Resistance is futile?

[Fusion]

Volim tehnologiju...do određene mjere. Soba mi je poprilično hi-tech i to je moj kutak u kojem uživam družeći s njom i svemu što mi ona može pružiti.
Kad izađem van, izlazim u svijet u kojem očekujem interakciju s ljudima, a ne tehnologijom.
Mobitel bez pretjerivanja u 60% slučajeva ostavim u sobi, dovoljno mi je dogovoriti preko njega sastanak s nekim i kad se nađemo pokloniti mu svoje vrijeme i pažnju.
Ako ga već i ponesem sa sobom, redovito ga ostavim u torbici.
Napredak tehnologije doveo je do toga da ljudi budu jedni drugima dostupni 24/7, a ipak, ne mogu se oteti dojmu da su sve udaljeniji jedni od drugih.
Sve više i više primjećujem manjkavost komunikacije među ljudima, posebno otkad su na tržište došli smartphone-ovi. Ljudi se gotovo i ne gledaju u oči, ne slušaju,
konstantno se 'drka' po tom touchscreenu, šalju poruke, naziva nekog, a kao odvojili su vrijeme da budu jedni s drugima.
Čini se da su takav način komunikacije mogli obaviti i putem interneta.

* * *

Čini li vam se da se ljudi unatoč dostupnosti sve više alijeniziraju jedi od drugih i (ne)svjesno postaju robovima tehnologije?
Idete li sami u tom pravcu? Koliko vam tehnologija znači i koristi?
Smeta li vas kad se nađete s nekim, a on/a konstantno drka po mobitelu?

Razmišljam se vratiti na stari Ericsson T10. Mislim da ga još uvijek imam negdje na tavanu.

[Fuga]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=INiwMQOWs_g[/youtube]


I'll be back


Evo me


Otuđeni i robovi? Da, svakako. Sve nekako instant.
I sama sam dosta ovisna o internetu, mobitelu i tako to, no moram reći da sam u posljednjih nekoliko mjeseci mobitel svela na minimal, čak mi se desi da odem u grad bez mobitela. Sve češće je ljude oko mene smetalo takvo ponašanje, stalno sam zurila, provjeravala mejl, chekirala ovo-ono. Totalno blah. Jednom prilikom sam bila u kontaktu s osobom koja je sve to isto radila kao i ja drugima i moram reći da mi nije bilo ugodno, dapače, osjećala sam se kao višak. Tako da se sad zaista trudim biti prisutna, no u slučaju da mi zvoni mob – javim se, mislim da to ne bi trebao biti problem drugoj osobi.

I da, i sama tražim neki što jednostavniji mobitel, po mogućnosti pozivi i poruke.

[JaNNa]

Čini li vam se da se ljudi unatoč dostupnosti sve više alijeniziraju jedi od drugih i (ne)svjesno postaju robovima tehnologije?
Idete li sami u tom pravcu? Koliko vam tehnologija znači i koristi?
Smeta li vas kad se nađete s nekim, a on/a konstantno drka po mobitelu?

Razmišljam se vratiti na stari Ericsson T10. Mislim da ga još uvijek imam negdje na tavanu.

dakle, ajmo redom...
- mislim da postajemo robovima tehnologije i da to stvara veliku asocijalizaciju. kod starijih je to malo manje vidljivo, ali samo kad pogledaš na parkove i ulice koji su poluprazni, a klinci doma igraju plajku i slično - stvar je puno gora. imam nećaka koji je takav i gledam ga svako malo sa čuđenjem: umjesto da ode van igrat nogomet i družit se on ostaje u kući i igra te glupe igrice i surfa. u današnje vrijeme za KRIZMU se djeci poklanjuju laptopi, a u moje doba ako bi dobila liniju sa cd playerom bila bi faca.. virijeme ide, tehnologija napreduje i nažalost, postaje veliki dio naše svakodašnjice.
- smatram se umjernim robom tehnologije! ja sam net freak - kada mi je dosadno odem na fejs, crol, raznorazne portale i surfam; gledam serije i skidam filmove, znam nekada i igrat igrice. ajmo reći da mi tehnologija koristi toliko da štedim pare i vrijeme.
- uf.. alergična sam na to.. i imam jedan malo teži slučaj oko sebe što se toga tiče.. više se čak nemam živaca raspravljat o tome, jednostavno se maknem od takvih ljudi, jer mi je to čisto nepoštivanje.

