Dajem ti verse: tema o poeziji.

Sve što je vrijedno čitanja, gledanja i slušanja podijelite s nama ili pak iznesite svoje žestoke kritike istog.
Odgovorite
Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 02 ožu 2016 08:50

VELIK KAO DIJETE (Enes Kišević)

Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete?

Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.

Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.

Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete -
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.

Možeš biti pilot, rudar...
slavni pisac knjiga -
djetetu je svaki pos'o
lagan kao igra.

Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat' dijete.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Dalmata
Postovi: 1005
Pridružen/a: 22 sij 2013 23:57
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Dalmata » 02 ožu 2016 10:00

Dobriša Cesarić

Skrivena Bol

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I neda mu prijeći u suze i riječi.

Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

“I felt this awful obligation to be charming or at least have something to say, and the pressure of having to be charming (or merely verbal) incapacitates me.”

Avatar
shizika
Postovi: 14264
Pridružen/a: 02 srp 2011 15:32
Spol/rod: žensko
Status: Solo

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la shizika » 22 ožu 2016 01:26

Bila je tako lijepa,
uvijek se sjećam nje.
Bila je tako lijepa
kao tog jutra dan.
Divna je ona bila
kada sam ostao sam.
Više se nismo sreli
jer nju je odnio dan.

Sve ja kao tajna
ostalo na keju tom,
oči, njene ruke,
plačni pogled njen.
Možda je tako bolje,
zaborav briše sve,
ali ipak, ipak često,
često se sjetim nje.

Danima kiša lije,
uz prozor stojim sam.
Prošlo je mnogo dana,
obuze tad me san.
Sjetih se onog jutra,
našega rastanka,
sjetih se tihe
rijeke kojom je otišla.
...život je lijep... (:

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 27 lip 2016 12:39

LIPANJ
Danijel Dragojević

Ove godine zima je bila blaga,
gotovo bez pahulje snijega,
sve je iz životinjskog i biljnog svijeta
preživjelo, prijatelji i neprijatelji,
i sada, sada je lipanj, sve što je
skriveno i neskriveno raste, cvate, kreće se,
množi u zraku, na zemlji, u vodi, unutra i vani,
veselo je kao u slikovnici u kojoj bi svi jeli,
glasali se, pjevali i imali mlade.
I s ljudima je tako, mlade su žene istakle svoje
velike, lijepo oblikovane trbuhe pokrivene
laganim i prozirnim majicama i haljinama.
Uskoro će Sveti Ante, to je trinaestog,
procvjetat će ljiljani, visoki i bujni,
bijeli da bjelji ne mogu biti.
Sve je dakle tako i nekako slično,
a ja sam u tom veselju upravo ove godine,
tako mi se čini, malo mimo, malo više mimo
nego do sada, manje s nekim i nečim, više u zraku,
napuštaju me forme i ja njih, riječi također,
riječi, moja lagana i pokretna težišta.
Strah me i nije me strah: lagani nemar,
kao kada vam nešto ispadne iz ruku, a vi se
ne sagnete da to dignete, neka ostane tamo,
neka ostane tamo zauvijek, tako pomislite.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 27 lip 2016 12:47

Govori tiho

Govori tiho.
Drveće je noćas budno i meni je žao
da čuje kako je život kratak a nije veseo.
Govori tiho.
Ptice noćas blizu nas pevaju i meni je žao
da čuju kako u glasu nečijem ima suza.
Govori tiho.
U livadi obližnjoj zrikavci se noćas vole
i meni je žao da noćas čuju
da je ljubav u srcu nečijem tužna.
Govori tiho.
Nebo je noćas beskrajno tanko
i meni je žao da nas čuju zvezde
pa da im zbog nas teško bude.


