Dajem ti verse: tema o poeziji.

Sve što je vrijedno čitanja, gledanja i slušanja podijelite s nama ili pak iznesite svoje žestoke kritike istog.
Odgovorite
Avatar
Temperance
Postovi: 2572
Pridružen/a: 23 stu 2011 01:27
Spol/rod: žensko
Status: U vezi
Lokacija: Pokretna

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Temperance » 21 svi 2015 00:04

Tengo hambre de tu boca, de tu voz, de tu pelo
y por las calles voy sin nutrirme, callado,
no me sostiene el pan, el alba me desquicia,
busco el sonido líquido de tus pies en el día.

Estoy hambriento de tu risa resbalada,
de tus manos color de furioso granero,
tengo hambre de la pálida piedra de tus uñas,
quiero comer tu piel como una intacta almendra.

Quiero comer el rayo quemado en tu hermosura,
la nariz soberana del arrogante rostro,
quiero comer la sombra fugaz de tus pestañas

y hambriento vengo y voy olfateando el crepúsculo
buscándote, buscando tu corazón caliente
como un puma en la soledad de Quitratúe.

Pablo Neruda
Some music needs air. Roll down your window.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 28 ruj 2015 17:55

slika

Eros, again now, the loosener of limbs troubles me,
Bittersweet, sly, uncontrollable creature…

- Sappho
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16047
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 08 lis 2015 17:05

Antić: Opomena

Važno je,
možda, i to da znamo:
čovek je željen tek ako želi.

I ako sebe celog damo,
tek tada i možemo biti celi.

Saznaćemo tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 02 stu 2015 19:04

slika

PIER PAOLO PASOLINI
(5.3.1922 - 2.11.1975)

Što se tiče budućnosti, neka čuje:
njezini sinovi fašisti
jedrit će
prema svjetovima Nove Prethistorije.

Ja ću biti tamo
kao onaj koji
na obalama mora
u kojem iznova započinje život.

Sam, ili skoro sam, na starom primorju
među ruševinama antičkih civilizacija
Ravenna
Ostia ili Bombaj – svejedno –
s Bogovima što se ljušte, stari problemi
-poput klasne borbe-
koji
se rastaču…

Kao partizan koji je
izdahnuo prije maja 1945,
započet ću se malo-pomalo raspadati,
u nepodnošljivom svjetlu onoga mora,
zaboravljeni pjesnik i građanin.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

dany
Postovi: 609
Pridružen/a: 21 sij 2011 19:05
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: U vezi

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la dany » 03 stu 2015 18:34

zapostavih poeziju zadnjih godina, osim one potrebne za fakultetsko obrazovanje šta preko kurca obavih, jer sve šta moraš, teško je, bar u mom slučaju. međutim, naletila sam sad nekako na pjesmuljak london moje tinejdžerske opsesije blakea pa me odma opalia taj neki đir mračna-pjesma-posvećena-gradu-kao-alegorija. stoga...

CHICAGO - Carl Sandburg

Hog Butcher for the World,
Tool Maker, Stacker of Wheat,
Player with Railroads and the Nation's Freight Handler;
Stormy, husky, brawling,
City of the Big Shoulders:

They tell me you are wicked and I believe them, for I
have seen your painted women under the gas lamps
luring the farm boys.
And they tell me you are crooked and I answer: Yes, it
is true I have seen the gunman kill and go free to
kill again.
And they tell me you are brutal and my reply is: On the
faces of women and children I have seen the marks
of wanton hunger.
And having answered so I turn once more to those who
sneer at this my city, and I give them back the sneer
and say to them:
Come and show me another city with lifted head singing
so proud to be alive and coarse and strong and cunning.
Flinging magnetic curses amid the toil of piling job on
job, here is a tall bold slugger set vivid against the
little soft cities;

Fierce as a dog with tongue lapping for action, cunning
as a savage pitted against the wilderness,

Bareheaded,
Shoveling,
Wrecking,
Planning,
Building, breaking, rebuilding,

Under the smoke, dust all over his mouth, laughing with
white teeth,
Under the terrible burden of destiny laughing as a young
man laughs,
Laughing even as an ignorant fighter laughs who has
never lost a battle,
Bragging and laughing that under his wrist is the pulse,
and under his ribs the heart of the people,

Laughing!

