepate u mukama.
da ste strejt mogle bi sa "dragom" imati dijete (mozete i sada ali daleko kompliciranije), to dijete nebi imalo problema, vi bi digle kredit sa "curom" i kupile stan, imale sva prava itd itd

uostalom ako pogledamo sitne cinjenice da je lez populacija puna alkoholicarki, narkomanki te cura kojima treba psihijatrijska pomoc, ljudi koji zele pomoc da postanu strejt (pa i oni koji bi pristali i na silovanje :? ) onda nemrem reci da je ta populacija realno "sretna", da to nije neka posljedica samomrznje, mnogih problema i da je bas najs biti u njoj. med i mlijeko.

ti govoriš o društvu i ljudskim pravima, za koje znamo da ih nemamo. bar ne u mjeri u kojoj ih imaju hetero ljudi. i naravno, meni je isto mučno i osjećaj je grozan zato što je to tako, al topic je naslovljen 'ljepote bivanja lezbijkom', pa se usredotočih na ljepote. jer, eto, mislim da ih ipak ima. čak nisam toliko govorila o ljepotama veze, jer i nisam u vezi.
eto, samo toliko, kao malo pojašnjenje.

[weirdo]

Judo, sestro ne, ne, fakat sam se krivo izrazila (u želji da skratim, imam, naime problema s pisanjem na dugo i na široko ). srećom nisam zaboravila ovaj dio -

jednostavno mislim da se ljudi istog spola generalno bolje razumiju po neverbalnim pitanjima (u razgovoru se nerjetko bolje razumijem s muškarcima)

ovdje sam i njih i nas stavila u stereotipe koje prezirem ali uopće ne gledam tako. i svi koji me znaju potvrdit će da postoji masa dečkiju koje obožavam. jedina osoba u mom životu koju sam ikada zvala najboljim prijateljem, muškarac je. danas mi je guru 48-godišnjak bez kojeg bi tjedan bio totalno prazan.

kod mene (!) when it comes to sexual, emotional ... puno prije ću ženi dovršit rečenicu i ona meni tj. biti će prilika kada ćemo se savršeno razumijeti bez i jedne riječi. (e, točno znam kako se sada osjeća)

[Judina sestra]

Htjedoh reći, Ziti slično onome što su rekle baba i Ftica - naravno da nije bajno to što nemamo prava, to je druga stvar. Mislila sam čisto na ljepote, kako naslov kaže, ono što vas potakne na to da kažete "thank god i'm a lesbian". Prava koja nemamo tu, dakako, nisu neodvojiva, ali htjedoh malo skrenuti pažnju s istih i potaknuti nas sve da artikuliramo i ono lijepo, te da to ne zaboravimo koncentrirajući se samo na činjenicu da nemamo prava (koja, dakako, i dalje ostaje do daljnjega )

Weirdo, okej, jasno mi je. Nisam rekla da ti mrziš muškarce. I naravno da se sa ženama bolje na emocionalnom i seksualnom planu razumiješ, inače ne bi bila lezbijka. Samo, razmišljam o tom "kuženju" muškaraca i žena među sobom i ne znam...Mislim da to nije uvijek tako. Imam prijatelja koji je hetero, uopće nije tipičan muškarac (sport uopće ne gleda, nogomet mu ide na živce i svo to navijanje, voli poeziju, nema ona macho stav prema ženama, itd.) i gotovo da nema nijednog muškog prijatelja. Sa ženama se najbolje razumije, kako u romantično-seksualnoj ljubavi tako i u čistom prijateljstvu. Ima neke muške poznanike, ali uvijek govori da mu je sa ženama nekako ljepše. Eto.

[Zita]

kako volim zakomplicirati i dalje moram reci: thank god da sam sa hidd a to kaj sam lez-hm...nit hvalim nit psujem (cak cu drugo prije nego prvo)
najtocnije-jos nisam nasla razlog da budem sretna radi toga (sto naravno ne govori da sam nesretna radi istog) ak me kuzite

[tamara3]

E je's ti čudna .
Ja sam bome sretna i presretna, naročito kad slušam svoju konvencionalno udanu kolegicu s posla i kad se sjetim da je većina žena takva i/ili u takvoj životnoj situaciji. Mislim, nije njoj neka tlaka i težina i muka, al je brate smrtno dosadno. Ti kakti m-ž odnosi i konvencije i pospremanje subotom ujutro i trčanje doma s posla da se spremi ručak i bla bla blabla blaaaaaaah .
Onda sam baš eto, sretna. I budući da nikad nisam podnosila nekakav prosjek i prosječnost, baš mi je super što imam hrabrosti živjeti točno to što jesam, bez fige u džepu. To me, između ostalog, učinilo kvalitetnijom.

