Dajem ti verse: tema o poeziji.
- LittleRedRidingHood
- Postovi: 3484
- Pridružen/a: 15 ožu 2011 20:53
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Status: U vezi
- Lokacija: Juzno
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Samoj sebi poklanjam jednu prigodnu,da ispratim svoju tridesetu..
Molba mladosti
O, mladosti, mladosti,
da brzo odlazis, ljudi kazu.
Ali ja te necu nikad pustiti.
Oko srca svoga postavicu strazu
jednog bola i jedne radosti;
oko vrta svog zasadicu visoke
borove, i brsljane, i paviti;
vetrove i reke siroke
bujicom cu naviti
svud oko nasega brega;
a vidik u krug cu zaviti
cicom i smetom snega.
O, mladosti, nemoj od mene otici:
niko nece moci u tvojoj suzi
biti ovoliko ludo lud,
ni ovako sumoran u tvojoj radosti.
O, mladosti, mladosti,
ni u cijem srcu nece tvoja zud
u ovoliko sunce porasti;
niko nece ovoliko cistih
imati grehova ni strasti.
O, mladosti, mladosti,
da sobom odnosis, ljudi kazu,
svoje bolove i svoje radosti.
Ali ja te necu nikad pustiti.
Oko srca svoga postavicu strazu
jedne ljubavi sto mene volece;
u vrtu svome zasadicu prolece;
sve mirise slatke zarobicu
sto bregom nihaju leti;
sva sunca, sve zvezde zadobicu
na nebu da nasem rumene;
pa neces ni moci, ni hteti
nikad otici od mene.
O, teske, sumorne radosti,
o, slatki, ludi bolovi
moje mladosti,
nemojte otici od mene!
Jer zivece tada dolovi,
mirisi, ljudi i zvezde rumene;
a ja skamenjena sedecu na svom visu
i bice mi svejedno: da li su ili nisu
u meni nekad goreli
tvoji bolovi i tvoje radosti,
o, mladosti.
Molba mladosti
O, mladosti, mladosti,
da brzo odlazis, ljudi kazu.
Ali ja te necu nikad pustiti.
Oko srca svoga postavicu strazu
jednog bola i jedne radosti;
oko vrta svog zasadicu visoke
borove, i brsljane, i paviti;
vetrove i reke siroke
bujicom cu naviti
svud oko nasega brega;
a vidik u krug cu zaviti
cicom i smetom snega.
O, mladosti, nemoj od mene otici:
niko nece moci u tvojoj suzi
biti ovoliko ludo lud,
ni ovako sumoran u tvojoj radosti.
O, mladosti, mladosti,
ni u cijem srcu nece tvoja zud
u ovoliko sunce porasti;
niko nece ovoliko cistih
imati grehova ni strasti.
O, mladosti, mladosti,
da sobom odnosis, ljudi kazu,
svoje bolove i svoje radosti.
Ali ja te necu nikad pustiti.
Oko srca svoga postavicu strazu
jedne ljubavi sto mene volece;
u vrtu svome zasadicu prolece;
sve mirise slatke zarobicu
sto bregom nihaju leti;
sva sunca, sve zvezde zadobicu
na nebu da nasem rumene;
pa neces ni moci, ni hteti
nikad otici od mene.
O, teske, sumorne radosti,
o, slatki, ludi bolovi
moje mladosti,
nemojte otici od mene!
Jer zivece tada dolovi,
mirisi, ljudi i zvezde rumene;
a ja skamenjena sedecu na svom visu
i bice mi svejedno: da li su ili nisu
u meni nekad goreli
tvoji bolovi i tvoje radosti,
o, mladosti.
I motali smo u vodi moju dušu na njenu i njenu dušu na moju. I prvi put sam shvatio da je ovo, što činimo, mnogo veće od ljubavi. Da plivamo kroz vječnost.
Bolje kuna na suncu, nego dvi u hladu.
Bolje kuna na suncu, nego dvi u hladu.
- miss_misty
- Postovi: 3383
- Pridružen/a: 03 vel 2011 22:26
- Lokacija: na samom rubu litice
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
To sam samo ja
i tuga i žena
i kapljica vode na tvojoj koži,
tek zrno pijeska
pod tvojim stopalima,
daleki otok
morima izboran.