Laughing the stormy, husky, brawling laughter of
Youth, half-naked, sweating, proud to be Hog
Butcher, Tool Maker, Stacker of Wheat, Player with
Railroads and Freight Handler to the Nation.
jebote b*g

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 03 stu 2015 20:56

^ super, dany ;)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 13 stu 2015 13:37

TO SENSUAL PLEASURE
C.P. Cavafy

My life’s joy and incense: recollection of those hours
when I found and captured sensual pleasure as I wanted it.
My life’s joy and incense: that I refused
all indulgence in routine love affairs.

Ηδονή

Χαρά και μύρο της ζωής μου η μνήμη των ωρών
που ηύρα και που κράτηξα την ηδονή ως την ήθελα.
Χαρά και μύρο της ζωής μου εμένα, που αποστράφηκα
την κάθε απόλαυσιν ερώτων της ρουτίνας.

K.Π. Kαβάφης
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 20 stu 2015 13:11

Elegy for Neal Cassady

OK Neal
aethereal Spirit
bright as moving air
blue as city dawn
happy as light released by the Day
over the city's new buildings --
...

Sir spirit, forgive me my sins,
Sir spirit give me your blessing again,
Sir Spirit forgive my phantom body's demands,
Sir Spirit thanks for your kindness past,
Sir Spirit in Heaven, What difference was yr mortal form,
What further this great show of Space?
Speedy passions generations of
Question? agonic Texas Nightrides?
psychadelic bus hejira-jazz,
Green auto poetries, inspired roads?
Sad, Jack in Lowell saw the phantom most --
lonelier than all, except your noble Self.
Sir Spirit, an' I drift alone:
Oh deep sigh.

Allen Ginsberg
slika

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 23 stu 2015 21:10

Meeting in a Lift
Vladimir Holan

We stepped into the lift. The two of us, alone
We looked at each other and that was all.
Two lives, a moment, fullness, bliss.
At the fifth floor she got out and I went on up
knowing I would never see her again,
that it was a meeting once and for all,
that if I followed her I would be like a dead man in her tracks
and that if she came back to me
it would only be from the other world.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
salander
Postovi: 252
Pridružen/a: 06 pro 2009 11:40
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Kontakt:

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la salander » 24 stu 2015 00:54

Večeras

Trebam te da mi večeras staviš ruke oko vrata i ništa da ne govoriš, jer večeras je bolje tako.
Trebam da se sjetiš, u ovom času, pred spavanje, kako sam te učio zagrljajima i ljubavi, kako nisi imala pojma da te netko može čuti i razumjeti bez riječi.
Trebam te, danas, sada, da se izdigneš do shvaćanja srži ruke u ruci, da osvijestiš protjecanje vremena, da napustiš svoje čame i spustiš kapke u polumrak.
Ne zuri u mene tako ledeno, potisni svoja čuđenja za neku drugu večer, danas samo ušuti.
Možemo voditi ljubav, možemo, zašto ne? Možemo tako i leći i biti posve skupa, ti u svojoj pidžami i ja u svojoj valjda.
Trebam te da me vidiš za sutra i prekosutra, da me vidiš gdje spavam umoran od svijeta i gluposti i da me ne diraš i ne pitaš o čemu sada mislim.
Ne mislim ni o čemu. Ne mislim ni o tebi. Sad sam ispraznio glavu i vjetar mi puše kroz uši.
Trebam te da me svedeš na ništicu bez straha da ću zauvijek otići na neku drugu stranu.
Trebam da smiriš vodu koju su drugi pomijerali kako bi me izbacili, prebacili i samljeli.
Trebam da naša sidra bar jednom imaš na oku. Samo ti, bez mene koji sam odsutan danas, zamišljen u ništavilo gledajući kišu.
Čuvaj mi stražu i čekaj, samo zato što voliš, samo zato što možeš i misliš da tako vrijedim.

