Koliko smo doista prihvaćeni?

[pineapple14]

Samo da napomenem na početku: pod patrijarhalnom sredinom mislim općenito na Hrvatsku, a ne niti na jednu konkretnu regiju unutar RH. Iako je istina da nije isto živjeti kao gay u Zagrebu ili u, npr., nekoj ruralnoj sredini, ono što sam pričajući s gay ljudima primijetila kao zajedničko jest upravo ta aktivna ili pasivna borba protiv tradicionalnog društva.

To me nagnalo da se zapitam: koliko zapravo doista imamo izbora, čak i mi koji živimo u tzv. "liberalnim" gradovima? Istina je da u Zagrebu postoji nekoliko gay klubova/kafića, istina je da se u medijima priča o homoseksualnosti, istina je izlaze knjige o coming outu, povijesti lgbt pokreta, itd. Imamo čak i gay prideove. No, koliko je to sve doista promijenilo vaš život i proširilo vam mogućnosti ? Vaš odnos s roditeljima (veeelika većina mojih lgbt prijatelja ima roditelje koji ne prihvaćaju njihovu orijentaciju - i pod time ne mislim isključivo da su ih roditelji izbacili iz kuće ili nešto sl.)?
Je li se percepcija vašeg života u Hrvatskoj promijenila na bolje u smislu da "vjerujete" kako ćete jednog dana moći imati obitelj ravnopravno s heteroseksualcima, i sl.?

Samo da još nešto napomenem: istina je da imamo mnogo tolerantnih ljudi. U smislu, možeš se outati frendovima i oni te neće odbaciti. Ja sama sam outana od petnaeste tako da sam prošla sve faze prihvaćanja i neprihvaćanja drugih (najviše obitelji, koja mi je - logično - i najvažnija), da bih došla u studentskoj dobi do stadija tolerancije. No, tolerancija sama po sebi znači tek podnošenje tj. toleriranje nekoga u svojoj blizini dokle god taj netko ne ugrožava drugog. I na tom jednom nivou to je sasvim ok. Međutim, smatram da tolerancija nije isto što i prihvaćanje.

Osobno s godinama uviđam nedostatke svog života u ovoj sredini. Fale mi "role models" tj. osobe na koje ću se ugledati, koje će popričati sa mnom iskreno i otvoreno te koje će reći ohrabrujuću riječ o položaju žena, feminizmu, pa i gay osobama. Također, fale mi osobe koje će podržati moju želju za majčinstvom izvan nuklearne obitelji. Moja vlastita obitelj, pred kojom sam outana, misli o meni kao o nekoj vrsti buduće usidjelice: ne očekuju da ću ikad imati djecu i, štoviše, doživjela sam nekoliko situacija kada se o toj mojoj želji posprdno razgovaralo (u smislu kako ću ja uopće dobiti bebu - kao da sam sterilna i sl.) To je samo jedan od primjera.

Istina je da s godinama dobiješ deblju kožu po tom pitanju, naučiš, što se kaže, živjeti svoj život - i istina je da na nekoj površnoj razini ljudi prihvaćaju lgbt osobe (imam frendice pred kojima sam out i sl.) - no sve ovo što sam ranije navela potaknulo me da se zapitam koliko smo doista prihvaćeni? U teen i studentskoj dobi to i nije neki problem, jer to je ionako neobavezno doba eksperimentiranja itd. - no ja ne želim samo zato što sam gay u kasnim dvadesetima eliminirati svaku želju za imanjem obitelji i djece, i tog jednog svog kutka u životu.

Dakle, završno pitanje je kako zamišljate svoju budućnost ovdje i što uopće želite od života te mislite li da su vaše želje prihvaćene u vašoj okolini, imate li podršku?

