Inače ok ljudi sa homofobnim izjavama

[ground.zero]

Sigurna sam da je slična (ako ne i ista) tema bila negdje na forumu ali je nisam uspjela naći. A neopisivo me zanima vaše mišljenje. Pa da krenem...
Da li vam se desilo da poznajete neku osobu koja je mirnog karaktera, dobar prijatelj, ugodna i omiljena u društvu, uz to i obrazovana i inteligentna ali poludi kada se u razgovoru pojavi bilo što vezano za homoseksualizam? Ili ode u drugu krajnost – samo zanijemi i pravi se kao da ta riječ uopće ne postoji.

Evo par konkretnih primjera... Mamina dobra frendica, društvena i vesela žena, proputovala svijet, uvijek pozitivno raspoložena... Ali čim čuje riječ peder i sl., odmah krene sa izjavama tipa – fuj, bolesno (i to povišenim tonom). Pa gledam i ne vjerujem da je to ista osoba.
Zatim moja dva frenda, jedan u kasnim tridesetim, drugi u kasnim dvadesetim. Ovaj prvi reagira isto kao i mamina frendica. Drugi mi je po svemu „srodna duša“. Imamo iste interese, uvijek smo se u svemu razumjeli. A i poznajemo se jako dugo. On mi se znao povjeravati, govoriti mi čak stvari koje ja ne bih psihijatru povjerila. I onda dođem u situaciju gdje sam osjetila da više ne mogu kriti svoju seksualnu orjentaciju. I odlučim se povjeriti njemu jer sam mislila da će me on sigurno razumjeti i podržati (tim više što je on meni povjeravao neke svoje jako diskutabilne stvari).
Pošaljem mu mail u kojem opišem što osjećam prema jednoj osobi i očekujem odgovor. I sve što od njega dobijem je par jedva sklepanih rečenica, skoro pa „pa, uh, hm...“. I od tada više ni riječ o tome nije progovorio. Onda sam i ja odustala od teme. Sada se ponašamo kao da taj mail nikad nisam ni poslala.

Zanima me vaše mišljenje o tome jer sam skužila da me to dosta muči. Pomislim, pa ako te osobe za koje mislim da su stvarno dobre tako reagiraju, kako bi tek drugi reagirali na outanje i sl.

Moja najbolja frendica (kojoj također nisam rekla jer sam obeshrabrena gornjim primjerima) je također imala neke obeshrabrujuće izjave. Ona za sebe kaže da je straight ali da je gay friendly. I onda u nekom neobaveznom razgovoru kaže da joj nije jasno zašto se ljudi ne outaju, to je njoj ok. A nakon toga mi kaže – „ajd lezbe i shvaćam nekako... al biseksualce nikako. To nikako ne mogu shvatiti. Da mi netko kaže da je lezba ne bih mu zamjerila, ne bi mi smetalo, al samo dalje od mene“. Ta mi se rečenica posebno zgadila... Već vidim sebe kako joj se outam i onda par dana nakon toga ne smijem je ni prijateljski dodirnuti a da se panično ne izmakne.

Pa eto, ako netko ima što pametno za dodati, bila bih zahvalna...

[call_me]

a vidis ako su te drage i mile i pametne osobe tako reagirale na pojam homosexualnost, mozda bi drugi na tu pojavnost reagirali sasvim drugacije, da ne kazem normalno. razocarenja s onima od kojih ocekujemo najvise su, mislim, neumitna u kontekstu onoga sta jesmo i di se nalazimo. ne treba sve ocekivat od svih. mislim da s godinama dobijemo ljude s kojima se mozemo dobro nasmijat, s drugima se mozemo oblokat, treci nisu najsretnije pametni ali su najsmireniji za odredjene situacije itd. nisu svi za sve. al je svatko za nesto. prijatelje je, kao i roditelje, tesko stavljat u realne okvire da su samo ljudi. kao takve ih onda treba prihvacat. ili cemo se od njih pocet udaljavat. ili cemo kompromisno, za ponesto imati poneke.