[Zita]

a ti si me upoznala lajk prekjuce pa to neznas
ma to je okej-obiteljski zivot udane hetero zene je ultra boring. muz, djeca, peri, peglaj, kuhaj, pisi zadace, druzi se sa istim takvim dosadnim zenama-boze sacuvaj. boring boring i opet do amena boring
al to je opet ono sto mi je minus u takvim hetero vezama a nejde u plus u lez zivotu
i opet hetero parovi bez djece imaju malo drugaciji zivot ako nisu ovce, naravno

[Judina sestra]

a ti si me upoznala lajk prekjuce pa to neznas
ma to je okej-obiteljski zivot udane hetero zene je ultra boring. muz, djeca, peri, peglaj, kuhaj, pisi zadace, druzi se sa istim takvim dosadnim zenama-boze sacuvaj. boring boring i opet do amena boring
al to je opet ono sto mi je minus u takvim hetero vezama a nejde u plus u lez zivotu
i opet hetero parovi bez djece imaju malo drugaciji zivot ako nisu ovce, naravno

s ovim ne mogu da se ne složim. Ne ide dosada hetero života u plus lezbijskom. Ja sam zapravo pokušala se pozvati na nekakve metafizičke, duhovne i romantične aspekte bivanja lezbijkom, takve vrste ljepote.
I ovo da hetero parovi bez djece imaju drukčiji život, ako nisu ovce, da. Čak i s djecom. Ima jako puno nekonvencionalnih parova na ovom svijetu, čak i u Hrvatskoj. Jedino što mene osobno asocira na dosadu i frustraciju jest zatvor od takvog života. To, zapravo, robovanje poslu, kućanstvu, mužu i djeci, s mrvicom šlaga na vrhu torte u vidu nalaska s prijateljicom s kojom će vjerovatno malo pričati jer će obje sjediti krepane od svog tog posla.

[call_me_not]

uopce nisam odgonetnula ni jedan dobar nit sretan razlog zasto je dobro biti lezbijkom...u vezi sa istim necim takvim kompliciranim kao sto sam ja uz ogranicenje konteksta ne bivanja dijelom socijalne mreze svoje sire i uze familije i obicnih razgovora u obicnim drustvima.
imam neki jebeni osjecaj da je jednostavnije naci nekoga za ispijanje kave i otvoreni razgovor u drustvu sa 80% hetero osoba, nego nekoga u maximalno 10 % mikrokozmosa, pogotovo u hrvatskoj, gdje je svatko nekome bio nesto.
sputava me osjecaj da sam lezba. fali mi siri drustveni i familijarni kontekst.

[Scarlett]

prekrasno je biti lezbijkom jer se osjećam dobro u onome što jesam. koliko god bilo teških situacija osjećam da upravo ja moram ovako živjeti. ne vjerujem u sudbine i slične bullshitove, da ne bi bilo zabune.

prekrasno je biti lezbijka jer sa ženom mogu biti što poželim. curica, žena, pička i najmaznije biće na svijetu. naučila sam ne postavljati ograničenja i okvire oko svoje seksualnosti i uloga koje mogu/želim imati. kad s druge strane partnerica to prihvaća, imam fluidnost svega.
a jedan dodir me posebno na to podsjetio kako je divno biti lezbijka.

[satine]

mene su zapravo zaintrigirali ovi prijašnji komentari o 'mirisu muškaraca' iliti kako netko reče, 'smradu'. mislila sam da sam jedina imala i taj argument kad me se pitalo ''zašto žene prije nego muškarci''. ali to je meni recimo sasvim prirodno. feromoni. seksualnost... muškarci zaista imaju drukčiji miris, dodir, kožu, hormone, sve...

mogu se savršeno razumijeti s nekim muškarcem na čitavom nizu razina, ali opet ćemo doći do one seksualne i iskustvo sa ženom će mi biti neusporedivo - potpunije. a to ne bih iskusila da nisam bila ono što jesam, bez obzira na predrasude, prepreke, probleme i stigmatizaciju. to je ono najbitnije. being yourself.