što se tiče mobitela.. svi pljuju moj klizni samsung star tri godine, ali nedam se.. premda, radi posla, čini mi se da mi iphone ne gine! onda ću chek-inat na najjače samo da tima što me pljuju idem na živce kao i oni meni s "CHECK IN na wc-u dok bljuje"

[štrudla]

najs topik.
mrzim gps-ove, smartphoneove i svako novo čudo tehnologije koje nas čini trutavijima (dobro, to je sasvim nova tema) i otuđenijima. živciraju me ljudi koji sjedaju na kavu s laptopima, imaju slušalice u ušima u društvu i vise na fejsu preko mobitela dok su vani. pogledaj samo klince... duda prst, al ima mobitel. ne zna za pola igara koje smo mi vani igrali, al zna prepisat čitav domaći rad sa neta i onda ostatak dana provest u virtualnom druženju. nagleda se svakakvih sranja, izgubi si vezu sa civiliziranošću i realnosti i onda dođe u školu i s ekipom nabije nekog na mrtvo ime. govna mala.
rođena sam u krivom vremenu. 70te bi mi npr puno više odgovarale. tehnologija mi treba za posao i razonodu, sve više od toga mi je tu mač. mobitel uvijek imam sa sobom, privatni broj mi je ujedno i poslovni i nikad mi ne bi palo na pamet imat 2. smsovima šaljem informacije, nikad se ne "dopisujem". u autu imam plan grada i kartu HR dogodi mi se ponekad da se izgubim, al i to može imat svojih čari.
ipak, mislim da je alienizacija neizbježna... ako ništa radi "naprednije" komunikacije. prilagodi se ili odi živit na svjetionik.

[Fusion]

prilagodi se ili odi živit na svjetionik

Oš mi doć koji put u posjetu da igramo "Vješala"?

[Ana_st21]

ja isto obozavam tehnologiju ali u granici normale kako bi se reklo. laptop, skidanje mjuze, filmova i tako to.
zivcira me kad se nadem s nekim i kad je ta osoba konstantno na mobitelu ili mobilnom faceu, uzassss!!! to me bas brzo izbaci iz takta.
tako da ja to ne radim, osim ako mi se neko javi odgovorin na poruku ili javim se na poziv i to je to.
ali nazalost mislin da ide sve u tom smjeru da su ljudi toliko postali zaludeni s tim da komunikacija uzivo se svodi na tesku 0.

[štrudla]

Oš mi doć koji put u posjetu da igramo "Vješala"?

da, pa svjetionik uopće nije loša ideja. vrlo rado ću doć igrat vješala

[bijeli zec]

Robovi tehnologije, mišljenja sam da smo to postali već odavno. Malo koga znam da je sposoban na život bez struje, bez bankovne kartice, bez mobitela (pošto već najmanje deset godina potrebno je svima biti dostupan bilo gdje i u bilo koje doba), bez e-maila (koji se danas od vas traži još više nego adresa stanovanja). To su samo neki od primjera. E sad, na nama ostaje odrediti do kojeg stupnja ćemo biti ovisni o tehnologiji, mi sami moramo reći kada je dosta. Gotova sam sigurna da je upravo u tom grmu leži zec. Kao što je rekla J.Fe, djece više nema po parkovima i mislim da je već to velik pokazatelj aktualnog stanja. U moje vrijeme (svjesna sam da sada zvučim kao prolupala penzionerka s tržnice) provodili smo cijele dane vani, često neovisno o vremenskim uvjetima - ne kažem da je to nešto posebno pohvalno, ali je u svakom slučaju zdravije djetinjstvo. Igrali smo lovice, ledene babe, ludog doktora, gumi-gumi, gradili smo baze od stiropora i kartona, igrali smo se plastičnim vojnicima i autićima, gradili smo kule u pješčaniku, zbilja bilo je svega i svačega. Danas mi je teško nagovoriti prijatelje čak da odemo na obično bicikliranje, rolanje ili malo duže besciljno šetanje.


Žalosna su ova vremena. Nemam Facebook i često ljudi smatraju da to nije normalno: zasigurno onda niti ne postojim i naravno ne postoji niti jedan drugi način za kontaktirati me - stoga na kraju najlakše i najradije odstanu od toga da me uključe u svoj (socijalni) život Jer eto, Facebook to je poput nekadašnje reklame za Nokia uređaje "connecting people".