[Kroacija]

znam ih poprilicno, vecinom iz obitelji.
izbjegavam s njima razgovor o tome jer se ocito ne nalazimo u (meni) jako bitnom polju i ne smatram ih dovoljno tolerantnima da bi im se mogla otvoriti u vezi bilo cega, sto na kraju rezultira poprilicno distanciranim i hladnim odnosom s moje strane. sto me i kolje najvise, jer rijetko susprezem svoje misjenje i brutalno/grezo sam iskrena.

[call_me]

i kako rjesavas to invalidna? jer kontam da se i ja tako sa svojima ponasam.

[Kroacija]

tu i tamo se ne filtriram, polagano dajem do znanja da sam special, iako mislim da to i sami znaju, samo ne znaju u kojoj mjeri
npr. povremeni uleti extra crnog humora i sporkih rijeci. sporadicno ih privikavam na to

[roadkill]

homofobni ispadi... bla. kako sam skuzila na vlastitim primjerima, to stvarno ne mora puno znaciti. stos je u tome da ti "homofobi" uglavnom pojma nemaju o cemu pricaju i njima je pederluk na razini apstrakcije. oni o pederima ne razmisljaju u kontekstu ljudi s licima i osobnostima. u ovome, kao i u svemu ostalom, bitan je odnos koji prije outanja imas s takvim osobama. ako nisi falila u procjeni, mislim da ni outanje to nece narusiti. kao sto rece jedna moja: "ma i da sevis ovce..."
evo, konkretno, sad zivim s osobom s kojom sam prosla put od "nenormalnih, neprirodnih i neshvatljivih" do "ajd, svakom svoje". jako brzo i bez puno muke, dodat cu, s tim da nas odnos nikad nije bio upitan, super se slazemo.
isto je bilo sa starcima, bratom i vecinom prijatelja.

ti si JAKO bitna u svemu tome. razmisli o pristupu pojedinoj osobi i kad shvatis da je doslo vrijeme - go for it.

[ladychris]

Evo, iz mog iskustva znam da cak i ti ljudi koji govore gadne stvari o homoseksualnim osobama na kraju to jako dobro prime. Znam da nekim ljudima duuugo nisam rekla, iako smo jako dobri, jer su znali imati provale slicne gore navedenima (fuj, bolesno ili ok, ali dalje od mene). No ja sam se svejedno tim istim ljudima outala i nisu niti jednu losu rijec rekli niti se ikako drugacije prema meni ponasali.. Tu i tamo prokomentiraju koju zenu za mene i to je to
(sad cak i opomenu ljude koji govore protiv lezbi predamnom, kao da sam retardirano dijete koje moraju cuvati od "losih jezika" ).

Doduse, neki ostanu kreteni i kad skuze da im je netko blizak gay. Rizik, sto ces =/

[Zita]

to sto je netko ovako okej i drag ne znaci da nije totalni moron u nekim situacijama, dok opet sa druge strane neka osoba koja nije obrazovana, koja djeluje grubo i mislis da bi te ubila kad bi saznala, moze reagirati fantasticno na homoseksualnu orijentaciju
bas i nema pravila

i zakaj si rekla homoseksualizam umjesto homoseksualnost? samo pitam

[ground.zero]

i zakaj si rekla homoseksualizam umjesto homoseksualnost? samo pitam

Sad sam tek skužila Ma pisala sam u rane jutarnje sate i u trenutku rastrojstva pa... Tek sad vidim kako
glupavo izgleda, hehehe.

nisu svi za sve. al je svatko za nesto. prijatelje je, kao i roditelje, tesko stavljat u realne okvire da su samo ljudi. kao takve ih onda treba prihvacat. ili cemo se od njih pocet udaljavat. ili cemo kompromisno, za ponesto imati poneke.

