Dajem ti verse: tema o poeziji.

[DEFIANCE]

Ima nešto

Ima nešto u tom što me nećeš,
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nešto čemu ni sam ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću...
Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...


Duško Trifunović

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=QesKgncRrGE[/youtube]

[Samantha]

Znam, predivna pjesma.

[Peglam_subotom]

BEZIMENOJ
Gustav Krklec

Starinska ura na ormaru spava.
Kazaljke njene vec se rdjom zute.
Umorna lampa tiho ocrtava
prostore uske, samotnicke pute.

Ja ne znam gdje sam? Nesto tamno slute
umorne oci. Noc je. Topla. Plava.
Tako je tesko, kada stvari sute
i kad se mijenja proslost, san i java.

Pa gasim staru lampu, sklapam oci.
Nitko mi nece u posjete doci,
ni tat, ni gost, ni drug, ni draga zena.

Naslonim glavu na krilo samoci
i slusam zvizduk vlakova u noci.
- O gdje si sada, gdje si, Bezimena?

[talented miss cohen]

Možda sam i ja romantični anarhist

mojim anarhistima

Ako mi je mrsko biti iznad ili ispod,
jer želim biti baš ovdje gdje jesam;
ako sam siguran da nema tog mjesta
na kojem bi netko trebao biti;
ako molim ljude da prestanu moliti
za ono što je njihovo;
ako želim razgovarati
tamo gdje čujem naredbe;
ako želim razgovarati
tamo gdje ne čujem ništa;
ako znam da iza ćoška šutljive poslušnosti
vreba policijski pendrek;
ako mi je jasno da su ministarstva šupak
a ulice i trgovi pupak svijeta;
ako otkrivam laž
baš tamo gdje se priča o istini;
ako očekujem da i drugi to čine,
i bolje od mene;
ako vjerujem da ljudi mogu postati bolji
kad shvate da nema boljih od njih;
ako vjerujem da ljudi mogu postati bolji
kad shvate da su dobri;
ako vidim čovjeka
tamo gdje stoje ljudi;
ako tražim od tog čovjeka
da vidi ljude;
ako kažem da odgovornost može zamijeniti moć,
a ljubav interes;
ako se usuđujem svakodnevno koristiti riječi
kao što su odgovornost, moć, ljubav i interes;
ako smatram da treba uzdrmati tlo
da bi se na njemu moglo čvrsto stajati;
ako ne mogu čvrsto stajati
tamo gdje drugi čvrsto ne stoje;
ako smatram da se prijateljstvo mora otkriti
a ne stvoriti;
ako smatram da je prijateljstvo dovoljno za početak,
nakon što omogućimo početak;
ako sam naučio gramatiku prijateljstva,
pa mogu uzviknuti mi a da ja ne umukne;
ako mogu uzviknuti ti
a da se ti odazoveš s osmijehom;
ako uspijevam dozvati i njega, i nju,
i oni nam priđu;
ako mogu stati na stranu
i ostati u središtu zbivanja;
ako otkrivam središte zbivanja
tamo gdje se nađem;
ako sam spreman braniti ovu izokrenutu logiku,
sve do kraja, moga ili njenog;
ako tvrdim da je život samo jedan
i da ga baš zato vrijedi žrtvovati;
ako danas sanjam
da bih sutra bio budan

- možda sam i ja romantični anarhist,
kako je to za sebe rekao Fassbinder,
zapalivši plamen u kojem je izgorio.

-- Hrvoje Jurić

[Peglam_subotom]

Carolija zaborava - Irena Vrkljan

U ovom prostoru
omedjanom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjecanju,
zatvorenom u tamni obruc tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jucer,
ja dozivam noc.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izidju sve kosute
i poloze moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.
Ja zovem.
Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osjecam krv.
U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.
Ja zovem.
Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.
Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.

[Peglam_subotom]

Notturno
Antun Gustav Matoš

Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća - miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrčak sjetno cvrči, jasan
Kao srebrn vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina.

Kroz samoću, muk,
Sve je tiši huk:
Željeznicu guta već daljina.

[komad kruha]

iz kojeg si ti svijeta - željko krznarić

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolaziš
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane

koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide
što su jeseni bliže
i što mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

[Peglam_subotom]

The Fly
William Blake

Little fly,
Thy summer’s play
My thoughtless hand
Has brushed away.