To sam samo ja,
mala , tiha suza u tvojoj maramici,
tek snijeg hladni
na tvojoj kosi.
To sam samo ja ,
ponoćni leptir
na tvome prozoru,
tek tražim put,
tek sanjam san.
To sam samo ja,
još jedna bora na tvome licu.
To sam samo ja
vrtlog svemira,
čestica života,
tijelo i prah.
To sam samo ja !
n. talentiran n.
Napolju pada kiša. A kako se već pomalo spustilo veče, upalili smo sve moje i njene cigarete iz džepova i kofera, poslagali ih po nameštaju i rekli da su to zvezde.
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
-
- Postovi: 6910
- Pridružen/a: 21 svi 2012 21:56
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Status: U braku
- Lokacija: Racisce
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Kad sam te prvi put vidjela bila sam tako sretna . Jedva sam uspjela reći : " Ej "
Ne mislim ništa loše , ali nismo srasli.
A ja želim te opet vidjeti .
Ne mogu da se ne sjetim tvoje kose, očiju plavih,osmjeha i rupice na bradi.
" Tko je sljedeći? " -Vječno pitanje se pojavi.
Prvi poljubac na usnama i tvoje ime .
Jednostavnim riječima: " Mama " - tako sam ponosna na nju .
Dakle, mnoge stvari oko tebe, i sve su različite. I ja osjećam , a ja znam što mi značiš .
Zaspem držeći te za ruke snažno ,snažno ! Bojim se da te izgubim .
Ne želim ništa bez tebe , čuješ ?
Zahvaljujući tebi danas je moj dan ispunjen smijehom .
I hvala nebesima svi moji strahovi su daleko.
U ovom gradu , u ovom stanu . U ovom životu , u ovom čudnom svijetu .Ja te pitam , je li do mene ?
Ne mislim ništa loše , ali nismo srasli.
A ja želim te opet vidjeti .
Ne mogu da se ne sjetim tvoje kose, očiju plavih,osmjeha i rupice na bradi.
" Tko je sljedeći? " -Vječno pitanje se pojavi.
Prvi poljubac na usnama i tvoje ime .
Jednostavnim riječima: " Mama " - tako sam ponosna na nju .
Dakle, mnoge stvari oko tebe, i sve su različite. I ja osjećam , a ja znam što mi značiš .
Zaspem držeći te za ruke snažno ,snažno ! Bojim se da te izgubim .
Ne želim ništa bez tebe , čuješ ?
Zahvaljujući tebi danas je moj dan ispunjen smijehom .
I hvala nebesima svi moji strahovi su daleko.
U ovom gradu , u ovom stanu . U ovom životu , u ovom čudnom svijetu .Ja te pitam , je li do mene ?
Bezi Jankec, bezi Jankec
cug ti bu pobegel
cug ti bu pobegel
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Prati trag mojih snova
zaboravi sav uspavani svijet
Otvori prozor snovima
i budi jači od svih
i za sebe i za mene
Teško je...teško je,
koračati tragom snova
kad svi spavaju
bezbojni i providni,
umjesto da otvorenih očiju sanjaju
Koračaj tragom mojih koraka
odvest ću te čudnim putevima svjetlosti
ali bez obećanja
da vječnost će trajati
ja znam...ja dobro znam
da trajem i mukom natrpana,
sa pregrštom lažnih obećanja,
ali nikad ne dajem se
za riječi,
za obećanja onih
koji ne znaju
da hodaju po užarenom kamenju
klimavi i nesigurni
ali uporni..
Nikad onima
koji su skučeni
u vlastitim grudima,
nikad onima
koji sebe vide
samo u tuđim očima...
Koračaj pored mene
svojom voljom,
i budi svoj,
sav od ludila izatkan
sav od želje izatkan
sav od prepoznavanja izatkan
i ostavimo trag
tamo gdje nikad ni sanjao nisi
da možemo biti...