To si dobro rekla. U većini situacija se tako i ponašam. S ovim frendom (koji je ignorirao moj mail) sam u istim odnosima kao prije samo što sada znam da se s njim mogu napiti, razgovarati o umjetnosti ali da mu se ne mogu povjeravati. Ali s druge strane on se meni i dalje uredno jada o svojim osjećajima i ljubavnim problemima. Mislim da je to jako licemjerno.
I drugog frenda doživljavam kao i prije (samo što ga humorom provociram na svaki njegov povremeni glupi ispad. Zadnji put kad je rekao neku glupost poslala sam mu link na pjesmu „Fuck you“ . Nije komentirao).
Nervira me to što su me takvi ljudi na neki način stopirali da se outam naj frendici. A ona je za sada jedina osoba kojoj to želim reći (iz najmanje 2 razloga). Prvo zato što me ubijaju situacije gdje moram paziti što ću reći i komentirati. Želim imati bar jednu osobu s kojom se mogu opustiti. Nekog kome mogu reći i najbanalniju stvar, npr. da sam na ovom forumu i da mi je tu super, da ima dosta duhovitih i zabavnih cura. A ne da joj kažem neku foru i ona pita otkud ti to a ja odgovorim – našla negdje na netu. Drugi razlog je što osjećam da se počinjem udaljavati od nje i to na jako loš način. Naravno da sam u ovih 11 godina koliko se družimo uspjela pomiješati osjećaje prijateljstva s privlačnosti pa na neke situacije reagiram kako ne bih trebala (tj. kako okolina nalaže). Zbog toga osjećam da se udaljavamo pa mi je nekako i poštenije da joj priznam. Čini mi se da imam dvije opcije - da joj ne kažem pa da se udaljimo jer joj se gadim zbog ponašanja ili da joj kažem pa da se udaljimo jer joj se gadim zbog orijentacije (za ovo drugo bar neću biti kriva). A opet, panika me ulovi kad pomislim kako će reagirati kad skuži da mi se sviđa.
Eto, rekoh svoje. Znam da je ovo na neki način prilično standardna pojava kod naše populacije i da se o tome već pisalo. Ne očekujem nikakav magičan odgovor niti rješenje ali jednostavno sam morala reći nekome. Naročito nakon neprospavane noći i grča u stomaku...

stos je u tome da ti "homofobi" uglavnom pojma nemaju o cemu pricaju i njima je pederluk na razini apstrakcije.

100% točno i to me najviše nervira. Čim se spomene riječ peder (jer je ta najčešća) vjerojatno si u glavi predoče neku najogavniju hardcore scenu... Kao da ti straight frendica kaže da ima novog dečka a ti ih odmah zamisliš vezane na krevetu, ogledalo na stropu i sl... Pa ako to nije bolesno ne znam što je...

[pihach]

znam ih poprilicno, vecinom iz obitelji.
izbjegavam s njima razgovor o tome jer se ocito ne nalazimo u (meni) jako bitnom polju i ne smatram ih dovoljno tolerantnima da bi im se mogla otvoriti u vezi bilo cega, sto na kraju rezultira poprilicno distanciranim i hladnim odnosom s moje strane. sto me i kolje najvise, jer rijetko susprezem svoje misjenje i brutalno/grezo sam iskrena.

ista stvar...

[call_me]

homofobni ispadi... bla. kako sam skuzila na vlastitim primjerima, to stvarno ne mora puno znaciti. stos je u tome da ti "homofobi" uglavnom pojma nemaju o cemu pricaju i njima je pederluk na razini apstrakcije. oni o pederima ne razmisljaju u kontekstu ljudi s licima i osobnostima. u ovome, kao i u svemu ostalom, bitan je odnos koji prije outanja imas s takvim osobama. ako nisi falila u procjeni, mislim da ni outanje to nece narusiti. kao sto rece jedna moja: "ma i da sevis ovce..."
evo, konkretno, sad zivim s osobom s kojom sam prosla put od "nenormalnih, neprirodnih i neshvatljivih" do "ajd, svakom svoje". jako brzo i bez puno muke, dodat cu, s tim da nas odnos nikad nije bio upitan, super se slazemo.
isto je bilo sa starcima, bratom i vecinom prijatelja.

