Dajem ti verse: tema o poeziji.

[miss_misty]

da popratim fenomenalni trend...


Znaš, bilo je mnogo dobro.
Bilo je, bolje nego bilo šta.

Bilo je, kao nešto,
što možemo da podignemo,
držimo, gledamo i
onda se smejemo,
zbog toga.

Bili smo na Mesecu.
Bili smo u Mesecu,
imali smo ga.

Bili smo u vrtu,
bili smo u beskrajnom ponoru.
Nigde nema takvog mesta.

Bilo je duboko,
i svetlo,
i visoko.

Primaklo se tako blizu ludila,
smejali smo se bezumno.

Tvoj smeh i moj.

Pamtim kad su tvoje oči,
glasno rekle volim,
sada, dok se ovi zidovi,
tako nečujno ljuljaju.

[rollthedice]

Nebom sam te okupao

Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata,
pa snom jutarnje rose u miris legao,
jer kad snivas,
mojim pogledom postajes zvjezdani dah,
a u mojim njedrima okus meda.

Milo si moje bice
i otkako u mom osmjehu spavas,
ja te mjesecevim poljupcima dojim,
svakom tvojom misli cvjetam,
a nad bijelim celom,
udahnjujem ljubav i u dusu stavljam.

Koliko li te samo snenu tako volim,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim,
po cijelu noc u tebi treperim,
njezno ceznjom uznosim
i proplancima bezbriznosti pokrivam.

Tiha si i ja te takvu vodim,
poput lista sto jezerom plovi,
tiho se i u tebi ljubim,
kad sa kapima kise preselis u sapat,
tihom,ja te strastveno volim,
dok svoje snove prostires u meni.

Zal Kopp

[miss_misty]

vraćam se bukowskom...



POVUCI KONAC, LUTKA SE MIČE


svaki čovjek bi trebao da shvati

da sve može nestati veoma

brzo:

mačka, žena, posao,

prednja guma,

krevet, zidovi, soba;

sve naše potrebštine

uključujući i ljubav,

ostataci prašine pjeska -

i svake druge date stvari,

koliko god izgledalo nepovezano:

smrt dječaka u Hong Kongu

ili sniježne mećave u Omahi...

može biti vama nepotrebna.

sav vaš razbijeni porcelan na

kuhinjskom podu, vaša djevojčica će ući

a vi ćete stajati, pijani,

na sredini a ona će pitati:

moj bože, šta se događa?

a vi ćete odgovoriti: ne znam,

ne znam...

[talented miss cohen]

Feliz cumpleaños Federico!

SI MIS MANOS PUDIERAN DESHOJAR
[IF MY HANDS COULD DEFOLIATE]
Federico Garcia Lorca



Yo pronuncio tu nombre
En las noches oscuras
Cuando vienen los astros
A beber en la luna
Y duermen los ramajes
De las frondas ocultas.
Y yo me siento hueco
De pasión y de música.
Loco reloj que canta
Muertas horas antiguas.

[I pronounce your name
on dark nights,
when the stars come
to drink on the moon
and sleep in tufts
of hidden fronds.
And I feel myself hollow
of passion and music.
Crazy clock that sings
dead ancient hours.]

Yo pronuncio tu nombre,
En esta noche oscura,
Y tu nombre me suena
Más lejano que nunca.
Más lejano que todas las estrellas
Y más doliente que la mansa lluvia.

[I pronounce your name,
in this dark night,
and your name sounds
more distant than ever.
More distant than all stars
and more doleful than a calm rain.]

¿Te querré como entonces
Alguna vez? ¿Qué culpa
Tiene mi corazón?
Si la niebla se esfuma
¿Qué otra pasión me espera?
¿Será tranquila y pura?
¡¡Si mis dedos pudieran
Deshojar a la luna!!

[Will I love you like then
ever again? What blame
has my heart?
When the mist dissipates,
what other passion may I expect?
Will it be calm and pure?
If only my fingers could
defoliate the moon!]

[miss_misty]

PJESMA SUNCU


Doći će sunce, ledena dušo, i rasplinut će sablasti mraza;
doći će mlađani bog i dat će ti plamen krvi svoje;
topla je njegova krv i riječi su njegove ko riječi ljubavnika;
bog je on strasti i čista je njegova strast;
njegova je strast poskočna ko srna i blaga ko lahor;
šapat je njegov tih ko miris, miris je njegova riječ.