[backspace]

ovo je super tema zapravo. za mene makar. u tom sam sličnom stadiju i ja s mislima. i mislim da me malo nekako stjeralo u kut. zapravo ne mislim
dobro si navela te neke stvari tipa pomanjkanje gej ljudi s kime bi se mogao poistovjetiti.. način života s kojim bih se mogla poistovjetiti. nemam osjećaj realne pripadnosti gej zajednici. meni je najugodniji osjećaj bio na radionici mame u mami. tamo mi se ta skupinica ljudi učinila, u relativnom smislu, bliskom.
i isto me valjda muči taj osjećaj da nisam sigurna mogu li dobiti mir i život kakav želim u cijeloj toj priči.
kad razmišljam o dugotrajnoj vezi, kad razmišljam o djeci, kad razmišljam o nekakvom 'toplom domu' i svakodnevici i tome kako bi to bilo ovdje... ne znam. padaju mi napamet lezbe koje sam kao prepoznala, vrhunski gaydar i to , hodajuć na posao svaki dan kraj tog jednog vrtića. imaju dijete, a djeca idu u vrtić i to baš me zanima kako je njima. kako je malom.
kad sam samo načela temu s jednom tetkom s posla o tome (peder, ne teta ), on silno želi van negdje. i radi na tome temeljito i predano. želi posvojiti djecu s momkom s kojim je u vezi. želi veću slobodu i mirniji i 'normalniji' život. smatra da ovdje to teško ili makar daleko teže može dobiti. premda mu i starci znaju dečka i obožavaju ga i sve je to vrlo im idilično zapravo i ovdje u odnosu na druge.

dobra je tema. možda nije za svakog, ali vjerojatno ima još ekipe koja je u toj nekoj fazi. jer sve su to faze, i guess.

[Zita]

ufff
outana sam no ne nabijam svima na nos svoju sex pripadnost
mislim da se kuzi i da se podrazumijeva sama po sebi i nemam apsolutno nikakve potrebe posebno je naglasavati

u gradu mi fali vise lez/gay mjesta jerbo nekad zivim za to da budem okruzena sa lgbt osobama.
da budem okruzena sa otvorenim gay osobama al ne u smislu da su izvan ormara vec da se osjecaju dovoljno slobodno biti sto jesu na tom mjestu.
fale mi njihove price, njihova iskustva i opcenito ta atmosfera.
volim izlazit na gay mjesta i upoznavat nove ljude i vidjet kako oni zive..

zagreb je dosta liberalan i nekad me doista boli dupe pa se nasred trga mogu ljubiti sa curom i uopce me ne zanima sto ce tko rec il tko ce me vidjeti i nikad nisam imala negativna iskustva (kuca o drvo) radi ceg mi je super drago.
ovo je ipak moj rodni grad i vise bi me pogodilo to da zivim okruzena divljacima nego da dozivim negativni komentar il slicno u drugom gradu

apropo moje obitelji i roditelja: liberalni su koliko to postoji. maksimalno. apsolutno prihvacaju mene i prihvatili su svaku moju djevojku i totalno im je normalna ideja da imam djecu sa curom itd. situacija sa njima je predivna, kao u snu.

i slazem se da je dosta ljudi okej sa "tim gay vezama" jerbo dosta njih misli da je to neka faza il da ce se osoba sabrat, nemat klince itd

enivej, htjela sam stosta toga pametnog reci al preumorna sam da sastavim vise od par natuknica stoga: imam podrsku. i gay i strejt ljudi u svom zivotu
zamisljam buducnost gdje cu imat djecu i zenu i gdje mi djeca nece bit (previse) maltretirana radi tog sto imaju 2 mame.
i buducnost gdje cu bit dovoljno sretna da imam neku koja ce htjet biti mama u takvoj obitelji a to je nesto sto je malcice teze u praksi..
nisam nerealna i ne ocekujem ispunjenje svih snova no ocekujem mogucnost zivljenja normalnog zivota sa svim pravima/mogucnostima koja imaju hetero osobe

[Popeye]

mislim da je hrvatska LGBT zajednica u društvu prihvaćena više nego što se sama za to potrudila.
plus, mislim da nije dovoljno prihvaćena. ali to se naravno može promijeniti, te ovisi isključivo o spremnosti pedera i lezbi da to i učine.