ti si JAKO bitna u svemu tome. razmisli o pristupu pojedinoj osobi i kad shvatis da je doslo vrijeme - go for it.

ti si out s roditeljima i bratom?
@ invalidna...sta znace ti povremeni uleti sporkih rici? npr konrketno?

[Broken Down Angel]

Svi imamo predrasude neke vrste, iako smo, vjerojatno, inače svi ok ljudi. Jer svi imamo u sebi nekakav iracionalan strah ili zadršku prema nečemu, bez obzira osvijestili to ili ne. Ja se bojim pasa i ne volim biti previše u njihovoj blizini. Čujem rečenice poput: "Neće ti ništa.", ali to ostaje samo rečenica koju ću tek osvijestiti kad skupim hrabrosti da se približim psu, s vremenom ostvarim kontakt s njim i steknem nekakav odnos međusobnog poštovanja - gdje se oboje ne ustručavamo biti u blizini jedno drugog. U svakom slučaju, da se prebacim na poantu priče - ono što ti ja mogu ponuditi je moje vrijeme i volju da pokušam dati odgovore na tvoja pitanja - mogu te informirati, ako odlučiš tu informaciju primiti. Pružiti ti strpljenje & ruku s moje strane. Ali taj proces prihvaćanja i oslobađanja vlastitih strahova je put koji zatim predstoji drugoj osobi da ga prevali samostalno, a to često znači žestoku borbu nje same sa sobom. Cijenim samo upuštanje u istu, makar rezultati ne bili onakvi kakve sam priželjkivala. Ono što me razočarava je jedino dizanje ruku na samom početku.

[shane junior]

primjer koji me najviše povrijedio: kad sam rekla svojoj mami, mjesec dana nije ni riječ progovorila sa mnom... i danas osjećam da to nije "preboljela"... a to mi je jako teško, jer je ona oduvijek bila najvažnija osoba u mom životu....

[ground.zero]

Ja zato svojoj ni ne planiram reći. Imam osjećaj da bi reagirala ignoriranjem tj. negiranjem. A sestra je nedavno za lezbe izjavila
"da se to sve treba liječiti". Tako da mi kao jedina opcija ostaje ta frendica...

@ Broken Down Angel... hvala ti za podršku, ako budem imala pitanja javim ti se. Pomogla si mi puno i ovim postom, jako lijepo rečeno. Mislim da mi je sve jasno samo trebam posložiti neke stvari u svojoj glavi i skupiti hrabrosti. Jer sve je bolje od ovog.

[shane junior]

Ja zato svojoj ni ne planiram reći. Imam osjećaj da bi reagirala ignoriranjem tj. negiranjem. A sestra je nedavno za lezbe izjavila
"da se to sve treba liječiti". Tako da mi kao jedina opcija ostaje ta frendica...

imala sam i pozitivno iskustvo s ocem, s kojim inače i nisam bliska... on me vidio kako se ljubim s curom... nasmijao se i rekao... sam nastavite, ništa ja ne vidim... bilo je to ujedno i neugodno i jako fora iskustvo... tak da... možda ti se posreči s roditeljima...

[roadkill]

ti si out s roditeljima i bratom?

da. nisam to napravila pod nekim pritiskom ni zato jer sam im morala lagati ili nesto slicno. jednostavno sam smatrala da bi trebali znati. brat je super reagirao (a ko svaki klasicni papak, ne moze smisliti pedere ), mamu je poprilicno zgromilo u tom trenu (nju je strah okoline, reakcija ljudi). starom sam rekla dosta kasnije (on je bio sretan sto nije droga u pitanju). sve u svemu, njihov odnos prema meni se nije promijenio, a ako i jeste - onda samo na bolje. nekako nas je to ... povezalo. nismo bliski, nemamo puno zajednickih tocaka i ne dijelimo detalje iz zivota, ali ocito im je znacilo kad sam pokazala povjerenje.