Am not I
A fly like thee?
Or art not thou
A man like me?

For I dance
And drink and sing,
Till some blind hand
Shall brush my wing.

If thought is life
And strength and breath,
And the want
Of thought is death,

Then am I
A happy fly,
If I live,
Or if I die.

[Peglam_subotom]

Because i love you
E.E.Cummings

(because i love you) last night

clothed in sealace
appeared to me
your mind drifting
with chuckling rubbish
of pearl weed coral and stones;

lifted,and (before my
eyes sinking) inward,fled;softly
your face smile breasts gargled
by death:drowned only

again carefully through deepness to rise
these your wrists
thighs feet hands

poising
to again utterly disappear;
rushing gently swiftly creeping
through my dreams last
night,all of your
body with its spirit floated
(clothed only in

the tide's acute weaving murmur

[DEFIANCE]

And because love battles
not only in its burning agricultures
but also in the mouth of men and women,
I will finish off by taking the path away
to those who between my chest and your fragrance
want to interpose their obscure plant.

About me, nothing worse
they will tell you, my love,
than what I told you.

I lived in the prairies
before I got to know you
and I did not wait love but I was
laying in wait for and I jumped on the rose.

What more can they tell you?
I am neither good nor bad but a man,
and they will then associate the danger
of my life, which you know
and which with your passion you shared.

And good, this danger
is danger of love, of complete love
for all life,
for all lives,
and if this love brings us
the death and the prisons,
I am sure that your big eyes,
as when I kiss them,
will then close with pride,
into double pride, love,
with your pride and my pride.

But to my ears they will come before
to wear down the tour
of the sweet and hard love which binds us,
and they will say: “The one
you love,
is not a woman for you,
Why do you love her? I think
you could find one more beautiful,
more serious, more deep,
more other, you understand me, look how she’s light,
and what a head she has,
and look at how she dresses,
and etcetera and etcetera”.

And I in these lines say:
Like this I want you, love,
love, Like this I love you,
as you dress
and how your hair lifts up
and how your mouth smiles,
light as the water
of the spring upon the pure stones,
Like this I love you, beloved.

To bread I do not ask to teach me
but only not to lack during every day of life.
I don’t know anything about light, from where
it comes nor where it goes,
I only want the light to light up,
I do not ask to the night
explanations,
I wait for it and it envelops me,
And so you, bread and light
And shadow are.

You came to my life
with what you were bringing,
made
of light and bread and shadow I expected you,
and Like this I need you,
Like this I love you,
and to those who want to hear tomorrow
that which I will not tell them, let them read it here,
and let them back off today because it is early
for these arguments.

Tomorrow we will only give them
a leaf of the tree of our love, a leaf
which will fall on the earth
like if it had been made by our lips
like a kiss which falls
from our invincible heights
to show the fire and the tenderness
of a true love.

-Pablo Neruda

[phos]

Drifting

Kit McCallum


I sometimes find I'm drifting
Through this life without effect;
I often wonder if I'm truly
Worth what I've been blessed.

I search through days that have been hard,
To try to understand,
The many trials that I have known,
The life that I have had.

You see me in my daily grind,
So confident and strong;
Yet when I am alone, I question
Just where I belong.

I often try too hard I find,
To analyze and guess,
To scrutinize, investigate
My life I will confess.

For somewhere deeper, there must be
Some meaning to this life,
Some way to make a difference,
Give a reason for this strife.

Is there some hidden meaning?
Some agenda to be found?
A greater purpose waiting
If I care to hang around?

It teases and it taunts me,
Always slightly out of sight;
A hazy vision out of reach,
Where darkness hides the light.

I struggle to bring clarity
To what awaits me there,
And yet this weak illusion
Always fades before my stare.

It seems the harder that I try,
To focus through the haze,
Just serves to add more questions,
Through my endless, tired gaze.

Perhaps I'm trying just too hard,
To understand it all,
For can we ever truly know
Just what we have in store?

Each incident, each moment passed,
Just adds upon the next,
But in the end, will I find truth ...
Or will I be perplexed?

Perhaps I make it harder
Than it has to be sometimes,
But will my searching bring to me
My meaning over time?

Or will it leave me broken,
And confused as I feel now,
While questions bring no solitude,
To this, my wrinkled brow.