Avatar
salander
Postovi: 252
Pridružen/a: 06 pro 2009 11:40
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Kontakt:

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la salander » 27 stu 2015 01:31

Poplava

Da mogu proživjeti sve unatrag
Ostao bih malo duže mlad
Da mogu
Prvo mrziti potom se zaljubiti
Da me ljepota dočeka na kraju
Umro bih sretan
Zbog tvog osmijeha po buđenju
Zaboravio bih tvoje grube riječi
Zaboravio bih kako si me voljela manje
Jer si se na mene navikla
I nisi više bila tu
Da mogu proživjeti sve unatrag
Vratiti proljeće na svoje lice
Osjetiti kako me dodiruješ u prolazu
I osvajaš pažljivom gestom
Umro bih sretan
Zbog čiste vizije raja pred sobom
I ne bih
Kao sada
Gledao vodu što me potapa preko trupa
I penje se i prijeti
Dok je pokušavam popiti
Ne bih li preživio.

Avatar
salander
Postovi: 252
Pridružen/a: 06 pro 2009 11:40
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Kontakt:

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la salander » 27 stu 2015 01:37

Na kauču

Kimni ako me čuješ
Malo smo daleko danas
Jedno od drugog, mislim
Malo smo siti svega
I jedno drugog, valjda
I posla
I „što ćemo za ručak“
I praćenja akcija u velikom dućanu
Malo smo izvan korita
Procurili preko ruba
Poplavili smo snove
I želje i cipele s krilima
Malo te gledam i ne vidim
I govorimo sa smetnjama
Malo smo stali s radovima
Nakuplja se kiša u odloženim kantama
Sa stropa kaplje po laminatu
Psuješ i vučeš papuče
Kuća nam je prevelika
Premala da budemo sami
Pa ipak
Malo smo daleko danas
Kimni
Ako me čuješ

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 27 stu 2015 19:12

^ hmm fine neke verse... nećemo doznati tko je autor? :)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 28 stu 2015 17:30

Nije loše, slobodni stih, prilično radikalan, pjesnik/pjesnikinja povremeno odstupa čak i od vlastitog ritma kojeg si zadaje, svjesno ili ne. U svojim počecima tzv. slobodni stih nije bio naprosto kršenje izosilabizma i metričkog reda kristaliziranog kroz tradiciju, nego je pjesnik, u stvari radio to isto, samo na svoju ruku, zadao bi svoju vlastitu shenu, kao npr. legendarni Vidrić. Mnogi teoretičari stoga drže da je nemoguće biti dobar pjesnik u slobodnom stihu, ako prethodno nismo ovladali tradicionalnum versifikacijom. Osobno ne bih išla tako daleko u kulturnom snobizmu, neka ljudi pišu kako osjećaju, neka cvjeta tisuću cvjetova.
Premda, s druge strane, nešto čvršće strukturirane poetske tvorbe oduvijek me fasciniraju, toliko da sam se i sama skromno i vjerojatno ne baš uspješno, okušala u nečemu što je ne baš sasvim pravilno, ali je recimo na pola puta. Pa eto, priložit ću ovdje jednu minijaturu, nadajući se benevolentnoj blagosti eventualnih kritičarki

TKO ĆE TE VIDJETI

Tko će uhvatiti odsjaj plahe vode
tvog pretužnog oka kad prebrzo sine?
Tko će te vidjeti lijepom kada odem?
Tko će izvaditi tugu iz dubine?

Hoće li itko tvoju rijeku prijeći,
ostat uz tebe dok se mrak ne zgusne
i znati dobro ono što ćeš reći
prije nego tvoje oglase se usne?

Rekoh ti pozdrav tih i prigušen,
moj pas zacvilje i mahnu ti repom.
Netko će doći ti nadomak duše,
al’ tko će te vidjeti toliko lijepom?