Nelijepa je melanholija tvoja ko zvonjava;
turobni su akordi tvoji ko orgulje;
sva si žalosna, sva si tužna ko veliki tjedan:
nema strasti u boli tvojoj i bol je tvoja bol s nirvane.

Što si se prepala, sjetna dušo - prolazne su sablasti mraza:
one su ko dim i alkohol;
pijana si, ledena dušo, i nelijepa je zduha tvoja;
zduha je tvoja ko zduha krčmi i litanija večernja;
ona je umorna ko zvono i misao pijanice;
žuta je ko lišće, tragična ko jesen;
mrtva je ko krv tvoja, ko zimsko nebo;
sva si ledena, sva si sjetna, o turobna dušo moja.

Gle, dolazi mlađani bog;
u zrakama donosi krv i dah je njegov ko priča biblijska;
ljupki su njegovi koraci ko poljupci proljetnoga jutra;
toplo je njegovo čuvstvo ko ljetno podne na žalu morskom;
dobar je mlađani bog ko majka;
njegove su usne cjelovi i vatra je njegovo oko;
mekane su ruke njegove ko dijete i milovanja su ko suza sućuti;
lak je šapat njegov ko nada tvoja.

Doći će mlađani bog i velik će biti njegov trijumf;
klicat ćeš, turobna dušo, i klicaj će tvoj biti ko prva ljubav;
ogromna će postati nada tvoja ko sjeme ljudsko,
ko tople usne moje, što pjevaju pjesmu suncu.
Vitez crne psovke

[LittleRedRidingHood]

Ne osecati hladnocu,
ni munje koje grme
i s vriskom paraju nebo.

Nasmejan, otici mirno.

Pretociti se u vodu,
u vazduh,
u zemlju,
u sume,
ovakve jedne noci
pod maglom neprozirnom.

I onda:
ziveti prostran.

Biti do kraja sveta
sve sto se doseci moze.

Nikada ne ostati mali.

Biti miris i boja,
biti tisina u vetru,
i biti okean zvezda
sto se u vecnost pali.

[slapa]

malo antića...

Ovo su tvoje pesme.
Ne pitaj kako sam saznao šta misliš.
Možda sam ponekad bio: ti.
Možda si i ti pomalo bio: ja.
Možda smo zajedno bili ceo svet.

[LittleRedRidingHood]

27.ma godisnjica smrti Mike Antica..

Besmrtna pesma

Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.

Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?

Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.

Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.

I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko...
Visoko.

Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il' trava?

Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.

Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.

[miss_misty]

Ja i ja

O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobeci od sebe.
Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz sume,
razgrnula livadi nedra.
U zivot bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pruzala.
Sa strascu bih se pozurila:
da vidim u zivotu kako je,
dusa necija ako je
za radost stvorena.

Jer od rodjenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja vecno sumorna.

A meni se uvek dopadalo:
kad su tice kroz noc letele,
kad je lisce tiho opadalo;
kad su senke u sen sletale,
kad me ljudi nisu voleli,
kad su stvari dusi smetale.
Oduvek je jedna ja slutila
kobi, suze i bolove,
i radosti moje sve pomutila.

Oduvek me slatko zlostavljala:
ni u sumi, ni u ljubavi, ni u radu
ni caska me nije ostavljala.
Znam, umrecu i ostaricu;
a nju uvek mladu,
uvek zednu bolova
na zemlji ostavicu.

Desanka Maksimovic

[miss_misty]

Sve te vodilo k meni

Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka,
sve te vodilo k meni vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".

Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
mala primorska mjesta, isti pisci i ploce.
Kad te baci kao ladju nocni val do moga praga,
nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
da mi moras biti draga...

Sve te vodilo k meni; tvoje oci i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva.
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.

Sve te vodilo k meni...

Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.

Arsen Dedić

[miss_misty]

Relativna fantazija


Albert mi reče,
taj veliki mozak i toplo srce:
Sve što je neljudski jadno
Ide mi na živce.

Brakove, države, politiku,
Izmisliše ljudi bez duha,
Čovjek im zvecka biserjem,
Nudi logiku, maštu,
Ljubav i djetinjstvo vječno,
A oni bez sluha.

