Hrvatska 2020.
Hrvatska 2020.
ljetna fjaka, pa malo razmišljah o tome kako će izgledati gay život u hrvatskoj u budućnosti. recimo, 2020. godine...
i evo sto ja predvidjam: imat cemo gay brak, mozda i usvajanje djece. normalan, dakle out gay zivot ce biti moguc u istri, rijeci, cakovcu, varazdinu i naravno zagrebu. uz zagreb pride ce postojati jos rijecki, istarski i jos nekoliko. u siroj javnosti bit ce vecinski prihvacen stav kako je gay ok. u zagrebu ce postojati safe house za gay klince koji su pobjegli od homofobnih roditelja ili su pak izbaceni. na najcitanijim portalima bit ce i (popularne) gay kolumne. imat cemo oko 50tak out celebrityja i javnih licnosti ove ili one vrste. imat cemo barem jednog out pedera u saboru. itd...
sta vi mislite, kakva nas LGBTIQ buducnost u hrvatskoj ocekuje?
i evo sto ja predvidjam: imat cemo gay brak, mozda i usvajanje djece. normalan, dakle out gay zivot ce biti moguc u istri, rijeci, cakovcu, varazdinu i naravno zagrebu. uz zagreb pride ce postojati jos rijecki, istarski i jos nekoliko. u siroj javnosti bit ce vecinski prihvacen stav kako je gay ok. u zagrebu ce postojati safe house za gay klince koji su pobjegli od homofobnih roditelja ili su pak izbaceni. na najcitanijim portalima bit ce i (popularne) gay kolumne. imat cemo oko 50tak out celebrityja i javnih licnosti ove ili one vrste. imat cemo barem jednog out pedera u saboru. itd...
sta vi mislite, kakva nas LGBTIQ buducnost u hrvatskoj ocekuje?
Re: Hrvatska 2020.
iz tvojih usta u božje uši.Popeye je napisao/la:ljetna fjaka, pa malo razmišljah o tome kako će izgledati gay život u hrvatskoj u budućnosti. recimo, 2020. godine...
i evo sto ja predvidjam: imat cemo gay brak, mozda i usvajanje djece. normalan, dakle out gay zivot ce biti moguc u istri, rijeci, cakovcu, varazdinu i naravno zagrebu. uz zagreb pride ce postojati jos rijecki, istarski i jos nekoliko. u siroj javnosti bit ce vecinski prihvacen stav kako je gay ok. u zagrebu ce postojati safe house za gay klince koji su pobjegli od homofobnih roditelja ili su pak izbaceni. na najcitanijim portalima bit ce i (popularne) gay kolumne. imat cemo oko 50tak out celebrityja i javnih licnosti ove ili one vrste. imat cemo barem jednog out pedera u saboru. itd...
sta vi mislite, kakva nas LGBTIQ buducnost u hrvatskoj ocekuje?
aj mi još predvidi slavne hr zbele!
ali uvijek sam se pitala zakaj riječani nemaju pride?
mislim da bi bil puno liberalniji od zagrebačkog.
- tamara3
- Just tax the stupid people.
- Postovi: 8744
- Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
- Spol/rod: žensko
- Status: U životnom partnerstvu
- Lokacija: Oblačić.
- Kontakt:
Predviđam desnicu na vlasti, još uvijek polulegalan (ako uopće) status LGBT populacije, mislim da su brakovi i izjednačavanje prava, a kamoli posvajanje djece malo prebajkovita vizija.
Istina je da me trenutno rastura glava i da je moj stav obojen tom i činjenicom da mi je koma vruće, no unatoč tome mi se čini kako u rvackoj rastu neoprimitivizam i konzervativnost te kako iste postaju čak poželjne karakteristike, a budući da smo preskočili nekakvu liberalnu povijesnu fazu i da je globalna političko-ekonomska situacija u potpunom kurcu, ne znam baš imamo li se čemu radovati u tom smislu.
Istina je da me trenutno rastura glava i da je moj stav obojen tom i činjenicom da mi je koma vruće, no unatoč tome mi se čini kako u rvackoj rastu neoprimitivizam i konzervativnost te kako iste postaju čak poželjne karakteristike, a budući da smo preskočili nekakvu liberalnu povijesnu fazu i da je globalna političko-ekonomska situacija u potpunom kurcu, ne znam baš imamo li se čemu radovati u tom smislu.