što se mene osobno tiče, jasna su mi (najraznolikija) ograničenja koja sa sobom donosi život u zagrebu. nisam siguran želim li ovdje živjeti do smrti, zaslužujem bolje.

[touch_me_iM_sick]

nda. definitvno se ne vidim tu, ne snalazim se bas, sto popeye kaze zasluzujem bolje i vise od ovog. nema veze sad jug sjever, isto je to sve. Mislim, koga uopce briga kako se ja orjentiram, kakve to ima vez s ičim, ako se ja ne stresam zbog toga, sto oni imaju s tim,.? Prevelika je tu mrznja a ja to ne mogu tako.
brijem da cu otic jednog dana, lijepog suncanog.

[kaktus]

moj se osjecaj s vremenom promijenio. prije sam ozbiljno razmisljala o odlasku u neku zapadnu zemlju. danas sasvim ugodno, bez ikakvih strahova, egzistiram u svom mikrokozmosu. razlog promjeni bilo je prihvacanje tezeg puta.

[Aven]

Dakle, završno pitanje je kako zamišljate svoju budućnost ovdje i što uopće želite od života te mislite li da su vaše želje prihvaćene u vašoj okolini, imate li podršku?

Generalno je klima u ovoj državi takva da nisam sigurna bih li željela ovdje odgajati dijete i da sam str8, a kamo li da ga želim imati s partnericom.

Iskreno, ne znam. Ako ikad dođe do ozbiljne želje za djetetom, razmišljat ću o najboljoj opciji i mogućnostima za sve nas (dijete, partnerica).

Kao jedinka imam podršku prijatelja, djelomično i obitelji, a oni koji me ne podržavaju (dio familije) me ne diraju niti govore što bih trebala raditi. To mi je isto OK.

Koliko smo doista prihvaćeni? Nismo. Pride je najbolji katalizator i pokazatelj stanja u društvu. Dok god ga osigurava policija ne možemo govoriti o prihvaćenosti.

Onog dana kada će ljudi koji stoje sa strane ulaziti u povorku kako bi s nama taj dan slavili slobodu i jednakost svih ljudi, a sve bez prisutnosti policije, tek tada ćemo moći govoriti o prihvaćenosti.

[Bash]

Ne znam, mislim da još nismo u nikakvom višem stupnju prihvaćenosti. Ali ima više tolerancije s godinama, bar u metropoli. Pretpostavljam da manja mjesta imaju sporiju ili nikakvu stopu rasta tolerancije prema lgbt.
Šta se mene tiče, došla sam i rekla onima do čijeg mi je mišljenja stalo, iako, prema nekim memorabilnim komentarima, ne čini mi se da me je niti većina baš prihvatila kao takvu (a neki od tih su i lgbt), ali svi me toleriraju kao takvu. Tj. nitko od njih mi ne sere aktivno da sam nenormalna.
Random ljudi, poznanici, manje bitni ljudi s posla itd uglavnom znaju preko nekog trećeg i tu mi je svejedno, ne skrivam se, ne oglašavam, ne branim prijateljima da pričaju o meni. I koliko sam imala priliku vidit, i random ljudi toleriraju, nitko me ne izbjegava nešto.
Od strane staraca neću nikad bit prihvaćena, tolerancija teško, ali ne spadaju u ljude do čijeg mi je mišljenja stalo po ovom pitanju pa im ništa ne govorim. Još imam unutarnji monolog je li moralno ispravno da znaju istinu samo radi toga jer je općenito "red" da roditelji tako nešto osnovno znaju o tebi, ili zato eto da ne budu zadnji koji saznaju, iako meni to što će oni znati ne predstavlja ništa, a njima bi bila drama jer su odgojili skoro pa pedofila. No anyway, digresija
Šta se nekih gej uzora tiče, korisno je za Hrvate imat ih kao primjer da postoje generalno ok, easy on the eyes, popularni lgbt ljudi ili za neke lgbt kojima fali podrška. Meni ne trebaju nešto. Kad mi se debatira, serem po internetu. Zanimljivo je da se lgbt populacija unutar sebe dosta razilazi u mišljenjima oko prava, pogotovo prema transseksualcima pa ne znam kakve uzore točno želimo/trebamo.