Priznajem, sad me malo sram.




:
slika

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 28 stu 2015 18:23

A sad, za promjenu, evo riječi pravog i velikog majstora:


Da te ne upoznam suviše lako, igras se
mnome.
Zasljepljuješ me vatrometom smijeha
da sakriješ suze svoje.

Poznajem ja, poznajem smicalice tvoje.
Nikada ne veliš rijeci koje bi htjela.

Da te ne bih obožavao, izmičeš mi na tisuću
načina.
Da te ne bih s gomilom pobrkao, stojiš
postrance.
Poznajem ja, poznajem smicalice tvoje.
Nikada ne ideš putem
kojim bi htjela.

Hoćeš vise nego drugi, i zato šutiš.
Obijesno bezbrižna, izbjegavaš darove moje.

Poznajem ja, poznajem smicalice tvoje.
Nikada nećes uzeti ono što bi htjela...

Rabindranath Tagore
slika

Avatar
salander
Postovi: 252
Pridružen/a: 06 pro 2009 11:40
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Kontakt:

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la salander » 28 stu 2015 23:39

Lijepo je to opjevao Tagore :)

@ talented miss cohen - nećemo :)

Poljubac

Strast je tako lijepa.
Koža.
Kosa.
Prsti.
Vrat.
Bedro.
Treptaj.
Stisak.
Korak.
I još jedan.
Pa usne.
Tiha pjesma krošanja.
I zima koja prijeti.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 29 stu 2015 15:53

@salander: a ok :)
@cokolada: uz dužno poštovanje prema pravom i velikom majstoru, ali meni se više sviđaju ova tvoja stihopitanja. hvala ti. (od literaturnog nekritičara)

thanks for stopping by, vas dvije. make yourselves at home ;)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 02 pro 2015 00:24

talented miss cohen je napisao/la: @cokolada: uz dužno poštovanje prema pravom i velikom majstoru, ali meni se više sviđaju ova tvoja stihopitanja. hvala ti. (od literaturnog nekritičara)
Hvala. Oduzimaš mi dah. Ovim komplimentom.
No, ipak bih se nadovezala s ulomkom iz proslavljenog autora.

The Love Song of J. Alfred Prufrock

LET us go then, you and I,
When the evening is spread out against the sky
Like a patient etherized upon a table;
Let us go, through certain half-deserted streets,
The muttering retreats
Of restless nights in one-night cheap hotels
And sawdust restaurants with oyster-shells:
Streets that follow like a tedious argument
Of insidious intent
To lead you to an overwhelming question….
Oh, do not ask, “What is it?”
Let us go and make our visit.

In the room the women come and go
Talking of Michelangelo.

The yellow fog that rubs its back upon the window-panes,
The yellow smoke that rubs its muzzle on the window-panes
Licked its tongue into the corners of the evening,
Lingered upon the pools that stand in drains,
Let fall upon its back the soot that falls from chimneys,
Slipped by the terrace, made a sudden leap,
And seeing that it was a soft October night,
Curled once about the house, and fell asleep.

And indeed there will be time
For the yellow smoke that slides along the street,
Rubbing its back upon the window panes;
There will be time, there will be time
To prepare a face to meet the faces that you meet;
There will be time to murder and create,
And time for all the works and days of hands
That lift and drop a question on your plate;
Time for you and time for me,
And time yet for a hundred indecisions,
And for a hundred visions and revisions,
Before the taking of a toast and tea.

In the room the women come and go
Talking of Michelangelo.
...

T.S. Eliot
slika

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 03 pro 2015 19:37

Da vratimo dah...

Ne znam voliš li suvremenu grčku poeziju... Odysseas Elytis pour toi, Mlle Chocolat ;)

Beauty and the Illiterate
BY ODYSSEUS ELYTIS

Often, at the Dormition of Dusk, her soul would take on a lightness from the mountains opposite,
for all that the day were harsh and tomorrow unknown.

