putujete li solo

[tatin sin]

nemam više živaca čekati dok se oni s kojima bi putovala poslože mogu li i kada, dok uskladimo godišnje, da li baš baš žele, imaju li dovoljno novca, ili imaju ipak nešto prije na listi prioriteta.. tako da da, spakujem se i idem. ugl tako idem u gradove gdje živi neko koga poznajem pa da nisam baš posve sama.

[to sam samo ja]

u biti do sada sam uvijek išla u nekom društvu, ali nije da ne razmišljam i sama krenuti u nepoznato. nije da u meni nema bar trunke straha, ali mislim da bi to dfn bila avantura života. tko zna... možda jednom i to napravim. ono... kad totalno puknem, pa ko pilić probijem ljusku koja mi neda da dišem punim plućima...

[meddle]

Kontam da hoću u devetom misecu(samo nemam ideje kamo bi prvo), kako je krenulo, stvarno nikako na istu granu sa ekipom i to mi lagano već dopizdilo, pa ono hitch and couchsurf pa što bilo

[Andain]

Samo kad poslovno negdje solo putujem pa si skombiniram neko vrijeme za lutanje i upoznavanje grada. I koliko god to bilo super, nisam sigurna koliko bih voljela tako na duži period. S druge strane, ne volim ni one organizirane ture s većim brojem ljudi..Idealno? Maksimalno dvije, tri osobe uz mene tako da si mogu priuštiti i vrijeme solo i uživanje u razgledavanju i provodima s drugima.

[Ooh]

meni se jednostavno spontano desi da zavrsim solo. idealno je putovati s nekim tko slicno dise ili putovati solo s gostovanjem kod prijatelja na raznim destinacijama. s tim da opis prijatelja glasi nekucni ljudi koji ne taru s polako cemo i koji me ne tretiraju kao turista. volim duh grada, ne da bih vidjela nesto novo, to mi je djikanski. treba se saziviti s njim. poharati grad da budem "bogatija" mi nema smisla. kolonizatorski je. mogu otici solo i za razliku od prije voljela bih da imam nekoga tko slicno dise. ne volim spavati na blef po rupama npr. ali ne zelim osjecaj konfora kada sam negdje, nije mi stvarno. u svakom slucaju kada bih odjahala solo negdje prije znalo mi se desiti da mi fali netko da popuni potrebu nakon cjelodnevnog hodanja, promatranja,usvajanja novog..potrebu za nadopunjavanjem i dijeljenjem dozivljaja. isplati se imati nekoga uz sebe. meni sigurnost nikada nije igrala neku stavku. ne zelim da netko ide sa mnom zato sto se nesto moze desiti, prije bih se sama upucala. ali htjela bih da netko kome pasem i s kim mogu furati mi pravi drustvo. da imamo slicne ambicije. i da zajedno otkrivamo sebe putujuci i dijelimo to iskustvo.
i da ne volim putvanja na kojekakve konferencije, na njima vidis samo servirano.i sva podrucja lice jedna na druga. totalno dosadno. sva hrana nekog pondneblja lici na nesto skroz razlicito, jer je servirano isto, u istim okvirima, istim ritualima...bas kao i turisticka ponuda hrane kada picis solo, pa je za tebe turistu to spremljeno. da, mrzim i kliseturizam. itd...itd...itd...

[Deus Ex Machina]

Dogodi mi se nekad da moram solo putovati, doduše unutar RH ali mi je super to. Lijepo ležerno sve odradim, idem gdje hoću bez dvosatnog dogovaranja, gledam što hoću, upoznajem grad svojim tempom i tako, jedino mi je dosadno jesti solo.. Ali inače.. da, baš napuni baterije.

[impressum]

Ove godine idem solo, tako se čini. Gdje? Možda završim samo na Jarunu, a možda gdje me neke akcije odnesu