[phos]

jedna bez tezine,bitno da postoji rima



Love On The Internet

Though I wasn't looking for anyone new,
One day I got e- mail and in it was you.
Charming, sensitive and so debonair,
I strongly resisted it go anywhere.

But letters and stories captured my heart,
Filled me with passion almost from the start.
Love on the Internet, how could it be?
These things just don't happen to people like me.

But doves and butterflies flew into our lives,
Carrying messages we could not deny.
Each person has meaning and love to express,
And we could deny our hearts nothing less.

It's a beautiful love that has grown between us,
Something beyond any words we discuss.
Much deeper than LOL, cyber kisses and such,
Far down to our souls, beyond human touch.

My love's not confined by what it can see,
I feel you, I taste you, I experience your dream.
Close my eyes, and I envision what in my heart I can hear,
"Love knows no boundaries, no distance, no fear."

It's the soul that captures God's love in a way
That eternally melts hearts together to stay.
Fused and sealed forever as one,
Love has its way and new life is begun.

[komad kruha]

ma, jel' može bolje od ovog?

Morčić

Mačak je z vetrini meso ukral.
Po vrte je nona za njin tekla
i puno mu lepeh besed rekla:

“Morčić, nazad mi meso daj,
te lepo prosin me ne šekaj;
kako ću bri`na obed storit
i ča će mi vnuk za jist dobit?”
Ma morčić šegavi meso je jil,
i vavek korak pred nonun bil,
a kad je meso do sleda pojil,
je pulot preskočil,
se j’ polizal,
počešjal,
i sit
na fraj susedinoj mačke šal.

Drago Gervais

[talented miss cohen]

ma, jel' može bolje od ovog?

Morčić

Mačak je z vetrini meso ukral.
Po vrte je nona za njin tekla
i puno mu lepeh besed rekla:

“Morčić, nazad mi meso daj,
te lepo prosin me ne šekaj;
kako ću bri`na obed storit
i ča će mi vnuk za jist dobit?”
Ma morčić šegavi meso je jil,
i vavek korak pred nonun bil,
a kad je meso do sleda pojil,
je pulot preskočil,
se j’ polizal,
počešjal,
i sit
na fraj susedinoj mačke šal.

Drago Gervais

Joj zbilja ne može, kak je slatka [recimo da sam razumjela sve ]
Moraš mi reći koje je to narječje... mislim da sam otkrila novu ljubav.

[DEFIANCE]

Ljubav ne tezi da zadovolji hir,
sebicnost je nikad nije takla,
samo drugom ona daje mir
i stvara nebo u ocaju pakla.

-William Blake-

[Uliana]

ČAST I MAČ - AD FINEM
by
Deniver Vukelić Korvin


Spavaj na ulici, umri od hladnoće
ili se otruj neznanom količinom etanola
tek ponešto razrijeđenog
ili se sasijeci ali pazi da ne dobiješ tetanus
ta čast i mač spika ti vrijedi
samo ako preživiš
ako si dovoljno jak da opstaneš
svima sve skrešeš u lice
skačući poput fauna ili pana oko leševa
njihovih tijela i njihove nade za bolje sutra
svatko okreće vodu na svoj mlin
i brašno je skoro poput bijeloga
diže te tronovski kaos časti i vlasti
ali časni nisu na vlasti i obrnuto
a mačem se danas vitla jedino
u dobro zagrijanim kazalištima
jer puno je lakše istresti pun šaržer
7,62 u glavu i ceriti se kao joker
u prvom dijelu batmana
zato pazi prijatelju
ili se sahrani sad i odmah
ili prijeđi rubikon i baci kocku
ali na kraju balade ipak uđi u rim
i podigni mač a za čast ćemo lako

[Peglam_subotom]

Makedonsko devojče, kitka šarena,
vo gradina nabrana, dar podarena.
Dali ima na ovoj beli svet
poubavo devojče od makedonče?

Nema, nema nek'e se rodi
poubavo devojče od makedonče

Nema dzvezdi polični od tvoj'te oči,
da se nok'e na nebo den k'e razdeni.

Dali ima na ovoj beli svet
poubavo devojče od makedonče?

Nema, nema nek'e se rodi
poubavo devojče od makedonče

Koga kosi raspletiš kako koprina,
lična si i polična od samovila.

Dali ima na ovoj beli svet
poubavo devojče od makedonče?