Smješi se i veli:
Ne misli na budućnost
Ona će doći,
Ne misli na stvarnost
Ona će proći.

Pa, u čemu je onda fora, Ale?
E, to je ono divno
Vječito maštanje,
Svijet djetinjstva,
Sve je relativno.

Misao je brža od munje,
Pusti je da ide u beskraj,
Konačan i bez granica,
Kada se mlađa vrati izvoru,
Naći će stvarnost i jad,
Sina u penziji, na umoru.

Kroz vrijeme hodi brže od sjene
I na put mladosti samo ljubav nosi,
Pazi da poneseš i ljubav žene,
Ne boj se ljubavi što se normama kosi,
One su vječne i iskrene.

I ne brini ako ti kažu
Da si lud,
To su samo zablude i
Ljudska ćud.

Lako je razbiti atom,
Lako uništiti Hirošimu,
Lako je ubiti pametne i lude.
Teško je živjeti sa ratom,
Teško je rastjerati tminu,
Teško je zatrijet neljude.

Ne trči za srećom
Nećeš je stići, svijete
Probaj biti Božji Čovjek,
Ili još bolje, dijete.

Ne igraj se rata,
Skači s kišobranom
Bar sa prvog sprata.

Uzgajaj maštu,
Ona je vječna.
Radoznala djeca,
Ona su srećna.

Hvala ti,
Veseli dječače,
Nasmijana brka
I neka ti je srećna,
Relativnost vječna.

Enes Topalović

[miss_misty]

Sreli smo se...

Sreli smo se
negdje
između svjetova
u malom prolazu
gdje
sudbine se ukrštaju
u vremenu
kada svemir utihne
da se
šapati duša čuti mogu...

Jovica Letić

[LittleRedRidingHood]

Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada je sve oružje upereno
u tebe,
kad svi glasovi
bljuju svoje uvrede
dok se san
gasi.

Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada razum
udara u samu suštinu,
kada te trijumfalna kola
tame
okruže.

Noći u kojima se boriš
najbolje su
kada smijeh ludih
ispunjava
prostor,
kada se poljubac smrti
vidi
kao ljubav.

[miss_misty]

I dok hodamo tako,
hteo bih da te zamolim:
preleti beskonačnost,
prestigni vreme i maštu,

al' nikad ne zaboravi
kako se korača po zemlji.

Dodirni rukama grive
dalekih dvojnih zvezda,
nek ti se damari usklade
sa eksplozijom pulsara,

al' nikad ne zaboravi
kako se korača po zemlji.

Početak početka je svuda.
Kraj kraja je u nama.

Mika

[Charlotte]

Antun Branko Šimić - Mi smo se sreli

Mi smo se sreli na ovoj zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kada se opet rastanemo i pođemo na naše
tajne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se nekada ljubili na nekoj zvijezdi
što se zove Zemlja?

[LittleRedRidingHood]

Kažnjavan za sve što pomislim,
a kamoli što počinim,
osumnjičen sam za nježnost
i proglašen sam krivim
što ljubav ne gasim mržnjama,
... već novom, većom ljubavlju
i život ne gasim smrtima,
već nečim drukčije živim.

Mika Antić

[miss_misty]

čim mi neko naredi da se postrojim
ja se rastrojim k’o četa leptira
takva mi šarena neposlušnost
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=2eEWAs-WWG0[/youtube]

[miss_misty]

JA SAM OD ONIH BEZBROJ ALI

Ja sam od onih što najviše ćute
kad najviše pričaju;
od onih, koje nećeš shvatiti
misleći da ih shvataš.
Od onih ljubitelja snova o dalekim,
najdražim gradovima i obalama reka.
Ja sam od onih bezbroj ali…

Ja sam od onih prefinjenih
što vole mnogo da psuju;
od onih predobrih
koji postaju ohola zlopamtila kad ih rane.
Od onih, što po njihovom biću lebde
i beli i tamni oblaci.
Ja sam davljenik što se,
samo za svoju ruku hvata.

Ja sam od onih
što otćute svoje najdublje istine
da im ne bi narušili mir
ili ukrali dušu,
ali ja sam i ono dete
izgubljeno na putu
što vapi mnogo ljubavi.