-
- Postovi: 3418
- Pridružen/a: 22 stu 2005 20:13
Deprimiras me...tamara3 je napisao/la:Predviđam desnicu na vlasti, još uvijek polulegalan (ako uopće) status LGBT populacije, mislim da su brakovi i izjednačavanje prava, a kamoli posvajanje djece malo prebajkovita vizija.
Istina je da me trenutno rastura glava i da je moj stav obojen tom i činjenicom da mi je koma vruće, no unatoč tome mi se čini kako u rvackoj rastu neoprimitivizam i konzervativnost te kako iste postaju čak poželjne karakteristike, a budući da smo preskočili nekakvu liberalnu povijesnu fazu i da je globalna političko-ekonomska situacija u potpunom kurcu, ne znam baš imamo li se čemu radovati u tom smislu.
Odo se rezat
Meni se cini da moze samo bit bolje ili isto, nikako ne gore..
well, drustvene promjene se nikada ne dogadjaju same od sebe, nego uvijek i jedino ako netko na njima radi. primjera iz povijesti je toliko da mi se cini deplasiranim uopce neki konkretan navoditi.
no svakako treba napomenuti da drustvene promjene kada je rijec o pravima manjina redovito dolaze iz tih manjinskih ili diskriminiranih drustvenih skupina. npr, zene su pravo glasa dobile jer su ga desetljecima sustavno trazile i borile se za njega, a ne zato jer su muskarci sami od sebe pomislili kako je jako nepravedno sto zene ne mogu glasati na izborima.
dakle, da bi hrvatska 2020. godine bila jedna uvelike normalna drzava kada je rijec o pravima i svakodnevici lgbtiq osoba (sto su danas, recimo, cijela zapadna europa, veliki dijelovi SAD-a, kanada itd) potrebno je napraviti cijeli niz konkretnih stvari, a njih trebaju napraviti bas lgbtiq osobe. kao sto glasi meni jako drag citat aldousa huxleya - liberties are not given, they are taken.
naravno, potpuno je moguce i realno da u hrvatskoj stanje prava i zivota lgbtiq osoba 2020. godine bude jednako ili tek neznatno bolje nego sto je danas (a danas nije bas dobro), no ako doista bude tako, moramo shvatiti i prihvatiti da je za to odgovornost velikim dijelom nasa, lgbtiq zajednice/ljudi koji sada zivimo u hrvatskoj. jer nismo ucinili (dovoljno) da stvari postanu bolje.
zato nikada ne gledam fatalisticki, jer nas moderna povijest i sociologija uce da se drustvo moze na vrlo konkretan i efikasan nacin a kroz relativno kratak period (a deset ili dvadeset godina su u tom smislu doista kratak period!) promijeniti znacajno na bolje.
ipak cu navesti dva konkretna primjera za kraj
1. spanjolska
1975. godine umire franco, prava demokracija im dolazi 1982. godine, u EU ulaze 1986. godine itd... 2005. godine spanjolska izglasava gay brak i pravo na usvajanja djece, potpuno izjednacavajuci gay i str8 osobe pred zakonom. dakle, od smrti franca (tvrdokornog fasiste i ultrakatolika, za vrijeme cije vlasti nije bio dozvoljen cak ni razvod braka) do toga da spanjolska i drzavnom politikom postaje (manje-vise) najgay-friendly zemlja na planetu je proslo 30 godina. to se, naravno, nije desilo samo od sebe i to nije nikako bi nekakav fiktivni prirodan tijek stvari, nego je to ostvareno bas jer se stalno radilo na tome da spanjolska kakva je danas bude moguca. a najvise (kako i treba) su na tome radili spanjolski pederi i lezbe, jer u pitanju su njihovi zivoti, ciji su kvalitet htjeli poboljsati.