[call_me]

roadkill...najs :respect: divim se svakome tko to moze napravit. ja naprosto nemrem, jer su sve reakcije koje su vodile do toga bile odvratne. pa sam naprosto vremenom sasvim odustala da dio svog identiteta dijelim sa malogradjanskim supcima iz svoje uze i sire obitelji.

[Kroacija]

@ invalidna...sta znace ti povremeni uleti sporkih rici? npr konrketno?

well...npr. kazem bratu da je pickica, on kaze majci, majka me sokirano pita kakve to rijeci govorim

[jabooka]

ljudi reagiraj na mene, ne moju privatnost, navikli su... nemaju me sta vise pitati. mama nikad nije pokazivala nikakav interes za bilo kakvim oblikom komentiranje, njoj je to O.K. ali joj ne mogu reci direktno u glavu.ne znam zasto. druge bliske rodbine nemam. a i ovo sta imam vidim jednom u 10 godina. vecinom na sprovodima.

[ground.zero]

Mučila sam se dosta sa istim pitanjima kao ti i u jednom trenu me počela gušiti nemogućnost da budem potpuno opuštena u društvu ljudi koji bi mi trebali biti najbliskiji prijatelji.
Nemam dobra iskustva, od str8 društva ostala je jedna osoba. Ne iz razloga što su to bili ljudi koji su me htjeli tući ili sam im se gadila, već su suptilno i prešutno ignorirali sve vezano uz moje emocije, odnose ili bilo što iz te sfere... morala sam se pomiriti da ne želim biti uz nekoga tko ne želi biti sto posto uz mene.

To ignoriranje tvog dobrog frenda koji ti sve govori, a ne pita za tebe... je isto homofobija, samo u pristojnijoj varijanti.

Treba odmjeriti, vidjeti cons and pros u situaciji i outati se ako plusići pobjeđuju.

Ne sjećam se kad sam se zadnji x outala.

Slažem se i razumijem što želiš reći.
Hvala vam svima na savjetima.

U str8 populaciji oko mene (uključujući i obitelj) ne vidim nikoga kome se želim outati (jer bi mi to donijelo samo probleme). Ovoj frendici bih se outala jer s njom već imam probleme koji svakim danom postaju sve veći. Toga mi je već toliko dosta da mi trenutno bilo koje rješenje zvuči kao dobar izlaz. Znači, ak joj priznam, može me odbaciti (al bar će me odbaciti zbog moje orjentacije, znači zbog nečega što nije moja „krivica“ a ne zato što misli da sam loša prijateljica). Ako me prihvati ovakvu kakva jesam trudit ću se svim silama da naš odnos bude odličan jer mi to neopisivo puno znači. Jedino što me koči je činjenica da će zbrojiti 2 i 2 i da će skužiti da mi se sviđa a onda ne znam da li bi me tako lako prihvatila... bez obzira na moja uvjeravanja da je poštujem i da samo želim da mi bude frendica kao do sad...
Sutra bih se s njom trebala vidjeti i uopće ne znam kako reagirati...

[astra glacialia]

Imala sam svojedobno priliku čuti jednu od svojih boljih frendica, jako pametnu i dragu curu ako to uopće treba napomenuti, kako s nekoliko istomišljenica (koje si isto smatram frendicama ali ne tako bliskim da bih im imala potrebu outati se) zgađeno komentira "kako je profesor iz vjeronauka mogao reći da homoseksualnost nije grijeh ni bolest". Outala sam joj se oko pola godine kasnije, uz poseban oprez , i reagirala je jako ok, ne znam je li u tih pola godine zbog nečeg promijenila mišljenje ili je bilo ok samo jer me već dobro poznavala ali to nije ni bitno jer je sada definitivno sasvim gay friendly. Kasnije su nju "optužili", totalno nevinu u svakom smislu xD , da voli cure, na osnovi bliskog prijateljstva s jednom gay friendly ženskom, na način da je lako mogla prebaciti "sumnju" na mene (što bi i bilo puno istinitije, ipak, premda još jako daleko od istine), ali nije to učinila.