Ja sam od onih
što ti nikada neće otvoreno reći
kuda plovi odjek njihovih misli
a biće tužni, ako ih ne shvatiš.
Od onih, što vole osetiti
one prelepe treptaje
u vazduhu i sebi;
od onih ružnih spolja
sa unutrašnjim biserima.

Ja sam od onih
što dodiruju horizont
i onih što dišu pod vodom i zemljom.
Od onih, kojima grom i grad ne mogu ništa,
ali ih suza ubiti može.

Ja sam od onih
što se ceo život igraju
jer znaju da bez igre ne postoji ništa.
Od onih, što misle da je reč ljubav
predugo u upotrebi i prazna
a nisu otkrili drugu reč.
Ja sam neuspeli, mladi lingvističar.

Ja sam od onih
što izvesne stvari prećutkuju
da ih ne bi pokrali
a ipak vole da ih “kradu”.
Od onih
što su čvrsto nogama na zemlji
i tako divno odlepljeni od njene tvrde kore,
negde između sumraka i svitanja;
od onih što čeznu za vašim očima
a uplaše se sebe
kad ih u njima vide.

Ja sam od onih,
nisam od ovih
i nisam ovde,
jer ne volim crne krugove
koji postaju sve crnji.

Ja sam od onih
što jecaju uz trubače
i zvuke akustične gitare
i groze se računarski sažvakanih nota.
Od onih, što vole čudnom jednostavnošću
koja doseže do iznenađujuće složenosti.
Od onih,
što vole slobodu duha, daha, pokreta, mira.
Od onih što ljube
bez obzira da li su ljubljenoj osobi
smešne sa svim svojim licima ljubavi.

Ja sam od onih veselih pajaca
što glume darujući radost drugima
ne želeći da se otkrije njihov jad.

Ja sam od onih bezbroj ali…

Od onih
što vole da ih neko oseća kao tajnu
i koji druge vole
zato što jesu večna tajna;
od onih, što će te udisati
kao da te prvi i poslednji put udišu.

Od onih životinjica
što vas prepoznaju po mirisu
i znaju da krijete zver u sebi,
ali ja sam i upijač
svega plemenitog u vama.

Ja sam od onih blesavih što razmišljaju
kome zaveštati pertle, cipele, kosu
usne, dah i obraz?
Kome zaveštati knjige, reči i boje?
Kome zaveštati glinu opipanu samo mojim rukama?
Kome zaveštati tanjir iz koga sam jela
i omiljenu šoljicu
iz koje sam prvu jutarnju kafu pila?
Kome zaveštati olovku kojom sam
najlepše ludosti svoje glave zapisivala
i četkice kojima sam,
najlepše boje svojih snova naslikala?
Kome zaveštati kriglu
iz koje su mi najdraža pijanstva dolazila
kome zaveštati uzdahe i suze,
kretnje, slutnje, bludnje
i oblike dima izdahnutih iz mojih pluća?
I oči!
Da bi sve ovo isto
opet sagledale,
možda lepše proživele?

Ja sam od onih što ponekad
svoja bulažnjenja gluposti
zapisuju kao najveće istine i vrednosti;
od onih što daruju sitnice
verujući da su one vezice i kopče.
Ja sam propali hirurg.

Ja sam od onih
što vole bez razloga, povoda i racionalnosti;
od onih
što ih boli uvo za sve
ali ipak traže potvrdu da su prošli kroz tu školu.
Od onih, što teške rane otćute
a one najteže
rečima, bojom i glinom ispiraju.

Ja sam ono dete
izgubljeno na ulici
što vapi da ga uzmete,
ali ja sam i davljenik
što se samo za svoju ruku hvata.

Ja sam od onih što prave
tamne oluje i najveselije vatromete
tonući u razmišljanja.
Od onih što im moraš puniti baterije.
Od onih što ih ne moraš videti hiljadama godina
a ipak će o tebi misliti kao o najbližem
i voleti te bez uslova.

Ja sam od onih, što ne vole logiku.
Od onih konfuznih, smotanih
smušenih i neorjentisanih
i baš u tome najlepših.
Ja sam od onih krivonogih, iskošenih, preosetljivih
i pomalo prevelikih
za ovo ovde
i ovo sada.