Desanka Maksimović
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 10 srp 2016 18:46

DAR
Danijel Dragojević

Ima dana kada se ne sjetim Boga.
To su najsretniji dani koje mi je Bog poklonio.
Tada obično listam rječnik koji mi je uvijek pri ruci.
Ima divnih riječi. Gotovo sve su divne.
Neka silna trava koja nalikuje gradu,
moglo bi se reći. I ja ulazim, izlazim, gledam,
klikćem, plešem, smijem se, pozdravljam
i na kraju ne znam da li sam krtica
ili sam ušao u podzemnu željeznicu.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 18 srp 2016 08:43

Trenuci - Jorge Luis Borges

Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih uciniti što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje cistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.
Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".
Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterecen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, poceo bih hodati bos
Pocetkom proljeca i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se više puta u kocijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece...
Da imam ponovo život pred sobom.
Ali, vec vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

Jorge Luis Borges
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 10 kol 2016 11:51

Guardate il sorriso guardate il colore
come giocan sul viso di chi cerca l’amore:
ma lo stesso sorriso lo stesso colore
dove sono sul viso di chi ha avuto l’amore.

Fabrizio de André
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Blikebi
Postovi: 2
Pridružen/a: 13 ruj 2016 22:40
Spol/rod: žensko
Ja sam: biseksualka
Status: U vezi

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Blikebi » 13 ruj 2016 22:48

Mari

Volela sam jednom kamen
koliko god da sam mu ljubavi dala
On je bio jednako siv
Jednako tvrd i jednako hladan

I stajao je tu pored mene
Al kamen kao i svaki drugi
Ko god ga sutne il rukom gurne
U tom se pravcu njegov trag gubi

Ja jurila sam za stenom sivom
Dozivala je iz sveg svog glasa
Al nema sluha to parce mirno
Nijedno culo nema ta masa

I zao mi je, kamena moga
Mozda je mogao skoljka da bude
Al nije umeo mene da shvati
Ni osmeh ni suze sto mu se nude.

Pozdrav iz Beograda.
Ovo je autorska pesma.
Imam ih jos par na blogu. Nije ih bas puno ljudi procitalo pa bi me zanimalo iskreno misljenje. :D

https://www.tumblr.com/blog/napisimipesme

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 14 ruj 2016 09:16

^
bacila sam oko, ima baš lijepih pjesmuljaka. dosta se lako pronaći u njima. lagano patetična nota koja se kroz pjesme provlači je sasvim logična, da nema ljubavnih jadanja ne bi bilo pol poezije na ovom svijetu. :D

i dobrodošla! :ubergeek:
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 14 ruj 2016 10:29

i kamen ume da bude ptica... ciao i dobrodošla :)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Blikebi
Postovi: 2
Pridružen/a: 13 ruj 2016 22:40
Spol/rod: žensko
Ja sam: biseksualka
Status: U vezi

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Blikebi » 14 ruj 2016 17:33

Hvala :)
I bolje vas nasla.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 15 ruj 2016 09:48

PRIZOR
Danijel Dragojević

Kako se anđeli nehotično, meko i
neprimjetno
služe površinom. Klize, okreću se
kao da znaju kamo, kao da ne znaju,
kao da to upoće nije važno.
Na krilima im proljeće i jesen.
Pa taj lagani zrak koji ih prati,
lijep izum svih smjerova.
Na svijetu nema uglova.
Može se zatvoriti i otvoriti oči,
poigrati se svijetlim i tamim,
prostor je otvoren i nevidljiv,
grane i stabla su na rubovima,
zvukova je malo.
Mogli smo imati blaže majke,
uviđavnijeg i zaboravljivijeg Boga,
mirniju lijevu i desnu stranu.
Tako izgleda.
Bili smo blizu nekome, ničemu, svemu.
Ima tišine, jedva čujnog koje se pamti,
neizgovorenih riječi, okruglih misli.
Bili smo na dohvat tijela i njegova
zaborava.
Tako izgleda.
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 20 ruj 2016 09:00

primila sam se antića, mislim da je pms krenuo... :confused:

Miroslav AntićEpilog

Vodopad ima bradu kao grof L.N.Tolstoj.
To se
u stvari
Jutro po sebi peni i razapinje dugu.
Ja sam priznao jednoj ženi
Da je život nešto prosto u meni,
– a nije baš tako prosto.
Ja sam mislio da cu ići pravo
dok se ne pretvorim u lenjir,
a našli su me u krugu. Našli su me posle lutanja
srozanog od vriska do šaputanja.
Prošao je oktobar.
Među nogama drveća polako zaudara na vlagu
i krv.
Ulica poslednji put kisne na sirovom suncu.