Yet, when it got fully dark and the priest’s arm appeared above the garden of the dead,
She

Alone, Erect, with the few domestics of night - the blowing of rosemary and the pit-kilns’ smoke-soot –
kept nightwatch at the sea’s threshold

Differently beautiful!

Words of waves or half guessed in a rustling, and others that resemble the dead’s
and are startled amid cypresses like strange zodiac signs, in orbit just ignited her
magnetic head. And an

Incredible clarity let the true landscape appear very deep within her,

Where, near the river, black men wrestled with the Angel, showing how beauty is
born

Or what we, differently, call a tear.

And as long as her thought held, you felt, it overflowed her countenance glowing
with bitterness at the eyes and huge cheekbones – like those of an ancient Temple Prostitute,

Stretched between the outermost points of Canis Major and Virgo.

“Far from the city’s pestilence, I dreamed of a wilderness beside her, where a tear
would have no meaning, and where the only light is form the fire devouring all my
possessions.

Shoulder to shoulder we two would endure the weight of future things, vowed to
utter quietude and the co-dominion of the stars,

As if I, the illiterate, didn’t know that it’s exactly there, in utter quietude, that the
most abominable dins are heard

And that loneliness, ever since it became unbearable to man’s breast, has scattered
and sown stars!”
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 07 pro 2015 01:36

Lijepo i poučno. Moram priznati da nisam bila upoznata sa suvremenom grčkom poezijom, no sad sam naučila nešto novo. A da, za promjenu, navratimo do prvih susjeda? Da vidimo što kaže slovenski pjesnik Jože Udovič:

PLESAČICA

Kroz koprene tjeskobne svjetlosti
večernjemodre, noćnosive
bježi, bježi i traži
i uvijek to više osjeća kako ne nosi
samo svoje uzdahe
na svećenićkim rukama.

Spasi se! - viču joj prestrašene jeke
truba i gusala i stvari samotnih,
i mala čarobnica upotrijebi svoj čar:
prsti joj usplamte u bijelu ognju
i s njima upaljuje hladnu dob.

Tajnim pokretima
otčara što je ukleto u nepokretnost:
i mrtve duše su lastavice,
probude se misli ugasle
i kao roj krijesnica salijeću
u gluhim srcima pepelni mrak.

Lagani pokret - i zemlja je nosi
pored sazviježđa: smiješi se Djevica,
oglasi se Lira glasovima zamamnim,
Vaga važe nebo i zemlju,
Labud se kupa u Zvjezdanom moru,
tajanstveni Strijelac
cilja joj u srce.

Mnogo možeš, nemirna čarobnice,
pa ipak nisi što bi htjela biti,
nisi Dijana i nisi Dafne,
više si nego svi uvenuli bogovi:
vječni čovjek pred žalosnim očima.

Plešeš od ruba pješčanog dana
do ruba što ga zapljuskuje
mrtvački crna noć,
pored sudbinskih sazviježđa,
samo još korak s onu stranu
vreba neznano.

Tvoji pokreti pjevaju: svi smo isto,
svi smo isto - zemlja i svjetlost,
svjetlost utrne - i još smo samo
uspomena.
slika

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 10 pro 2015 23:16

:) zares lepo. možda bi ju mogla podijeliti tudi v slovenščini...
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 12 pro 2015 02:19

Rado bih, ali nažalost, imam samo prijevod. Pokušala sam nabaviti slovensku verziju kod prijatelja, ali ništa od toga. Iznevjerio me, opet. Moj prijatelj Gugl. Nego, zamjećujem da na ovom topicu sve vrvi od pjesnika, a pjesnikinje ostaju nekako po strani. Pa da malo ublažim neravnotežu, evo i jedne suvremene slovenske pjesnikinje, opet u prijevodu, no što se može, bolje išta nego ništa.

CRNI MLINAR

I.