[Fuga]

Evidentno je da stanje bolje, manje ekscesa, više spontanosti, nekako su i organizacije više otvorenije i međusobno povezane, čuje se u javnosti za njih, pojedinci isto tako izlaze, odvijaju se festivali, tjedan ovoga onoga, mislim da se osvještava masa, ono najvažnije je da se stalno nešto radi, drži se kontinuitet.
I tu treba biti strpljiv, treba se sjetiti da se krenulo sa svime tek prije desetljeće, isto tako nipošto manje važno su događaji unutar tih deset godina, trzavice i raskoli unutar organizacija itd, mislim da otkad stvar vodi Zagreb Pride sve je nekako postalo ozbiljnije i koliko-toliko dosljedno.
Ovo se odnosi na područje grada Zagreba, stanje u ostalim sredinama je kaotično i mislim da bi zapravo tu više trebalo posvetiti pozornosti, osobito istok zemlje.
Prostora za rad zaista ima, počevši od raznih grupa uzajamne podrške, oformiti interventni tima za krizne situacije, poput autanja itd, zatim edukativne radionice, predavanja, tribine i nastavi niz. Smatram da je to odličan vid podrške pružane od strane zajednice pojedincu.
Osobno se osjećam prihvaćeno unutar svoje uže sredine, počevši od mame, prijatelja, kolega, sve to je išlo nekako prirodno i nije bilo nikakvih zastoja, odbijanja i nešto tome slično. Dovoljno je reći da ne pamtim nijednu traumu vezanu uz vlastitu seksualnu orijentaciju.

[john.walker]

ne dovoljno.

[Afrodita]

u mom gradu sigurno ne...tu je nesigurno još uvijek biti i druge rase a kamoli druge seksualne orijentacije... uopćer više u stvari ne razmišljam o tome živim svoj život s osobom koju volim i da li to koga smeta ili ne smeta živo mi se fićuka ...

[melted_sun]

nismo. blago mi se povraća od kvazi liberalista kojima je gej ok, ali imaju stav tipa: "isto ih ne želim vidit kako se ljube il drže za ruku, to je gadljivo", šta znači želim da gej ostane apstraktan pojam za mene, a to šta nemaju ništa protiv gej ljudi u njihovim glavama znači taman "neću ih izbit kad ih vidim", al nikakva prava više od toga.

[tamara3]

Osobno s godinama uviđam nedostatke svog života u ovoj sredini. Fale mi "role models" tj. osobe na koje ću se ugledati, koje će popričati sa mnom iskreno i otvoreno te koje će reći ohrabrujuću riječ o položaju žena, feminizmu, pa i gay osobama. Također, fale mi osobe koje će podržati moju želju za majčinstvom izvan nuklearne obitelji. Moja vlastita obitelj, pred kojom sam outana, misli o meni kao o nekoj vrsti buduće usidjelice: ne očekuju da ću ikad imati djecu i, štoviše, doživjela sam nekoliko situacija kada se o toj mojoj želji posprdno razgovaralo (u smislu kako ću ja uopće dobiti bebu - kao da sam sterilna i sl.) To je samo jedan od primjera.