Moj otac je imao homofobnih izjava, pa me prihvatio.

Jel se u ovo računa i to što su dva moja poznanika zvučali kao najveći homofobi dok se nije otkrilo da su totalno gay?

A i ja sam sama imala homofobne izjave kao klinka Nisam znala

Zapravo nikad nisam s outanjem imala stvarno neugodno iskustvo, a broj "prigoda" je već od broja mojih godina (ukupni broj outanja, ne broj outanja procijenjenim homofobima, doduše) - valjda sam imala sreće


A, sviđa ti se? To mi je isprva promaklo, sorry... a možda i mijenja stvar... Definitivno nisam osoba za dijeliti savjete, mogu samo nadodati još jedno svoje iskustvo. Jedini put kad sam se outala ženskoj prema kojoj sam tako nešto osjećala - i to nešto prilično duboko - tako sam joj i rekla, da sam zaljubljena u nju, bez da sam prethodno rekla da sam bi... ali to je bila dosta specifična situacija, vjerojatno, sigurno ne dovoljno slična tvojoj. Završilo je... hm, ne znam bi li se to moglo nazvati dobro, ali najbolje što je moglo, barem sada tako smatram.

[Gost]

Nadam se da će razgovor proći najbolje što može!
Držim fige. : )

[ground.zero]

Hvala curke
Javim ak bude novosti.

[Popeye]

Mučila sam se dosta sa istim pitanjima kao ti i u jednom trenu me počela gušiti nemogućnost da budem potpuno opuštena u društvu ljudi koji bi mi trebali biti najbliskiji prijatelji.
Nemam dobra iskustva, od str8 društva ostala je jedna osoba. Ne iz razloga što su to bili ljudi koji su me htjeli tući ili sam im se gadila, već su suptilno i prešutno ignorirali sve vezano uz moje emocije, odnose ili bilo što iz te sfere... morala sam se pomiriti da ne želim biti uz nekoga tko ne želi biti sto posto uz mene.

To ignoriranje tvog dobrog frenda koji ti sve govori, a ne pita za tebe... je isto homofobija, samo u pristojnijoj varijanti.

Treba odmjeriti, vidjeti cons and pros u situaciji i outati se ako plusići pobjeđuju.

slazem se sa svime osim s konkluzijom koja je izasala iz premisa.
odnosno, neprihvatljivo mi je da se outati treba samo onda kad je to ugodno/udobno.

sto se "inace ok ljudi" tice, nikad ih nisam previse volio, tako da su mi njihovi homofobni momenti jednako tesko/lagano padali kao i od bilo kog drugog. hocu reci, ne smatram da to sto je netko "inace ok ljud" ikako opravdava ili ponistava homofobiju.

[ground.zero]

Slažem se. To što su "inače ok ljudi" nikako ih ne opravdava ali ne mogu shvatiti kako osoba
koja u svim situacijama razumno koristi vlastiti mozak, u ovoj situaciji pokaže zavidnu razinu
isključenja istog. To me svaki put fascinira.
A još mi je gore i odvratnije kada netko skriva da je gay a u isto vrijeme govori sve najgore protiv njih.
Al' to je već neka druga tema pa neću o tome.