Nema, nema nek'e se rodi
poubavo devojče od makedonče

Koga pesna zapee, slavej nadpee,
koga oro zaigra srce razigra.

Dali ima na ovoj beli svet
poubavo devojče od makedonče?

Nema, nema nek'e se rodi
poubavo devojče od makedonče

[bašja]

@peglam_sub. to si pjevam svako jutro pred zrcalom

[Peglam_subotom]

@peglam_sub. to si pjevam svako jutro pred zrcalom

I ja...

[talented miss cohen]

The Road Not Taken

Two roads diverged in a yellow wood,
And sorry I could not travel both
And be one traveler, long I stood
And looked down one as far as I could
To where it bent in the undergrowth;
Then took the other, as just as fair,
And having perhaps the better claim,
Because it was grassy and wanted wear;
Though as for that the passing there
Had worn them really about the same,
And both that morning equally lay
In leaves no step had trodden black.
Oh, I kept the first for another day!
Yet knowing how way leads on to way,
I doubted if I should ever come back.
I shall be telling this with a sigh
Somewhere ages and ages hence:
Two roads diverged in a wood, and I-
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference.
-- Robert Frost

[talented miss cohen]

@peglam_sub. to si pjevam svako jutro pred zrcalom

I ja...

I jas... ali vratimo se poeziji, ve molam

[talented miss cohen]

THE WINDOW

Why do you stand by the window
Abandoned to beauty and pride
The thorn of the night in your bosom
The spear of the age in your side
Lost in the rages of fragrance
Lost in the rags of remorse
Lost in the waves of a sickness
That loosens the high silver nerves

Oh chosen love, Oh frozen love
Oh tangle of matter and ghost
Oh darling of angels, demons and saints
And the whole broken-hearted host
Gentle this soul

And come forth from the cloud of unknowing
And kiss the cheek of the moon
The New Jerusalem glowing
Why tarry all night in the ruin
And leave no word of discomfort
And leave no observer to mourn
But climb on your tears and be silent
Like a rose on its ladder of thorns

Oh chosen love, Oh frozen love
Oh tangle of matter and ghost
Oh darling of angels, demons and saints
And the whole broken-hearted host
Gentle this soul


Then lay your rose on the fire
The fire give up to the sun
The sun give over to splendour
In the arms of the high holy one
For the holy one dreams of a letter
Dreams of a letter's death
Oh bless thee continuous stutter
Of the word being made into flesh

Oh chosen love, Oh frozen love
Oh tangle of matter and ghost
Oh darling of angels, demons and saints
And the whole broken-hearted host
Gentle this soul
-- Leonard Cohen

[jpeg]

jos malo od njega..

If you want a lover
I'll do anything you ask me to
And if you want another kind of love
I'll wear a mask for you
If you want a partner
Take my hand
Or if you want to strike me down in anger
Here I stand
I'm your man

If you want a boxer
I will step into the ring for you
And if you want a doctor
I'll examine every inch of you
If you want a driver
Climb inside
Or if you want to take me for a ride
You know you can
I'm your man

Ah, the moon's too bright
The chain's too tight
The beast won't go to sleep
I've been runnin' through, these promises to you
That I made and I could not keep
Ah but a man never got a woman back
Not by beggin' on his knees
Or I'd crawl to you baby
And I'd fall at your feet
And I'd howl at your beauty
Like a dog in heat
And I'd claw at your heart
And I'd tear at your sheet
I'd say please
I'm your man

And if you've got to sleep
A moment on the road
I will steer for you
And if you want to work the street alone
I'll disappear for you
If you want a father for your child
Or only wanna walk with me a while
Across the sand
I'm your man

If you want a lover
I'll do anything you ask me to
And if you want another kind of love

fmr

[Plague]

Lito bješe ja ležim na plastu
i osjećan kako sise rastu.
Trljam rukom ispod donje trbe,
na brežuljku dlačice me svrbe.
Ležin tako i sunce me grije
medj' nogama neka vatra bije.
Ležin tako svoje vrime arčin
prste svoje u pičku zavlačin.

Gurnen prstić, slast mi se stvara
ja se pitam kad ce doć kara
kad li ću se pojebati mlada
sve bih dala kad bi bilo sada.

Otad prođe jedno misec dana
povede me u grad moja nana.
Upisa me, bjaše škola neka,
i stanova kod nekog čovika.