U vječnosti bez trajanja
samo ja i ti...
zaboravi sav uspavani svijet
Otvori prozor snovima
i budi jači od svih
i za sebe i za mene
Teško je...teško je,
koračati tragom snova
kad svi spavaju
bezbojni i providni,
umjesto da otvorenih očiju sanjaju
Koračaj tragom mojih koraka
odvest ću te čudnim putevima svjetlosti
ali bez obećanja
da vječnost će trajati
ja znam...ja dobro znam
da trajem i mukom natrpana,
sa pregrštom lažnih obećanja,
ali nikad ne dajem se
za riječi,
za obećanja onih
koji ne znaju
da hodaju po užarenom kamenju
klimavi i nesigurni
ali uporni..
Nikad onima
koji su skučeni
u vlastitim grudima,
nikad onima
koji sebe vide
samo u tuđim očima...
Koračaj pored mene
svojom voljom,
i budi svoj,
sav od ludila izatkan
sav od želje izatkan
sav od prepoznavanja izatkan
i ostavimo trag
tamo gdje nikad ni sanjao nisi
da možemo biti...
U vječnosti bez trajanja
samo ja i ti...
Svaka sličnost sa stvarnom osobom je slučajna.....
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.
Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.
Pablo divni Neruda : )
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.
Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.
Pablo divni Neruda : )
...život je lijep... (:
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
sva čvrstina je nestala onaj dan pored tebe
nešto me vuče da gledam u zvijezde i besciljno lutam ulicama
tražim neke mirne, otvorene površine
pokušavajući rekonstruirati mirnoću koju sam osjećala
uspijevam uživati u zalasku sunca
mekom, paučinastom, ružičastih obraza
osjećati ponos jer sam uspjela zaustaviti taj tren u mislima
kao i onaj tren kad smo se prvi put spojile očima
jedno pored drugog stoje
ne miču se iz mog uma
nešto me vuče da gledam u zvijezde i besciljno lutam ulicama
tražim neke mirne, otvorene površine
pokušavajući rekonstruirati mirnoću koju sam osjećala
uspijevam uživati u zalasku sunca
mekom, paučinastom, ružičastih obraza
osjećati ponos jer sam uspjela zaustaviti taj tren u mislima
kao i onaj tren kad smo se prvi put spojile očima
jedno pored drugog stoje
ne miču se iz mog uma
Ruadh gu brath!
- LittleRedRidingHood
- Postovi: 3484
- Pridružen/a: 15 ožu 2011 20:53
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Status: U vezi
- Lokacija: Juzno
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
volim kad je Shiz poeticna, to znaci samo lijepe stvarishizika je napisao/la:Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna,
i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
Čini mi se kao da su ti letjele oči
i čini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari sve ispunjene dušom mojo
izranjavaš iz stvari, ispunjena dušom mojom.
Leptirice sna, duši mojoj si slična,
i slična si riječi melankolija.
Sviđaš mi se kada šutiš i kad si kao udaljena.
I kada kao da se žališ, leptiriću u gukanju.
I čuješ me izdaleka, i glas moj ne dostiže te.
Pusti me da šutim s mučenjem tvojim.
Pusti me da ti govorim također svojom šutnjom
jasnom kao svijeća jedna, prosto kao jedan prsten.
Kao noć si, šutljiva, zvjezdana.
Šutnja tvoja je zvjezdana, tako daleko i jednostavno.
Sviđa mi se kada šutiš jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna riječ tada, osmijeh dovoljan je jedan.
I veseo sam, veseo što si živa.
Pablo divni Neruda : )
ot. Ostavljaš me neutažena - Vesna Krmpotić
Ostavljaš Me neutažena kad ti priđem
nekim drugim likom.
Ti poslije, raskajana, kažeš:
"Nisam znala da si to bio Ti."
A tko sam Ja, što misliš?
Ja sam tvoj prosac sa svih strana.
Ili ćeš se udati za cijeloga Mene,
ili će ti duša ostati usidjelica.
I motali smo u vodi moju dušu na njenu i njenu dušu na moju. I prvi put sam shvatio da je ovo, što činimo, mnogo veće od ljubavi. Da plivamo kroz vječnost.
Bolje kuna na suncu, nego dvi u hladu.
Bolje kuna na suncu, nego dvi u hladu.
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Volim, volim, volim - red, misty, shizy, hurem, kelt, str8...
...A tko sam Ja, što misliš?
Ja sam tvoj prosac sa svih strana.