Ja sam od onih što nelogično lude
za možda nepotrebnim
a ipak preko potrebnim.
Od onih što su dovoljni sami sebi
a ipak,
uvek računaju na tebe kao na svoju ruku,
ali ja sam i ono dete
izgubljeno na ulici
što vapi mnogo ljubavi.

Ja sam od onih
što ljude dele na sve ili ništa
i najsrećniji su i najtužniji
kad im se to sve, podvoji.

Ja sam od onih
uzdržanih i krutih, bez razloga;
od onih, što im gradovi mirišu
samo na jednu personu;
od onih, što pokušavaju da determinišu
vrstu, rod i poreklo ljubavi.
Ja sam propali istraživač biolog.

Ja sam od onih
što im usne, oči i suze
klize na dole;
od onih prepunih Ahilovih peta.
Od onih podzemnih prolaza
što se plaše da ih ne otkriješ i potopiš
jer znaju da si istovremeno
voda na izvoru i ponornica
i uvek ploviš dalje.

Ja sam od onih darovitih
što vide svo crnilo ovog sveta,
a uzimaju najsvetlije od njega;
od onih što vole
svoju tajnu, sreću i bol
oslikati, ispisati, izvajati.
Ja sam od onih srećno-nesrećnih usamljenika
zarobljenih svetom u sebi.

Ja sam od onih filtera
što prima i pročišćava;
od onih što guše i kiseonik daju.

Ja sam ono dete
izgubljeno na ulici
što vapi da ga uzmete.

Ja sam od onih bezbroj ali…

Ja sam davljenik što se,
samo za svoju ruku hvata.

Ja sam od ovih,
nisam od onih
i nisam ovde
i nisam sada
jer ne volim crne krugove
što postaju sve crnji.

Jelena Stojković-Mirić

[LittleRedRidingHood]

Za stolom sred oceana


Izgubljen, za stolom, sred oceana
mislim o sebi kao o pustoj hridi
koja s ruba svijeta tone u dubinu,
u to more koje bijase u pocetku
i nitko nije mogao ni htio iz njega,
stalno je u svemu tiho sumjelo
cineci neprekidno isti tajanstveni krug
kojim jure Zemlja, Sunce, Zvijezdje,
jedan svemir u srazu sa stotinu drugih,
jos se ne zna oko cega ukoliko nije
ova pisaljka koja razgrce vremena,
smije se, ruga, otkrivajuci bolju sliku
koja leti istim putem, samo unatrag.

[distant dreamer]

Poetry By Charles C. Finn


Please Hear What I'm Not Saying

Don't be fooled by me.
Don't be fooled by the face I wear
for I wear a mask, a thousand masks,
masks that I'm afraid to take off,
and none of them is me.

Pretending is an art that's second nature with me,
but don't be fooled,
for God's sake don't be fooled.
I give you the impression that I'm secure,
that all is sunny and unruffled with me, within as well
as without,
that confidence is my name and coolness my game,
that the water's calm and I'm in command
and that I need no one,
but don't believe me.
My surface may seem smooth but my surface is my mask,
ever-varying and ever-concealing.
Beneath lies no complacence.
Beneath lies confusion, and fear, and aloneness.
But I hide this. I don't want anybody to know it.
I panic at the thought of my weakness exposed.
That's why I frantically create a mask to hide behind,
a nonchalant sophisticated facade,
to help me pretend,
to shield me from the glance that knows.

But such a glance is precisely my salvation, my only hope,
and I know it.
That is, if it's followed by acceptance,
if it's followed by love.
It's the only thing that can liberate me from myself,
from my own self-built prison walls,
from the barriers I so painstakingly erect.
It's the only thing that will assure me
of what I can't assure myself,
that I'm really worth something.
But I don't tell you this. I don't dare to, I'm afraid to.
I'm afraid your glance will not be followed by acceptance,
will not be followed by love.
I'm afraid you'll think less of me,
that you'll laugh, and your laugh would kill me.
I'm afraid that deep-down I'm nothing
and that you will see this and reject me.