Računalo koristim i više nego što bih željela: za gledanje filmova (nemam doma TV, a kino mi je skup sport), slušanje glazbe, čitanje raznih novina i traženje raznih informacija. Veoma rijetko igram, ionako me hvata morska bolest od toga. Iako se možda tako ne čini, pokušavam što manje buljiti u monitor bez da si stavljam budilicu koja bi me podsjetila u toliko i toliko sati da je vrijeme za odlijepiti se od tog čudesnog izuma.

Smeta mi kad netko pomnije prati što se događa na mobitelu ili nekom drugu čudu tehnologije, nego u trenutnoj konverzaciji. Osobito što se tiče mobitela, imam isti mobitel već šest godina i mrzim kad se ljudi zgražavaju "pa kako to nemaš iPhone? pa kako to nemaš neki touchscreen? pa kako to nemaš internet na mobitelu?" i slično. Kao prvo i osnovno, ne treba mi internet na svakom koraku - probat ću podvaliti priču kako sam paranoična i da ne želim da Vlada i tajne službe znaju sve što radim u svom životu. Osobno, touchscreen mi djeluje izrazito nespretno za korištenje te smatram da mi je ekran već ovako dovoljno uprljan. Ne vidim korist od iPhonea i ostalih "pametnih" mobitela, pošto jedino što mi je potrebno su pozivi i poruke.

Resistance is futile... You will be assimilated.

[Kroacija]

obozavam tehnologiju ali primjecujem da je previse uzela maha i kontrolira ljudske zivote. svejedno, nemam averziju prema njoj. samo me odredjene stvari znaju mrvicu nanervirati, tipa eBook reader. ili npr. skola u kojoj radim - kompletno je "multimedijalizirana", polaznici uopce ne smiju koristiti biljeznicu i olovku a prakticki svako predavanje imaju kontakt sa internetom putem projektora, a tako i lekcije drzim.
sad je tu mogucnost koristenja eDnevnika ili kako vec, to im takodjer dize zivce. ljudi ce zaboraviti pisati i samo ce ici lijeniji. nekako vidim za kojih sto godina ovakav scenarij:

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ohcwksrv ... re=related[/youtube]

[štrudla]

nekako vidim za kojih sto godina ovakav scenarij:

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ohcwksrv ... re=related[/youtube]

da! savršen prikaz budućnosti... ženial!

[Plague]

otpor nije uzaludan. otpora nema. više se nitko ne trudi poštovat tuđe vrijeme. ne poštuje se što sam ja odvojila sat vremena da popijem kavu s tobom, tebi je lakše uzet mobitel u ruke i poslat poruku u kojoj javljaš da ćeš kasnit, nego stić na vrijeme. prelako je odgovorit "je, je, javi se na fejs pa ćemo se dogovorit", nego sad tu na licu mjesta riješit što se treba riješit. ovaj takozvani napredak nas čini lijenim, zaboravnim i neodgojenim derištima koji ne znaju kako se potrudit da bi do nečeg došli jer im je sve servirano i apsolutno sve se uzima zdravo za gotovo.
šta se tiče ovih koje ne prestaju tandrkat po mobitelima dok su u društvu, mislim da je taj nivo bezobrazluke i neodgoja suvišno komentirat. toleriram provjeravanje poruke, javljanje na pozive, pa čak i provjeravanje fejsa ako se očekuje nekakva poruka. ali bezrazložno i ničim izazvano iščitavanje fejsbuka, foruma i ostalih stranica, pogotovo kada si u društvu s jednom osobom, je ili nekultura ili idiotizam, nisam još odlučila.

[funcutica]

molim vas, ostanite robovi tehnologije i nemojte se previše osvijestiti.
jer u suprotnom, kad ja završim faks, neću imat posla. a posao želim.

a što se mene tiče, većina te nove tehnologije mi je sci-fi i se sva izbezumim kad vidim da netko tapka prstima po ekranu. kad sam ja bila mala, i kad bi taknula prstima ekran, dobila bi po njima...

