Post
Postao/la Popeye » 30 lip 2010 20:21
Za koga oni paradiraju?
Ima i jedna ironična lekcija koju bi lokalni šovinisti mogli iščitati iz ovogodišnjeg Pridea. Naime, ako Zagreb nešto snažno razdvaja od Beograda, to je onda činjenica da je u njemu ipak moguće održati paradu.
Svaki malo obrazovaniji Hrvat zna da je neukusno mrziti homoseksualce. Otvorena mržnja prema »pederima« rezervirana je još samo za Bad blue boyse, Torcidu i slične maloumnike odnjegovane u radničkim obiteljima gdje nikad nije uzmanjkalo pive i šamara. No, tako nešto ne pristaje građankama i građanima koji su završili neku iole pristojniju srednju školu, kupili makar jedan ispit na Prometu ili Ekonomiji, pročitali u životu barem jedan izvanlektirni naslov (pa bio to i uradak Jelene Veljače), ili odgledali veći dio nekog kazališnog komada, uključujući i one s repertoara zagrebačkog HNK-a.
Ukratko – svaka prosječna Ana ili Ivan Horvat koji su u životu iskazali i najmanju želju za sudioništvom u nekom obliku kulture i uljudbe – uspjeli su nekako prihvatiti činjenicu da danas, u 21. stoljeću, postoje žene i muškarci koji ljubav prakticiraju s pripadnicima istog spola. Gospodin i gospođa Horvat čak se i grohotom nasmiju kad njihovi ostarjeli roditelji, zgroženi prizorima na Dnevniku zaključe da bi sve te pedere i lezbe trebalo pozatvarati. Horvatovi dobro znaju da su takvi stavovi relikt nekog prošlog vremena, danas prikladni tek ljudima koji se još sjećaju kakav su okus imala Trumanova jaja, a domaću zadaću pisali pod otvorenim nebom, s jednim okom na bilježnici, drugim na ovcama.
Znaju Horvatovi da se danas više ne govori »pederi i lezbe«, štoviše čak se više ne kaže ni homoseksualci. Danas su to sve neki istospolni partneri, nešto gay, queer, LTGB i štajaznam. Sve su to naši Ivan i Ana prihvatili, jer znaju da moramo u Europu kojoj kulturno i civilizacijski oduvijek pripadamo, a tamo nas neće odvesti neki Kerumi, Thompsoni, Branka Šeparović... pa čak nas ni Bozanić ne može odvesti u Europu. Gospodi u Bruxellesu draži su Josipović, Srbi, Židovi, agnostici te, naravno, te osobe kojekakvih spolnih preferencija. Ma i ne smeta to Horvatovima, barem ne previše i ne javno.
(Malo)građanski stavovi
Ali zašto, o zašto ti perverznjaci moraju zloupotrebljavati našu toleranciju i, kad smo ih već prihvatili kao ravnopravne pripadnike društva, moraju nama i cijelom svijetu nabijati na nos svoj perverzni stil života.
Za koga oni paradiraju? Na što su to oni tako ponosni? Zašto djeca moraju gledati kako se oni ljube po ulicama? E pa, slično je nekako razmišljao i potpisnik ovih redova kad su prije tek nešto manje od desetljeća prvi put najavili da će se u Hrvatskoj održati Pride povorka. Kažimo doduše u njegovu obranu da je tek koju godinu ranije došao iz grada koji je tada bio provincija, a danas pak potonuo u civilizacijski ekvivalent one rupe što su je u Gvatemali nedavno otvorile poplave.
Možemo u obranu dotičnoga reći i da su to posve standardizirani hrvatski (malo)građanski stavovi, koji se za potrebe razgovora rentaju iz kolektivnog spremišta površnih stavova o temama o kojima baš i ne razmišljamo previše. Danas se od manje-više svakoga očekuje da ima mišljenje o svemu, a fraze »ne bih znao« i »nemam mišljenje« postale su rijetke kao javanski nosorozi ili sibirski tigrovi. Nije u početku bilo lako shvatiti za koga »oni« paradiraju, pogotovo u vrijeme kad ih je bilo šačica naspram gomile ćelavih nasilnika i policije koja je manje-više osiguravala neometano premlaćivanje povorke. Bilo je lako zamijeniti hrabrost za glupost, ili barem lakomislenost, pa zaključiti da homoseksualna populacija uzalud provocira konzervativnu većinu. Ima u onom spremištu površnih stavova još jedan kojim se rado poslužio i poneki političar – »Načelno podržavam, ali sad nije vrijeme za to.« Ta teza ima tek jednu, ali opaku manu. Načelna podrška teži se protegnuti u beskonačnost. To dakako znači i da vrijeme za »to« nikad ne dolazi.
Homofobna sramota
I što su nam onda pokazali svojim paradiranjem? Skrušenom autoru ovog teksta pokazali su da je upravo sad vrijeme za to. I da je bilo i prošle godine, i one prije toga, i prije... Ako za nešto još ne smije biti vrijeme, niti je smjelo biti jučer, a ponajmanje smije biti sutra – to je onda podilaženje govoru mržnje i bilo kojem obliku šovinizma. Nadajmo se da je to lekcija koju će što prije naučiti i vlasti pa će iduće godine zabraniti onu homofobnu sramotu na trgu. Ministre Karamarko, ako načelno i podržavate neofašistički govor mržnje – sad nije vrijeme za to! Nikad veća parada, koja je ove godine stvarno imala na čemu biti ponosna, pokazala je kako ljudi blistaju unutrašnjom i vanjskom ljepotom kad se bore za slobodno društvo. Šuplje, obrijane glavice pokazale su kako su ljudi nakazni kad se bore protiv njega. Ima i jedna ironična lekcija koju bi lokalni šovinisti, a naročito oni s nacionalnim predznakom, mogli iščitati iz ovogodišnjeg Pridea. Naime, ako Zagreb nešto snažno razdvaja od Beograda, to je onda činjenica da je u hrvatskoj metropoli, za razliku od srpske, ipak moguće održati paradu. Nikako ne bismo smjeli zaboraviti da je to činjenica koja se nije tek tako dogodila, nego su je izborili oni koji su vjerovali da se isplati riskirati brutalne batine. No, nisu se morali boriti samo s batinama, nego i s nerazumijevanjem i skepsom sa raznih strana, pa čak i iz gay zajednice. Priznajmo i sa stavovima svih nas koji ni sami nismo znali što bismo s paradom ponosa. Možda je baš zato sad došlo vrijeme da konačno shvatimo. Da shvatimo da bi svi koji u ovoj državi vjeruju da ljudi imaju pravo biti različiti, trebali biti ponosni na nju.
Miroslav Zec, Novi List
i ne bih dizala tolku paniku. ali faktor policije...to mi je nešto odvratno.
konstruktivne kritike su jedna stvar, ali ovo... 
.