So I play my game, my desperate pretending game,
with a facade of assurance without
and a trembling child within.
So begins the glittering but empty parade of masks,
and my life becomes a front.
I idly chatter to you in the suave tones of surface talk.
I tell you everything that's really nothing,
and nothing of what's everything,
of what's crying within me.
So when I'm going through my routine
do not be fooled by what I'm saying.
Please listen carefully and try to hear what I'm not saying,
what I'd like to be able to say,
what for survival I need to say,
but what I can't say.

I don't like hiding.
I don't like playing superficial phony games.
I want to stop playing them.
I want to be genuine and spontaneous and me
but you've got to help me.
You've got to hold out your hand
even when that's the last thing I seem to want.
Only you can wipe away from my eyes
the blank stare of the breathing dead.
Only you can call me into aliveness.
Each time you're kind, and gentle, and encouraging,
each time you try to understand because you really care,
my heart begins to grow wings--
very small wings,
very feeble wings,
but wings!

With your power to touch me into feeling
you can breathe life into me.
I want you to know that.
I want you to know how important you are to me,
how you can be a creator--an honest-to-God creator--
of the person that is me
if you choose to.
You alone can break down the wall behind which I tremble,
you alone can remove my mask,
you alone can release me from my shadow-world of panic,
from my lonely prison,
if you choose to.
Please choose to.

Do not pass me by.
It will not be easy for you.
A long conviction of worthlessness builds strong walls.
The nearer you approach to me
the blinder I may strike back.
It's irrational, but despite what the books say about man
often I am irrational.
I fight against the very thing I cry out for.
But I am told that love is stronger than strong walls
and in this lies my hope.
Please try to beat down those walls
with firm hands but with gentle hands
for a child is very sensitive.

Who am I, you may wonder?
I am someone you know very well.
For I am every man you meet
and I am every woman you meet.

[Gost]

"Ljubav
ne kuca

ulazi
bez najave

useli se
u srce

zadrhti
bolno

ranjivo

i

povratka nema.."

[talented miss cohen]

THE PRIEST SAYS GOODBYE
Leonard Cohen

My love, the song is less than sung
when with your lips you take it from my tongue --
nor can you seize this firm erotic grace
and halt it tumbling into commonplace.

No one I know can set the hook
to fix lust in a longing look
where we can read from time to time
the absolute ballet our bodies mime.

Harry can't, his face in Sally's crotch,
nor Tom, who only loves when neighbours watch --
one mistakes the ballet for the chart,
one hopes that gossip will perform like art.

And what of art? When passion dies
friendship hovers round our flesh like flies,
and we name beautiful the smells
that corpses give and immortelles.

I have studied rivers: the waters rush
like eternal fire in Moses' bush.
Some things live with honour. I will see
lust burn like fire in a holy tree.

Do not come with me. When I stand alone
my voice sings out as though I did not own
my throat. Abelard proved how bright could be
the bed between the hermitage and nunnery.

You are beautiful. I will sing beside
rivers where longing Hebrews cried.
As separate exiles we can learn
how desert trees ignite and branches burn.

At certain crossroads we will win
the harvest of our discipline.
Swollen flesh, minds fed on wilderness --
O what a blaze of love our bodies press!

[LittleRedRidingHood]

"Ovo je pesma jedne kosulje..." Mika Antić


Ovo je pesma jedne kosulje,
zaljubljene do okovratnika u jednu sasvim banalnu drvenu stipaljku, i glasi:
Drzis me na ovoj ljuljasci da se ne okliznem. Da mi suze ispare na suncu.
Zahvaljujuci tebi moci cu malo da se nasalim sa stokom i zivinom u ovom dvoristu.
Nadimacu se. Raskopcacu svu dugmad na svom platnenom telu.
Celo prepodne bicu zastava koja rukavima samara vetar i mirise na sapunicu i nebo.
Drzi me cvrsto, ali nemoj da mi zavidis. Mene popodne peglaju.

[str8faith]

Što bi moja baba rekla: "Nikad od govneta pita.", a primenljivo na svaki odnos u životu koji svako malo treba popravljati.

[str8faith]

You said you like it when I'm wearin' blue,
But that's all I'm in now since layin' eyes on you.
We stare too long in a crowded room.
Do they notice?