Žedna sam. Močvarska voda gorči.
U mene pilje vrbe šarene oči.
Magla se prene. Vrijeme je
da zasjaju močvarske vatre
koje mi oči režu, bose noge žegu.
Voda popije krik, ja pijem vodu.
Utopili su me prije mnogo godina
jer sam mužu svome bila nevjerna.


II.

Crni mlinar nacrta pentagram na vrata
i pođe na počinak. Nitko ne može unutra.
Unutra je topla, lepršava tama.
Do jutra u mlinu zle stope hode,
svu noć se vozim vani na mlinskom kontaču,
od mokre mahovine sebi halju tkam.
Već davno me nema. A jer sam bila,
kaži mi, crni mlinare: O čemu snivaš?


III.

Kada jutro nad pospanu pučinu
svoj oštar bič zavitla.
pobjegnem. Kroz vodnu zvjerku
da krikne, kroz vrbu da ustrepće,
pobjegnem u šiblje, voda sam,
kap sam, vodni mjehurić, ishlap -
i zatim misao čudna koju crni mlinar
odagna rukom čim stupi na prag.


Svetlana Makarovič
slika

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 17 pro 2015 21:47

Zanimljivo da si to zamijetila :)



ONE NIGHT
Constantine P. Cavafy

The room was cheap and sordid,
tucked away above the shady tavern.
The window looked onto the back street,
a dirty narrow one. From below
came the voices of some workmen
playing cards and carousing.

And there, on that common, lowly bed
I experienced love's body, experienced
ecstasy's sensual and rosy lips -
rosy lips of such ecstasy, that even now
as I write, after so many years,
in my lonely house, I'm in ecstasy again.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 18 pro 2015 22:08

Eto onda još jedne pjesnikinje, veoma poznate i citirane, kako kod nas, tako kod bratskih nam naroda. Ovo je sjajna pjesma, kao i svi veliki umjetnici i ta je pjesnikinja imala iskrice vidovitosti, doslovno - prekognicije, mislim da nije samo moj subjektivni dojam u pitanju ako u ovoj pjesmi vidim anticipaciju današnjih osjećaja, izazvanih virtualnim prostorom.


Bez sagovornika

Razgovaram bez sagovornika
Kao da razgovaram sa duhom,
Ne vidim mu razgovetno lika,
Čujem ga više srcem nego sluhom.

Nema čudjenja, nema nesporazuma,
Razgovaramo kao vekovni znanci,
Otvaram širom vrata uma,
Reči iz podsvesti idu pravce.

Govori mi što nikad inače
Neće mi reći ako se sretnemo.
Znam šta mu i polureči... znače.
Razgovaramo sad naglas, sada nemo.

Pričini mi se da razgovor teče
U dalekom predelu, visokoj travi,
Nekad u svanuće, nekada uveče –
Sve je nestvarno, a kao na javi.

To biva kada se u meni nagomila
Mnogo prećutanog, u samoći.
Razgovaramo kao što razgovaraju oči,
Kao što razgovaraju dva bila.

Desanka Maksimović
slika

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 19 pro 2015 15:54

Spot on, cokolada. :touched:
Pripadala sam generaciji koja je njenu poeziju učila u školu. Onda prije nego što su se obrazovni sustavi saželi u tijesnim nacionalnim okvirima.
Sva sreća da su nam jezici bratski, pa su nam stihovne ravnice šire od Panonske nizine :)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 20 pro 2015 20:54

Lijepa zamjedba, TMC.:giveflower: Nego, da nastavimo s pjesnikinjama, eto jedne krasne iz majčice Rusije:

BABI

Tvrdoća duguljastog ovala.
Crna haljina ko zvono pada.
Čija su usta vam cjelivala
Nadmene usne, babo mlada?

Ruke, koje su sred dvorca mnoga
Šopenove valcere svirale...
Sa strana tog lica ledenoga
Lokne u vidu spirale.

Pogled prav, taman, zahtjevan jako,
Pogled što se braniti želi.
Mlade žene ne gledaju tako.
Mlada babo, ko ste vi, je li?