[Hidden_soul]

Po meni je tehnologija blagoslov. Volim je, obozavam je, luda sam za njom, imam smartphone mobitel i sve to skupa. Ali moraju bit nekakve granice.
Ovo pak sto rade ljudi po kavama s tim mobitelima i cudima je nedostatak kulture, nema se tu sta govorit za tehnologiju. Da nije mobitel, bilo bi nesto drugo.
Malo mi idu na zivce to na fakultetima, uvodjenjem studomata i cuda su samo napravili jos vece zbrke, opet nisu izbacili upotrebu papira vec su samo zakomplicirali, pa sad studomat ne radi, pa sad se srusio sustav, pa trci odjavit ispit minut prije ponoci... Nedostaju mi dobre stare prijavnice. Vidim da ce u skolama uvesti i te e-dnevnike i cuda, isto ce bit pomozi boze kad netko ne apdejta bazu a urusi se sustav pa nestanu ocjene, a papira nema... Jednostavno mislim da je papir nezamjenjiv, e-knjige pa i tako i ovaj e-dnevnik, well, vjerujem da nece nikad toliko zazivjet. Mislim da se malo pretjeruje, kao da je svuda upotreba tehnologije mjerilo nekakvog napretka, pa se onda trpa i di treba i di ne treba. U nekim stvarima cak i usporava. Imas u Zagrebu tisucu mjesta di se mozes nakacit na wireless ali zato ti u tramvaju skinu odmah 30kn greskom kad cvikas pretplatnu karticu pa izgubis hrpetinu vremena dok to nadoknadis i ispravis.

Klinke od 10 sa najnovijim i-phoneom, rasprodani e-book citaci jer toboze svi odjednom tako ludo citaju knjige, prokleti fejs i ta tipkanja, klinci koji ne znaju ni pisat ali si znaju slozit gamersko racunalo od 10ak tisuca kuna, e to je pretjerivanje. Roditeljima koji djeci kupe i-phone bi centar za soc. skrb trebao oduzet djecu bokte.

Nekad mi se cini da je to samo Zagreb, da on ima sindrom hladnog grada jer kad god odem doma, tamo nitko ne drka satima po mobitelu, ne provjerava ultra vazne mailove, ne spaja se na forume, a bogami ni ne hodaju sa mp3 u usima jer svakih 5 minuta sretnu nekog poznatog s kim stanu pricat pa bi morao onda slusalice vadit iz usiju stalno.
Ovdje si, cini mi se, alieniziran bez obzira na tehnologiju. Stovise, imam feeling da ovdje tehnologija smanjuje tu otudjenost.
A kucni se odgoj donosi od doma, tako da tu ni sva tehnologija svijeta nece pomoc.

[zee]

Volim tehnologiju, pogotovo kad su kompjuteri i hi-fi sustavi u pitanju.
Volim i smartphonove.
Volim i ajpodove.
Ajfon ne volim.

Ali i dalje se dogovaram s ljudima za kave preko sms-a/pozivom, kad se družim s nekim onda se družim s nekim, ne visim na mobilnom fejsu, tviteru, mejlu i sl., eventualno nakratko provjerim te račune, ne pričam s nekim dok mi je u jednom uhu slušalica i nabija muzika. Tehnologija uopće nije loša, dok je sve u granicama normale.

Ali da mi je izrazito nekulturno i debilno kad ekipica sjedi sa mnom na kavi/cugi i onda visi na fejsu, jest. Isto tako mi je izrazito nekulturno i debilno kad na semaforu u autu pored vidim lika kako kopa nos. Dođe na isto. S tim da za ovo drugo nije kriva (i potrebna) tehnologija. Nekultura je nekultura, a tehnologija tu nije niš kriva. Krivi su ljudi.

[freeda]

da se ljudi alieniziraju je davno poznata cinjenica.
idem i sama u tom smjeru nekad, ali ne zbog tehnologije, nego iz drugih razloga.

uzasno mi ide na qrac kad sidnem s nekim na kavu, a ta drka po mobitelu, fejsu ili nedajbog izvadi laptop i upali ga. odma dobijem mali slomic. ako smo si bliski, upozorim, ako ne, eto prigrmin. ali dosla sam do toga da cu generalno odjebat te kave ili otic usred njih pa nek piju kavu s tehnologijom.

i da, prokletinja mi treba. net za posao mostly i da se cujem s nekim ljudima koji su mi daleko. ili da ubijem malo vrimena ko sad. a mobitel jer kucni tel skoro i ne koristim vise. imam i ja klizni samsung od prije 2-3 godine, ali odlucila sam kupit iphone. iz 2 razloga: jedan je sta stalno treban provjeravat mejl zbog posla, a drugi su gigabajti muzike koje mogu nabit u njega i slusat while commuting. 2 u 1 sprava. zgodno.
e, i jos nesto. zivila sam bez tv-a. kupila sam ga ima 2 dana. savrseno sam funkcionirala bez njega, ali priznajem da mi sad uzasno pase jer razbija samocu u stanu. i soba izgleda vise moja. da ne spominjem filmove na velikom ekranu naspram laptopa. duga zima je predamnom.