Ili ćeš se udati za cijeloga Mene,
ili će ti duša ostati usidjelica.
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- miss_misty
- Postovi: 3383
- Pridružen/a: 03 vel 2011 22:26
- Lokacija: na samom rubu litice
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
miss cohenevska
pa to je krasno
pa ću stoga da ponovim jednom već tu stavljene šerbeđijine misli
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pijetla.
Pričam joj pjesme....
Ona se divila bedrima,
dojkama, kukovima,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
A ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola
i deset milijuna na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici
pa to je krasno
pa ću stoga da ponovim jednom već tu stavljene šerbeđijine misli
Vani su padali pijanci
umjesto snijega.
Bio je siječanj, ili januar,
ne sjećam se više.
Pozvan u tuđi stan,
sjedim u njezinoj sobi bez svjetla,
ona, u opasnoj dobi,
a ja, poput pijetla.
Pričam joj pjesme....
Ona se divila bedrima,
dojkama, kukovima,
svim svojim sokovima.
Ona se divila mojim stihovima,
a ja sam pio vinjak.
Jedino što je znala reći,
PA TO JE KRASNO
i meni je sve bilo jasno
i užasno i strašno i žao
i sva bih blaga dao
da mi se vrate riječi
što sam joj reko,
ali bilo je već kasno.
Ona je ležala pored kamina
i kao da se kaje,
rumena od vatre vina,
plakala je
i nehoteći grješila je
milujući jastuk
misleći pritom da sam vuk
koji će skočiti...
A ja sam bio pozvan,
ako se ne varam,
u ovaj stan tek nešto popiti
i sjedio sam potpuno miran.
Dosada je glodala tišinu,
vatra se jarcala u kaminu.
A ona je pričala o svojoj mački
i o ludnici u diskiću
i o nekom crnom mladiću
koji ima kola
i deset milijuna na knjižici.
I meni je sad stvarno sve bilo jasno
i rekao sam djevojčici
Pa to je krasno, to je zaista krasno....
i otišao sam padajući sa snijegom po ulici
Napolju pada kiša. A kako se već pomalo spustilo veče, upalili smo sve moje i njene cigarete iz džepova i kofera, poslagali ih po nameštaju i rekli da su to zvezde.
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
U mojim rukama
ti si predaleko.
Zato radije gledam nebo.
A sunce mi krade
posljednje misli.
U tvojim rukama
grči se drvo.
Nebo je potamnilo.
A ti ništa nisi vidio,
ništa spasio.
Počivali u miru....
ti si predaleko.
Zato radije gledam nebo.
A sunce mi krade
posljednje misli.
U tvojim rukama
grči se drvo.
Nebo je potamnilo.
A ti ništa nisi vidio,
ništa spasio.
Počivali u miru....
Svaka sličnost sa stvarnom osobom je slučajna.....
- Bikini Kill
- Postovi: 853
- Pridružen/a: 02 stu 2012 16:11
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Status: Solo
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Spremam se baš za ispit pa rekoh, da podijelim...
Dylan Thomas - Do not go gentle into that good night
Do not go gentle into that good night,
Old age should burn and rave at close of day;
Rage, rage against the dying of the light.
Though wise men at their end know dark is right,
Because their words had forked no lightning they
Do not go gentle into that good night.
Good men, the last wave by, crying how bright
Their frail deeds might have danced in a green bay,
Rage, rage against the dying of the light.
Wild men who caught and sang the sun in flight,
And learn, too late, they grieved it on its way,
Do not go gentle into that good night.
Grave men, near death, who see with blinding sight
Blind eyes could blaze like meteors and be gay,
Rage, rage against the dying of the light.
And you, my father, there on the sad height,
Curse, bless, me now with your fierce tears, I pray.
Do not go gentle into that good night.
Rage, rage against the dying of the light.
I evo, ovdje ju sam recitira. Meni je fantastično.
http://youtu.be/g2cgcx-GJTQ" onclick="window.open(this.href);return false;
Dylan Thomas - Do not go gentle into that good night
Do not go gentle into that good night,
Old age should burn and rave at close of day;
Rage, rage against the dying of the light.
Though wise men at their end know dark is right,
Because their words had forked no lightning they
Do not go gentle into that good night.