Baš je zato vrlo važno okružiti se (bliskim) ljudima koji su otprilike u istoj ili sličnoj životnoj fazi pa možete dijeliti više-manje sve i pružati si potporu, to je kao neka vrsta proširene obitelji. Netko je spomenuo mikrokozmos, a to je upravo to - baza u koju se uvijek možemo vratiti kad vani postane teško.
Jasno da bi bilo daleko bolje kad bi društvo bilo zrelije i tolerantnije, ali i to će jednom doći. U međuvremenu se ne treba suviše njime zamarati nego si stvoriti stabilnu mrežu koja pomaže da ostanemo stabilni, svoji i u fokusu jer naši se životi odvijaju sad i ovdje i naša je zadaća, da ne kažem dužnost, čuvati ih i učiniti što je moguće kvalitetnijima.
Na koncu, i ovdje ima mnogo djevojaka i žena koje će sigurno podržati tvoju želju za majčinstvom pa čak i pomoći savjetima kako da to ostvariš.

Što se roditelja tiče, znaš i sama da je to proces koji traje, kod nekih duže, a kod nekih kraće ali uvjerena sam da će se i to posložiti kako treba. Uvijek nekako bude.

[bašja]

ja sam bez obzira na gejstvo uvijek zamišljala da dio života provedem vani, širenje vidika i sl. Onda sam se pobojala da se nikada neću vratiti ako jednom odem u zemlju poput Kanade - mislim da bih tek tada uvidjela koliko u stvari stisnuto živimo čak i u Zagrebu. Ovako mi ide, našla sam si dobru mjeru, ok ljude. Možda bi dobar protulijek bio da odem i u neku zemlju gdje mi solnu kiselinu bace u facu ako me ulove s curom, pa će Zagreb opet biti lezbijski raj na zemlji

[devillzd]

Svaki put kad se za***** i pomislim da smo tolerantniji i da prihvaćamo razlike nešto me nazaduje i vrati još dalje od onih pozotivnih misli... Mislim da kod nas ni za 100 godina gay ljudi neće biti prihvaćeni. Jer ako ste gay, drugačiji ste. Iz Zadra sam i gledam stanje tu...Ovdje možeš biti gay dok ideš u školi i studiraš ,ali kad si "velik" i trebaš raditi , onda su komentari bitno drugačiji. Pitaju se zašto ta "faza " ne prolazi. Tužno.

[Popeye]

Mislim da kod nas ni za 100 godina gay ljudi neće biti prihvaćeni.

s takvim stavom, sigurno neće.

[devillzd]

Mislim da kod nas ni za 100 godina gay ljudi neće biti prihvaćeni.

s takvim stavom, sigurno neće.

Hm..čini se kao da si meni taj stav prikačila? Rekao bi čovjek kao da je meni u interesu da ne budemo prihvaćeni :/
Više puta sam se "borila" dok ljudi iznose stav da bi ubili pedera, tako da....

[Popeye]

pa ti si napisala da to misliš. kako da ti ja prikačim nešto što si ti napisala da misliš?

u svakom slučaju, promjene su itekako moguće ako se sustavno radi na tome. i to su moguće u roku od 10-20 godina. velike promjene. nije hrvatska nekakav izuzetak i nešto posebno; ako je bilo moguće značajno promijeniti stvari na bolje za LGBT osobe u americi, njemačkoj, francuskoj, austriji, brazilu, argentini, velikoj britaniji, španjolskoj, belgiji, češkoj, kanadi, irskoj, čileu, nepalu, poljskoj itd itd itd, onda je moguće i u hrvatskoj. pa i u zadru. uostalom, promjene se događaju, svjedočimo im - ako želimo vidjeti, naravno.
ali, društvena promjena se nikad ne događa sama od sebe, s vremenom ili šta već, nego zahtjeva angažman.