[Gost]

http://www.crol.hr/portal/forum/viewtop ... =16&t=7963

Ukratko, nužno zlo.

[rainbow]

Čini li vam se da se ljudi unatoč dostupnosti sve više alijeniziraju jedi od drugih i (ne)svjesno postaju robovima tehnologije?
Idete li sami u tom pravcu? Koliko vam tehnologija znači i koristi?
Smeta li vas kad se nađete s nekim, a on/a konstantno drka po mobitelu?

Razmišljam se vratiti na stari Ericsson T10. Mislim da ga još uvijek imam negdje na tavanu.

we are borg

otuđivanje, čini mi se da je to jedna od stavki te tehnološke r/evolucije koja poput vala gripe, vrlo učestale gripe, zahvati i mene;s druge strane iznimno sam sretna, zahvalna i oduševljena da živimo u dobu kad je internet došao na svijet (ista (s)tvar može biti i lijek i otrov), npr. iz razloga dosutpnosti raznih sadržaja, iz razloga mogućnosti povezivanja ljudi koji su do tada bili u nemogućnosti naći nekog sebi sličnog (npr. koliko li je gay ljudi pošlo u svećenike, ostalo u ormarima i slično jer nisu znali da ima još takvih, da je to okej...i slično) , gprs..

u međuvremenu sam se navikla i na tač skirn..a lahko ga uvijek izgasim kada mi se neće bit dostupnom

jedan drugi razlog zašto imam takvo malo zadivljeno gledanje na internet i općenito konektiranost jer mislim da je ono samo preslika, model, obrazac kako ljudi komunicraju na "višim" (oku nevidljivim) razinama, gdje smo energetski, telepatski ili kako već svi povezani i umreženi - pa će se eventualno dogoditi pretapanja iz jedne posude u drugu..ne znam, nisam to još niš promislila, sve je više na fazi slika i filinga...


isto tako super mi je otići negdje di nema ničega takvog, more, planina, šuma - šumska telvizija...

što se tiče šupanja po mobu dok smo negde u društvu, pribjegavam tim metodama kad mi je naporno društvo ili slično - ne kad se radi o jedan na jedan susretima, odnosi koji su stvarno bitni odvijaju se oči u oči bez tehnološke pomoći


edit: ova mi se pisma vrtila po glavi dok sam pisala post pa ću i nju metiti

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=XGK84Poeynk[/youtube]

[phos]

selektivno pustam da me ponekad ponese val novih tehnologija, ali sve rjede.
ne patim za dobrim mobitelom i cak razmisljam da ga izbacim iz upotrebe.
jedino sto mi je hvale i vremena i novaca vrijedno je dobar audio sustav jer volim ugodan zvuk. i tu planiram ici do najsitnijih detalja svakog i najmanjeg segmenta sustava.
znaci, ono sto mi je bitno i na sta obracam paznju su stvari koje planiram imati kroz dulji period. potrosni materijal tipa: mobiteli, mp3 i sl. mi nisu bitni.
potrebu za navigacijom nemam jer znam doci do dva odredista koja su mi bitna, a za ostalo imam sofisticirani sustav navodenja koji ukljucuje spustanje prozora na semaforu i seljacko prederavanje (zicanje informacija) pjesacima preko suvozacevog sica.
a i uljudna gospoda koja navigira ima umirujuci glas, pa me uspavljuje. tako da ne dolazi u obzir.

[Zita]

volim tehnologiju i pokusavam pratiti razvitak na polju mobitela, kompova, tv-a i tih "kucanskih" proizvoda no smatram, iako su mobiteli komunikacijski uredjaji, da udaljavaju ljude.
Nema potrebe stalno tipkati po mobitelu il sjedit za kompom ako mozemo otic na kavu i mislim da ljudi gube social skillse u RL koristeci pretezno komp/mob za komunikaciju.
Nekad nam i treba toplina/energija/kakogodzelitenazvati od drugih ljudi a ne stalno gledanje u ekran.
Zadnje vrijeme ne nosim mob stalno sa sobom, trudim se smanjiti koristiti isti i ne volim tipkati il razgovarati na njega dok sam u drustvu.
Takvo ponasanje smatram bezobraznim.