Good men, the last wave by, crying how bright
Their frail deeds might have danced in a green bay,
Rage, rage against the dying of the light.
Wild men who caught and sang the sun in flight,
And learn, too late, they grieved it on its way,
Do not go gentle into that good night.
Grave men, near death, who see with blinding sight
Blind eyes could blaze like meteors and be gay,
Rage, rage against the dying of the light.
And you, my father, there on the sad height,
Curse, bless, me now with your fierce tears, I pray.
Do not go gentle into that good night.
Rage, rage against the dying of the light.
I evo, ovdje ju sam recitira. Meni je fantastično.
http://youtu.be/g2cgcx-GJTQ" onclick="window.open(this.href);return false;
But Frusciante gladly went off and made love to the air with his dancing ribbon...
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
That was beautiful, thank you
Do not go gentle into that exam, nail it
Do not go gentle into that exam, nail it
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- Bikini Kill
- Postovi: 853
- Pridružen/a: 02 stu 2012 16:11
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Status: Solo
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Thanks, Miss Cohen.
But Frusciante gladly went off and made love to the air with his dancing ribbon...
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Mostarske kiše - Pero Zubac
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.
Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.
Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.
Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.
Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kazem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.
Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.
Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.
Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.
Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.
Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.
Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.
Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.
Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...
Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...
Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.
Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.
Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...
Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
...život je lijep... (:
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Ljubav sa mnom nije samo smešak u tišini srca,
ljubav sa mnom potres je pod korakom,
rušenje brane na rekama razbora.
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma.
Ljubav sa mnom samoća je u svetu i neljubav ljudska – da,
ljubav sa mnom nije samo smešak u tišini srca
gde mirišu jasmini jasnih suza.
Ljubav je sa mnom udar,
potres i jaka samoća susreta sa istinom.
Vesna Krmpotić- 108
ljubav sa mnom potres je pod korakom,
rušenje brane na rekama razbora.
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma.
Ljubav sa mnom samoća je u svetu i neljubav ljudska – da,
ljubav sa mnom nije samo smešak u tišini srca
gde mirišu jasmini jasnih suza.
Ljubav je sa mnom udar,
potres i jaka samoća susreta sa istinom.
Vesna Krmpotić- 108
...život je lijep... (:
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Shizz... imam smiješak za tebe
sjetila si me...
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično
...
Neiskvaren iskustvom,
poseban slučaj samoće...
sjetila si me...
Ali ipak uz mene se može,
mada je neobično
...
Neiskvaren iskustvom,
poseban slučaj samoće...
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
^ ne znam sjećaš li se, al imala sam taj potpis :*
...život je lijep... (:
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
ama znam, to su moćne riječi, nakon što ih prodišeš život i jedino može biti lijep
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- miss_misty
- Postovi: 3383
- Pridružen/a: 03 vel 2011 22:26
- Lokacija: na samom rubu litice
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
kako je ovdje dobro
Napolju pada kiša. A kako se već pomalo spustilo veče, upalili smo sve moje i njene cigarete iz džepova i kofera, poslagali ih po nameštaju i rekli da su to zvezde.
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
- miss_misty
- Postovi: 3383
- Pridružen/a: 03 vel 2011 22:26
- Lokacija: na samom rubu litice
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Žena koja je voljela kišu
U pogledu ti se prolila čežnja
kao suton u vrućem kolovozu,
dok si stajala na pljusku
odjevena u želju o mekim kapima
što podsjećaju na moje dodire.
Umivala si svoju plavu kosu,
dok se svijet hranio tvojim osmijehom.
Ja sam molio oblake da te ne napuštaju,
dok sam plovio tvojim mislima,
zapleten u tvojim žudnjama,
uskrsnut u tvojim istinama.
Nisi željela otići, kao da si čekala
hoću li doći iza ugla sa buketom zagrljaja
i usnama okusa vječnosti.
Ipak, samo sam bio
u svakoj kapi kiše…
Napolju pada kiša. A kako se već pomalo spustilo veče, upalili smo sve moje i njene cigarete iz džepova i kofera, poslagali ih po nameštaju i rekli da su to zvezde.
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Mad Girl's Love Song
I shut my eyes and all the world drops dead;
I lift my lids and all is born again.