Jedno večer on isprati ženu,
radila je tad u treću smjenu.
Lezah tako nekih pola sata
kad on kucnu baš na moja vrata.

Pali svetlo i priđe mi bliže
pa sa mene lancun podiže.
Side kraj me, vata me za ruku:
"Budi mirna i ne pravi buku."

Raskopča mi bluzu, raščešlja mi kosu,
pa me tada poljupcima osu.
Rasturi se moja kosa gusta,
pa mi jezik strpa baš u usta.
Sisam jezik, za zrak se borin,
čini mi se počinjen da gorin.
Sise gnjeci bez imalo stida,
i gaćice poče da mi skida.

Šakon svojom po dlakama trlja
i prstićen u pičku mi srlja.
Poče onda o'zdo da me skida,
meni tada ponestade vida.
K.urac mu je debeo ko ruka,
po stomaku dlake ko u vuka.

Sta da radin? - stadoh da se čudin,
i od straha oću da poludin.
Drhtim, čekan, šta će sada biti,
kako da se oduprem toj kiti?
Tad on priđe i noge mi diže,
pa primakne kitu ribi bliže.

Gurnu malo,zaboli me jako,
vidim jadna neće biti lako.
Znoj me probi,a suze mi teku
pripala sam iskusnom čoviku.

Kad se pribra ja od bola
tek tad vidim da sam sasvim gola.
On me ljubi, sisa bradavice,
do tavana diže mi nožice.

Kako j.ebe utrobu mi para,
a u tilu lude strasti stvara.
Po guzici udaraju muda,
a ja se deren ka da san luda.

Svršila san nekoliko puta,
a u njega kurčina jos kruta.
j.ebe tako, malo se odmara,
pa mi sritnoj tiho progovara:
"Izjeba te curice sa sela,
zato više nisi nevesela."

[Kroacija]

what the fuck?

[Plague]

a ne znam ni ja

[talented miss cohen]

@ mravcica: nikad "nemreš fulati" s Leonardom (ja se naprosto suzdržavam ne forsirati)

@ PicajzLa: ovo je bilo autorsko em autobiografsko, maybe? "napeto" u svakom slučaju...
..........................................................................................................



Naj ti poljub nariše ustnice

Tri dni si daleč. Sama.
Tri dni je strašno daleč stran.
Jutro me čaka zunaj.
Zdaj več ne upam sanjat sam.

Veš, zdaj ti rišem lice.
Po rosni šipi vlečem prst.
Z lasmi odkrivaš strehe.
Mogoče Zagreb? Jutri Trst?

Naj ti poljub nariše ustnice!
Žametne.
Naj vampir zbudi ciganko!
Ugrizni vanje!
Naj ti poljub nariše ustnice!

Na licih prvo sonce
zbuja ledene dimnike.
Žalostne ladje, skrite
med dolge sive ulice.

Naj imaš oči odprte?
Spet hočem slišat, kakšna si!
Še polna zvezd na vekah,
čakaš na lastovke.
-- Zoran Predin

[Plague]

je. i jedno i drugo. opisuje kako sam izgubila nevinost kada sam iv'ca kičmanov'ć stajl prijehala u zagreb iz jednog sela pokraj požege.

[Peglam_subotom]

"Sto vekova ću ovako da te volim, užasno da te volim, sav od paperja i sav od zla. Beži zato dok možeš!"

M.Antić

[ticklebook]

Mika Antić: Čarobna pesma (ulomak)


2.

Dodirom tvojih misli
prostori sebe otkrivaju.

Dužina tvog vida
tinja i pokreće krvotok
jes nenačetih svetova.

Letiš na čarobnom ćilimu
i dižes se za pticama
tamo gde je sve prozirno,
sve u jednoj dimenziji
kao na dečijem crtežu,
al ima nečeg ljudskog,
dubljeg od čovečanstva.

Tamo te čekam budan
u svom kosmičkom snu.

3.

Nikad ti nisam rekao
koliko do suza volim
tvoju tršavu glavu
koja u sumrak miriše
na sapun i jesenji vetar.

Glavu u kojoj stanuju
samo visoke boje,
ogromne, nedostižne,

sposobnu da razume
spirale nebeskih ognjeva,
geometriju sna
i hrabrost novih Ikara
koji će krenuti sutra
ka nepoznatim suncima
brzinom prema kojoj je
svetlost obično puzanje.

(Za D.)