2. SAD
rosa parks je 1955. godine odbila ustati bjelcu s mjesta u autobusu. 1963. godine martin luther king organizira veliki crnacki marš na washington i odrzava svoj poznati 'i have a dream'-govor. 1967. godine na vrhovni sud imenovan je prvi crnac (thurgood marshall). 2008. godine crnac postaje predsjednik.
generacija rose parks se, dakle, borila za takvu "banalnost" da sjedi u busu gdje hoce, a ne gdje im bijelci odrede. ta generacija nije ni pomisljala da je 1961. godine rodjen buduci prvi crni predsjednik amerike. a obama to nikada ne bi postao da nije bilo rose parks, martina luthera kinga i mnogih drugih koji su na ovaj ili onaj nacin probijali zidove i pomicali granice.
i bas zahvaljujuci svemu tome nije uopce utopija misliti da je realno da u hrvatskoj 2020. godine bude kao sto napisah u prvom postu... ovisi o nama ponajvise.
no svakako treba napomenuti da drustvene promjene kada je rijec o pravima manjina redovito dolaze iz tih manjinskih ili diskriminiranih drustvenih skupina. npr, zene su pravo glasa dobile jer su ga desetljecima sustavno trazile i borile se za njega, a ne zato jer su muskarci sami od sebe pomislili kako je jako nepravedno sto zene ne mogu glasati na izborima.
dakle, da bi hrvatska 2020. godine bila jedna uvelike normalna drzava kada je rijec o pravima i svakodnevici lgbtiq osoba (sto su danas, recimo, cijela zapadna europa, veliki dijelovi SAD-a, kanada itd) potrebno je napraviti cijeli niz konkretnih stvari, a njih trebaju napraviti bas lgbtiq osobe. kao sto glasi meni jako drag citat aldousa huxleya - liberties are not given, they are taken.
naravno, potpuno je moguce i realno da u hrvatskoj stanje prava i zivota lgbtiq osoba 2020. godine bude jednako ili tek neznatno bolje nego sto je danas (a danas nije bas dobro), no ako doista bude tako, moramo shvatiti i prihvatiti da je za to odgovornost velikim dijelom nasa, lgbtiq zajednice/ljudi koji sada zivimo u hrvatskoj. jer nismo ucinili (dovoljno) da stvari postanu bolje.
zato nikada ne gledam fatalisticki, jer nas moderna povijest i sociologija uce da se drustvo moze na vrlo konkretan i efikasan nacin a kroz relativno kratak period (a deset ili dvadeset godina su u tom smislu doista kratak period!) promijeniti znacajno na bolje.
ipak cu navesti dva konkretna primjera za kraj
1. spanjolska
1975. godine umire franco, prava demokracija im dolazi 1982. godine, u EU ulaze 1986. godine itd... 2005. godine spanjolska izglasava gay brak i pravo na usvajanja djece, potpuno izjednacavajuci gay i str8 osobe pred zakonom. dakle, od smrti franca (tvrdokornog fasiste i ultrakatolika, za vrijeme cije vlasti nije bio dozvoljen cak ni razvod braka) do toga da spanjolska i drzavnom politikom postaje (manje-vise) najgay-friendly zemlja na planetu je proslo 30 godina. to se, naravno, nije desilo samo od sebe i to nije nikako bi nekakav fiktivni prirodan tijek stvari, nego je to ostvareno bas jer se stalno radilo na tome da spanjolska kakva je danas bude moguca. a najvise (kako i treba) su na tome radili spanjolski pederi i lezbe, jer u pitanju su njihovi zivoti, ciji su kvalitet htjeli poboljsati.
2. SAD
rosa parks je 1955. godine odbila ustati bjelcu s mjesta u autobusu. 1963. godine martin luther king organizira veliki crnacki marš na washington i odrzava svoj poznati 'i have a dream'-govor. 1967. godine na vrhovni sud imenovan je prvi crnac (thurgood marshall). 2008. godine crnac postaje predsjednik.
generacija rose parks se, dakle, borila za takvu "banalnost" da sjedi u busu gdje hoce, a ne gdje im bijelci odrede. ta generacija nije ni pomisljala da je 1961. godine rodjen buduci prvi crni predsjednik amerike. a obama to nikada ne bi postao da nije bilo rose parks, martina luthera kinga i mnogih drugih koji su na ovaj ili onaj nacin probijali zidove i pomicali granice.
i bas zahvaljujuci svemu tome nije uopce utopija misliti da je realno da u hrvatskoj 2020. godine bude kao sto napisah u prvom postu... ovisi o nama ponajvise.
- tamara3
- Just tax the stupid people.
- Postovi: 8744
- Pridružen/a: 01 stu 2005 16:44
- Spol/rod: žensko
- Status: U životnom partnerstvu
- Lokacija: Oblačić.