[roadkill]

Ne vidim nikakvu prednost toga sto sam lezba. Sve sto izvlacim iz veza sa zenama, dobila bih i iz veze sa muskarcem, da sam kojim slucajem njima orijentirana.
Umanjeno za neke sitne psihoze koje sam prosla u procesu prihvacanja sebe i probleme egzistiranja unutar ovog/ovakvog drustva.

[tamara3]

Ali tema nisu prednosti, već ljepote bivanja.

[satine]

ljepote - uzivati u sebi i drugoj zeni. da pojasnim 'uzivanje' - kao sto je michelangelo svoje uzivanje u muskarcima pretocio u kipove - kao estetski uzvisene objekte - eto tako. eh da sam bar kiparski obdarena

[roadkill]

Ali tema nisu prednosti, već ljepote bivanja.

Nespretno sam se izrazila. Ne vidim ni nikakvu ljepotu koja je vezana direktno za moje lezbijstvo. Ne mislim da bih ista izgubila u slucaju da sam str8.

[tamara3]

A šta ću ti ja onda

[eLi]

A woman makes a guy come, it's standard. A guy makes a woman come, it's talent.



decki koje ja znam a da su talentirani, zapravo su samo in touch with their feminin side


a zene vladaju emocijama, ili vice versa da se razumijemo.
tako da se zene eto, kao u primjeru sexualne orijentacije, tako dobro razumiju i osjecaju shvacenima, kao i muskarci također istospolne sexualne orijentacije, -a mahom feminizirani, sto je kljucni pojam-, također pronalaze nista drugo nego- shvacenima. od svoje vrste da se tako izrazim :p

sto se tice fizickoga faktora, u to necu ulaziti jer se ne osjecam nit smatram orijentiranom. bisexualnoscu bi to nazvali pa eto.

a shvacenost nam daje mir
a mir nas vodi prepustanju
a prepustanje obostranom uzivanju, sto daje sigurnost i povjerenje i da ne idem dalje, uviđate u cemu ja vidim ljepotu.

isto tako postoji mogucnost da sam u totalnom off-u pa se ispricavam u tom slucaju, umorna sam zbrkana i bezveze. u off ce mi mozak ubrzo. i need sleep.

[janne]

Ma molim te lepo, kako lep osecaj biti lezba....kako da nije, osecaj je kao da se poradjas sa bebom od 7 nogu i to beba izlazi naopako, pa zapinje.....kako bre u ovom svetu u ovo vreme moze biti dobar osecaj kad te svi gledaju kao svemirca, a normalne zene ni za lek?????

gledaj casu kao polupunu, ne kao polupraznu

[Instinct]

Postoji.Činjenica da se sa ženom mogu poklopiti u potpunosti.Kako psihički tako i fizički. Da joj ne moram crtati svaku stvar,da mogu biti zavođena na bezbroj suptilnih načina,bez kretenskih upada(iako ne kažem da i kod određenog postotka žena to ne postoji). Da me može intelektualno osvojiti onako kako nijedan muškarac nije uspio. Da može izazvati u meni želju da joj se u potpunosti predam. Zauzeti mi um a samim tim i tijelo.
Žena kao vječni izazov.

[calypso]

Nježna i mekana koža, umijeće ljubljenja i još nekih intimnijih radnji , stalno ugodan i nježan miris, putenost, duboka emocionalna povezanost i razumijevanje. Ravnomjerna podjela kućanskih poslova .

Potpisujem!

[ticklebook]

Ti kakti m-ž odnosi i konvencije i pospremanje subotom ujutro i trčanje doma s posla da se spremi ručak i bla bla blabla blaaaaaaah .

Pa kao da tog nema u lezbijskim vezama. Kao da se cesto heteronormativne matrice ne kopiraju na lezbijske odnose.
Ja sam 5god 4mj uz svoj posao i pokretanje svoje firme, koliko sam mogla kuhala, pospremala, kupala pse, prala ves, brinula o bozicnim i rodjendanskim poklonima, itd. i nije mi bilo teško - ali nikad dovoljno, nikad nisam mogla postati 'the angel in the house'. To me je možda koštalo braka

http://s.spachman.tripod.com/Woolf/professions.htm - sjajan esej Virginije Woolf u kojem objasnjava što je to "the Angel in the House".

