ugl, koliko sam shvatila, jednom kad se pride pocne odrzavat, to je to, ne mozes si priustiti stati vise. sljedece godine mozda bude druga strategija u organizaciji pa ispadne bolje nego ove. ali svejedno mi je bilo milo gledat ih kako se vesele i onog lika kako place na True colors i interventni
zbor na streamu koji je pucao konstantno pa mozda pride ipak i nije bio ignoriran koliko pari na prvu. mogu rec mali milijun zamjerki organizaciji i izvedbi, ali necu jer je ovo kakvo god bilo ispalo beskonacno bolje od prosli put. jedino, volila bi da sljedece godine to organiziraju splicani. eto.
), i shemu oko učinkovitosti prajda. čini mi se da se istu ne može gledati kroz prizmu trenutnog stanja, niti kroz prizmu naših obitelji koje su počesto bliže hejterima nego drugima. prajd sa sobom nosi vizibilnost, nosi propagandu i otvara rasprave, emisije, pokreće stvari je li. e sad, stvar je što propaganda trenutno utječe po meni na tri skupine: one kojima je gej ok i kod njih se ništa propagandom ne mijenja, zatim one kojima je svejedno i na njih utječe ili da postanu više progej ili ih ta silna gej propaganda iritira (kao mog frenda) i treći koji ne toleriraju ili mrze, oni unatoč svemu će mrziti samo i više. tu sam stajališta da neke generacije naprosto trebaju proći. generacije koje dolaze će biti upoznate s time oduvijek, ne u kasnim 50-tima ili što ja znam, baš zbog ovih parada danas i prijašnjih i kroz neko vrijeme paradiranje više neće biti potrebno.
), pa se došepesam mejbi. 