[devillzd]

pa ti si napisala da to misliš. kako da ti ja prikačim nešto što si ti napisala da misliš?

u svakom slučaju, promjene su itekako moguće ako se sustavno radi na tome. i to su moguće u roku od 10-20 godina. velike promjene. nije hrvatska nekakav izuzetak i nešto posebno; ako je bilo moguće značajno promijeniti stvari na bolje za LGBT osobe u americi, njemačkoj, francuskoj, austriji, brazilu, argentini, velikoj britaniji, španjolskoj, belgiji, češkoj, kanadi, irskoj, čileu, nepalu, poljskoj itd itd itd, onda je moguće i u hrvatskoj. pa i u zadru. uostalom, promjene se događaju, svjedočimo im - ako želimo vidjeti, naravno.
ali, društvena promjena se nikad ne događa sama od sebe, s vremenom ili šta već, nego zahtjeva angažman.

Moje mišljenje ne uvjetuje moj stav, a ni angažman, odnosno krivo se izrazih, uvjetuje ga. Uvjetuje ga u smislu da imam još veću želju promijeniti percepciju okolinu.
Btw: ne trebaš izvlačiti iz konteksta i imati neki napadački mood,jer je poanta mišljenja bilo iskustvo s okolinom, a to ne znači moje stapanje s istom.

[Popeye]

u pravu si, to je moj default mode rasprave pa se nekad moram podsjetiti da spustim ton.
u svakom slučaju, lijepo je što se trudiš. možda bi više uspjeha imala ako nisi sama u tome?

[Afrodita]

Cijela ova tema je utjecala na jedan moj iskorak ovaj tjedan. Dosad su samo dvije osobe (moje dijete i moja bliska rođakinja) znale da sam gay. U jednoj nevezanoj priči sam jednoj poslovnoj kolegici rekla istinu o sebi. Iako me bilo strah da će reakcija možda biti negativna osjetila sam beskrajno olakšanje da više ne moram lagati o tome kuda i s kim idem..koga volim i što me čini sretnom. Ona je rekla nakon moje izjave da me je i tako sama htjela pitati neke stvari i da apsolutno nema ništa protiv toga ...da je važno to što sam ja sretna. Od tog dana se osjećam još sretnija i sve te više razumijem Popeye. Doista malim svakodnevnim koracima treba mijenjati okolinu.

[Popeye]

pa to je super

dodao bih samo to da je vrlo realno kako neces imati pozitivnu reakciju svaki puta ako se odlucis nastaviti proces coming outa. mozda ces dozivjeti i neku groznu reakciju, ali i ona je dio zivota i stvarnosti, te se treba znati i s time nositi. naravno da je lijepo kada je reakcija ohrabrujuca, ali je jos ljepse kad skupis toliko samouvjerenosti, hrabrosti i ponosa oko toga sto si gej da ti nije strasan problem ni negativna reakcija. plus, mnoge prvotno lose reakcije se s vremenom pretvore u dobre reakcije.

najvaznije je ne odustati.

[touch_me_iM_sick]

onda je moguće i u hrvatskoj. pa i u zadru. uostalom, promjene se događaju, svjedočimo im - ako želimo vidjeti, naravno.
ali, društvena promjena se nikad ne događa sama od sebe, s vremenom ili šta već, nego zahtjeva angažman.

meni nije jasno kako ce jedan brban s brda prihvatit da je gej okej? nznm, mozda treba cekat da izumru il nesto..

[Popeye]

pa ne mora prihvatiti da je gej okej. moze, recimo, prihvatiti da mu je drustveno i poslovno lose pricati protiv LGBT osoba, bez obzira sta o njima misli.
uostalom, kad osoba sredi sve dvojbe koje ima sa sobom oko vlastite homoseksualnosti, pitanje nije 'kako ce taj i taj to prihvatiti' nego 'kako cu se ja postaviti prema tome sto sam gej'. ljudi općenito previše brinu o mišljenju drugih ljudi.