- Kontakt:
Ja samo govorim da se razdoblja počesto ciklički izmjenjuju, ništa ne ide samo u jednome smjeru, to jest ako je nešto krenulo bit liberalno i demokratsko, ništa ne jamči da će tako i ostat zauvijek i pretvorit se u savršeni svijet. Pa pogledaj Njemačku između dva rata, u Berlinu si imao klubove i izlazile su čak dvoje novine za lezbijke, dok se to nije zabranilo i sve ošlo u krasni.
Nisam pesimistična, jer da jesam, ponajprije ne bih bila tu niti radila to što radim, jer I have a dream too. Samo pokušavam sagledat rvacku iz ove perspektive, ogrezlu u neoprimitivizam i ćudoređe na svakom koraku, s vodećom garniturom na čelu, u svjetlu opće apatije i pasivnosti. Pa mi iz tog lonca ništa pretjerano primamljivo ne miriše.
Nisam pesimistična, jer da jesam, ponajprije ne bih bila tu niti radila to što radim, jer I have a dream too. Samo pokušavam sagledat rvacku iz ove perspektive, ogrezlu u neoprimitivizam i ćudoređe na svakom koraku, s vodećom garniturom na čelu, u svjetlu opće apatije i pasivnosti. Pa mi iz tog lonca ništa pretjerano primamljivo ne miriše.
-
- Postovi: 3418
- Pridružen/a: 22 stu 2005 20:13
apatija nije opca, naprotiv. meni se cini da se gradjani hrvatske (ili barem pojedine drustvene skupine) polako ali sigurno oslobadjaju i da se dogadjaju pozitivne promjene. jedna od takvih je, primjerice, studentska blokada, jedna od najvaznijih i najljepsih stvari koje su se dogodile u hrvatskoj od njenog osamostaljenja.tamara3 je napisao/la:
Nisam pesimistična, jer da jesam, ponajprije ne bih bila tu niti radila to što radim, jer I have a dream too. Samo pokušavam sagledat rvacku iz ove perspektive, ogrezlu u neoprimitivizam i ćudoređe na svakom koraku, s vodećom garniturom na čelu, u svjetlu opće apatije i pasivnosti. Pa mi iz tog lonca ništa pretjerano primamljivo ne miriše.
no, zapravo se vecinom slazem s tvojom dijagnozom, no ona se meni cini kao dobar pocetak, a ne neslomljiva kletva. trenutno stanje otvara nam razne mogucnosti, dugorocno smo zrtve "hrvatskog lonca" samo ako se prepustimo tome da nas se skuha u njemu.
ne smatram hrvatsku jedinstvenom i prelijepom pahuljicom koja se opire komparaciji s ostatkom svijeta. nije mi jasno zasto je usporedba hrvatske i spanjolske far-fetched, kao ni koji su to "vrlo specificni socio-politicki uvjeti" u kojima se hrvatska nalazi a da se nesto tako nikada nigdje nikome drugome nije na svijetu desilo....satine je napisao/la:ne bih baš koristila neku analogiju s drugim zemljama, pošto je komparacija dosta far-fetched jer živimo u vrlo specifičnim socio-političkim uvjetima, u sasvim drugom razdoblju.
primjer borbe americkih crnaca za svoja prava naveden je zbog toga da se ukaze kako se drustvene promjene u suvremenom dobu manje-vise odvijaju po istom obrascu. kljucan je uvijek trenutak kada diskriminirana skupina shvati da i ona ima moc, te tu moc pocne koristiti.rosa parks vs. današnja situacija homoseksualaca u hrvatskoj? kreativno. ali realno gledano, slažem se s tamarom.
daleko od toga da je hrvatska jedinstvena i prelijepa...pahuljica? :?
nisam to ni implicirala. mislim da nema potrebe za elaboracijom analogije - prilično je jasno o čemu se radi. ono što sam htjela naglasiti je specifičnost svake borbe i situacije. naravno da empowerment marginalizirane skupine može poslužiti kao motivacija, inspiracija ili štogod, no ako ćemo konkretno društveno djelovati, ne možemo ignorirati specifičnost koncepta 'prava homoseksualaca u hrvatskoj - danas'. polazeći od toga možemo biti djelotvorni, svesni lokaliteta iz kojeg nastojimo vršiti promjene. to htjedoh reći. a realna dijagnoza - s dozom pesimizma - ne vodi u apatiju smatram - već obrnuto.