(I think I made you up inside my head.)
The stars go waltzing out in blue and red,
And arbitrary blackness gallops in:
I shut my eyes and all the world drops dead.
I dreamed that you bewitched me into bed
And sung me moon-struck, kissed me quite insane.
(I think I made you up inside my head.)
God topples from the sky, hell's fires fade:
Exit seraphim and Satan's men:
I shut my eyes and all the world drops dead.
I fancied you'd return the way you said,
But I grow old and I forget your name.
(I think I made you up inside my head.)
I should have loved a thunderbird instead;
At least when spring comes they roar back again.
I shut my eyes and all the world drops dead.
(I think I made you up inside my head.)”
― Sylvia Plath
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
How Is Your Heart?
during my worst times
on the park benches
in the jails
or living with
whores
I always had this certain
contentment-
I wouldn't call it
happiness-
it was more of an inner
balance
that settled for
whatever was occuring
and it helped in the
factories
and when relationships
went wrong
with the
girls.
Charles Bukowski
during my worst times
on the park benches
in the jails
or living with
whores
I always had this certain
contentment-
I wouldn't call it
happiness-
it was more of an inner
balance
that settled for
whatever was occuring
and it helped in the
factories
and when relationships
went wrong
with the
girls.
Charles Bukowski
Ruadh gu brath!
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Kelt je napisao/la:How Is Your Heart?
during my worst times
on the park benches
in the jails
or living with
whores
I always had this certain
contentment-
I wouldn't call it
happiness-
it was more of an inner
balance
that settled for
whatever was occuring
and it helped in the
factories
and when relationships
went wrong
with the
girls.
Charles Bukowski
Danas sam pronašla i cijelu pjesmu.
during my worst times
on the park benches
in the jails
or living with
whores
I always had this certain
contentment-
I wouldn't call it
happiness-
it was more of an inner
balance
that settled for
whatever was occuring
and it helped in the
factories
and when relationships
went wrong
with the
girls.
it helped
through the
wars and the
hangovers
the backalley fights
the
hospitals.
to awaken in a cheap room
in a strange city and
pull up the shade-
this was the craziest kind of
contentment
and to walk across the floor
to an old dresser with a
cracked mirror-
see myself, ugly,
grinning at it all.
what matters most is
how well you
walk through the
fire.
Ruadh gu brath!
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
I opet mi duša sve o tebi sanja
I kida mi srce i za tobom gine.
Što te nema , što te nema , što te nema
Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!
Ali dragi spomen negdanje milošte
Kao mlado sunce svu mi dušu moju grije
I ja snova cujem zveket tvojih grivna,
Po licu me tice tvoja kosa divna,
Dok mjesec kroz vrbu cisto srebro lije.
Što te nema, što te nema, što te nema
I kida mi srce i za tobom gine.
Što te nema , što te nema , što te nema
Bog zna gdje si sada i da l' živiš jošte!
Ali dragi spomen negdanje milošte
Kao mlado sunce svu mi dušu moju grije
I ja snova cujem zveket tvojih grivna,
Po licu me tice tvoja kosa divna,
Dok mjesec kroz vrbu cisto srebro lije.
Što te nema, što te nema, što te nema
...život je lijep... (:
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
BODY, REMEMBER....
Constantine P. Cavafy
Body, remember not only how much you were loved,
not only the beds you lay on,
but also those desires that glowed openly
in eyes that looked at you,
trembled for you in the voices—
only some chance obstacle frustrated them.
Now that it’s all finally in the past,
it seems almost as if you gave yourself
to those desires too—how they glowed,
remember, in eyes that looked at you,
remember, body, how they trembled for you in those voices.
Stars and stars and stars keep it to themselves.