Koliko mogućeg odnijeste –
I nemogućeg – u tmice
Zemlje što nezasitljiva jeste,
S dvadeset ljeta Poljkinjice?

Dan bješe nevin, a vjetar svjež,
Tamne zvijezde zgasle začas.
Babo! Da ovaj žestoki metež
U srcu mome – nije od vas?

1914.

Marina Ivanovna Cvetaeva
slika

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 18 sij 2016 19:04

Stiže još jedna veoma proslavljena pjesnikinja.

Lady Lazarus

I have done it again.
One year in every ten
I manage it——

A sort of walking miracle, my skin
Bright as a Nazi lampshade,
My right foot

A paperweight,
My face a featureless, fine
Jew linen.

Peel off the napkin
O my enemy.
Do I terrify?——

The nose, the eye pits, the full set of teeth?
The sour breath
Will vanish in a day.

Soon, soon the flesh
The grave cave ate will be
At home on me

And I a smiling woman.
I am only thirty.
And like the cat I have nine times to die.

This is Number Three.
What a trash
To annihilate each decade.

What a million filaments.
The peanut-crunching crowd
Shoves in to see

Them unwrap me hand and foot——
The big strip tease.
Gentlemen, ladies

These are my hands
My knees.
I may be skin and bone,

Nevertheless, I am the same, identical woman.
The first time it happened I was ten.
It was an accident.

The second time I meant
To last it out and not come back at all.
I rocked shut

As a seashell.
They had to call and call
And pick the worms off me like sticky pearls.

Dying
Is an art, like everything else.
I do it exceptionally well.

I do it so it feels like hell.
I do it so it feels real.
I guess you could say I’ve a call.

It’s easy enough to do it in a cell.
It’s easy enough to do it and stay put.
It’s the theatrical

Comeback in broad day
To the same place, the same face, the same brute
Amused shout:

‘A miracle!’
That knocks me out.
There is a charge

For the eyeing of my scars, there is a charge
For the hearing of my heart——
It really goes.

And there is a charge, a very large charge
For a word or a touch
Or a bit of blood

Or a piece of my hair or my clothes.
So, so, Herr Doktor.
So, Herr Enemy.

I am your opus,
I am your valuable,
The pure gold baby

That melts to a shriek.
I turn and burn.
Do not think I underestimate your great concern.

Ash, ash—
You poke and stir.
Flesh, bone, there is nothing there——

A cake of soap,
A wedding ring,
A gold filling.

Herr God, Herr Lucifer
Beware
Beware.

Out of the ash
I rise with my red hair
And I eat men like air.

Sylvia Plath
slika

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16047
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 26 sij 2016 18:32

Ginsberg: Vision 1948

Dread spirit in my that I ever try
With written words to move,
Hear thou my plea, at last reply
To my impotent pen:
Should I endure, and never prove
Yourself and me in love,
Tell me, spirit, tell me, O what then?

And if not love, why, then, another passion
For me to pass in image:
Shadow, shadow, and blind vision.
Dumb roar of the white trance,
Ecstatic shadow out of rage,
Power out of passage.
Dance, dance, spirit, spirit, dance!

Is it my fancy that the world is still,
So gentle in her dream?
Outside, great Harlems of the will
Move under black sleep:
Yet in spiritual scream,
The saxophones the same
As me in madness call thee from the deep.

I shudder with intelligence and I
Wake in the deep light
And hear a vast machinery
Descending without sound,
Intolerable to me, too bright,
And shaken in the sight
The eye goes blind before the world goes round.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
Nirya
Postovi: 3057
Pridružen/a: 21 sij 2016 21:15
Spol/rod: žensko
Status: U vezi

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Nirya » 31 sij 2016 17:29

A. G. Matoš: Utjeha kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke.

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
"Don't underestimate the seductive power of a decent vocabulary."