Sedite malo kraj mene kao kraj groba.
Minut pošte za moje preminulo najrumenije doba.
Sedite malo kraj mene
Vidite: opet sam dobar.
Iza uha mi se okoreo mlaz usirenog poraza
kao streljanom vojnom beguncu.

Proletele su ogromne zlatne kočije
kroz naše utrnule oči,
– a mi ih sačuvali nismo.
Nešto mlado nam je rzalo na usni i uvelo
Gorko od smeha i slatko do plača.
Dozvolite mi da posle svega
dalekoj nekoj gospođici napišem jedno pismo,
onako malo nostalgično
kao što pišu senilni penzionisani admirali
preživeloj posadi sa potopljenog razarača.

Gospođice,
kazaću,
gospođice,
sve je,
sve je,
sve je gotovo.
Ovde cveće pokojno
prodaju razliveno u parfemske flaše.
I sve je,
sve je,
sve je spokojno
kao da vetar nikad nije šamarao drvored
i po oknu se pleo.

Gospođice,
kazaću,
u ovu jesen,
frigidnu kao turistkinja sa skandinavskim pasošem,
to što sam odjednom sed ne znači da sam beo.

Ti si jedina nahranila svu moju glad
sa ono malo mesa i sna.
Jedina si bila sita od ono malo mojih noktiju
i dlanova.
Voleo bih da tvoji budući sinovi naslede boju moga glasa
i kćeri nose moju tugu u prslučićima od svile.
Voelo bih da sačuvaš moje najdivnije vrhove
na horizontalama tvog dna
i proneseš moje oči kroz tišinu tuđih očiju
i stanova,
i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.

Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.
Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam. Hiljadu puta ponovo se plašim
za tebe izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli, ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko te plaća?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavijeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

Ovde kod mene
dani imaju ukus piva i dosade.
Ponekad kaplju kiše
čudno,
spokojno.
Nemam volje ni da živim ni da se ubijem.
Sasvim sam nalik na lađu koja luta bez posade
i ne želi da zbriše
sa svoga oka nešto uzaludno,
nešto pokojno,
nešto golubije.

Možda je dobro da znaš:
posle tebe žene nemaju pravo ništa da uobražavaju. Nekad prvi žutokljunac republike,
danas – mogu da podignem zarozane čarape
lično bogorodici
u dostojanstvo prerušen.

Sve moje nežnosti još uvek na tvom pragu spavaju
kao mali žuti psi
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospođe keruše.
Sasvim sam zakopčan od sluzokože do duše.
Ova 32 zuba još uvek ljubav samo za tebe onako jecaju
i onako pevuše.

Ti me svakako razumeš:
sve je,
sve je
sve je gotovo.
Uplašeno sam pijan
i prazan
i sam.
Ponekad neko naiđe da me zabrinuto voli i pazi,
neko kome otkrivam sve tvoje putokaze
do mog usijanog temena.
Nikome nemoj reći
ali ja,
koji najmanje znam o sreći,
hteo bih malo nespretne sreće tom nekom novom da dam
i dok umire drveće i vetar po lišću gazi
hteo bih da mu bude dobro u ime izvesnog aorista moje ljubavi
i davnoprošlog vremena.

Možda nećeš verovati:
i sa hotelima sam raskrstio sasvim neopaženo.
Sve mi hoteli nekako liče na istu bajku
i postelje u sobama smeškaju se na isti glas.
Svi se portiri na isti način brinu
onako malo rodački kad im laku noć kažemo.
Svi se portiri isto onako brinu,
majke mi,
kao da znaju za nas.

Dalje ne bih imao ništa više da ti javim.
Pijana od hladnoće subotnja noć se valja.
Satovi su već odavno povečerje odsvirali.

Dalje zaista ne bih imao ništa više da ti javim
jedino možda to da si ostala najlepša medalja
iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali.