[Gost]

meni nije jasno kako ce jedan brban s brda prihvatit da je gej okej? nznm, mozda treba cekat da izumru il nesto..

koye plitko razmišljanje anblivbl

neka plemena su bila inteligentniya od nekih društvenih skupina danas

ima ljudi "s brda" koyi su na x puta višem stupnju razmišljanja od nekih u gradu

i to ne teoretiziram već poznayem žive ljude

tako sam razmišljala priye dok nisam pružila ljudima priliku da se izraze i saslušala,
pa sam shvatila da možda ipak nayviše "seljačina" živi upravo u velegradima (koyi šok )

uostalom ljudima treba pružit priliku za promyenu bez obzira di se oni u tom trenutku nalazili
di su odrasli i koyi su njihovi koriyeni i svako opterećivanje sebe i drugih s tim upravo
koči napredak,zatupljuye i zaglupljuye

[touch_me_iM_sick]

noo dobro,
pod 'brban s brda' nisam mislila na 'covjeka sa sela' tj seljaka tj covjeka koji se bavi ratarstvom ili stocarstvom jel, tu je nest krivo shvaceno/protumaceno
vec sve ove nove generacije bijelepatike/obrijanaglava/tetovazanagospu koji se histericno tresu deru i razbijaju sve sto nije 'normalno'.

[Gost]

bijelepatike/obrijanaglava/tetovazanagospu

dobar si primyer dala
upravo yednog takvog znam> iz grada ye
pa onda yoš doša i u "gubegrad" (kako govore za glavni grad)
baš takvih se treba uhvatit i potaknut ih na promyenu
ključ ye integraciya, a ne isključivanje i poticanje negativnih emociya
i ponašanja

ima nekih iz lgbt "grupe" koyi kažu da treba sve njih sravnit sa zemljom
>yel to govor mržnje ili nešto?

mozda treba cekat da izumru il nesto..

[touch_me_iM_sick]

ma sto sravnat sa zemljom?
potaknit ga na promjenu, da mu poklonim brosuricu zagreb pridea?

a ovaj boldano crveni citat dole, bas ruzno izgleda. i nije nikakvi govor mrznje, vec ono ajmo napred

[Popeye]

slažem se s ovim što lady stone veli o angažmanu, integraciji itd. ne zato jer ja jako obožavam te stvari, nego baš zato što neću svoj život provesti u čekanju da izumru svi primitivci nego ću nešto poduzeti da bude drugačije. jer mi se čini da je u hrvatskoj najmoćniji protivnik promjene ideja da u hrvatskoj nije ništa moguće promijeniti. well with that attitude, sigurno se nece promijeniti.

ovo s govorom mrznje mi se pak cini kao pogresno shvaceno.

[Gost]

ok što se tiće govora mržnje očito sam pogrešno shvatila

htyela sam ukazat na to kako nitko ne bi trebao imat ništa protiv biyelih patika,
obriyane glave i tetovaže na gospu ukoliko ye to dio nečiyeg identiteta
i samim prozivanjem nekoga zbog boye patika,dužine kose ili bilo kakvih
sličnih stvari ništa dobro ne donosi nikome

poznavayući i poštivayući različitosti naučila sam da
promyene neće doć preko noći i da se moramo aktivirat
non stop 1 na 1 (i ljudi> kakvo ye stanje na terenu? )
a ne samo u ekipi kad ye pride
mnogi od njih

koji se histericno tresu deru i razbijaju sve sto nije 'normalno'.

baš tad ne vide boye
nego imayu crno-biyeli pogled
a iz osobnog iskustva znam kako ye teže pokrenut se i
promiyenit kad ti u takvoy situaciyi netko maše pred nosom
(napomena:bez obzira na ovo zastavom sam mahala i opet bi )
ali yako ye važno da se radi non stop 1 na 1 i to treba naglasit


i ovo sa brošuricom ti uopće niye loša ideya,
pa čak i ako yu odmah baci u smeće

a načina kako potaknut nekoga na promyenu ima raznih
i ovisi na koyoy razini možeš i želiš utyecat na nekoga
a da se može i da se treba niye upitno