- miss_misty
- Postovi: 3383
- Pridružen/a: 03 vel 2011 22:26
- Lokacija: na samom rubu litice
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
S crvenom gitarom niti jedna pjesma ne liči na sebe
razgraće oblake i traži suncu put do mene
natjerat će ti prste
da žice pod njima kao šapat zvuče...
kao šapat anđela što pred tobom
vješto lice sakriva..
uši plaču za pjesmom
što se vidi
i ima beskrajno dug ton
koji i sad negdje traje
ogrnut sumrakom....
u crvenom drvu
zarobljeno tijelo zvoni
i plače...
red guitar
tišina zvuči prekrasno
vjerujem ti beskrajno
zatakni krila na moja ramena
noćas sviramo
samo onima što nas žele čuti
red guitar...
vitezovi što u ritmu jazza
tjeraju tamne konje pod sobom
traže zaklon za umorne oči
u zadimljenom klubu
malo njih je svjesno
koliko se daješ
red guitar...
tišina zvuči prekrasno
vjerujem ti beskrajno
zatakni krila za moja ramena
mi noćas sviramo
samo onima što nas žele čuti...
red guitar...
Napolju pada kiša. A kako se već pomalo spustilo veče, upalili smo sve moje i njene cigarete iz džepova i kofera, poslagali ih po nameštaju i rekli da su to zvezde.
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
¤¤¤problem s wc-autobusom je u tome što nikad ne znaš kad će se odvesti¤¤¤
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Dani na otoku
Jednom godišnje
odem na otok
gledajući more da provedem sate
moj um tad drhti
u pokušajima mojih misli
da baš ništa u tom trenu ne shvate
Ne osjećam tebe
ne nadaj se čovječe
tko sam ja da prkosim tvojim željama
radije osluškujem
udarce Zeusa
sanjam da se pridružim sirenama
stojim na obali
a i tako ne vidim
ništa drugo doli mora
dodirujem uspavane školjke
zalijepljene po hridi
opip - kao narančina kora
Daleko na horizontu,
spajaju se nebo i more
kao dvije luke
Tako se davno
u beskonačnosti vremena
spajaju i naše ruke
Jednom godišnje
odem na otok
gledajući more da provedem sate
moj um tad drhti
u pokušajima mojih misli
da baš ništa u tom trenu ne shvate
Ne osjećam tebe
ne nadaj se čovječe
tko sam ja da prkosim tvojim željama
radije osluškujem
udarce Zeusa
sanjam da se pridružim sirenama
stojim na obali
a i tako ne vidim
ništa drugo doli mora
dodirujem uspavane školjke
zalijepljene po hridi
opip - kao narančina kora
Daleko na horizontu,
spajaju se nebo i more
kao dvije luke
Tako se davno
u beskonačnosti vremena
spajaju i naše ruke
Ruadh gu brath!
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
^ jako lijepo, Kelt. jako, jako lijepo.
Taman odrastem - ti podetinjiš.
Taman podetinjim - ti odrasteš.
Uvek mi bežiš za jedno juče.
Uvek si daleko za jedno sutra.
Taman za ništa.
Taman za sve.
--Mika
Taman odrastem - ti podetinjiš.
Taman podetinjim - ti odrasteš.
Uvek mi bežiš za jedno juče.
Uvek si daleko za jedno sutra.
Taman za ništa.
Taman za sve.
--Mika
Stars and stars and stars keep it to themselves.
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Tnx. To sam davno napisala, samo sam je sad malo uredila.talented miss cohen je napisao/la:^ jako lijepo, Kelt. jako, jako lijepo.
Jing-jang tipkovnica
Mrzim tvoje tipke
I tvoj prokleti zvuk
Ti si ograda
Između nas,
Između njih dvoje
Između onih milijun
Dok ideali sami stoje
Pored osamljene klupice u parku
Pored čaša za vino u regalu
U staroj kino dvorani
Volim tvoje tipke
I tvoj slatki zvuk
Ti si most
Između nas,
Između njih dvoje
Između onih milijun
Dok ideali postoje i stvaraju se
U toplim riječima s kojima daljina nestaje
A ponekad negdje u gradu
Zaključe se uz kavu
I toplinu osmjeha
Ruadh gu brath!
- talented miss cohen
- כהן גדול
- Postovi: 9776
- Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
- Spol/rod: žensko
Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.
Dopada mi se tema spajanja 'nespojivog' i kontrasti poput daljina-blizina, nebo-more, zid-most... hvala ti što si to podijelila sa nama
uz nadu da nećeš prigušiti impuls dijeljenja...
uz nadu da nećeš prigušiti impuls dijeljenja...
Stars and stars and stars keep it to themselves.