Gospođice,
ja nisam za tobom bio onako obično,
gimnazijski zanesen.
U meni je sve do tabana minirano.

Inače,
zapamtio sam:
ljubav je najgolubija samo u onim kricima
koji se poklone prvima.
Dozvoli da se zato zbog nečeg u sebi
nasmešim u ovu jesen
pomalo krišom,
kroz suze,
pomalo demodirano,
ja, tvoj najnežniji pastuv medu pesnicima,
ja, tvoj najsuroviji pesnik medu pastuvima.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 21 ruj 2016 17:46

slika

THE FLOWERS THAT I LEFT IN THE GROUND

The flowers that I left in the ground,
that I did not gather for you,
today I bring them all back,
to let them grow forever,
not in poems or marble,
but where they fell and rotted.

And the ships in their great stalls,
huge and transitory as heroes,
ships I could not captain,
today I bring them back
to let them sail forever,
not in model or ballad,
but where they were wrecked and scuttled.

And the child on whose shoulders I stand,
whose longing I purged
with public, kingly discipline,
today I bring him back
to languish forever,
not in confession or biography,
but where he flourished,
growing sly and hairy.

It is not malice that draws me away,
draws me to renunciation, betrayal:
it is weariness, I go for weariness of thee,
Gold, ivory, flesh, love, God, blood, moon-
I have become the expert of the catalogue.

My body once so familiar with glory,
My body has become a museum:
this part remembered because of someone's mouth,
this because of a hand,
this of wetness, this of heat.

Who owns anything he has not made?
With your beauty I am as uninvolved
as with horses' manes and waterfalls.
This is my last catalogue.
I breathe the breathless
I love you, I love you -
and let you move forever.

Leonard Cohen
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 20 stu 2016 12:59

slika

Two Went To Sleep
Leonard Cohen - 1964

Two went to sleep
almost every night
one dreamed of mud
one dreamed of Asia
visiting a zeppelin
visiting Nijinsky

Two went to sleep
one dreamed of ribs
one dreamed of senators
Two went to sleep
two travellers
The long marriage
in the dark
The sleep was old
the travellers were old
one dreamed of oranges
one dreamed of Carthage

Two friends asleep
years locked in travel
Good night my darling
as the dreams waved goodbye
one travelled lightly
one walked through water
visiting a chess game
visiting a booth
always returning
to wait out the day
One carried matches
one climbed a beehive
one sold an earphone
one shot a German

Two went to sleep
every sleep went together
wandering away
from an operating table
one dreamed of grass
one dreamed of spokes
one bargained nicely
one was a snowman
one counted medicine
one tasted pencils
one was a child
one was a traitor
visiting heavy industry
visiting the family

Two went to sleep
none could foretell
one went with baskets
one took a ledger
one night happy
one night in terror
Love could not bind them
Fear could not either
they went unconnected
they never knew where
always returning
to wait out the day
parting with kissing
parting with yawns
visiting Death till
they wore out their welcome
visiting Death till
the right disguise worked
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 01 pro 2016 21:11

Dragutin Tadijanović: Mjesečina

Gle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini,
Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao.

Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena,
Gledao sam s tobom, u zanosu,
Izlazak punog mjeseca iza šume hrastove,
U rasvjeti mliječnoj i smijehu.

Oh, kakve li smo krhke igračke
U krvničkima jakim rukama!

Tuga me je, i ja sam posve sam:
Mjesečina večeras grob tvoj poliva.
Mjesečina večeras meni šapuće
Da tebe nema, i nema, zauvijek.

O, dugo, dugo, još dugo poslije nas
Tuđe će oči gledati kao što gledasmo i mi:

Naže se sunčani dan,
Večernje sjenke oduljaše;
Mjesec se pomalja
Iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Dalmata
Postovi: 1005
Pridružen/a: 22 sij 2013 23:57
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Dalmata » 04 pro 2016 14:21

Arsen Dedić - Čistim svoj život

Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta

Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?

Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,
i osta'ću bez ičeg al' bolja je tišina...

“I felt this awful obligation to be charming or at least have something to say, and the pressure of having to be charming (or merely verbal) incapacitates me.”