nisam to ni implicirala. mislim da nema potrebe za elaboracijom analogije - prilično je jasno o čemu se radi. ono što sam htjela naglasiti je specifičnost svake borbe i situacije. naravno da empowerment marginalizirane skupine može poslužiti kao motivacija, inspiracija ili štogod, no ako ćemo konkretno društveno djelovati, ne možemo ignorirati specifičnost koncepta 'prava homoseksualaca u hrvatskoj - danas'. polazeći od toga možemo biti djelotvorni, svesni lokaliteta iz kojeg nastojimo vršiti promjene. to htjedoh reći. a realna dijagnoza - s dozom pesimizma - ne vodi u apatiju smatram - već obrnuto.
pa tko ignorira?satine je napisao/la:ono što sam htjela naglasiti je specifičnost svake borbe i situacije. naravno da empowerment marginalizirane skupine može poslužiti kao motivacija, inspiracija ili štogod, no ako ćemo konkretno društveno djelovati, ne možemo ignorirati specifičnost koncepta 'prava homoseksualaca u hrvatskoj - danas'. polazeći od toga možemo biti djelotvorni, svesni lokaliteta iz kojeg nastojimo vršiti promjene.
mislim da se bas i ne primijecuje kolike su se stvari promijenile na bolje u ovom desetljecu. odnosno, kao da se zaboravlja da je i prije nekoliko godina situacija za lgbtiq osobe bila losija nego sto je danas. s druge strane, moglo je i mnogo bolje i mnogo vise, cesto se dogadjalo da jedan korak naprijed izazova dva koraka u nazad. takodjer, gay aktivisti su zakazali u nekim kljucnim situacijama, te je previse vremena izgubljeno na promasene ideje i gluposti.satine je napisao/la:the future - for now- looks bleak.
no meni se buducnost ne cini bleak, nego obecavajucom, ponajvise zbog dvije stvari:
1. novih generacija lgbtiq osoba kojima coming out postaje nesto defaultno, jer zele normalan zivot
2. jasnom artikuliranju u javnosti ali i lgbtiq zajednici ideja i politika koje mijenjaju postojece stanje
ja poduzimam. ti?i sto cemo poduzeti...?
to kao za nesto desetak godina, pa bit ce puno promjena, ove mrcine mozda pocrkaju, pa dodju im djeca, koja ce biti jos gora, Hrvatska, ka punopravni clan EU, al nece to biti "nase", placat cemo koji euro, da osuncamo guzu, jer sve ce biti private..sva prava, ostat ce samo na papiru, za bilo koju manjinu, pa i vecinu, narod se preseljava na zapad, di ga docekuju toljagama, ocevina prodana ..
@ iskreno, zanima me priroda, tektonske ploce, naveliko se pomicu, nevrimena, poplave, bolestine, asteroidi ..ma iskreno tko ziv-tko mrtav do 2020..neman vrimena za prognoze, jer osim zabave, nezahvalne su, za sve..mada je tesko tako zivjeti, ali kako ide: -zivi svaki dan, ka da je posljednji
p.s. samo jedino sto me u misli baci, to je moje maleno, sto nju sve ceka???
@ iskreno, zanima me priroda, tektonske ploce, naveliko se pomicu, nevrimena, poplave, bolestine, asteroidi ..ma iskreno tko ziv-tko mrtav do 2020..neman vrimena za prognoze, jer osim zabave, nezahvalne su, za sve..mada je tesko tako zivjeti, ali kako ide: -zivi svaki dan, ka da je posljednji
p.s. samo jedino sto me u misli baci, to je moje maleno, sto nju sve ceka???
Homoseksualci i biseksualci su konačno prihvaćeni ko ljudi jel i imaju sva prava ko i svaki čovjek... e onda se pučanstvo pobunilo, izašlo na ulice sa transparentima, dernjavom, pištoljima, čak i zračnim puškama, lopatama, metlama i prosvjedovalo protiv toga.. i tak je bilo mjesecima, pola Hrvatske spaljeno, ljudi drugačije sex orijent. se skrivaju po skrovištima..
Šalim se
Bit će bolje definitivno nego sad.. a sad koliko bolje, nadam se da ću vidjet
Šalim se
Bit će bolje definitivno nego sad.. a sad koliko bolje, nadam se da ću vidjet
-
- Postovi: 3418
- Pridružen/a: 22 stu 2005 20:13