[iwy]

Razumijem uvodni post. Evo, baš prije nekoliko mjeseci, outala sam se najboljoj prijateljici koja je homofobna straighterica. Prije nego što sam joj se outala imala je komentare tipa "onaj tko je gay, njemu fali daska u glavi", "sve to treba na goli otok" i slično. Kada sam joj se outala, mislim da sam čula samo izjavu "pa neka si, ne krivim te", ali je i bilo "ja ne znam koja korist od takve veze, za seks su potrebne one dvije stvari", sli preko toga uspješno prelazim. Inače, osim toga, nemam nekih takvih iskustava, jedino mi je ona tako najbolja osoba kojoj se mogu povjeriti. Ako je netko ok i super osoba, ne znači da će imati pozitivnu reakciju na gay ljude i obrnuto. Očito, treba osobu dobro upoznati prije nego što joj se povjeriš, a i ona tebe prije nego ti pošalje pozitivnu reakciju.

[ground.zero]

Evo mene sa novostima. Skupila ja danas hrabrost i outala se frendici! I njena reakcija je bila odlična!!!
Prva rečenica je bila: "I dobro, u čem' je problem?" Uglavnom, završilo je tako da smo nakon toga 3 sata razgovarale, pretresle sve situacije koje su dovodile do nesporazuma i sl. Sada smo se dogovorile da ćemo se malo manje čuti i sl. (čisto da ja malo skuliram svoje emocije s obzirom da je ona str8) ali nastavljamo druženje u istom revijalnom tonu I dala mi je do znanja da ovo neće promijeniti naš odnos, da će uvijek biti tu za mene. Ah, obožavam je i presretna sam što je dio mog života

Očito, treba osobu dobro upoznati prije nego što joj se povjeriš, a i ona tebe prije nego ti pošalje pozitivnu reakciju.

Da, zato sam i odlučila outati se baš njoj. Nikad me nije iznevjerila u ovih 10-11 godina i sve rješavamo razgovorom. Čak mi je kazala - pa zašto mi nisi ranije priznala, znaš me.

Hvala svima još jednom na savjetima i podršci, da nije vas ne znam da li bih se odlučila ovo napraviti

[real8me]

[being_alive]

potpuno ista situacija kod mene...e sad, ja sam se jednoj frendici outala, i ona je rekla kako nema problem s tim, da bi joj bila i dalje prijateljica i da sam državni neprijatelj xD..i tako...iako nismo jos pričale općenito o svim tim stavovima, pričale smo o meni, i ono...imam u njoj frendicu,i sretna sam zbog toga....

U str8 populaciji oko mene (uključujući i obitelj) ne vidim nikoga kome se želim outati (jer bi mi to donijelo samo probleme). Ovoj frendici bih se outala jer s njom već imam probleme koji svakim danom postaju sve veći. Toga mi je već toliko dosta da mi trenutno bilo koje rješenje zvuči kao dobar izlaz. Znači, ak joj priznam, može me odbaciti (al bar će me odbaciti zbog moje orjentacije, znači zbog nečega što nije moja „krivica“ a ne zato što misli da sam loša prijateljica). Ako me prihvati ovakvu kakva jesam trudit ću se svim silama da naš odnos bude odličan jer mi to neopisivo puno znači. Jedino što me koči je činjenica da će zbrojiti 2 i 2 i da će skužiti da mi se sviđa a onda ne znam da li bi me tako lako prihvatila... bez obzira na moja uvjeravanja da je poštujem i da samo želim da mi bude frendica kao do sad...
Sutra bih se s njom trebala vidjeti i uopće ne znam kako reagirati...

e pa sada,opet ista situacija kod mene... iako sam zaljubljena u nju, a ne želim biti, ja sam svojoj priznala, i prvo me pitala - "Jesi li sigurna u to?"... rekla sam da jesam... valjd..sto sam drugo trebala reć? sigurna sam da to jesam, ne i da to zelim biti, al o tome drugom prilikom...
uvjeravala je mene, a i sebe valjda, kako me nece odbaciti, kako ce i dalje bit uz mene... prva dva dana se stvarno cinilo da je sve okej... znam da joj je to teško palo, al vidjela sam joj u očima da se bori s time,da se bori sama sa sobom... ne želi biti "homofobna",to sam znala...

al eto, kad smo se vratile u rijeku,pošto smo onda s ekipom bile zajedno na putu, sve se promijenilo...