[tamara3]

Katkad se kopiraju, no čak i u takvim slučajevima to ne može biti i nije isto. Daklem, ne bih se složila.

[Judina sestra]

ne bih se ni ja složila. samo pranje, peglanje, kuhanje ručka itd. je nešto što ne govori o tome da je život dosadan ili da je žena stavljena u podređen položaj. To je jednostavno nešto što se treba obaviti, i nešto što svaka pametna hetero žena, a pogotovo danas, neće dozvoliti da svi poslovi padnu na nju ako postoji u kući muž da joj pomogne. A jedino gdje bi se to moglo veoma uočljivo preslikati na lezbijski odnos jest butch-femme odnosi, u kojima su femme radile, kuhale, čistile, itd. a butch su samo sjedile cijeli dan i družile se s drugim butchicama. Ali, hopefully, takvi odnosi koji jednu stranu stavljaju u podređeni a drugu u nadređeni položaj su već dosta isparili u odnosu na prije, i iako i danas toga ima, pogotovo u našoj zadrtoj sredini, nadajmo se da će se i dalje smanjivati.

[ticklebook]

Pa naravno da su to stvari koje treba obaviti i u većini normalnih veza nije bitno tko šta radi. Ako ne stigne jedna, napravi druga.
Govorim o situacijama kad se dogodi s vremenom da jedna strana radi sve "ženske" poslove. I butch cure još uvijek postoje, iako se ne definiraju, u njima nekad čuči ono nešto muško i heteronormativni obrasci ponašanja koji dolaze u sukob s neo/post-lezbijskim načinom života.
Ma treba širi kontekst, a ne da mi se sad o tom...

[pineapple14]

Hm, ja se nekako slažem pomalo sa svima vama .

S jedne strane iz meni nepoznatog razloga duboko u sebi uvijek sam se "grozila" tog tzv. konvencionalnog načina života, života po "špranci" - škola -fax - muž - djeca - mirovina - smrt . Čak i sad kad uviđam prednosti takvog života, još uvijek osjećam tu nekakvu iskonsku potrebu da pobjegnem od njega.

Ipak, iako je lezbijstvo jednim dijelom samim svojim postojanjem "nekonvencionalno" i ne postoje nekakva tisućljetna povijesna uporišta u obrascima ponašanja, ipak ne bih tako idealistički gledala na žene i lezbijske veze. Ne mislim da su lezbijke samo zbog toga što su lezbijke "imune" na hetero-obrasce ponašanja niti da biti lezbijka a priori znači biti "slobodna" (iako je možda lakše u odnosu na heteroseksualke budući da iza sebe nemamo toliku tradiciju, odnosno jasno uspostavljene norme ponašanja). Nitko od nas, na sreću ili na žalost, ne raste u vakuumu pa tako ni lezbijke; žene su stotinama godina učene da budu "igračice" i mislim da je zbog toga čak i teže biti s njima u vezi nego s muškarcima (iako nisam nikad bila u hetero-vezi). Imam osjećaj da kod žena dosta često svaka misao ili rečenica imaju neku skrivenu podlogu koju trebam odgonetnuti; žene su, čini mi se, sklonije zakulisnim igrama od muškaraca, čak i jedna prema drugoj; dapače, vrlo često i pogotovo jedna prema drugoj. Osobno sam se uvjerila u primjere veza u kojima je jedna strana bila toliko ljubomorna, da ova druga ženska nije mogla ni izaći van (u disko i sl.) bez nje. Ok, to su možda ekstremi, ali u ovo što sam ranije navela uvjerila sam se bezbroj puta; čak sam i samu sebe mnogo puta zatekla da funkcioniram na sličan način, iako me nitko tome nije učio niti se smatram "tipičnom" ženom kakva se propagira u medijima i sl.

Možda je to zato što su žene tisućljećima bile na neki, odnosno na mnogo načina žrtve pa su jednostavno razvile obrambene mehanizme, koji su toliko ukorijenjeni u našoj svijesti da se repliciraju i danas, u ovo tzv. "moderno" i "slobodno" doba. Nažalost, mislim da lezbijke , barem dijelom, nisu izuzetak. Od lezbijki sam mnogo puta naišla na distancu jer me nisu percipirale kao dio grupe, kao "svoju". Možda nije nikad bila izrečena, ali je bila vidljiva. S druge strane, gej/bi muškarci prema meni su bili mnogo srdačniji.