[Daisy]

volim tehnologiju koja pojacava uzitak. ne podnosim onu koja je meduljudske odnose prenijela u virtualni svijet. takvu smatram opasnom.

[Andain]

Ne bih rekla da tehnologija nužno otuđuje ljude, al pričam, naravno iz vlastite perspektive, ne perspektive nekog Kineza koji provede dva dana za redom u videoigricama.
Napredak tehnologije je omogućio i ovakvu, forumsku, konverzaciju, a ne mislim da je taj tip komunikacije manje stvaran samo zato što se radi o virtualnom svijetu (iako shvaćam da ga mnogi tako doživljavaju i koriste za stvaranje alter ega koji nema baš dodirnih točaka sa RL osobom). Dakle, ovisi o osobi i za što tu tehnologiju koristi.
Al čini mi se da stvara određenu distancu od nekakve opipljivije poveznice uzroka i posljedice, gdje može stvoriti osjećaj da je bilo kakvo ponašanje moguće bez posljedica (pa je time i cyberbulling dosta prisutniji, gdje ti jednostavno nemaš mogućnost doživjet tako dobru tuđi doživljaj na vlastite provokacije koliko bi u reali).

Malo sam odmakla od teme

[slapa]

"rob" sam tehnologije (namjerno i ponosno ) ali balansiram to sasvim prirodno s ostatkom života. virtuala i reala mi se isprepliću i to funkcionira sasvim lijepo. ne mislim da robujem samoj tehnologiji. koristim ju kao sredstvo. taj virtualni svijet proširio mi je horizonte. upoznala sam toliko različitih ljudi lociranih posvuda na svijetu. virtuala me često motivira za putovanja i stjecanje novih znanja. vidim to prije svega kao bogatstvo za mene.

ono što me drži za ekranom su prije nekad možda i bile igrice i ostale tech zabave (koje su svojevrsno gubljenje vremena, ali zabavno gubljenje vremena) ali u zadnjih par godina su to kontakti s nekim ljudima s kojima nisam u mogućnosti družiti se u rl-u koliko bih htjela.

ta moja geeky strana dovela je do toga da se trenutno vrlo vjerojatno bolje i lakše izražavam tipkajući nego pričajući. ali to su stvari koje se mijenjaju. nisam alienizirana u rl životu od ljudi oko sebe. oni su mi samo neki odvojeni rl svijet. mada se i njima dogovaram po fejsbucima po potrebi. samo sam malo introvertirana. ali to je pak posljedica nekih drugih događanja u životu.

ova tipkaranja po mobitelima u društvu nastojim izbjegavati. barem kad je sugovornik samo sa mnom.

jedino negativno što vidim u mom intenzivnom druženju s ekranima je to što si vrijeme tišine i samoće i neke autorefleksije napunim razbibrigom po kompjuterima. pa mi to nedostaje. ne osjećam da mi nedostaje ali znam da bi bilo bolje da to vrijeme tišine i mira bez ekrana postoji u svakom danu.

[margarita]

Volim tehnologiju i gadgete i sve tome slicno, ali kad sam vani s nekim ne gledam na mobitel niti ga koristim osim ako zvoni. Moram priznat da mi ide na zivce kad sam s nekim na kavi a taj stalno tipka po mobitelu ili necem slicnom, ali srecom ne druzim se bas s takvima.
Uvijek ima negativnih i pozitivnih stvari kod svakog napretka, ali sam sretna sta nam se tehnologija razvija i do kud je dosla. Da je nema, ne bi bila u kontaktu s uzasno puno ljudi jer smo jednostavni otisli svaki na svoju stranu, a ovako online se ipak cujemo i odrzavamo neki odnos pa se tu i tamo i nadjemo IRL. Da ne govorim kolko super ljudi sam upoznala koji zive posvuda po Europi i sire. Definitivno palac gore za tehnologiju, a sad ako je nekome dosta citav dan sjedit ispred ekrana i tako komunicirat sa svijetom to je njihova stvar, meni ipak treba pravog ljudskog kontakta, a i drazi mi je. Tehnologiju koristim samo kao a means to an end.

[bašja]

otuđenost ljudi, otuđenost, kakva vražja alieniziranost!!