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 11 pro 2016 18:51

Znat ćeš

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

Pablo Neruda
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 17 pro 2016 20:33

Enes Kišević, „A more ne mora”

Izvori moraju izgraditi svoj put,
a more ne mora.

Rijeke moraju imati svoj cilj,
a more ne mora.

Sunce se mora svijetu dokazivati,
a more ne mora.

Galeb se mora moru diviti,
a more ne mora.

Ribari moraju mreže bacati,
a more ne mora.

Brod mora imati kapetana,
a more ne mora.

Žene moraju čekati mornare,
a more ne mora.

Svijet mora preko pomora,
a more ne mora.

Svijet mora i što ne mora
da bi živio

Svijet mora da bi preko mora
mora vidio.

Svijet mora,
mora,
mora niz rijeku.

Od smijeha se more valja čovjeku.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
plavigumbic
Postovi: 6
Pridružen/a: 15 pro 2016 23:46
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la plavigumbic » 17 pro 2016 22:39

Nitko niti ne moze znati
Da odspavas par sati
A odsanjas citav zivot
Nitko nikad nece znati
Za zastore koje navlacis preko sunca
Tvoj nacin samoce
Tvoj nacin da prezivis
Ono sto drugi zovu srecom
Nisi sama
Ima nas jos koji zivot dajemo
Za nacine koji nas ubijaju
Koji skrivamo cak I poglede
U strahu da ce nekoga dotaci krivo
I raniti
Kao sto je nas
Tvoj satic na lijevoj ruci dobro zna
Koliko ti vremena jos preostaje
Prije nocne more koju izbjegavas danima
Ne znam gdje si
Ni sto radis
Ni kako si
Al osjecam hladnocu tvog jastuka
Ima jedna navika
U tvojim rukama
Da se prepusta
Manjima od tebe
Iako znaju koliko te zasluzuju
Ruke
Najdalje od tebe
23/6/2016
Autorska.

Avatar
plavigumbic
Postovi: 6
Pridružen/a: 15 pro 2016 23:46
Spol/rod: žensko
Ja sam: lezbijka
Status: Solo

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la plavigumbic » 17 pro 2016 22:47

Sanjam da si tu
Jutro se sulja po tvom licu u zrakama
Cujem ulicu
Kako se budi prvim strancima
Osluskujem snove kako se suljaju bez pozdrava
Iz tvog jastuka
I otvaras oci najtise da me ne probudis
Jos nismo svjesni sanjamo li ili ne
Zaplices prste u moje
I tako imas me
U trenutku bez rijeci i glasa
Jedino nam srca razgovaraju
Gledas me ispitivalackim pogledom da doznas kada sam te tocno otela
Ovom svijetu kojem nedostaje andela
Doticem ti lice kao da si slomljiva
Smjesis mi se i zapecatis moj dlan poljupcem kojeg si cuvala
Za nekog posebnog
Ni ne pitas se jesam li to ja
Odakle ti samo ta hrabrost
Uvlacis se do mog vrata
Slusas malenog bubnjara koji tamo svira
I nanovo upadamo u snove
Da zauvijek zaboravimo
Da postoji I
Zbilja
23/6/2016

Još jedna autorska :)

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 30 pro 2016 13:15

ovo me sad nasmijalo...

slika

iz zbirke pjesama Amande Lovelace The Princess Saves Herself in this One - koja se btw čini ful zanimljiva.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
Moloko
Postovi: 16477
Pridružen/a: 28 sij 2010 11:10
Spol/rod: žensko
Ja sam: ne želim se identificirati
Status: U vezi

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Moloko » 01 sij 2017 22:08

"..bring me my bow of burning gold
Bring me my arrows of desire
Bring me my spear, o clouds unfold
Bring me my chariot of fire.."

William Blake
"Koliko me je tko tražio, toliko me je i otkrio. Koliko me otkrio, toliko me je zaslužio. I dajem sve, tek kad ima tko da sve i ponese."

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 02 sij 2017 12:21

Kad bi se moglo otputovati (Vesna Parun)

Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru ladju
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.

Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na ladji
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.

Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 06 sij 2017 01:47

somewhere i have never travelled, gladly beyond
any experience, your eyes have their silence:
in your most frail gesture are things which enclose me,
or which i cannot touch because they are too near

your slightest look easily will unclose me
though i have closed myself as fingers,
you open always petal by petal myself as Spring opens
(touching skilfully, mysteriously) her first rose

or if your wish be to close me, i and
my life will shut very beautifully, suddenly,
as when the heart of this flower imagines
the snow carefully everywhere descending;

nothing which we are to perceive in this world equals
the power of your intense fragility: whose texture
compels me with the colour of its countries,
rendering death and forever with each breathing

(i do not know what it is about you that closes
and opens; only something in me understands
the voice of your eyes is deeper than all roses)
nobody, not even the rain, has such small hands

e.e.cummings
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
slapa
i'm watching u
Postovi: 16048
Pridružen/a: 19 ruj 2011 11:34
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la slapa » 08 sij 2017 18:03

Federico Garcia Lorca, ''Živo nebo''

Ne mogu se požaliti
ako ne nađoh ono što tražih.
Blizu kamenja bez soka i praznih buba
neću vidjeti bol sunca sa stvorenjima žive puti.

Ali ću otići u prvi predeo
udara, tečnosti i šumova
koji se krči novorođenčetu
i gdje je svaka površnost izbjegnuta,
da shvatim da će ono što tražim sinuti radošću
kad letim pomješan s ljubavlju i pjeskom!

Tamo ne stiže inje ugašenih očiju,
ni mukanje drveta ubijenog gusjenicama.
Tamo svi oblici čuvaju isprepleteni
jedini pomaman izraz nadiranja.

Ne možeš ići napred kroz rojeve krunica
jer vazduh rastvara tvoje šećerne zube,
nit možeš milovati kratkovečan list paprati
a da se ne osjetiš krajnje zadivljen slonovom košću.

Tamo pod korjenjem i u srži vazduha
shvata se istina dvosmislenih stvari,
nikleni plivač koji vreba najnježniji val
i stado voćnih krava s crvenim šapicama žene.

Ne mogu se požaliti
ako ne nađoh ono što tražih;
ali ću otići u prvi predeo vlažnosti i buke
da shvatim da će ono što tražim sinuti radošću
kad letim pomješan sa ljubavlju i pjeskom.

Vječit svjež let iznad praznih postelja,
nad gomilom povjetaraca i nasukanih brodova.
Posrćem čvrstom i nepomičnom vječnošću
i ljubav najzad bez zore. Ljubav. Vidljiva ljubav!
mi imamo sve što nam treba,
prostor od zemlje pa do neba...

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 08 sij 2017 18:09

^ :touched:
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Avatar
Tango
Postovi: 2136
Pridružen/a: 17 stu 2016 00:23
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la Tango » 09 sij 2017 16:02

IZVOR

Zar tako nježno
kao travke vlat
ti se puštaš
u ovaj ponor
Ja vise ne znam
da li je to strast
ali ćutim oporu žeđ -
kraj svojeg tijela
osjećam te sad
kao srebro
i kao i z v o r
i žedno pijem
pijem te do dna -
i gubim tlo
i gubim svijest...

I bivam vode sjaj
postajem pjesma
tvoje rijeke
i plovim
plovim sad
prema moru
prema SUNCU –
u snove...

I onda blago
kao mladost ta
ostavljaš me
sjeni aleja...
U mladoj travi
ostao je trag
naših tijela
po kome znam –
da ova slika
nije bila san
nego l j u b a v
i njezin i z v o r...

Maja Perfiljeva
"Moramo se truditi da budemo kao Mjesec!"

Avatar
talented miss cohen
כהן גדול
Postovi: 9776
Pridružen/a: 24 srp 2010 21:00
Spol/rod: žensko

Re: Dajem ti verse: tema o poeziji.

Post Postao/la talented miss cohen » 11 sij 2017 09:59

^ Ovo je jako lijepo, malo si me potaknula istraživati. Thx :)
Stars and stars and stars keep it to themselves.

Odgovorite