We stay up talking till quarter past two.
She'll roll on over with no warmth from you.
And he's bound to wonder what I've been up to.
And I'm sorry...
Oh, I would. Baby if I could, be two of me.
Understand I'm lovin' and lyin' the best that I can

[Bikini Kill]

Sheets of empty canvas 
Untouched sheets of clay 
Were laid spread out before me 
As her body once did 
All five horizons 
Revolved around her soul 
As the earth to the sun 
Now the air I tasted and breathed 
Has taken a turn 

Oh and all I taught her was everything 
Oh I know she gave me all that she wore 
And now my bitter hands 
Chafe beneath the clouds 
Of what was everything 
All the pictures have
All been washed in black 
Tattooed everything 

I take a walk outside 
I'm surrounded by 
Some kids at play 
I can feel their laughter 
So why do I sear 

Oh, and twisted thoughts that spin 
Round my head 
I'm spinning 
Oh, I'm spinning 
How quick the sun can, drop away
And now my bitter hands 
Cradle broken glass 
Of what was everything 
All the pictures have
All been washed in black 
Tattooed everything 
All the love gone bad 
Turned my world to black
Tattooed all I see 
All that I am 
All that I'll be

I know someday you'll have a beautiful life 
I know you'll be a star
In somebody else's sky 
But why 
Why 
Why can't it be 
Why can't it be mine?

[LittleRedRidingHood]

WE SHALL MEET AGAIN

We shall meet again
After years have passed
And we shall not recognise each other.
The time that has passed over us
Will engrave it`s signs on our bodies
And the memories will be buried
In our hearts.
We shall shake hands
While watching each other.
Only our eyes
And a small part of our bodies
That time has given shape
Will recognise their pair.
Accidentally,we shall not be alone.
We shall smile and tell our companions
That we are but friends...old friends.
We shall smile politely
Because they will be watching us.
No silent embrace.
No kiss to remember.

[talented miss cohen]

TRETA MOLITVA NA MOETO TELO
Aco Šopov

ŠTO SI: DEVOJKA, ŽENA, MAJKA? ŠTO SI
ti što bdeeš pred ovoj hram vo koj so tišina se leči
teloto moe, molitveno što kleči.
Svetlina li, mrak li tvoeto idenje mu nosi.

Što si: devojka, žena, majka, što si?
Što si ti zastanata so spokoj temen
pred ova telo čij glas so vij go goni
vetrot što luta pod tajni neboskloni,
čij glas e žed i vij na vijot zemen.
Što si ti zastanata so spokoj temen?

Što si: devojka, majka, žena
ti – skameneta pred vlezot na ovoj hram
so mokjno ime: POBEDUVAM,
pa ova telo vozvišeno go krena.
Što si ti: devojka, majka, žena?

[LittleRedRidingHood]

SMRT PUŠI MOJE CIGARE

Znaš: Ponovo sam ovde
I pijan
I slušam Čajkovskog na radiju.
Isuse , čuo sam ga pre 47 godina
Kada sam bio izgladneli pisac
I sada evo ga
Ponovo
Sada kada sam stekao delimičnu slavu
Kao pisac
I smrt šeta ovom sobom
Gore-dole
Pušeči moje cigare
Cirkajući moje vino
Dok Čajk uporno odrađuje
Svoju Pathetique,
Kakav je to samo put bio
I sva sreća koja me je zadesila bila je
Samo zato što sam kockice bacio
Kako treba:
Ginuo sam za svoju umetnost,
Ginuo sam da se dokopam
5 prokletih minuta, 5 sati
5 dana -
Sve što sam želeo bilo je da izbacim
Reč iz sebe
Slava, novac nisu bili važni:
Ja sam želeo da izbacim tu reč iz sebe
A oni su me želeli za štanc-presom,
Fabričkom trakom
Želeli su da budem magacioner u
Robnoj kući.
Pa, kaže smrt, prolazeći sobom,
Svejedno ću te ščepati
Ma šta bio:
Pisac, taksista, svodnik, kasapin,
Padobranac, ščepaću te.
Važi srce, kažem joj.
I sada pijemo zajedno
Dok jedan po ponoći polako prelazi u dva
Po ponoći i
Samo ona zna pravi trenutak
Ali sam je ipak zajebao:
Izvukao sam svojih
5 prokletih minuta
i još mnogo
preko toga.

[talented miss cohen]

Idu stvari k nama i mi k njima
- snima, snima -
vijugavo, kako ko njih prima.