(relevantni quote-ovi (nadam se svi...?) izvučeni iz 'pitaj me' topica)
Stavljam i poll, čisto jer me zanima kako će se to rasporediti, bez obzira na raspravu koja će se potencijalno zbivati ovdje
reginald je napisao/la: smatras li da je bitno promatrati djelo u kontekstu vremena/ s znanjem 'poruke' koju autor zeli prenjeti ili si vise u 'death of the author' kampu i vaznije ti je kako osobno dozivis djelo i sto sama izvuces bez obzira na originalnu namjenu?
(ovo je yay or nay pitanje; sive zone ne priznajem )
Nirya je napisao/la: Uhhh, ovo je teško... mislim da je i jedno i drugo važno... Ali ako baš ne smije biti sivih zona, onda mi je važnije kako ja osobno doživim djelo i što izvučem iz njega, bez obzira na originalnu namjenu.
Andain je napisao/la:Ali..sve je u sivim zonama
Ovak, bitno mi je da umjetnost ''komunicira'', da je smislena, stoga ću staviti kontekst onog što autor želi iskomunicirati bitnim.
Mislim, Guernica je sama po sebi zanimljiva slika, al njen kontekst i ono što autor kroz nju komunicira ju čini zanimljivijom (ak sam dobro skužila što želiš pitati, i uspjela na zaći previše u sivilo odgovora)
reginald je napisao/la: Jasno da je, zato sam i postavila 'yay' i 'nay' dio
S tim da bi se lako moglo i ići dalje, postavljati pitanja (pogotovo u današnje vrijeme, gdje je to istaknutije) koliko znamo o namjerama, koliko su i to pretpostavke, ako se sam autor ne izjasni? Ili, primjer iz današnjice, gdje je navodno autor Braida, Jonathan Blow navodno bio bjesan jer su ljudi 'krivo' razumijeli poruku igre- jel igra kriva, autor, publika ili uopće nije bitno, dok god dobiješ nešto iz čitavog iskustva?
Što ako nikad nećemo znati 'pravu' namjeru jer je autor umro bez da nam je potvrdio pretpostavke?
Što ako djelo nema namjenu zbog kojeg je nastalo, ali ti izvučeš nešto bitno iz djela?
(ja sam ozbiljno planirala otvoriti ovo kao temu, ali sam skrenula na 'pitaj me' jer sam ocekivala da nece biti odaziva. super je to sto bih ja iskucala dovoljno riječi u temi da ne bi bilo ni potrebe za drugim komentarima)
Super je quotati sebe. + Imala sam kul odgovor na ovo, ali mi je sve ishlapilo dok sam skupila citate i složila temu. Damn.Andain je napisao/la: Meni bi ovo bila super tema
Pa to je super kod umjetnosti, baš taj proces razumijevanja djela i poruke koju nosi i koja ti, u najboljem slučaju, produbljuje percepciju svijeta. Neovisno da li ćeš ti ikad dobiti potvrdu tog tvog dojma poruke ili ne. Uostalom, ukoliko makneš autora i njegovu poruku van ''slike'' na koji način ikad izlaziš izvan okvira vlastite percepcije nečeg, na koji način si postavljaš izazove da shvatiš nešto novo ako si ne pokušaš predočiti tuđu percepciju?
Što se tiče stvaranja vlastitog dojma koji može biti bogatiji od originalnog djela, ne vidim problem u tom Često su mi recenzije nekih filmova ili kniga bolje od samog djela, i onda njih same promatram kao zasebno umjetničko djelo.
I onda sam iskucala malo teksta i skužila da previše klizim iz teorijskog u hipotetske situacije teritorij.
Što nam vlastiti doživljaj nečeg novog nije isto nova percepcija? Sve nas mijenja, bez obzira na autorovu namjeru; ne recikliramo iste misli i potvrđujemo ih kroz sve što doživimo (zapravo često recikliramo, zna se dogoditi, ali teorijski- potencijal za novim je tu; ovo nije topic o ljudskoj prirodi ).
Nekako se bojim da držanje kampa autora i njegove poruke može dovesti u nezgodnu stagnaciju na području samorazvoja, a to je ono što se postiže promatranjem nečega van svakog konteksta.
Uostalom! Sve što vidimo oko sebe prvo provučemo kroz vlastiti doživljaj; rijetke su situacije gdje dobijemo sve informacije prije konzumacije sadržaja (barem iz osobnog iskustva)- dakle, ako sami izvučemo nešto bitno iz djela, a onda ispadne da je autor imao posve drukčiji pogled na isto, drugu poruku, znači li da je naše iskustvo nebitno? Bitnija je poruka? Hoće li iskustvo izgubiti na vrijednosti? Svi smo mi posve različite individue- zamisli samo koliko novog iskustva onda može generirati jedno djelo s jednom porukom- koliko novih ideja i novog iskustva. Dakle, doživljavamo nešto novo, samo bez osobe koja će nam reći što je to točno što bi trebali doživjeti i zašto.
Razumijevanje tuđeg pogleda/ djela (iliti empatija? ) je bitno, ali mislim da to dolazi kao sekundarno u ovom slučaju.
Ovo zadnje je malo došlo kao trčanje u krug; sva pitanja su retorička, jasno.
Hladno mi je; vratim se na temu kasnije, kad se mozak malo razgiba i ugrije