Koliko smo doista prihvaćeni?
Re: Koliko smo doista prihvaćeni?
poštujem taj stav, ali ja osobno nemam živaca za njega. zapravo se ne mogu sjetiti da sam već godinama na homofoba reagirao ikako drugačije nego da mu kažem zašto je homofob i pošaljem ga u tri pm. ima dovoljno normalnih strejtera i homofobi me ne zanimaju, osim utoliko da STFU sa svojom homofobijom. uopce mi ne treba da me homofobi vole, samo zelim da prestanu onemogucavati moju drustvenu ravnopravnost.
Re: Koliko smo doista prihvaćeni?
Moja uža i šira sredina je prosto homofobična. Doduše, to im nije jedini problem (desnica, šta da drugo velim 
). Ali neovisno o tome nađu se i "normalniji ljudi".
Koliko smo doista prohvaćeni? Paaa u mojoj sredini malo ili nimalo. Stav je "sve to treba na goli otok pa nek' se tu razmnožaju". I što dalje reći nego se iživcirati i poslati ih u 3pm (samo što je problem što to loše djeluje na moje psihičko zdravlje).
Dobro je što se sve više u medijima govori o tome. Ja osobno nisam za istupe poput "ljubimo se pred katedralom". Mislim da to još nije ciljana publika za 'predstaviti se',a još se na taj način samo još više povlače u svoje zatvorene umove. (o ovome bi se dalo pričati, ali sada nekako nemam inspiraciju)
). Ali neovisno o tome nađu se i "normalniji ljudi".Koliko smo doista prohvaćeni? Paaa u mojoj sredini malo ili nimalo. Stav je "sve to treba na goli otok pa nek' se tu razmnožaju". I što dalje reći nego se iživcirati i poslati ih u 3pm (samo što je problem što to loše djeluje na moje psihičko zdravlje).
Dobro je što se sve više u medijima govori o tome. Ja osobno nisam za istupe poput "ljubimo se pred katedralom". Mislim da to još nije ciljana publika za 'predstaviti se',a još se na taj način samo još više povlače u svoje zatvorene umove. (o ovome bi se dalo pričati, ali sada nekako nemam inspiraciju
)-
to sam samo ja
- Postovi: 28
- Pridružen/a: 24 vel 2013 12:19
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Status: Solo
Re: Koliko smo doista prihvaćeni?
odlična tema!
što se tiče ove naše sredine (mislim na lijepu našu) poprilično smo još uvijek konzervativni i zainteresirani za neke stvari koje nas se ne bi trebale ticati. skoro pa svako si daje za pravo da zabada nos tamo gdje mu nije mjesto i da popuje i moralizira o tome što je ispravno a što nije, što je kršćanski a što nije, što je tradicionalno hrvatski a što nije...
moji snovi su vrlo jednostavni gledajuči sa nekog normalnog aspekta... imati kraj sebe voljenu ženu, sa njom dijete ili dva, živjeti u normalnom gradu, susjedstvu, raditi u prihvaćenoj okolini... uglavnom voditi život u kojem nikoga nije briga što sam i sa kim dijelim postelju. voditi obiteljski život koji bi kao i u kombinaciji muško-žensko bio sasvim normalan i uobičajen, pa čak i poželjan.
...ali mislim da je u ovoj sredini to neizvedivo. znam da ima ljudi koji sasvim normalno funkcioniraju, da im je okolina ok, a za onaj dio koji i nije ok da ih nije briga... ali ne znam... ja želim više i bolje.
želim da se mojoj djeci nitko ne ruga, da ih ne šikanira... da budu prihvačena kao normalna, samo sa dvije mame, ali pet normalna. a to mislim da je još uvijek nemuče ostvariti u ovoj zemlji. kao i puno toga...
nismo prihvaćeni, a mislim da još dugo niti nećemo biti...
što se tiče ove naše sredine (mislim na lijepu našu) poprilično smo još uvijek konzervativni i zainteresirani za neke stvari koje nas se ne bi trebale ticati. skoro pa svako si daje za pravo da zabada nos tamo gdje mu nije mjesto i da popuje i moralizira o tome što je ispravno a što nije, što je kršćanski a što nije, što je tradicionalno hrvatski a što nije...
moji snovi su vrlo jednostavni gledajuči sa nekog normalnog aspekta... imati kraj sebe voljenu ženu, sa njom dijete ili dva, živjeti u normalnom gradu, susjedstvu, raditi u prihvaćenoj okolini... uglavnom voditi život u kojem nikoga nije briga što sam i sa kim dijelim postelju. voditi obiteljski život koji bi kao i u kombinaciji muško-žensko bio sasvim normalan i uobičajen, pa čak i poželjan.
...ali mislim da je u ovoj sredini to neizvedivo. znam da ima ljudi koji sasvim normalno funkcioniraju, da im je okolina ok, a za onaj dio koji i nije ok da ih nije briga... ali ne znam... ja želim više i bolje.
želim da se mojoj djeci nitko ne ruga, da ih ne šikanira... da budu prihvačena kao normalna, samo sa dvije mame, ali pet normalna. a to mislim da je još uvijek nemuče ostvariti u ovoj zemlji. kao i puno toga...
nismo prihvaćeni, a mislim da još dugo niti nećemo biti...