Evo mene sa novostima. Skupila ja danas hrabrost i outala se frendici! I njena reakcija je bila odlična!!!
Prva rečenica je bila: "I dobro, u čem' je problem?" Uglavnom, završilo je tako da smo nakon toga 3 sata razgovarale, pretresle sve situacije koje su dovodile do nesporazuma i sl. Sada smo se dogovorile da ćemo se malo manje čuti i sl. (čisto da ja malo skuliram svoje emocije s obzirom da je ona str8) ali nastavljamo druženje u istom revijalnom tonu I dala mi je do znanja da ovo neće promijeniti naš odnos, da će uvijek biti tu za mene. Ah, obožavam je i presretna sam što je dio mog života

kod mene je zavrsilo tako da smo se nasle nakon par dana na kavi, i rekla mi je da se ona trenutno ne moze pomirit s time da sam ja gay, da me vise ne može zagrlit, jer se osjeća neugodno kraj mene...ne može to podnjet... i....recimo da je zbrojila dva i dva, i da mi u očima vidi da se meni sviđa ona...
demantirala sam to isprve, ne potpuno, al pokušala sam joj reći da mi se ne sviđa, ne uvjeravam samo nju u to, već i sebe...došle smo na zaključak kako joj sada treba samo vremena, ali kako ne moze biti vise pokraj mene...kako me ne može zagrlit, i kako ne može podnjet to što vidi u mojim očima.

bemu, kad su oči ogledalo duše ne znam više ništa....znam da sada trebam pustit da vrijeme liječi rane...ja ću biti dobro..i ona će... okolnosti nas i dalje spajaju.. ako i dalje bude ovako za dva mjeseca, onda ću malo očajavat, al do tada...

uživati u životu treba, ko zna šta nas sutra čeka.... ne trebam njen zagrljaj, trebam njen osmijeh na licu i sigurnost da je ona dobro, i da je sve okej s njom....

shvatila sam da ju iznad svega cijenim i poštujem, i da bez obzira na moje osjećaje, ako se ona osjeća neugodno kraj mene, onda budem ja promijenila ono što joj smeta, i trudila se maksimalno što mogu...

trud se uzvrati ) naučila sam u životu furat pozitivu i kad mi se ruši cijeli svijet, jer znam da se uuuvijek može desiti nešto još triput gore! Nadam se da ćete tako i vi koliko god vam bilo teško u životu.

[ground.zero]

Iskreno se nadam da se to nama neće dogoditi. Ono što sam jučer mogla skužiti su samo pozitivne vibre tj. u njenom ponašanju nije bilo ničega što je pokazivalo neugodnost i sl. Razgovarale smo odmah o svemu što mi se isto čini ok. Rekla sam joj da ne bih podnijela da je ne smijem više prijateljski zagrliti i sl. I rekla je da je sve ok što se nje tiče. Na rastanku mi je pružila ruku i zagrlile smo se (na njenu inicijativu) bez problema.
Danas smo se čule i razgovarale kao i uvijek, čak me pitala ima li kakvih novosti na forumu.
Ipak sam odlučila dati malo vremena i sebi i njoj (meni da se malo emotivno ohladim od nje a njoj da ima vremena složiti toliku količinu informacija koje je od mene dobila i da to sve „svari“). Rekla sam joj da ju neću zvati svaki (do svaki drugi dan) kao sada i da ju neću zvati na kavu kad god mi to padne na pamet nego da se ona javi kad želi i sl.
Mislim da je to za početak ok i da će sve biti u redu. A držim fige da i vas dvije ponovo uspostavite odnos kakav ste imale ranije.