Avatar
cokolada
Postovi: 139
Pridružen/a: 06 sij 2012 17:26
Spol/rod: žensko
Ja sam: gej

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la cokolada » 31 sij 2016 18:17

Da nastavim s pjesnikinjama. Eto jedne redovnice iz sedamnaestog stoljeća, kažu da je anticipirala današnje feminističke ideje.
https://en.wikipedia.org/wiki/Juana_In% ... de_la_Cruz


My Lady

My lady, I must implore
forgiveness for keeping still,
if what I meant as tribute
ran contrary to your will.

Please do not reproach me
if the course I have maintained
in the eagerness of my love
left my silence unexplained.

I love you with so much passion,
neither rudeness nor neglect
can explain why I tied my tongue,
yet left my heart unchecked.

The matter to me was simple:
love for you was so strong,
I could see you in my soul
and talk to you all day long.

With this idea in mind,
I lived in utter delight,
pretending my subterfuge
found favor in your sight.

In this strange, ingenious fashion,
I allowed the hope to be mine
that I still might see as human
what I really conceived as divine.

Oh, how mad I became
in my blissful love of you,
for even though feigned, your favor
made all my madness seem true!

How unwisely my ardent love,
which your glorious sun inflamed,
sought to feed upon your brightness,
though the risk of your fire was plain!

Forgive me if, thus emboldened,
I made bold with that sacred fire:
there's no sanctuary secure
when thought's transgressions conspire.

Thus it was I kept indulging
these foolhardy hopes of mine,
enjoying within myself
a happiness sublime.

But now, at your solemn bidding,
this silence I herewith suspend,
for your summons unlocks in me
a respect no time can end.

And, although loving your beauty
is a crime beyond repair,
rather the crime be chastised
than my fervor cease to dare.

With this confession in hand,
I pray, be less stern with me.
Do not condemn to distress
one who fancied bliss so free.

If you blame me for disrespect,
remember, you gave me leave;
thus, if obedience was wrong,
your commanding must be my reprieve.

Let my love be ever doomed
if guilty in its intent,
for loving you is a crime
of which I will never repent.

This much I descry in my feelings--
and more that I cannot explain;
but you, from what I've not said,
may infer what words won't contain.



U originalu:

Perdite, senora, quiero
de mi silencio perdón,
si lo que ha sido atención
le hace parecer grosero.

Y no me podrás culpar
si hasta aquí mi proceder,
por ocuparse en querer,
se ha olvidado de explicar.

Que en mi amorosa pasión
no fue desuido, ni mengua,
quitar el uso a la lengua
por dárselo al corazón.

Ni de explicarme dejaba:
que, como la pasión mía
acá en el alma te vía,
acá en el alma te hablaba.

Y en esta idea notable
dichosamenta vivía,
porque en mi mano tenia
el fingirte favorable.

Con traza tan peregrina
vivió mi esperanza vana,
pues te pudo hacer humana
concibiéndote divina.

!Oh, cuán loca llegué a verme
en tus dichosos amores,
que, aun fingidos, tus favroes
pudieron enloquecerme!

!Oh, cómo, en tu sol hermoso
mi ardiente afecto encendido,
por cebarse en lo lucido,
olvidó lo peligroso!

Perdona, si atrevimiento
fue atreverme a tu ardor puro;
que no hay sagrado seguro
de culpas de pensamiento.

De esta manera enganaba
la loca esperanza mía,
y dentro de mí tenía
todo el bien que deseaba.

Mas ya tu precepto grave
rompe mi silencio mudo;
que él solamente ser pudo
de mi respeto la llave.

Y aunque el amar tu belleza
es delito sin disculpa
castígueseme la culpa
primero que la tibieza.

No quieras, pues, rigurosa,
que, estando ya declarada,
sea de veras desdichada
quien fue de burlas dichosa.

Si culpas mi desacato,
culpa también tu licencia;
que si es mala mi obediencia,
no fue justo tu mandato

Y si es culpable mi intento,
será mi afecto precito,
porque es amarte un delito
de que nunca me arrepiento.

Esto en mis afectos hallo,
y más, que explicar no sé;
mas tú, de lo que callé,
inferirás lo que callo.
slika

Odgovorite